Sljedeći mjesec >>

srijeda, 29.03.2006.

Neću danas

Danas mi je hepy dan, pa neću postati temu koju sam htio, sutra ću.

Inace danas mi proradio TV na kompjutoru, a navecer je utakmica Cibona - Efes Pilsen. Društvo ide da im pomognemo otić u četvrtfinale

ponedjeljak, 27.03.2006.

Samoubojstvo - konačan čin

Svatko od nas osjetio je u svome životu barem jednom tjeskobu, muku, mrak, takvu tamu da nema izlaza. Tamu u kojoj je jedini izlaz smrt, a kako izlaz neće baš tada k nama, idemo mi k njemu i dižemo na se ruku.

Nikad nećemo znat što se sve vrti u glavi nekoga tko je digao ruku na sebe. Neki odu sa pozdravom (napišu pismo), dok neki odu bez riječi, onako naglo.

"U Hrvatskoj je od 1992. do kraja 2001. godine počinjeno 9039 samoubojstava, a 1781 pokušaj samoubojstva nije uspio."

Katastrofa, pa ovo su brojke nad kojima se čovjek stvarno može zamisliti. To je jedan manji grad.

Na fakultetu sam upoznao jednu osobu koja je više puta pokušala samoubojstvo i na sreću nije uspjela. Nakon nekoliko mjeseci poznanstva, uvidio sam neke stvari koje mi je navela kao kritične.

Izrugivanje, neshvaćanje, alkohol, droga i nedostatak pravih prijatelja njoj su bili dostatan razlog da podigne ruku na sebe. Na sreću, ponavljam, nije uspjela, upisala se je na fakultet, i nakon još jednog također neuspjelog pokušaja prvih dana fakulteta, uklopila se je, te trenutno ne razmišlja da ponovi pokušaj.

Drugi puta je stala još na razmišljanju, i našla je razlog protiv ubojstva. Ona je naime teta te si je razmišljala, što će o njoj misliti njezine nećakinje, kakav će im biti uzor. Nije željela da i one učine nešto slično. Danas je ona u redu, smije se, druži se s ljudima i općenito, živi svoj život. Ali sada mnogo ispunjenije, uz ljude koji je razumiju i poštuju takvu kakva jest.

Sada nakon svega, na ovom primjeru shvatio sam da nikada ne znaš što netko drži u duši, što netko skriva.

"Osmjeh je dar, ne košta ništa, a mnogo znači onome kome je darovan"

Sve što je Bog stvorio, vrijedno je ljudske ljubavi i pažnje.

nedjelja, 26.03.2006.

Oblačenje

Mislio sam, da neću nedjeljom blogati, jer ipak je nedjelja dan odmora, ali evo, morao sam.

Počelo je toplije vrijeme, dani su sve duži i topliji, te se ljudi sve slobodnije oblače. Gdje je granica? Ne znam što misli djevojka koja na misu dođe u majci bez rukava; misli nekoga zavesti? Radi to izvan crkve. A dečko koji dođe u kratkim hlačama, da mu se sve dlake na nogama vide? Ajde ohladi.

U crkvu se ide moliti Boga, ali te neke detalje uočiš, htio ti to ili ne, a naravno ne možeš im reć, jer takvi obično kidnu prije nego misa završi. Ako slučajno u nekoj župi postoji znak vani, tada se svi bune i govora kako vjernici nisu glupi, ali pojedinci još i onda ne slušaju.
Dobro, nisam mislio propovijedati o oblačenju u crkvi.

Ima i drugi dio priče. Uđem ja jedne nedjelje u tramvaj obučen u odijelo. Ma koliko ljudi me samo gleda kao luđaka.

Zar je u hrvatskoj izgubljen osjećaj za nešto otmjeno i lijepo.

Ne velim da sam sada ja nešto ekstra u tom odjelu, ali moram priznati da meni svaki čovjek u odjelu izgleda kao netko, kao neki pošten i zgodan čovjek.

Ne veli se uzalud da odijelo čini čovjeka.

četvrtak, 23.03.2006.

Ustrajnost u dobroti

Danas sam se ponovno zapitao, zašto dobri ljudi imaju toliko problema. Ljudi koji su dobri, a drugi, "oni" iz nekih klanova pokušavaju ih pokopati, uništiti.

Ne znam da li sam i ja magnet za takve ljude, ali u posljednjih tjedan dana, upoznao sam jednu takvu osobu, a za dvije koje znam otprije, uvjerio sam se da je tako.

Trebalo mi je skoro deset godina, i našao sam ljude s kojima mi je dobro, sa kojima se razumijem.

Nemam više riječi, evo danas ostao sam bez riječi što se tiče prijateljstva.

Ponekad šutnja vrijedi više od riječi.

"Poslije kiše dolazi sunce!"

srijeda, 22.03.2006.

Taj dan

Nije bilo to tako davno, bilo je to još ovaj četvrtak. Ujutro me je podsjetila da podignem dokumente koje sam trebao po njoj poslati svojima doma. Mislio sam prvotno to poslati poštom još u utorak, ali mi taj dan rekla da neka se ne žurim, da će to ona uzeti u petak sa sobom doma i da će dati mojima.
Ma sto posto ste već pogodili, da ti dokumenti nisu otišli sa njom. I što je najgore, to mi je javila tek u četvrtak, poslije podne.
Ona nije uspjela naći cijeloga četvrtka deset minuta da se nađemo te da joj dam te papire. Barem je uspjela naći izgovor za bilo koji dogovor i kratko napisala: "Stvarno nemrem, pa pošalji poštom sorry"
I što bi joj sada mogao reć? Nisam rekao ništa. Odmah sam otišao na poštu i ne znam da li će doći na vrijeme, do ponedjeljka ujutro.

A njoj bi to bilo samo deset minuta, tako malo, a na kraju je ispalo tako puno :'-(

# - 17:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

..precesto se dogadja ovo sto se tebi dogodilo.. a najvise zato sto je tako lako obecati nesto, ali je nekima poprilicno tesko obecanje i izvrsiti.. nije li onda bolje nista ni govoriti?! ..vjerujem da ni sam nisi siguran sto bis sada, znam da si razocaran.. bilo bi dobro da razgovarate.. ocito ti nju smatras boljom prijateljicom, nego sto ona smatra tebe.. malo ce grdo zvucati, ali prava prijateljica bi nasla 10ak min., ipak su vazni dokumenti u pitanju, a i sama se ponudila.. preolako te mozda shvaca nazalost.. (sirenica 19.03.2006. 18:00)
# Pročitala sam tvoje postove o prijateljstvu. Istina, možeš imati mnogo poznanika ali tek nekoliko prijatelja.. prijateljstvo je istovremeno dar ( da prepoznaš s nekim nešto zajedničko što vas povezuje ) ali isto tako je potrebno raditi na njemu kako bi se produbljivalo i postalo ono pravo. Želim ti da pronađeš prave prijatelje, sigurna sam da ćeš ih imati jer ti je stalo, to vidim iz tvoji postova. Pozdrav :) (mirta 20.03.2006. 00:16)
# ..ostavljam ti pozdravcic, onako na brzinu.. :) (sirenica20.03.2006. 23:03)

Povjerenje

Kada računamo na nekoga, mi zapravo imamo povjerenje u tu osobu. Imamo zapravo vjeru da će nam učiniti on što se očekuje ili traži od nje.

Mi zapravo i nismo svjesni koliko mi uopće povjerenja imamo u druge. I to baš onda kada to najmanje osjećamo i tražimo. Koliko ste puta ušli u tramvaj, autobus, brod ili avion, potpuno bezbrižno, razmišljajući o nečem sasvim drugom, o svom dečku, curi ili možda prijatelju ili poslu. Zapravo mi smo baš tada u trenutku kada to i ne očekujemo, svoj život povjerili njemu, vozaču tog sredstva u koje smo ušli. Tko nam garantira da će nas on sigurno dovesti kuda smo krenuli; NITKO. To što je on vozač deset godina, te nije imao niti jednu nesreću u životu, što to nama znači, ako baš kada smo mu se mi povjerili on iznevjeri sve, te se strovali niz provaliju, ili sruši avion u nepoznato područje.

Željeli mi to ili ne, mi smo sami po sebi vrlo ranjiva bića, ovisna o drugome. Mi vjerujemo mnogima, a da toga nismo niti svjesni, da to niti ne osjećamo. Naravno o nekoj zahvalnosti ljudima kojima smo se povjerili većinom nema ništa. Zar ne bi bilo pristojno na kraju vožnje autobusom zahvaliti se vozaču, prije nego izađemo. Često takvi ljudi (mislim na vozače) dožive neku vrstu maltretiranja, i nasilnog ponašanja, a da to nikako nisu zaslužili. Povjerili smo se i još režemo tu granu na koju smo sjeli.

Primjer vozača uzeo sam samo zbog razloga što se često vozim autobusom te imam dobar
uvid u to stanje, ali vjerujem da je i u mnogim drugim primjerima slično.

---

Tako sada kada smo shvatili tu vrstu povjerenja za koju ne znamo, mogu progovoriti malo o povjerenju kojega smo svjesni i za kojeg se slobodno opredjeljujemo.

Što se tiče povjerenja, smatram da je tu vrlo slična stvar kao i sa ljubavlju. Ne možeš svoje osjećaje povjeriti svakom. Ne možeš niti neke svoje stvari povjeriti svakom. Vrlo je teško pronaći osobu kojoj se možeš povjeriti. Ne mislim pri tome na povjeravanje u stilu da samo istreseš svoje misli, da te netko čuje i da onda zaboravi, već je u pitanju nešto više, nešto što se već naslanja na slijedeću temu koju sam imao u mislima, a to je prijateljstvo.

Smatram kako sa povjerenjem treba krajnje oprezno, te ako nam se tko drugi povjeri, najviše treba paziti da se iskazano povjerenje ne izigra, jer posebno nikada ne znaš koga možeš kasnije imati na duši jer ljudsko je biće svakako nepredvidivo.

# - 20:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

..povjerenje je jako delikatna stvar.. kako si i sam rekao, nije to samo puko pricanje, toliko da izbacis iz sebe pa onda svatko na svoju stranu.. povjerenje je nesto puno dublje, puno slozenije.. dugo ga se stjece jer je potrebna velika opreznost.. prelako se gubi jer je jako krhko.. nadam se da imas that one person close to your heart.. pozdrav! (sirenica 19.03.2006. 14:47)

Ljudska prilagodljivost

---
Prvo da spomenem, dokumenti su i bez "frendice" stigli jučer i danas ih je tata predao. Bez posljedica zbog kašnjenja od 24 sata. :-)))))))
---

Danas sam se ponovno uvjerio kako sam se mnogo promijenio od srednje škole i koliko se bolje snalazim u svijetu. Zgodu pomoću koje sam to zaključio ispričat ću vam sljedeći puta, ako vas naravno zanima, ali bih se sada htio osvrnuti na tu prilagodljivost ljudi, da se uvijek prilagode potrebi.

Jučer smo imali predavanje iz endokrinologije, i bilo je fantastično (makar ću najvjerojatnije imati problema na ispitu zbog profesora), ali da nastavim; u goste nam je došla jedna doktorica , koja nam je govorila o žlijezdama, te nam opisivala kako se one prilagođavaju uvjetima koji su oko njih, imali smo priliku vidjeti i slike ljudi, kojima se je tijelo prilagođavalo vanjskim i unutarnjim utjecajima.

Još od srednje škole svjedok sam mnogih klanova koji su se stvorili u našoj generaciji, a tako ih mnoštvo ima i na faksu, nisu to neki klanovi koji bi radili ne znam što, ali da bi išao sa njima na kavu, tekmu ili nešto slično, moraš se potpuno prilagoditi njihovom načinu života, te raditi kao i svi.

Meni je to žalosno, ali ne znam zašto, mnogi se prilagođavaju tome. Na tu vrstu prilagodbe, da dobijem to "društvo" ja osobno nikako ne pristajem. Draže mi je da me gledaju kao nekog sa strane, nego da moram svoj način života, svoje slobodno vrijeme prilagođavati njima.

U mom životu prije nekoliko tjedana pojavila se je samo jedna djevojka za koju sam spreman prilagoditi određeni dio svojeg (prilikom tipkanja prvo sam slučajno upisao:" našeg" - znak ili ne, vidjet ćemo) života. Također i ovo je priča koju ću iznijeti kasnije, zapravo to je i jedan veliki razlog uopće pokretanja mog bloga.

Znam da ovaj puta i nisam baš iznio misli o temi koju sam si zadao, ali pišem uvijek iz srca, tj. trudim se tako pisati.

---
Pozdrav SIRENICI - da znaš, neopisivo si mi uljepšala ovih zadnjih nekoliko dana ;-)

# - 12:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

..pozdrav tebi, srecice.. ajde neke koristi i od mene, mislim ako sam ti uspjela uljepsati koji dan ;) .... prvo, drago mi je da su dokumenti ipak dosli na vrijeme, eto vidis da je sve ipak dobro zavrsilo.. a tema o kojoj si pisao, pretpostavljam kakvu si zamisao imao.. ali i meni se puno puta dogodi da na kraju napisem nesto sasvim drugo.. prilagodba, mislim da si sve lijepo rekao.. i drago mi je da imas takav stav.. zalosno je koliko je potrebno prilagodjavati se drugima samo da bi te primili u drustvo, a bi bio dio ekipe.. ali onda, s druge strane, to nisi ti, neko imitacija koju zelis postici.. samo se drzi onoga sto jesi, sigurna sam da ce mnogi prepoznati "zvjezdicu" u tvom srcu.. bolje biti svoj, nego se "prodati" kao kopija.. uh, previse sam se raspisala.. pozdrav i osmijeh ti ostavljam! (sirenica 21.03.2006. 15:53)

Ljubav

"Osjećaj koji osjećate da ćete osjećati kad osjećate osjećaj koji nikad prije niste osjećali!"
Ako niste shvatili ovu definiciju ljubavi, ne brinite. Teško ju je shvatiti. Neki vele da je čak nemoguće. Mnogo je definicija ljubavi. Sve su točne, a opet, niti jedna ti ne veli ništa. Neću ih ovdje nabrajati, jer bi iziskivalo previše mjesta i vremena.

Koliko puta čovjek u životu doživi ljubav? Svatko ima svoj broj, ili ne? Svakako mogu shvatiti nekoga tko mi veli da je više puta doživio pravu ljubav, ali da je veza propala zbog ovog ili onog razloga. Shvaćam ga, ali ne tako kao što je on rekao, već onako kako ja mislim da jest. Shvaćam da je on bio zaljubljen, a ne da je doživio ljubav.

Ljubav se doživljava samo jednom u životu, i to tako da mi nismo toga niti svjesni. Ljubav nam se jednostavno uvuče pod kožu. Ona je odnos između nekoga i nekoga prožet samom ljubavlju, što također uključuje i veliku dozu vjernosti i poštovanja.

Namjerno sam rekao nekoga i nekoga, jer ljubav se ne može definirati samo kao odnos muško, žensko, već se također ljubavlju može definirati odnos samog čovjeka prema Bogu, onom Bogu u kojega vjeruje, pa dali se zove Isus, Alah, Jahve, ili kojih već drugih naziva ima.

Da bi se moglo voljeti, potrebno je iskustvo života. Mene nitko ne može uvjeriti da djevojka sa dvanaest ili trinaest godina može voljeti. To je definitivno zaljubljenost, jer ona za svog "voljenog" ne može nikako biti spremna žrtvovati dio svog života, jer ga još niti nema kako bi to trebalo, još je dijete za koje se brinu roditelji, ili netko drugi.

Da zaključim. U ljubavi se mora biti spreman odreći svega, pa čak i života, te je to i jedan od glavnih razloga zašto se ljubav može doživjeti samo jednom. Ljubav je i odricanje i davanje.

---
Ova razmišljanja ovdje su prvenstveno da bi pružila polaznu točku za nastavak pisanja ovog bloga. To su moja razmišljanja i shvaćanja jedne od najkompleksnijih pojava od kada postoji čovjek. Dakako da nisam objasnio sve, ali ovo je tek početak.

# - 13:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

..jako lijepo si ovo napisao.. procitala sam post dvaput .. da bih dobila pun dozivljaj.. definicija? pa da, kompleksna je, ali nije neshvatljiva.. samo je treba osjetiti u potpunosti.. pozdrav! (sirenica 18.03.2006. 14:56)

Prijateljstvo

S trunkom tuge na srcu mogu slobodno izjaviti kako ja kao osoba nemam niti jednog prijatelja ili prijateljicu.
Zacijelo vam je prvo na pameti kako se uvijek izoliram i s nikim ne družim, ali uvjeravam vas da to nije to, i da po nečijem mjerilu imam i previše prijatelja. Međutim, ako nekome "krepa" kompjutor i ja mu ga popravim, ili on meni dadne bilješke s predavanja na kojem nisam mogao ili htio biti, je li to prijateljstvo? Po mojemu definitivno nije.
Kao što sam već spomenuo da je ljubav samo jedna, tako slično mislim i za prijateljstvo.
Možda nije samo jedno, ali mora biti vrlo vrijedno i mora u potpunosti sadržavati baš sve što se tiče povjerenja, a također i puninu iskrenosti, te mora biti u potpunosti oslobođeno laži.
---
Do prije nekoliko dana mislio sam da imam to "prijateljstvo" sa jednom djevojkom iz moga susjedstva, iz rodnog mjesta. Sada smo oboje na studiju u istome gradu, često idemo na ručak, i ja sam se mogao povjeriti njoj, a ona se "po njenom" može još uvijek meni, u što nisam siguran. Od tog presudnog dana nisam je vidio, i još ne znam što ću. (Objašnjenje slijedi u slijedećem postu)

# - 16:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

..velika je razlika izmedju prijatelja i poznanika.. a popravljanje kompa, posudba biljeski i ine slicne stvarcice svakako spadaju u ovu drugu skupinu.. ona tvoja truncica tuge iz prve recenice me dotakla, ali onako bas.. no isto tako mogu izjaviti da ja imam samo jednog prijatelja.. a hrpu poznanika koji su tu vecinom usputno.. i koliko god se trudim doprijeti do nekoga od njih, precesto vidim da nema smisla.. ali dobro mi je i ovako.. hvala Bogu i na toj jednoj osobi.. znam da je tu uvijek, bez obzira na sve i to je dovoljno.. ima i uspona i padova, ali sve je to samo ojacalo nase prijateljstvo.. zao mi je zbog tebe, nadam se da ce na vrata tvog srca uskoro zakucati pravi, iskreni prijatelj.. kao i prava i iskrena ljubav.. (sirenica 19.03.2006. 17:53)