House of Malavon

08.05.2007., utorak

Sapunica s ključem

Postoji dobra sapunica. Gledam je svaki dan. Čitam je svaki dan. Ipak ima previše epizoda.
Pozdravljam sve likove i dodajem - svi ste mi dragi :)

Vaš Malavon

P.S. Ovo je prigodni post, inače je ovaj blog neaktivan.

- 17:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

30.11.2005., srijeda

Ono o čemu je maloprije bilo riječi

I eto ti ga na. Govnasti dan pada u drugi plan nakon samo osam strofa. Ma ako i ne pada u drugi plan, a ono se više ne čini tako govnastim. Pomalo shizofreno, u svakom slučaju. Ali to je datost s kojom se čovjek naprosto mora pomiriti. Mislim da ne moram pisati ni naslov ni autora pjesme...

Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom,
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste puteve u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svim jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i oni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmusa,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
No vrlo sretno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

- 09:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Jarčeva kesa

Kažu

Kažu da ne govore biljke ni vrela ni ptice,
ni valovi svojim šumom, ni zvijezde svojim sjajem.
Kažu, al neće biti, jer uvijek kad ja prođem
O meni šapću i kliču:
— To ona luda ide
te o vječnome proljeću života i polja sanja,
a eto, sasvim brzo, imat će sijedu kosu
I sva drhteći vidi da slana pašnjak pokriva.

Sijeda je moja glava i pašnjaci su pod slanom,
no ja još uvijek sanjam, uporna mjesečarka,
o vječitome proljeću života koji se gasi,
o neprestanoj svježini polja i ljudskih duša,
iako polja se suše, iako duše plamte.

Zvijezde, izvori, cvijeće, ne šapćite o mojim snima:
bez njih, kako da živim, kako da vam se divim?
(Rosalia Castro)

Eto još jedan govnasti dan. Naprosto moram da se podsjetim da imam ideale, da sam veseo i normalan. Ova jesen me toliko zatupljuje i umrtvljuje da se osjećam kao medvjed koji bi najradije hibernirao do proljeća. Onda je lakše trpit sva sranja koja ti se dese. I nasmiješ se i ne smeta te i pređeš lakše preko svega. I sve ti se u očima čini manjim nego što jeste. A sada se čini većim nego što jeste. Jebo ja lično i personalno, kako bi to Bora vješto artikulirao, mater i kiši i hladnoći i jeseni i krepanoj prirodi i medvjedima što oni mogu hibernirati a ja ne, i jebenom Zagrebu i tramvajima i glupim ljudima i gripoznim golubovima i zimi koja jedva čeka da mi sjedne za vrat.

Ali, kao što rekoh, onda se naprosto moram podsjetiti da imam ideale, da nemam razloga ne bit veseo, i osjetim tračak normalnosti. Čudno djeluje ovaj emocionalni cyber - egzibicionizam...

- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.11.2005., ponedjeljak

Belo govno pada s nebesa

Koji usran dan. Mačka mi pruža potporu u slušanju Gorky's Zygotic Mynci i Pulpa. Uz to čitam nešto za Škiljana. To je inače muzika uz preporuku moje drage. Čak nije loša. Samo je alijenirana, baš sam joj rekao jučer. Pa u kontekstu toga, je vous presente... Pulp.

Disco 2OOO

Well we were born within one hour of each other.
Our mothers said we could be sister and brother.
Your name is Deborah. Deborah. It never suited ya.
Oh they thought that when we grew up we'd get married, never split up.
We never did it although often I thought of it.
Oh Deborah do you recall.
Your house was very small with wood chip on the wall.
When I came around to call you didn't notice me at all.
I said let's all meet up in the year 2000.
Won't it be strange when we're all fully grown.
Be there at 2 o'clock by the fountain down the road.
I never knew that you'd get married.
I would be living down here on my own on that damp and lonely
Thursday years ago.
You were the first girl at school to get breasts.
Martyn said that yours were the best.
The boys all loved you but I was a mess.
I had to watch them trying to get you undressed.
We were friends but that was as far as it went.
I used to walk you home.
Sometimes it meant nothing to you cause you were so very popular.
Ah Deborah do you recall.
Your house was very small with woodchip on the wall.
When I came around to call you didn't notice me at all.
I said let's all meet up in the year 2000.
Won't it be strange when we're all fully grown.
Be there at 2 o'clock by the fountain down the road.
I never knew that you'd get married.
I would be living down here on my own on that damp and lonely
Thursday years ago.
Oh yeah, oh yeah.
And now you've paid your money and you've taken your choice.
I know we'll never meet again but I want you to know
Want you to know that I remember every single thing.
Ah do you recall.
Your house was very small with wood chip on the wall.
When I came around to call you didn't notice me at all.
I said let's all meet up in the year 2000.
Won't it be strange when we're all fully grown.
Be there at 2 o'clock by the fountain down the road.
I never knew that you'd get married.
I would be living down here on my own on that damp and lonely
Thursday years ago.
Oh what are you doing Sunday baby.
Would you like to come and meet me maybe you can even bring your baby.
Ohhh ooh ooh. Ooh ooh ooh ooh. What are you doing Sunday baby.
Would you like to come and meet me baby you can even bring your baby.
Ooh ooh oh. Ooh ooh ooh ooh. Ooh ooh ooh ooh. Oh.

- 10:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.11.2005., srijeda

Dobro jutro, more

POHVALA

Srce mi kidaš, malena.
O kad bi znala kako stradavam!

Toliko te želim
i zbog svojih želja toliko sam tjeskoban,
da ne mogu oka sklopiti ni usnuti.
Samo su Alahu poznate moje misli
i moja duboka osjećanja.

Kada te vidim, o bjelino mojih očiju,
kad promatram ruže tvojih obraza,
vrt svoj,
kad si zadovoljna sa mnom,
o ljubavi srca mojega,
tada sam ispunjen savršenom radošću.

Ljepota je služavka tvoja i robinja tvoja.
Svijet se ukrašava da te primi kad se pojaviš.
Kad staneš pred svoju postelju
da legneš,
cijela se kuća svjetlošću puni.

Tvoje je lice svjetlost mojih očiju i zora moja.
Ti si za mene mirta i slatko piće.
Nemam radosti ni nadahnuća,
ako tvoje lice ne vidim.
(Ibn Kuzman)

Samo da se kratko javim, u jednom malo intimnijem tonu... Danas me čeka lud dan, al navečer ne jedna, već dvije nagrade... Živi rokenrol :)

- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.11.2005., četvrtak

Za Maunu

Mauno. Ako bude bilo samovoza, nekako ćemo te ugurati između Mirte i Cica Jove. :)
Ili u prtljažnik, vidićemo.

- 09:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Into my arms

I don't believe in an interventionist God
But I know, darling, that you do
But if I did I would kneel down and ask Him
Not to intervene when it came to you
Not to touch a hair on your head
To leave you as you are
And if He felt He had to direct you
Then direct you into my arms

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

And I don't believe in the existence of angels
But looking at you I wonder if that's true
But if I did I would summon them together
And ask them to watch over you
To each burn a candle for you
To make bright and clear your path
And to walk, like Christ, in grace and love
And guide you into my arms

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

And I believe in Love
And I know that you do too
And I believe in some kind of path
That we can walk down, me and you
So keep your candlew burning
And make her journey bright and pure
That she will keep returning
Always and evermore

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms
(Cave)

Jedna muzička numera koja jutros može stvoriti toliko potreban osjećaj i prenijeti prave poruke...
Elem, opet magla. Mačka lamunja po stanu, pomalo nervozna (po prirodi, ali i) od gladi, i usput dere tepih, dere se iz protesta i izbacuje svoja govanca iz kutije s pijeskom. Uopće nije diplomatična. Problem sam riješio fenom (hrv.: sušilom za kosu) kojeg je moja draga ostavila ukopčanog u struju prije nego je otišla na posao. Mačka je prijetnju shvatila ozbiljno i skrušeno se povukla na vrh ormara, u strahu od drugog najgoreg neprijatelja u životu (prvi je usisavač).
Moram priznati da mi jutros pomalo fale riječi... Zato ću još jednom posegnuti za tuđima... U ovom slučaju, za riječima Imru'l- Kaisa...

Na pijesku otisak naših tijela

Prošao sam četu čuvara koji me ,
spremajuć mi časnu smrt, vrebahu;
kad se na nebu ukazaše Vlašići,
poput niza bisera na pojasu,

uđoh a ona bješe zbog počinka odložila
svu odjeću kraj zavjese,osim tunike lagane.
Ne! Zaboga! Lukavstvo ti ne uspijeva ovdje,reče mi,
vidim, ne kaniš prestati zavoditi me.

I povedoh je odmah;krčih joj put, a ona je,
vukuć po zemlji ogrtač, brisala naše tragove.

Kad pređosmo preko seoskog trga
i stigosmo do male doline,okružene dinama,
rukama na njenim sljepoočnicama nagnuh je,
ona se, vitka stasa i oblog bedra, privi uz mene,ukrašena prstenjem.

Tanka i bijela, nikakvu pravu samoću nije dopuštala;
glatke i sjajne kao ogledalo grudi joj bijahu.
Odrazi odbijanja il' želje na glatkome licu,
zadovoljni pogled divljeg Wadjaraha na njegovu djetetu,

Lijepi vrat kao onaj bijele gazele,
nježan, kada se uspravi, i bez ikakva uresa;
bujna i potpuno crna kosa, što ukrašava leđa,
bogata poput palmine grane pune plodova;

I neposlušne joj kovrče dižu se neukroćene,
potapajući vrpcu u zamršene talase;
Nježni bokovi,gipki kao uže spleteno;
noga,postojani čokot u plodnoj zemlji,

I prosute mrvice mošusa po njezinu ležaju
ona spava, pod visokim suncem, opuštena nehajno.

- 08:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.11.2005., srijeda

Magla, sv. Martin i C.S. Lewis

Eto je, što bi Josipa Lisac rekla, svuda oko nas. I to je ta famozna jesen. Moram reći da ne samo da nisam zadivljen, nego mi se pomalo i gadi. Odvratna, hladna, vlažna, vuče se po patosu, omogućava ptičurinama da šire svoje boleštine, ubija dobro raspoloženje i volju za komunikacijom. Čovjeku dođe da se zavuče u kuću i ignorira ostatak svijeta bar do Božića. I to je prvo što mi je palo na pamet jutros kad sam pogledao kroz pendžer.

U subotu draga i ja idemo negdje u Moslavinu (naime, nisam uspeo da ukapiram gde tačno) kod jednog druga na Martinje. Mlado vino, dionizijski duh, možda dnd i tako to. Veselim se bijegu iz ovog grada. Palo mi je na pamet da jesen možda i nije tako strašna izvan grada, da je moje gnušanje uvjetovano bivanjem u ovoj zagrebačkoj ubitačnosti. Čini mi se da se sjećam nečeg davnog, nečeg prije Zagreba, kad mi se jesen činila čulnom, vedrom i čak ugodnom i toplom na svoj način. Doduše, onda sam bio malen pa si to nisam definirao, nego sam proživljavao (i moram reći da mi se to čini kao znatno bolja solucija).

Jučer sam, elem, šetao Algoritmom u lovu na rođendanski poklon za mog malog šogora, kad odjedared naletih na štand pretrpan C.S. Lewisovim knjigama. Za one koji ne znaju, to je auctor "Narnijskih kronika". Ja ne znam koliko je ostatak moje generacije, ili ovih bližih mojoj, vezan za "Narnijske kronike", ali ja imam strašno lijepe uspomene na njih. U vrijeme rata su ih emitirali na HRT-u, i to mi je bila jedna od najdražih serija. Uz nju sam mogao lijepo pobjeći dalje i od rata i odurne dječurlije s kojom sam išao u školu i teških obiteljskih okolnosti. Mislim da je to bio moj prvi kontakt s fantasy književnošću. Lewis i Tolkien, kao i još nekoliko oxfordskih profesora, pripadali su književnoj grupici koja ja se nazivala "The Inklings" (zgodnog li i prikladnog naziva!). Mislim da ću si u nekom trenutku nabaviti "Narnijske kronike", baš mi je taj susret u Algoritmu pobudio neka lijepa sjećanja...

A sad, nešto posve drugačije. Katul.

Ravnim bogu čini se meni,
ili čak i većim, ako se smije reći,
onaj koji pred tobom stalno sjedi,
gleda te, sluša

smijeh tvoj slatki: sva su mi čula jadnom
zatravljena. Lezbijo, čim sam tebe
ugledao, od onda nemam više,
Lezbijo, glasa,

jezik mi se koči, a oganj nježnil
tijelo mi obuzima, uši ječe
zvonjavom, i pokriva noćna tmina
oba mi oka.

Dokollca, Katule, tebe muči:
tad si mahnit, težiš za nedostižnim.
Dokolica kraljeve nekoć skrha,
gradove moćne.
(Škiljan)

- 09:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.11.2005., utorak

Jutarnja klasika

Bogovima sličan je, mislim, onaj
čovjek koji tebi nasuprot sjedi,
sluša glas tvoj ugodan. Ti si blizu,
govoriš slatko,

smijeh tvoj zvonki potiče žudnju. Moje
srce to u grudima muči, buni.
Načas samo kada te vidim, glas mi
zapne u grlu.

Uz to jezik postaje nijem, a nježan
plamen odmah kožom se širi mojom.
Oči ništa ne vide, uši ništa
ne čuju tada.

Znoj me sasvim oblijeva, svu me drhtaj
snažni hvata, blijeda sam, gubim boju,
tek što nisam mrtva, i smrt je blizu,
čini se meni.

Ali treba podnijeti sve te jade...

Kako mene frustrira što su izgubili zadnji dio pjesme! Ipak, volim mislit da je sve bilo ok na kraju :) Sapfa je dobra za anti- jesensku terapiju jer stvarno ne mogu ostati ravnodušan i ugruvan od sna kad čitam ovako intenzivne stihove. Osim toga, klasičarsko mi srculence odmah počne tući i oduševljavat se nad suvremenošću teksta napisanog prije skoro 3000 godina... Inače, prijevod je Škiljanov, našao sam samo jedan drugi prijevod koji je bio silno loš, pa sam ovaj natipkao.
Lovi me neka imbecilna jesenska- šta li je već- valjda izmorenost. Konstantno se vučem okolo ko prebijena mačka, jedva se dižem ujutro, navečer zaspem dok kažeš "pasulj". A to me ulovi svakog studenog. Do Božića ću postati Grinch. A onda pozovite egzorcista.
Elem, sad mi je obući se i zaputit se do one socijalističke rupe od fakulteta. Pa, do idući put.

- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31