Kada računamo na nekoga, mi zapravo imamo povjerenje u tu osobu. Imamo zapravo vjeru da će nam učiniti on što se očekuje ili traži od nje.
Mi zapravo i nismo svjesni koliko mi uopće povjerenja imamo u druge. I to baš onda kada to najmanje osjećamo i tražimo. Koliko ste puta ušli u tramvaj, autobus, brod ili avion, potpuno bezbrižno, razmišljajući o nečem sasvim drugom, o svom dečku, curi ili možda prijatelju ili poslu. Zapravo mi smo baš tada u trenutku kada to i ne očekujemo, svoj život povjerili njemu, vozaču tog sredstva u koje smo ušli. Tko nam garantira da će nas on sigurno dovesti kuda smo krenuli; NITKO. To što je on vozač deset godina, te nije imao niti jednu nesreću u životu, što to nama znači, ako baš kada smo mu se mi povjerili on iznevjeri sve, te se strovali niz provaliju, ili sruši avion u nepoznato područje.
Željeli mi to ili ne, mi smo sami po sebi vrlo ranjiva bića, ovisna o drugome. Mi vjerujemo mnogima, a da toga nismo niti svjesni, da to niti ne osjećamo. Naravno o nekoj zahvalnosti ljudima kojima smo se povjerili većinom nema ništa. Zar ne bi bilo pristojno na kraju vožnje autobusom zahvaliti se vozaču, prije nego izađemo. Često takvi ljudi (mislim na vozače) dožive neku vrstu maltretiranja, i nasilnog ponašanja, a da to nikako nisu zaslužili. Povjerili smo se i još režemo tu granu na koju smo sjeli.
Primjer vozača uzeo sam samo zbog razloga što se često vozim autobusom te imam dobar
uvid u to stanje, ali vjerujem da je i u mnogim drugim primjerima slično.
---
Tako sada kada smo shvatili tu vrstu povjerenja za koju ne znamo, mogu progovoriti malo o povjerenju kojega smo svjesni i za kojeg se slobodno opredjeljujemo.
Što se tiče povjerenja, smatram da je tu vrlo slična stvar kao i sa ljubavlju. Ne možeš svoje osjećaje povjeriti svakom. Ne možeš niti neke svoje stvari povjeriti svakom. Vrlo je teško pronaći osobu kojoj se možeš povjeriti. Ne mislim pri tome na povjeravanje u stilu da samo istreseš svoje misli, da te netko čuje i da onda zaboravi, već je u pitanju nešto više, nešto što se već naslanja na slijedeću temu koju sam imao u mislima, a to je prijateljstvo.
Smatram kako sa povjerenjem treba krajnje oprezno, te ako nam se tko drugi povjeri, najviše treba paziti da se iskazano povjerenje ne izigra, jer posebno nikada ne znaš koga možeš kasnije imati na duši jer ljudsko je biće svakako nepredvidivo.
# - 20:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
..povjerenje je jako delikatna stvar.. kako si i sam rekao, nije to samo puko pricanje, toliko da izbacis iz sebe pa onda svatko na svoju stranu.. povjerenje je nesto puno dublje, puno slozenije.. dugo ga se stjece jer je potrebna velika opreznost.. prelako se gubi jer je jako krhko.. nadam se da imas that one person close to your heart.. pozdrav! (sirenica 19.03.2006. 14:47)
Post je objavljen 22.03.2006. u 10:16 sati.