Korijen s krilima Dugo sam letio u prazno. Treba na zemlju stati. Uspravno iz nje rasti. Uspravno umirati. Ptice su šumi krila, a šuma pticama korijen. List ne leti od sebe, on biva olujom gonjen. Pod zemljom i u zraku u isti mah drveće živi. Drvo je most što diše izmeđ mrtvih i živih. I kada ogole grane, cvrkut ih zazeleni. Ja ništa rekao nisam: to jasen šumi u meni. Evo jedna, za jesenji ponedjeljak... Enesova, dakako :) Čini se prikladnom za ovaj dan, dan prije Svih Svetih. Nekako sam zapao u nekakva razmišljanja... Valjda pomalo mistično doživljavam ova dva dana. Malo se osjećam nelagodno u svojoj koži, čudan osjećaj neprilagođenosti vlastitom životu. Kao da neki drugi Malavon gleda ovoga kako djeluje, govori i osjeća. Ponekad mi se čini da mi život ne bi trebao izgledati upravo ovako. Ne znam... Možda je to samo zbog onih kojih nema, a uvijek su uz mene, danas i sutra više nego inače... Volio bih da im mogu reći koliko ih volim, koliko mi nedostaju i koliko mi je ponekad teško bez njih... Biljina i Danijelova mama je napravila ručak i sad idem. Nije to nekad to bez njih... |
Pa to je krasno Vani su padali pijanci umjesto snijega. Bio je siječanj, ili januar? Ne sjećam se više. Pozvan u tuđi stan sjedim u njezinoj sobi bez svjetla, ona u opasnoj dobi, a ja poput pijetla, pričam joj pjesme. Ona se divila: bedrima, dojkama, kukovima... Svim svojim sokovima, ona se divila mojim stihekima, a ja sam pio vinjak. I jedino što je znala reći: - Pa to je krasno. I meni je sve bilo jasno. I užasno. I strašno. I žao. I sva bih blaga dao da mi se vrate riječi što sam joj reko, ali bilo je već kasno. Ona je ležala pored kamina, i kao da se kaje, rumena od vatre vina plakala je. I ne hoteći, griješila je milujući jastuk, misleći pritom da sam vuk koji će skočiti, a ja sam bio pozvan, ako se ne varam, u ovaj stan tek nešto popiti. I sjedio sam potpuno miran. Dosada je glodala tišinu. Vatra se jarcala u kaminu... A ona je pričala o svojoj mački, i o ludnici u diskiću, i o nekom crnom mladiću koji ima kola i deset milijuna na knjižici... I meni je sad stvarno sve bilo jasno, i rekao sam djevojčici: - Pa to je krasno. To je, zaista, krasno. I otišao sam padajući sa snijegom po ulici. A to je, zaista, krasno! |
Eto me, jutro je poslije. Našice mi je izašlo u susret količinom hladnoće i više nego potrebnom za nošenje kaputa. "Sinoć sam se napio, kaže se, ko svinja" da citiram Šerbedžiju. Nema što nisam izmiješao, ali potrudit ću se (doduše, možda nepotrebno) da se prisjetim... pivo...rakija (neizbježno)...vino...druga rakija...tomislav...votka s cijeđenim limunom...red bull votka...cigarete. Uh. A prasetina. A janjetina. Slavonsko vjenčanje, a bilo je malo. Izašli smo, mladenci, moja najdraža i ja, te brat od mlade, negdje oko 22. Bili smo već pod gasom jer smo na rakiji i vinu još od 15 h kad su se ovih dvoje uzeli. Izašli smo prvo u našički pub ili pivnicu (pivnica je lijevo, a pub desno od ulaza). E da, a onda je došla i naša draga prijateljica Iva. Ovog detalja sam se upravo prisjetio. Onda smo pričali o lingvistici i ignorirali bivše momke moje drage. Nakon nekoliko Tomislava, otišli smo na štrukanu votku u pub. (ergo bili smo u pivnici do tad). Opet, horribile visu, bivši momak. Mjuza je bila zakon, a ja pod gasom, pa se život činio nekako ljepšim, ptičja gripa daljom, a barmen simpatičnijim. Nakon toga smo, vjerovali ili ne, završili u gorem od dva našička mjesta za ples, u tzv. Dance-u. A u Danceu su bili narodnjaci. To je bila mladenkina posljednja želja. Da ode na narodnjake. A mi smo, budući da joj je to bila posljednja želja, na vlastiti suviše trijezni užas, otišli. Vidjevši da je vrag odnio šalu, nije mi bilo druge nego još pit. Nakon jedno sat, dva, izlazimo i idemo u bolji od dva našička mjesta za ples, tzv. Paradajz. Tamo sam isplesao pijanstvo. Fajrunt oko 4, kuća, krevet. Ujutro, blog :) Pozdrav iz Slavonije! |
Eto sam jučer pao godinu. Al ne osjećam se toliko loše koliko mi je laknulo što je ta jebada s iščekivanjem svršena. Sad bar mogu napravit to kako treba. Osim toga, od zanimljivosti ima to da draga i ja idemo u Našice na vjenčanje. Moja draga je kuma svojoj najboljoj prijateljici. Tko zna, možda poslije vjenčanja naletimo do Našičkog ribnjaka na fiš :D Ili možda radije na fois gras :D Mogu i vama donijet malo, ha? Bio sam na kafi s Drugim DM-om nakon Škiljanovih predavanja. Bilo je šesno, razradili smo neke bitne detalje za neka buduća zbivanja. Nemojte krivo shvatiti ovu kriptičnost, budući da ovaj blog ponajvećma čitaju ljudi s kojima igram dnd, osuđen sam na ovakve rečenice. Dakle, bez ikakve konotacije samomistificiranja ili kompleksa važnosti :) Sinoćke nažalost nijesam mogao pisati jer mi je reklo da neki kurac rade s blogom, sele ga na drugi server, šta li. Budući da internet nije vidio mog kompjutera već mjesecima (ili obrnuto), osuđen sam na čekićanje po ovoj imbecilnoj tastaturi na faksu. Za kraj, ili do idući put, evo vam pjesmica. Posvećujem je izvjesnom profesoru Kurcoglaviću (koji, ruku na srce, nije zavrijedio Kiševića) : Točka izvan kruga se ruga Od jedan se uvijek broji Od jedan sve drugo postoji I prije početka Jedan bi Jedan će doći i poslije svih Jedan što sve drugo sadrži Kako da se tog jednog Riješimo Množine je dug Uhvatimo početaki beskraj I vežimo Dobili smo krug I evo metaforosfera: Vasiona je bezbroj krugova U rukama nevidljivog žonglera Koji hita i hvata Svaki od nas Osim kruga u kojem se okreće Ima i krug u kojem se kreće I svaki vapi Ište Kruga središte A samo poneko od nas sanja Iskočiti iz kruga I ostati na nogama S navitkom kretanja Jedan je protiv sviju Svi protiv jednog se biju A ne smiju A ne smiju Ni jedan Da budu svi Ko jedan Vaseljena pod svodom Na jedan svedena Smije se jedinstvena Točka izvan kruga se ruga. |
Draga Mauno, ukebao sam counter s tvog bloga. Hvala. :) Repetitio est mater stupidorum :D |
Eto meneka u SOL-u, okružen zlingvistima koji imaju tečaj jevrejskog. ...delibera nos a malo... Smislio sam još kružoka, pitao sam Štulhofera hoće doć, rekao je da hoće... Dan je gnjusno sunčan i topao. Jebote pa ko je vidio 24 stupnja usred oktobra!? Ma, mislim da sam se samo zaželio Underdarka, ugodne, meke tame, stalne temperature i mirisa krvi na maču. I one pomalo smiješne grupice avanturista koji petljaju po Čednoj Sad. O da samo znaju. :D (bwahahahahahahaha čit: demonski smijeh) Imam Laszla danas oko pola sedam. O da bar mirno premine u snu. To bih doživio kao dokaz postojanja Višeg Bića. (nemojte me krivo shvatiti, ne želim čovjeku da umre, samo želim da mi ne predaje!) Mlogo bi voleo mlogo bi voleo mlogo bi voleo... čokolade! Imam novi kamput! :) Stoji mi ko saliven. Mauni, umri od ljubomore!!!! :) Musargenteus me nakopizdio linkom na svoj blog... hwala :) Saću ja nakopizdit i njega i maunu. Samo da skontam kako... :) Draga, znam da ćeš ovo čitati... Znaš ono što sam ti napisao u poruci? E, to. :) Propeleri svih zemalja, ujebinite se! |
O, pa hvala na dobrodošlici! :) Lijepo je vidjeti komentare netom nakon nesigurnog prvog posta... Elem, danas sam kupio kaput svojih snova. Da, zvuči pomalo yuppijevski, ali doista je divan. Osjećam se kao Whitmanov kapetan... (zbog mornarske kragne!)Khm, back to reality... Našao sam se s kolegicom s faksa na kavi, smišljali smo teme za naše lingvističke kružoke... Trebalo bi baš biti napeto kad počne sezona. A počet ćemo temom "Jezik i seksualnost", bit će zanimljivih govornika, materijala za ponijet kući itd.. A o tome ću još pisati kasnije. Kad bude bilo konkretnijih informacija. Sad ću po dragu na posao pa kod bake. U kaputu :D O CAPTAIN! my Captain! our fearful trip is done; The ship has weather’d every rack, the prize we sought is won; |
Ej, evo samo da vidim radi li ovo... Pozdrav svima koji su otvorili ovo u malom prozorčiću, očekujući možda nešto zanimljivo... Možda i bude, poslije :-) Ispričavam se što sam vas razočarao! |
listopad, 2005 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv