16.05.2008., petak
Osaka, drugi put. Dio prvi: Shin-Sekai i Dobutsuen
Dok sam prvi put do centra Osake išla prvenstveno u šoping, ovaj put sam se prebacila u turistički mod i išla vidjeti što sve u Osaki zanimljivoga za vidjeti ima. Opet sam krenula od Nanbe i uputila se na jug smjerajući otprilike prema velikom i poznatom Shitenno-ji hramu. Usput sam nabasala Imamiya-Ebisu jinju (jinja = šinto hram), ne pretjerano zanimljiv hram. Da je šinotistički a ne budistički vidi se po torii, sveprisutnim cik-cak papirima, kao što su oni na yokozuninom pojasu, i po paru zvijeri čuvara.   Ne znam što su ove naljepnice, nalik su onima s imenima nalijepljenim po vratima ili zvonicima budističkih hramova. Za te sam pitala Nakajimu za vrijeme Matsumae izleta, i rekao je da su to imena umjetnika (glumaca i sličnih) koji se nadaju uspjehu pa zato ostavljaju svoje ime po hramovima. Da je hram moderan, vidi se i po utičnici usred zida:  Uz prugu sam naišla na beskućničko sklonište s dvije uhranjene ali privezane mačke:  Da, može se naći beskućnika u Japanu, posebno u blizini željezničkih stanica, ispod nadvožnjaka, u ponekom parku. Također se može naći smeće u živici, a imaju i skupljače prazne ambalaže. Skoro kao kod nas. ;P Na putu do Shitenno-ji nalazi se Shin-Sekai, kvart koji je početkom prošloga (ha!) stoljeća bio centar novog razvoja grada, lice budućnosti, s ponosnim Tsuten-kaku (doslovno Neboderni toranj) u sredini.  Budućnost je u međuvremenu došla i prošla, a kvart je malo propao u sasvim šarmantno oronulo stanje. Šarmu doprinosi život na ulici i atmosfera dalmatinskog mjestanca u kojem je netko otvorio nekoliko fugu restorana. Za neupućene, riba fugu smatra se za delikatesu zato što smrtonosna ako je nepropisno očišćena i pripremljena...  Reklame za fugu restorane:   Odmah do Shin-sekai kvarta nalazi se osački zoološki vrt (to je onaj Dobutsuen = životinjski vrt iz naslova). Isprva nisam namjeravala ući, ali ulaznica bješe jeftina, dan dug a ja bez mnogo pametnijih stvari u planu. Osim toga, turističko iskustvo me naučilo da se rijetko vraćam onome što sam mimoišla, tako da svaku priliku promatram kao "sad il' nikad"! Te uđoh u zoo. Interesantno, iako postoje blagajnice, karta se kupuje na automatu pa se zatim preda blagajnicama u zamjenu za poštenu kartu. Pretpostavljam da je tako brže kad je navala, a isti sustav sam vidjela i u Tokyu pa bome i u Sakaiju, tako da je vjerojatno univerzalan. Zoološki nije ništa posebno, staromodan je i polako se osuvremenjuje i postaje ugodniji za životinje, slično maksimirskom.     Medvjeđi obori, orlovi i velike mačke u depresivno malim kavezima - baš kao Maksimiru.  (azijska ribolovna mačka, Felis viverrina) Fotogenična puma.  Kondor!  Malajski medvjed, najmanji i najtanji od današnjih medvjeda.  Šećka se amo-tamo baš kao i mrki i bijeli. No ima i spektakularnih dijelova zbog kojih se isplati doći u zoo - veliki kavez za leteće ptice pun roda i čaplji, afrička oaza po kojoj razne životinje slobodno vrludaju, kuća s koalama (dosta su veće nego što sam mislila), obor gdje dječica mogu maziti i hraniti proždrljive, smrdljive i napasne koze i ovce, i golemo polje za slonove koje možeš promatrati samo iz daljine.  Sive čaplje se gnijezde na vanjskoj konstrukciji velikog kaveza za ptice:   Kroz veliki kavez se prolazi natkrivenim hodnikom s balkonima na koje se može izaći da se izbližega pogledaju ptice. Ali oprez!  Kazuar, odmah do obora. Nedavno sam na mreži naletjela na informaciju da je najopasniji od velikih ptica, može i ubiti čovjeka, te da ga je stoga teško držati u zoološkom. Ništa od tog nisam znala kad sam ga slikavala, ali sad mu vidim mračni pogled. ;)  Pripitomljeni jeleni. Scena hranjenja jelena ću se još nagledati, pogotovo u Nari...  Ima i veliki bazen s morskim lavovima koje se može hraniti ribljim glavama (ako ih prethodno kupiš). No većina glava završi u kljunovima sivih čaplji koje su ovdje stalni stanovnici.   ...i bijesno brane svoj teritorij.  Zoo je prvenstveno namijenjen djeci, s puno natpisa i slikica koje objašnjavaju gdje i kako žive životinje. Zato vrvi zabavljačima, zalogajnicama, a ima i vlastiti mini zabavni park.  Da ne spominjem neobične česme:  I za kraj, zgodan komad ručnog rada na vrhu neidentificirane hrpe krame:  Nastavak za koji dan! Sve fotografije Osake, kao i dosad, možete naći na Photobucketu. |