House of Malavon

30.11.2005., srijeda

Jarčeva kesa

Kažu

Kažu da ne govore biljke ni vrela ni ptice,
ni valovi svojim šumom, ni zvijezde svojim sjajem.
Kažu, al neće biti, jer uvijek kad ja prođem
O meni šapću i kliču:
— To ona luda ide
te o vječnome proljeću života i polja sanja,
a eto, sasvim brzo, imat će sijedu kosu
I sva drhteći vidi da slana pašnjak pokriva.

Sijeda je moja glava i pašnjaci su pod slanom,
no ja još uvijek sanjam, uporna mjesečarka,
o vječitome proljeću života koji se gasi,
o neprestanoj svježini polja i ljudskih duša,
iako polja se suše, iako duše plamte.

Zvijezde, izvori, cvijeće, ne šapćite o mojim snima:
bez njih, kako da živim, kako da vam se divim?
(Rosalia Castro)

Eto još jedan govnasti dan. Naprosto moram da se podsjetim da imam ideale, da sam veseo i normalan. Ova jesen me toliko zatupljuje i umrtvljuje da se osjećam kao medvjed koji bi najradije hibernirao do proljeća. Onda je lakše trpit sva sranja koja ti se dese. I nasmiješ se i ne smeta te i pređeš lakše preko svega. I sve ti se u očima čini manjim nego što jeste. A sada se čini većim nego što jeste. Jebo ja lično i personalno, kako bi to Bora vješto artikulirao, mater i kiši i hladnoći i jeseni i krepanoj prirodi i medvjedima što oni mogu hibernirati a ja ne, i jebenom Zagrebu i tramvajima i glupim ljudima i gripoznim golubovima i zimi koja jedva čeka da mi sjedne za vrat.

Ali, kao što rekoh, onda se naprosto moram podsjetiti da imam ideale, da nemam razloga ne bit veseo, i osjetim tračak normalnosti. Čudno djeluje ovaj emocionalni cyber - egzibicionizam...
- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Šta ćete naći na ovom blogu?

Sve i svašta. Najviše ćete naći mojih nekoherentnih misli, eskapističkih težnji i intelektualnih prosera, mojih životnih frustracija i pomalo ljigavih izjava ljubavi. Ponekad, kažem, PONEKAD, nešto pametno. Al ne bih se previše nadao.

Vezovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Forum Filozofskog Fakulteta
Musa Keseđija
Mauna
Ona
Velika Nicoll
Kris
Birdylike
Ahtungić
Majmun
Jon Snow

Poetski ćošak

PRIJATELJ GA KAŽE VIŠE NE POZNAJE

A jurili smo ženske nekada zajedno
i obijali kavane
nedjeljom sve do podne spavali
oblak ti ne jebem
u istom gradu rođeni u istu školu išli
zna baraba sve o meni i ja o njemu
zna što me boli i gdje sam naročito osjetljiv
na kiti sam mu pokazao veliku bradavicu
kažem
samo on to od muških zna
I sad me kao ne pozna...
Bitanga jedna obična
pizda mu materina
prije deset godina na ramenu mi ko djete plakao
kad ga je žena ostavila
Što ga ne pustih onda da se ko čovjek ubije
nikad ne bih barem saznao
kakva je kučka bio
moj prijatelj
za koga sam nekad mislio
malo je i život za njega da se da
a sad me kao ne pozna...
Ma briga me za politiku
ovaj rat je obična svinjarija
al on i ja bili smo ko brata dva
znam da je bio zarobljen
kažu da su mu i u usta pišali
u redu svi smo znali
što čine tamo oni vandali
ta svuda na svijetu ima govana
Al mi smo bili majku mu
najbolja druga dva
a sad me kao ne pozna...
Kad mu je majka umrla
ej čovječe
ko da je moja presvisla
Pili smo do besvjesti
tri noći i tri dana
znao je lupež napamet Jesenjina
sina mi jedinog krstio
iako je druge vjere bio
Ma ko je o tome onda mislio
svi smo bili dio raje
a sad me kao ne poznaje
Govori tako
pa onda najednom zašuti
Gleda kroz prozor i dugo šuti
Zatim uzdahne duboko
prođe rukom kroz kosu
čini se da bi rekao nešto
nešto i o sebi
Odmahne samo rukom
upali novu cigaretu
i otpuhne u oblaku dima:
a sad me kao ne pozna...

Malo statistike