House of Malavon

10.11.2005., četvrtak

Into my arms

I don't believe in an interventionist God
But I know, darling, that you do
But if I did I would kneel down and ask Him
Not to intervene when it came to you
Not to touch a hair on your head
To leave you as you are
And if He felt He had to direct you
Then direct you into my arms

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

And I don't believe in the existence of angels
But looking at you I wonder if that's true
But if I did I would summon them together
And ask them to watch over you
To each burn a candle for you
To make bright and clear your path
And to walk, like Christ, in grace and love
And guide you into my arms

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

And I believe in Love
And I know that you do too
And I believe in some kind of path
That we can walk down, me and you
So keep your candlew burning
And make her journey bright and pure
That she will keep returning
Always and evermore

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms
(Cave)

Jedna muzička numera koja jutros može stvoriti toliko potreban osjećaj i prenijeti prave poruke...
Elem, opet magla. Mačka lamunja po stanu, pomalo nervozna (po prirodi, ali i) od gladi, i usput dere tepih, dere se iz protesta i izbacuje svoja govanca iz kutije s pijeskom. Uopće nije diplomatična. Problem sam riješio fenom (hrv.: sušilom za kosu) kojeg je moja draga ostavila ukopčanog u struju prije nego je otišla na posao. Mačka je prijetnju shvatila ozbiljno i skrušeno se povukla na vrh ormara, u strahu od drugog najgoreg neprijatelja u životu (prvi je usisavač).
Moram priznati da mi jutros pomalo fale riječi... Zato ću još jednom posegnuti za tuđima... U ovom slučaju, za riječima Imru'l- Kaisa...

Na pijesku otisak naših tijela

Prošao sam četu čuvara koji me ,
spremajuć mi časnu smrt, vrebahu;
kad se na nebu ukazaše Vlašići,
poput niza bisera na pojasu,

uđoh a ona bješe zbog počinka odložila
svu odjeću kraj zavjese,osim tunike lagane.
Ne! Zaboga! Lukavstvo ti ne uspijeva ovdje,reče mi,
vidim, ne kaniš prestati zavoditi me.

I povedoh je odmah;krčih joj put, a ona je,
vukuć po zemlji ogrtač, brisala naše tragove.

Kad pređosmo preko seoskog trga
i stigosmo do male doline,okružene dinama,
rukama na njenim sljepoočnicama nagnuh je,
ona se, vitka stasa i oblog bedra, privi uz mene,ukrašena prstenjem.

Tanka i bijela, nikakvu pravu samoću nije dopuštala;
glatke i sjajne kao ogledalo grudi joj bijahu.
Odrazi odbijanja il' želje na glatkome licu,
zadovoljni pogled divljeg Wadjaraha na njegovu djetetu,

Lijepi vrat kao onaj bijele gazele,
nježan, kada se uspravi, i bez ikakva uresa;
bujna i potpuno crna kosa, što ukrašava leđa,
bogata poput palmine grane pune plodova;

I neposlušne joj kovrče dižu se neukroćene,
potapajući vrpcu u zamršene talase;
Nježni bokovi,gipki kao uže spleteno;
noga,postojani čokot u plodnoj zemlji,

I prosute mrvice mošusa po njezinu ležaju
ona spava, pod visokim suncem, opuštena nehajno.
- 08:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Šta ćete naći na ovom blogu?

Sve i svašta. Najviše ćete naći mojih nekoherentnih misli, eskapističkih težnji i intelektualnih prosera, mojih životnih frustracija i pomalo ljigavih izjava ljubavi. Ponekad, kažem, PONEKAD, nešto pametno. Al ne bih se previše nadao.

Vezovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Forum Filozofskog Fakulteta
Musa Keseđija
Mauna
Ona
Velika Nicoll
Kris
Birdylike
Ahtungić
Majmun
Jon Snow

Poetski ćošak

PRIJATELJ GA KAŽE VIŠE NE POZNAJE

A jurili smo ženske nekada zajedno
i obijali kavane
nedjeljom sve do podne spavali
oblak ti ne jebem
u istom gradu rođeni u istu školu išli
zna baraba sve o meni i ja o njemu
zna što me boli i gdje sam naročito osjetljiv
na kiti sam mu pokazao veliku bradavicu
kažem
samo on to od muških zna
I sad me kao ne pozna...
Bitanga jedna obična
pizda mu materina
prije deset godina na ramenu mi ko djete plakao
kad ga je žena ostavila
Što ga ne pustih onda da se ko čovjek ubije
nikad ne bih barem saznao
kakva je kučka bio
moj prijatelj
za koga sam nekad mislio
malo je i život za njega da se da
a sad me kao ne pozna...
Ma briga me za politiku
ovaj rat je obična svinjarija
al on i ja bili smo ko brata dva
znam da je bio zarobljen
kažu da su mu i u usta pišali
u redu svi smo znali
što čine tamo oni vandali
ta svuda na svijetu ima govana
Al mi smo bili majku mu
najbolja druga dva
a sad me kao ne pozna...
Kad mu je majka umrla
ej čovječe
ko da je moja presvisla
Pili smo do besvjesti
tri noći i tri dana
znao je lupež napamet Jesenjina
sina mi jedinog krstio
iako je druge vjere bio
Ma ko je o tome onda mislio
svi smo bili dio raje
a sad me kao ne poznaje
Govori tako
pa onda najednom zašuti
Gleda kroz prozor i dugo šuti
Zatim uzdahne duboko
prođe rukom kroz kosu
čini se da bi rekao nešto
nešto i o sebi
Odmahne samo rukom
upali novu cigaretu
i otpuhne u oblaku dima:
a sad me kao ne pozna...

Malo statistike