Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malavon

Marketing

Into my arms

I don't believe in an interventionist God
But I know, darling, that you do
But if I did I would kneel down and ask Him
Not to intervene when it came to you
Not to touch a hair on your head
To leave you as you are
And if He felt He had to direct you
Then direct you into my arms

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

And I don't believe in the existence of angels
But looking at you I wonder if that's true
But if I did I would summon them together
And ask them to watch over you
To each burn a candle for you
To make bright and clear your path
And to walk, like Christ, in grace and love
And guide you into my arms

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

And I believe in Love
And I know that you do too
And I believe in some kind of path
That we can walk down, me and you
So keep your candlew burning
And make her journey bright and pure
That she will keep returning
Always and evermore

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

(Cave)

Jedna muzička numera koja jutros može stvoriti toliko potreban osjećaj i prenijeti prave poruke...
Elem, opet magla. Mačka lamunja po stanu, pomalo nervozna (po prirodi, ali i) od gladi, i usput dere tepih, dere se iz protesta i izbacuje svoja govanca iz kutije s pijeskom. Uopće nije diplomatična. Problem sam riješio fenom (hrv.: sušilom za kosu) kojeg je moja draga ostavila ukopčanog u struju prije nego je otišla na posao. Mačka je prijetnju shvatila ozbiljno i skrušeno se povukla na vrh ormara, u strahu od drugog najgoreg neprijatelja u životu (prvi je usisavač).
Moram priznati da mi jutros pomalo fale riječi... Zato ću još jednom posegnuti za tuđima... U ovom slučaju, za riječima Imru'l- Kaisa...

Na pijesku otisak naših tijela

Prošao sam četu čuvara koji me ,
spremajuć mi časnu smrt, vrebahu;
kad se na nebu ukazaše Vlašići,
poput niza bisera na pojasu,

uđoh a ona bješe zbog počinka odložila
svu odjeću kraj zavjese,osim tunike lagane.
Ne! Zaboga! Lukavstvo ti ne uspijeva ovdje,reče mi,
vidim, ne kaniš prestati zavoditi me.

I povedoh je odmah;krčih joj put, a ona je,
vukuć po zemlji ogrtač, brisala naše tragove.

Kad pređosmo preko seoskog trga
i stigosmo do male doline,okružene dinama,
rukama na njenim sljepoočnicama nagnuh je,
ona se, vitka stasa i oblog bedra, privi uz mene,ukrašena prstenjem.

Tanka i bijela, nikakvu pravu samoću nije dopuštala;
glatke i sjajne kao ogledalo grudi joj bijahu.
Odrazi odbijanja il' želje na glatkome licu,
zadovoljni pogled divljeg Wadjaraha na njegovu djetetu,

Lijepi vrat kao onaj bijele gazele,
nježan, kada se uspravi, i bez ikakva uresa;
bujna i potpuno crna kosa, što ukrašava leđa,
bogata poput palmine grane pune plodova;

I neposlušne joj kovrče dižu se neukroćene,
potapajući vrpcu u zamršene talase;
Nježni bokovi,gipki kao uže spleteno;
noga,postojani čokot u plodnoj zemlji,

I prosute mrvice mošusa po njezinu ležaju
ona spava, pod visokim suncem, opuštena nehajno.


Post je objavljen 10.11.2005. u 08:48 sati.