MM

nadnevak 28.02.2007., (srijeda)


Neću ti dati gušta

Koji je to rush kada pedaliram preko mosta, u glavi se vrti milijun slika, od presretnih do pretužnih, a ja sve brže pedaliram, kako se sve više ubrzava house u mojim ušima, i ponavljam usnama..."Nećeš me natjerat na suze, nećeš me natjerat na suze, nećeš, nećeš!"

I nije...još.

Neću dopustiti da me opet izbaci iz vesele orbite,
pa proljeće je čovječe,
pa sretna sam čovječe,
frizura mi je napokon onakva kakvu bih željela,
bicikl je opet u uporabi,
sunce je granulo,
izbacila sam osjećaj manje vrijednosti,
počela sam učiti,
malo uključivati u svoj život neko staro-novo društvo,
pozitivnije gledati na stvari
drveće miriše oko mene,
ptice pjevaju...a jako volim ptice,
pa prekrasno je čovječe...
a ti se iz dana u dan kao da trudiš da se rasplačem...
e pa neću baš...
ovaj put neću!!!!


I razbijam si cijeli dan glavu s nekom brijom da sam se obrukala, a znam da nisam, jer sve si ti već to znao, sve si ti već to skužio, čitaš me ko otvorenu knjigu...što otvorenu, kao knjigu što ju posjeduje zvučna knjižnica za slijepe.
I onda si to još dodatno testirao...ma boli me đon...sve znaš, šta još hoćeš od mene?

Misliš li da je meni super slušati o tvojim barenjima?
O porukama koje dobivaš i o tome kome će se posrećiti?
Misliš li da je meni gušt onako iz vedra neba govoriti ti da nebudeš đubre prema ženama?
Misliš li da sam ja mazohist?

I bez obzira što sve znam o tebi, kako se postavljaš, kako pričaš i kako se ponašaš, bez obzira što znam da si daleko od savršenstva, i bez obzira što znam da smo 2 različita svijeta, ja starija, jača, mirnija i skroz drugačija od trebica koje pronalaziš, a ti nabrijani klinac koji misili da je zajahao planetu, i koji nikad nebi pred svijetom mogao stati uz mene, bez obzira na sve, ova glupa situacija traje već godinu dana i ne vidim joj kraja.

Znam da ovo nećeš pročitati, znam da ovo nećeš komentirati, pa zašto i bi kada je lijepo prešutno me vozati kao što ti to radiš jer ja nisam jadna i ne nabrijavam se iz svog očaja, znam jako dobro prokomentirati signale, a tvoji su dvojaki i koliko se god trudila da me ne diraju, diraju me.

Ali neću ti dopustiti da mi na oči natjeraš suze, plačem samo zbog onih koji pružaju iole šansu da mi ih obrišu.




- 00:01 - Komentari (9) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 26.02.2007., (ponedjeljak)


Beautiful day + Update * 2

Ima dana kao recimo danas koji od početka do kraj budu savršeni.

Što zbog vremena koje je osvjetlilo svoj obraz, ulice i lica.

Što zbog ljudi koji su ti uljepšali dan.

Od jutarnje kave na Šalati s kolegicom i posudba skripte za učenje, preko smješnih poziva koje sam dobila od jednog kolege, a onda kave na drugoj terasi ove godine s frendom.

Zatim šetnja po gradu u obavljanju razno razboraznih stvari, osjećah se efikasnom.

Vrijeme prekrasno, ljudi nasmiješeni, ja poletna.

Pa onda nekoliko iznenadnih susreta i planirani susret s Kumom, te babska kava s Nani.

Cijeli dan samo šetam, družim i baš mi je super.

I cijeli dan sam malo i opijena i smotana, tako da sam se i večeras uspjela obrukati, ali baš me briga, neka se istina zna, nisam je mogla sama izreći pa sam se sad zbrukala, e pa neka hehe...bar ću prestat brijat :-)

Hm, tako mi je sve super da neznam što bih pisala, nadam se da će se nastaviti i da neću opet po starom :-)

Eto, sutra još imam neke stvari za obaviti, ali možete me naći u NSK na 3. katu jer počinjem učit polako :-)

Pusa vas vaša Chi

****UpDate nakon 5 min****

Da mogu, od bruke bi se pokrila ušima, ali nemogu, imam lijepe male uši...

****UpDate Utorak 12:20****

Beautifil days...zaredalo...a ovdje ostavljam misao koja mi se vrti cijeli dan.

"Ako ne mogu imati ono što želim, onda neću niti prisilno željeti ono što mogu imati."

Čekam da se želje promjene...idem na bicikl i opalit ću narodnjake u ušima...

- 23:22 - Komentari (9) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 24.02.2007., (subota)


Balon - PUK

Balon puca...ou jes...i to je počeo već u četvrtak :-)

Vožnja biciklom nakon nekoliko mjeseci, učinila je svoje, ne nisam se vozila kao luđak ali me veseli da je 20min vožnje od Saloona do Bundeka (ne uopće se ne hvalim brzinom) i house u ušima počelo ispirati kaos u mojoj glavi.

A onda petak...Buđenje u rano jutro (prvo nakon mjeseci i mjeseci), doručak i kava u Španskom, zatim umiranje od smijeha na Ledeno doba 2. Prekrasan dan, proljetan, igranje nogometa na igralištu mog starog osnovnjaka s najdražim bratićem na svijetu. Mislim da sam se naigrala dovoljno nogometa u životu...prekrasno mi je bilo opustiti se i igrati. I druženje sa sestričnama kad su se vratile iz škole.

Kupila sam mami majicu za rođendan, a i sebe sam počastila s ni manje ni više 4 majice u Amadeusu (već si dugo nisam ništa kupila, ovo je bilo predivno iskustvo).

Popodnevna šetnja s Bubom po kvartu i malo čišćenja kuće daje mi osjećaj i neke kućne korisnosti i efikasnosti.

Onda sam se brzo najbrže spremila za izlazak, nova majica, dekolte do pupka, trapke koje sam ono dala produžiti, leće u očima i osmijeh na usnama.

Sax. Živa Legenda...sjećate li se prošlog haikua?
E pa ovaj haiku bi mogao ovako nekao zvučati.

Sax.Živa Legenda.
Rasplesana Chi.
Pjesma "Sretan sam"
Balon pa-pamah.


Već sam odlučila gdje ću proslaviti svoj 25. rođendan. Legenda bi trebala svirati točno 09.03. u Saxu....i onda sam tamo i ne mičem se...

Danas, opet dan prekrasan, malo sam se teže probudila ali sam se uspjela odvući do Gradske vjećnice na Gornjem gradu gdje je moja Bibeli imala Promociju. Ona i još hrpa studenata soc. rada mahom moje generacije, bilo ih je lijepo vidjeti tamo, uspješne i lijepe. Mada sam mislila da će mi biti bed, nije tako bilo, nema ljubomore ni zavisti, a bome ni neugodnjaka što ja nisam s njima prozvana u niz ovogodišnjih diplomanata.
Ipak vidim da je dostižno.

Onda kavica u Tkalči na terasi, prva ovogodišnja terasna....joj baš mi je dan bio lijep, šetnja prema doma, malo pospremanja i dočekivanje maminih rođendanskih gostiju.
Puno smijeha i dobrog raspoloženja.
Ponovno kava s Bibeli i Nini na Črnkasu, te nastavak druženja na proslavi rođendana.

Eto to je rezime mog pucanja balona, još ima nekih ostataka koji me drže ali vjerujem da će se i oni riješiti uskoro, jer sutra će isto biti lijep dan, i predviđam si vožnju biciklom po manje istraženim predjelima Zagreba...ko zna kud me put nanese.

Pomoglo je još nekoliko sitnica koje vam moram napisati, inače ću na lakat progovorit:

- Shvatila sam da nisam zaljubljena u Njega, Malo čudo, koje se ovdje spominje već skoro godinu dana.
Nisam zaljubljena u njega, ali ipak volim ga.
Volim ga kao prijatelja, kao osobu s kojom se mogu zezati i kojoj sam slobodnija reći mnoge stvari, kao osobu s kojom sam bez okova, onako potpuna.
Volim ga kao nekoga ko me može nasmijati i naljutiti u isto vrijeme.
Kao osobu koja mi se često ponudi za pomoć.
Htjela bih da mu mogu reći da mi mnogo znači.
Htjela bih da zna da se ponekad previše zanosim u našim druženjima...šta mogu takva sam, zar nisi već primjetio?
Htjela bih da zna da me izbacuje iz takta taj njegov glupavi osmijeh, i poštapalica "Da a".
Htjela bih da zna da mi je jako bitan, ali znam da mu to nikad neću reći...(Molim te daj mi do znanja da si pročitao ovo, mada ne čitaš duge postove.)

- Svjesan sam da je ponekad potrebno samo promjeniti "okolinu" i družiti se s ljudima koji su mi bitni u životu ali samo se pomalo počeli "gubiti". Ne kažem da mi ovi stalni nisu i dalje dragi, ali ponekad se pokaže da smo teški jedni drugima i zapnemo u neka nerazumijevanja koja se inače nebi dogodila.

- Teško je biti normalan kada ti se konstantno u glavi mota činjenica da si ti ta koja je negativna, koja ponekad pretjera u negativnom gledanju na stvari, koja je nervozna i kritizira stalno, koja uvijek krivo shvaća kad je nešto dobronamjerno rečeno i na koju se baca osjećaj grižnje savjesti. A pogotovo je teško kada se stalno ponavlja rečenica "Ti ne kužiš da je tvoja duša u kurcu, ali tvoja duša je fakat u kurcu."
E pa toga mi je pomalo dosta...ako me ne podnosiš u mojim napadima histerije koju baj baj d vej ne iskaljujem na tebi, onda mi ne treba još i prodika "ti si u kurcu", takve komplimente od prijatelja ne trebam.

- Neću postići ništa u životu ako stalno govirim da sam nesposobna, neću imati zdravu dušu ako stalno mislim da je bolesna, neću imati sretan život ako zamjeram prijateljima.

E pa, ja sam sposobna!

E pa, moja duša nije bolesna!

E pa, ako smo pravi prijatelji nemam ti razloga zamjerati!

I na kraju...riječi pjesme koja mi je super u zadnje vrijeme...a vi ju molim vas poslušajte na ŽIVA LEGENDA

Sretan sam

Dobri i loši dani uvijek dolaze bez pravila.
Danas je dobar dan i koga pogledam, osmjeh mu poklanjam.

Gužvu oko sebe ne vidim i ne čujem.
Danas volim cijeli svijet!

Jer sretan sam i sve što želim,
da i ovaj dana samo s tobom dijelim.
I sretan sam
ništa više meni ne treba!


Danas mi apsolutno sve odgovara.
O ničem lošem ne progovaram, samo razmišljam;

Kako lijepo nam je kad ostanemo sami,
kad smo sami ti i ja.

Jer sretan sam i sve što želim,
da i ovaj dan samo s tobom dijelim.
I sretan sam
ništa više meni ne treba!


I sve što dotaknem u svjetle boje pretvaram,
mogu ostvariti baš sve!

Jer sretan sam i sve što želim,
da i ovaj dan samo s tobom dijelim.
I sretan sam
ništa više meni ne treba!


Živa Legenda








- 23:56 - Komentari (6) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 21.02.2007., (srijeda)


Balon post

Još uvijek sam u "balonu"...

Al glupo mi je pisati uopće...

Previše posla u zadnje vrijeme, pogotovo kada je H-epicentar tjedan, nisam vam stigla niti napisati poziv da dođete...ma nema veze...bit će toga još...

Polako se stavljam na pravi kolosjek...treba samo stati i napisati na papir svoje želje...odlučiti šta hoću od života i krenuti tim putem.

Prešla sam četvrtinu stoljeća i upala u krizu polusrednjih godina...

Jučer sam na H-epicentar fašniku bila umaskirana u mačku i baš sam si bila super... odlučno sam se osjećala... a danas sam malo umorna, donosim neke odluke koje neznam dali su ispravne i kako ću ih priopćiti ljudima.
Ne, neću mjenjati spol, nije to...samo će biti teško, izraziti svoje pravo mišljenje i ostati pri tome.

Red je da se pokrenem zar ne...

A s obzirom da kod mene niste do sad doživjeli kratki post...ostavljam vam jedan tekst koji mi se jako svidio, može vam reći nešto i o mojoj ljubavnoj zavrzlami.

Čuvajte se i puno vas voli vaša Chi koja će vam se javiti vrlo skoro, čim izađe iz ovog balona.

Udvarajte se malo svojoj ženi
- kao da vam nije žena,
kao da vas ne voli,
kao da ima nekog drugog,
kao da može da bira.

A žena nije nezahvalna.
Na tu pažnju ona ce odgovoriti sa mnogo dobrote
- kao da vas voli,
kao da nema drugog,
kao da ne može da bira.

Dušan Radovic


- 22:28 - Komentari (15) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 17.02.2007., (subota)


Sve je glupo i jednako

Hm...kad počnem post s hm...onda mi je ili glava opasno prazna ili mi je opasno dosadno...a da sad je i jedno i drugo...

Najrađe bi ležela u krevetu i automatikom okretala stranice neke knjige...baš nebi ništa radila...a vrijeme rapidno ide.

Osjećam se kao da sam u nekoj kugli koja me samo vrti i vrti, i dani prolaze kao ludi, tjedni prolaze a da se ni ne okrenem...a ja...ostajem na istom mjestu...ovdje...i ne mičem se...

Promatram kako se mjenjaju životi ljudi oko mene, a ja...u nekom svom malom balonu u koji sam još davno ušla...ništa se ne mjenja...živim...

Nekad mislim, ma bolje da se ništa ne događa nego da se događa nešto loše, ali ja nisam osoba koja se želi uspoređivati s lošim stvarima...zašto se meni ne može dogoditi nešto dobro?

Onak...turbo dobro...onak...nevjerojatno?

Zašto se meni život ne mjenja za 180° u pozitivnom smjeru?

Hm...imam stav o životu da se sve stvari događaju s razlogom, i da se krećemo dalje kada "odradimo" ono u čemu smo sada...

Pa kad ću ja odraditi ovo što trebam?
Ha?

Nek mi netko kaže pa ću se pokrenuti u tom smjeru...

Bojim se dosade, bojim se lijenosti i inercije, a sve me češće hvataju takve stvari, pogotovo u zadnje vrijeme, ništa ne radim, ništa ne učim, samo sam u nekoj glupoj stvarnosti...

Odlazim na sastanke, obavljam neke glupe poslove, perem suđe, vješam veš, sjedim na netu...vidim se s ljudima...

I kad idem na kavu s nekim, neda mi se pričati o meni, o tome što se događa oko mene, neznam što bih pričala, nema ništa zanimljivo, sve je isto, sve je dosadno, sve je stara priča...sve je dosadna priča, sve je priča koja se iznova i iznova ponavlja... nema ništa vrijedno spomena...nikakva poletnost...

Neda mi se više ovako, neznam što da radim, neznam kako da se pomaknem, i kada bih htjela zapnem negdje uz put.

Nisam u depresiji, zezam se ja i smijem s ljudima, družim i sve, nemam nekih negativnih iskustava, ništa...samo se bojim da sam zapela u nekoj priči i da ju iznova i iznova ponavljam...ništa se ne mijenja, ništa se ne događa...

Svi imamo potrebu osjetiti da rastemo... a ja... kao da sam zaspala i da se na rastem, ne razvijam, ne krećem nikuda...


- 23:05 - Komentari (20) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 16.02.2007., (petak)


Rastočanka

Sjećam se jednom, bilo je davno, sna o nekom novom gradu.
O kući na obali rijeke, tamo gdje slapovi se ulijevaju u snove.
Sjećam se jednog jutra, i kad ptice šaptati su stale.
Buđenje u zoru uz miris lipe.
Sjećam se.

I onda kad smo bili djeca, puni vriske i smijeha.
Nekih čudnih priča i skrivanja u debla.

Sjećam se da su mlinovi pjevali pjesmu života, konji, i cigani uz cestu.
Kupanja u kristalnoj vodi, tamnoj poput noći.
A murve, tamo na vrhu ceste,
okus osjetim.

Kako je lijepo biti dijete.
U nekom čarobnom svijetu.
Osmijeh drage žene s praga i topla pogača,
miris štale i šajera,
valjanje u travi.

Kako je lijepo biti dijete,
kada ne brineš za ništa,
samo puniš dušu s milijun snova,
ni neznajući da ćeš jednom žaliti za tim.

Htjela bih i tebe uvesti u taj svoj svijet,
sanjkanja preko mosta,
da ti pričam kako smo "pravili" led,
te o Marku kojim mi je gazio prste...

Htjela bih da i ti voliš taj moj svijet,
bezbrižan i dalje ponekad...
vikendom kada se tamo otisnem,
i kada šum vode utiša neke nemire u glavi,
kada postajem druga ja...
Kada postajem ono što jesam...

Htjela bih da me upoznaš takvu,
htjela bih da me zavoliš takvu...
jer skrivam dio sebe tamo...

Nijedan drugi me ne pozna cijelom...
Htjela bih da ti budeš prvi...


***Pjesma za nekog...nije važno ime...djevojčica u meni i dalje sanja snove...Slušnica je već davno obećala pravu ljubav...a ja joj vjerujem više nego bilo kome...


- 22:29 - Komentari (5) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 15.02.2007., (četvrtak)


Ajde molim te dušo, idi kod svoje cure...Valentinovo je danas.

Referendumsko pitanje:

1. Može li se vjerovati muškarcima?
a) Da
b) Ne

2. Ako Da. Kojim se muškarcima može vjerovati? (nadopiši)

**************************************
A?

Nije da je ne vjerujem muškarcima, nije da sam vjerovala ikome, nije da imam potrebu vjerovati nekome, ali ono, tak da znam za ubuduće.

Zašto mi je ovo uopće došlo?

Pa recimooooo....

To je pitanje djevojke koja je recimo naivni kreten...i provela je Valentinovo s tuđim dečkom...eek

Hm...da nebi vi krivo shvatili...ja sam sasvim "Chi raspoložena", nisam nimalo razočarana niti down...ali ebemu stavljam se u cipele te djevojke koja nije provela Valentinovo sa svojim dečkom, nego eto...bez njega...

I vraćam se u cipele br. 42, djevojke koja je saznavši istinu, i prokuživši da mu nemože isprati mozak jer će uvijek biti KRETEN...rekla..." Ajde molim te dušo, idi kod svoje cure...Valentinovo je danas. A mene odvezi doma."

I onda...kad mi netko izvede takvu glupost...pitam se dali ću ja ikada vjerovati svojem dečku...nedaj Bože da mu vjerujem kao što Kretenu vjeruje Ona (o glupačoooo glupaaaa)...

I sada znam (izašlo iz usta varalice) kada tip veli "Kome vjeruješ, meni ili njima?" treba okrenuti leđa i otići...

Eto...jedna lijepa Valentinovska pouka te rođenje nade u bolji svijet i neke normalne muškarce.

Pa gdje me nađu? Ha?


****UpDate****16.02.

Chi: "Ne"
Kreten: "Zašto?"
Chi: "Zato što samo na Valentinovo izlazim s tuđim dečkima."
- a budala nije skužio šta sam mu ja htjela time poručiti...

Il si glup il si......glup

- 19:21 - Komentari (12) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 13.02.2007., (utorak)


Sve smo mi bar jednom bile trudne

Zove frendica neki dan...
veli: "A zakaj ja nisam dobila mengu?"
"A kad si ju trebala dobit?"
"Jučer"
"Znaš da si isto pitanje pitala i prošli mjesec pa si dobila sutradan"
"Da znam, ali rekla mi je mama da odmah znaš kad si trudna, a znaš da sam ti je neki dana rekla da ak nisam sad trudna da nikad neću bit."
"Pa jel znaš da si trudna?"
"Pa neznam."
"Onda nisi trudna."
"A kak znaš?"
"Pa ako ti je mama rekla da odmah znaš, a ti neznaš, onda nisi trudna."
"Onda nisam, a?"
"Nemreš bit trudna, piješ tablete, a i da ne piješ tablete, taj dana ti nije bio plodni."
"Aha..onda nisam"
.......

Danas veli... "Boli me menga"....
.......

A ta ista frendica ja davnih dana provalila ovu rečenicu iz naslova...
Sve smo mi žene bile trudne.
Svaki put kad si zabrijemo da smo možda trudne, to u tim danima uvijek bude tako stvarno i nevjerojatno da se i ponašamo kao da jesmo.
Neke se vesele, a neke plaču, svejedno...samo je bitan taj naš zabrijanac.

I ja sam bila trudna jednom, kaj to niste znali?

Prvi put kad sam spavala s nekim, bila sam trudna.
I plačnih očiju sam zvala frendice i one su mi govorile da sam luda, ali ja sam ipak bila trudna.
I tako sam ja trudna otišla od kuće živjet negdje u neko postanarstvo, jer sam ja wonder woman i nebi bilo u redu da budem na grbači svojoj obitelji. Zaposlila sam se u Zrinjevcu i grabljala sam travu po Zagrebu, a onda kad mi je trudnoća već dobrano odmakla sam išla na "čuvanje", jer nemreš grabljat travu i bit trudan u isto vrijeme.
I tak sam ja rodila curicu i nastavila sam studirat, dala neke ispite za vrijeme porodiljskog.
A tata te moje curice nikad nije saznao za to, jer ak me đubre nije nazvalo od tad, onda ni nemora znat da je otac.
I tak sam ja bila trudna i rodila sam curicu i dala sam joj ime Tena.
I nas dvije smo baš super živjele...CIJELI JEDAN DAN..

Dok mi teta ginekologica nije rekla da nisam trudna.

I kaj nju briga kaj nemreš bit trudan ako nemaš plodne dane i koristiš kondom (koji nije puko)...kad sam ja bila trudna jedan dan.

I nemojte mi reć da je neznam kaj to znači bit trudna.


- 12:14 - Komentari (15) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 12.02.2007., (ponedjeljak)


Onaj Čije Se Ime Ovdje Ne Spominje i SVAŠTA NEŠT JOŠ

Ajd da budemo malo dosljedni pa da napokon dovršim bar jednu stvar koju sam započela...a kasnije ćemo se raspustit :-)

Moja prva ljubav...mislim, koliko ste uspjeli primjetiti dajem se ja u sve svoje platonske ljubavi, ali ovo je zbilja bio prvi ozbiljniji tip. Ako izuzmemo sve njegove ispade "Obnavljam stan, pa ne stignem."; "Joj koliko ja puno radim"; "Nisam primjetio tvoju poruku od srijede"; "Imam tako puno posla...!" bla bla blablabla bla

On je razlog zašto sam otvorila ovaj blog, tko bi rekao da će jedno polutrautmatično iskustvo dovesti do ovako nečeg predivnog :-)
I od kad sam ga otvorila, nekako se Borisovo ime povlači cjelim putem, ko me prati duže valjda mu je već dosadilo...ali kao što vidite on je od osobe koju se ne spominje, prerastao u osobu s imenom (i prezimenom koje je smiješno ali vam ga ipak neću napisati).

Boris je bio zaslužan za moje prvo iskustvo veze na daljinu, za koje maštanje o Švedskoj i ambicije koje možda kad tad i ostvarim.
Bio je zaslužan za prvo zajedničko svitanje, i za prvi morski zalaz sunca.
Zaslužan za prve suze koje su obrisane poljupcima,
i prve provale "Sjedim tu na obali s jednom ljepoticom."

Različiti, o koliko različiti, po godinama, po iskustvu, po odgoju, po željama i navikama.
On stari jarac (sada mu je preko 35) a ja željnja pažnje.
Band svira Ray Charlesa, ja skakučem a njega boli glava...dovoljno...

Ma u biti neznam koliko smo različiti, sve što sam znala o njemu sviđalo mi se, ali ipak znam...njega nebi vodila doma...nemožeš mi ne voljet Stipu Mesića i Vesnu Pusić...nemrem bit s takvom osobom u vezi :-)

Ma ja sad u biti svašta tu kenjam, ali Boris tema je već naporna i meni i vama, a ja, nemam potrebu više misliti na njega...

Slažem se sa svime što ste mi rekle u komentarima, bivši neka ostanu bivši, a ja, koliko ih volim - toliko ih ne želim u svome životu, tako ni Borisa...

A zašto on nije najdraži bivši?
Zato što sam zbog njega plakala...oni zbog kojih su potekle suze nemogu ući u tu kategoriju...a zbog svih su potekle...čak i zbog onih platonskih...pa iz zbog onih aktualnih.

Možda je u toj cijeloj priči s bivšima ostao za rezimirati i Bernard, ali o njemu i tom navlačenju već sve znate, i za njim nisam još uvijek počela žaliti, pa onda...nema posta za njega...


*********************************


Eto...u glavi mi se vrte potpuno nove priče, moja inertnost zadnjih dana, nisam učila ništa, a ni družila se nisam baš, ljudi misle da učim, ljudi misle da sam normalna, a ja, zabušavam i ljenčarim.

Nećemo tako moja Chi...nećemo tako...

Zašto imam dvije najbolje prijateljice koje imaju isto mišljenje? Ko im je dao pravo da me pile i zajebavaju...ebemu...ja sam im tako zapovjedila i one su se ozbiljno primile tog zadatka...dajte cure nemojte bit dosljedne i odane našem prijateljstvu, nemojte za promjenut brinuti za mene i nemojte me više poticati da učim...meni se neeeeeee daaaaaa

Danas sam bila na faxu...išla sam prijavit ispit, odnosno potrošit 5kn na bačenu prijavnicu (toliko to košta kod nas wanna be soc. radnika)
I što je najbolje skoro sam umrla žureći se da ne zakasnim prijaviti...trčala sam po glupim stepenicama u Nazorovoj jer mi je bus zbrisao...nemojte trčat po stepenicama, nemojte trčat pogotovo ako imate 100 kila i kondiciju starog nilskog konja...a ako to ipak učinite nemojte se čuditi što vam noge klecaju, nemrete disat i što ste ponovno pokrenuli onu čudnu aritmiju srca koja tjera bubnjiće da eksplodiraju.

I u povrtaku kući sam išla u knjižnicu po naručenu knjigu za ispit. Sada imam dvije iste na stolu.
I kaj da sad radim?
Osim da postam ovaj tekst, sjednem na krevet i pročitam 780 stranica do nedjelje jer je ispit u ponedjeljak ujutro...
Nebi bilo smisla da to ne napravim, jelda?


- 15:08 - Komentari (4) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 11.02.2007., (nedjelja)


Svaka žena u životu ima jednog Dražena, a ja imam 2 (nastavak priče)

E ovaj drugi...
On je još gori.

E za ovim drugim sam patila jako dugo, i tek nakon godinu, deset mjeseci i 2 dana iz cijele me je priče izvukla kava s Najdražim bivšim (arhiva).
Kako terapeutsko djelovanje ima moj najdraži policajac...no dobro...Dražen No.2

Zvali su ga Debeli, još uvijek ga tako zovu, mada mu taj nadimak sada dobro stoji, što onda nije bio slučaj.

Visoki tipovi na koje sam se palila, su u večini slučajeva bili i kreteni...hm, takvi su bili svi moji na koje sam se palila...pa i oni niski...

A ovaj, ovaj je bio special stori...nikada o njemu nisam ovdje pisala...možda zato što je jednom davno previše boljelo, a danas više nije bitno.

On je jedan od razloga zašto sam zamrzila sebe...na godinu, deset mjeseci i 2 dana...možda i malo duže...
Ali je i jedan od razloga zašto se ponovno volim...
Hm, kako je to moguće...pa kada makneš s očiju onu sjenu zaljubljenosti i maštanja, odbačenosti, javne bruke koju ti je priuštio, onda vidiš čisto, jasno i bistro...vidiš njegove nedostatke, vidiš njegovu primitivnost, vidiš srce koje nema, i vidiš da nikada nije bio prijatelj...niti da društvo koje si smatrala svojim nije bilo prijateljsko...
I sve je otišlo u Honduras...

Krećeš dalje i smiješ se sama sebi i svojim prvim zaljubljenostima, i misliš si, koliko sam ja vremena potrošila na kretena...da mi je bar bio dečko, da mi je bar bio nešto...a Dražen, kao ni onaj prvi...nije bio ništa u mome životu...samo zaluđenost, neka maštanja, krivo doživljavanje gesti kao signala i sve što ide u paketu...

U kategoriju "Bivši" stavljeni su samo zato da ne bude prazna...a previše su vremena, truda i osjećaja oduzeli da bi ih se stavilo u kategoriju "Brijači"...

Debeli je davnih dana potrošio sve kredite, stavio se u kategoriju "Oženjenih" i time se izvadio iz moje kategorije "Neprežaljenih"... i ovaj post je samo oda jednoj Chi briji koja je davnih dana bila stvarna, te davnih dana izgorila u plamenu...

.....Sutra...Onaj Čije Se Ime Ovdje Ne Spominje...za kraj ove naporne sage


- 16:08 - Komentari (10) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 09.02.2007., (petak)


Svaka žena u životu ima jednog Dražena - EDIT

Prvi, drugi, treći...

Opraštanje od bivših ljubavi kako je to Triptih nazvala, se nemože nastaviti bez ponovnog pogleda u Te oči - vragolaste oči.

Jednom davno bila je djevojčica u crvenim čizmama, zvala se Tea, te dečko duge kose i prekrasnog osmjeha i zvao se Dražen.

Jednom davno bilo je poljubac i noć koju zaboraviti bi htjela...

Još od davnima postoji strah zbog kojeg noge mi se odsjeku, tako je bilo i onda, prvi, drugi, pa i treći puta kada sam od njega okrenula glavu.
Možda zato još uvijek u meni živi ona mala Tea kojoj je neopisivo žao.
Pa onda nije ni teško vratiti se na "stare ljubavi".

Život ide dalje, ali on je uvijek negdje prisutan, mada ga nisam vidjela već 3,4 godine. Zagreb je ponekad iznenađujuće mali, ali naši se putevi ipak nisu ponovno sreli.

*****EDIT****

Dobila sam informacije koje sam htjela, dobila sam sjećanje na to zašto sam od njega okrenula glavu...možda nije bilo dovoljno to što je užasno zgodan...hm...nikad nije dovoljno samo to...
I ide mi na živce činjenica da lako zaboravljam na svoje kriterije...valjda se moram svaki put posjetiti na to...
A sada se još extra glupo osjećam jer sam uopće napravila tu "potražnicu" za njim....

Hvala ti Chupps što si me s ovim "kratak" posjetio da ga nebih tražila onda, prije 5 godina...

Kako mi ribe imamo kratko pamćenje...strašno nešto...ali eto netreba nam puno da se posjetimo...

A ja se glupo osjećam...strašno glupo...i tko me vidi na ulici neka mi ne spominje ovaj post...

Još jedan bivši dobio je teleport tamo di mu je mjesto...




- 21:30 - Komentari (17) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 08.02.2007., (četvrtak)


Ti samo budi dovoljno daleko

Znala sam da će se ovo dogoditi,
dogodi se svaki puta kada idem učiti,
pošto sam 9. mj preskočila, eto dogodilo se sada u veljači.
I svake godine me tako obuzme da želim poluditi.
A svake godine dobijem neki novi klik u glavi...
Možda bih trebala češće učiti pa bi mi se češće klikalo i prije bi mi se u glavi sve složilo.


A onda još i jučerašnji susret...ma kako da se tome otrgnem?


Rezime bivših ljubavi...mislim da trebam zbilja napraviti...i već znam što želim reći pa onda će tako i biti nerednih nekoliko dana...


Neće ići kronološkim redom jer mi ne dolaze koronološkim redom na pamet...


Najdraži bivši i ujedno najdraži policajac je svoje vrijeme na ovom blogu dobio jučer...a sada idemo dalje... (tko nije vidio jučerašnji post, nek posjeti arhivu)


Danas...danas je jedan drugi, jedan od onih žabaca nakon policajca, iako zgodan i zanimljiv, ipak je prisutan u mom životu bio samo i jedino zbog odustajanja od kriterija...


Zbog neke potrebe za zagrljajem i neke potrebe za nečim...


Pitao je nedavno hoćemo li se vidjeti kada opet prođe kroz Zagreb (ja i tipovi u prolazu imamo neku posebnu karmu)...rekla sam da sumnjam...gledaj dušo, ako nisam prekinula naše druženje u trenu kada si mi boemski na gitari pjevao onu poraznu stvar...onda sam prekinula kada sam zatvorila iza sebe vrata nepoznatog svijeta i plačući u gluho doba noći sama išla kući...


Ja sam velika curica i ja volim sama ići kući u gluho doba, ne trebam tjelohranitelja, ne trebam prijevoz, ne trebam društvo, imam muziku u svojim koracima i pjevušim duet sa pticama s Bundeka...i obično su ta moja druženja same sa sobom nezamjenjiva...ali kada u glavi odzvanja ova stvar... s njegove gitare...onda bi svako druženje same sa sobom zamjenila za gladovanje u Nigeriji.



Ti samo budi, dovoljno daleko,
za mene postoji, drugi neko.
Čije će reči, manje da bole,
Čije će ruke, lepše da vole.

Ti samo budi, tamna sena,
za mene stižu, lepša vremena.
Ulice nove, nova lica,
i jedno nebo, prepuno ptica.

Ti samo budi, suncu trag,
još će mi neko, biti drag.
Još ću sa nekim, naći sreću,
nikad te više, voleti neću.

Nekom ćeš biti, dobra žena,
odana, verna, i poštena.
Sve nek` ti bude, drugi neko,
ti samo budi, dovoljno daleko...


Ti samo budi dovoljno daleko - Generacija 5



Sama sam sebi smješna kako sam mislila da je za takva nova iskustva bilo dovoljno imati 22 godine...da sam imala i 35 nebi me manje boljelo...


Uvijek sam sanjala da će mi netko pjesmom izraziti osjećaje...ali ne kada ležim polupokrivena i ne ovakvom pjesmom...


E dragi moj Gagi...Ti samo budi dovoljno daleko... za mene postoji drugi neko...čije će reči manje da bole...čije će ruke lepše da vole...TI SAMO BUDI DOVOLJNO DALEKO




****UpDate***
Dizajn...moj...privremen...dok ne nađem nešto boje...prišli dizajn je od početka stvarao probleme s arhivom, permalinkanjem i slično...

- 22:00 - Komentari (8) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

Najdraži "bivši"

Danas je bio baš super dan...dan prepun lutanja i zanimljivih razgovora, dan prepun druženja i opuštenosti.


Kako sam jučer srela svoju predragu prijateljicu iz srednje i iz njezinih riječi: "Joj draga, nemaš ti pojma što se meni sve izdogađalo u životu od kad se nismo vidjele!"(1,5 godinu) vidjela neku notu...imam potrebu to podjelit s tobom, odmah sam rekla...Seko...kad radiš sutra, jel mogu doć kod tebe na kavu.


I tako mi je jutro započelo, kod moje srednjoškolske "Seke" (jednom prilikom nas je profesor iz tjelesnog zamjenio i tako smo postale seke), u ispijanju zaostataka od godinu i pol, mojeg divljena kako je to sve super ispalo...ma ja bi htjela biti kao moja Seka...živi s dečkom, zaposlena je, sretna je, zadovoljna, a dečko je super i još k tome mlađi (počela sam se palit na mlađe hm).


I onda obavljanje svega i svačeg po gradu i ponovno gnjavljenje Seke na njenom radnom mjestu da mi ispuni vrijeme, pa moja potreba za kafenisanjem i nastavkom ugodnih druženja, koji su bili odbijeni od osobe koju sam iz vedra neba pozvala...


I na kraju mi nije bilo žao...jer vidjela sam svoje kumče i njegovu mamu, dobila nove traperice i dala ih na produživanje i tak..


A onda se stvorio on...moj najdraži bivši.


Što uopće nekog može staviti u kategoriju "Najdraži bivši"


Kronološkim redom da bude lakše:


Ne okretanje glave kada se sretnemo na ulici.
Osmijeh od uha do uha.
Poljubac u obraz.
"Imaš 15min za kavu?"
Činjanica da je i dalje grozno privlačan.
Da mu savršeno stoji uniforma.
Činjanica da je i dalje bezobrazno dobar.
Činjenica da me nikada nije povrijedio.
Da je bio i ostao prijatelj.
Da se odvaljuje na moje fore.
Da i ja ostajem bez daha na njegove.
Misao "Te bih usne uvijek ljubila"
i "U tim bi rukama bila sigurna"
Činjanica da unatoč svemu tome...ostaje bivši.


Zašto?


To su neke druge sfere...neki drugi horizonti...neko dijete koje će (nadam se) biti tatin sin...i neka žena u čijoj se koži (nadam se) nikada neću naći...a znamo oboje zašto...


I to vrijeme koje smo mi BILI (i postali bivši)...prije 5 godina, kava od 30 minuta puna smijeha, jedan zagrljaj i kratki poljubac...


Nisi nikada bio moj...ali si i dalje moj NAJDRAŽI "BIVŠI".


Što to govori o mojim ostalim bivšima, sami zaključite...


I najporaznija je činjenica što sam do njega imala kriterije...a poslje njega ih se odrekla...do njega su svi trebali biti prinčevi, a nakon njega su mi i žapci bili prihvatljivi...i rečenica "Nemogu vjerovati da si solo, da o meni ovisi to nebi bio slučaj..."


I pogled koji mi je rekao...vrati se na svoje kriterije...oni, oni te nisu povijedili...mada su mogli da su htjeli...vrati svoj ponos...imaš ga zašto nositi uzdignute glave...


Rečenica "Ljepotice vidimo se" nikad nije tako toplo zvučala.


Hvala što nikada nisi bio moj...ali hvala ti što si time postao moj NAJDRAŽI BIVŠI.


Sva ostala druženja današnja, prekrasna i opuštena, pogotovo zadnji chat s nekim tko mi je postao jako bitan...nisu toliko odjeknuli kao činjenica da postoji netko...nikad moj...koji mi može u 15 min vratiti putem izgubljenu mene...


Oprosti mi dušo što nikada neću planirati kavu s tobom...i 15 slučajnih min divljenja u tvojim očima me može učiniti ovisnom...


Ali ćeš zato uvijek biti moj NAJDRAŽI BIVŠI.

- 02:03 - Komentari (4) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 05.02.2007., (ponedjeljak)


Maštarije

Neću vam lagat...bit tu a ne javljat se zato kaj sam se prosrala u zadnjem postu.


Moja najveća vrlina je da se brzo naljutim, ali se još brže odljutim. Pogotovo kad se radi o meni samoj. Hm, možda je to ipak mana...


Od kad sam napisala prošli post, nisam ni pipnula knjigu, dapače, nisam ni prašinu s nje obrisala.


Danju spavam, jer imam one dane u mjesecu, ritam života je jednostavan:
Boli-tableta-zaspem-probudi me bol-tableta-zaspem-bol-tableta-hrk...
A onda noću ko sova...nemrem spavat i glava me previše boli da bi išta drugo nego sjedila ovdje i izvodila gluposti.


U ova dva dana sam 2 puta izašla van...da prošetam Bubu na 15min.


Ma mogu vam reć da mi je to između ostalog i trebalo, ljenčarit doma i nikome se ne javljat...
i ništa ne radit i čitat knjigu "Sve je u stavu!", ma prekrasno.


Između ostalog večeri provodim i ovdje: DJ Cavali RADIO


Ajde bar mi nije tišina u ušima.


I sad maloprije po 16. put danas otvorim mail, ovaj blogerski i baš me razveseli mail jedne blogerice,
i totalno me neočekivano lansira u sfere "AHA EFEKTA"... pa nebi bilo zgoreg da podjelim to s vama.


Imala sam davno jednu maštariju.
Imala je veze s Švedskom. Ne ne dradi o prljavim maštarijama sram vas bilo, na šta vas Švedska asocira, fuj.
Ja inače jako volim Švedsku, mada nikad tamo nisam bila, i mada sam čula da su ljudi tamo strašno hladni, ja ipak volim Švedsku.
I ne, nema to veze s Onim Čije Se Ime Ovdje Ne Spominje - Borisom, prežaljenom prvom ljubavi.
Htjela bih ići u Švedsku, htjela bih se tamo učiti socijalnom radu, željela bih tamo raditi u neprofitnim organizacijama,
tamo biti socijalna radnica. Pa makar i na 3 mjeseca, samo da odem tamo i iskusim život Švedske i život socijalne radnice u
najsocijalnijoj zemlji Svijeta, bar dok je još mrvu socijalna, jer EU radi svoje i tamo.


S Borisom je to imala veze samo u gradu u kojem bi željela biti, preferirala sam Göteborg prije Stockholma, ali sada više razlike nema.
Snovi su se širili osim mojeg uspješnog uklapanja u društvo i radnu okolinu i na dio koji je meni životno vrlo važan, u sfere katoličke crkve, gdje bih ja, mlada perspektivna socijalna radnica s iskustvom rada u župi koja vrvi mladima, pokrenula mlade Hrvate da se angažiraju osim socijalno i duhovno...No dobro, i to je možda imalo veze s Borisom jer nisam vidjela drugačiji način gdje da ga sretnem nego na misi u Hrvatskoj katoličkoj misiji.


Maštarija je radila svoje pa se proširila i na vrijeme kada sam se ja vratila u Hrvatsku, i ovdje širila ono što sam gore naučila.
Imam u glavi još sliku mene kako sjedim u tramvaju kako se javljam na mobitel te na švedskom dogovaram neke poslove, dok mi na krilu stoji laptop koji otvaram i brzo pišem mail.
Nema više tog sna o Švedkoj, umro je zato što se ja panično bojim razgovora na engleskom...kad mi priđe neki stranac ja se sva izbezumim...zato ni ne putujem uopće...no to je potpuno druga tema.


Ali taj sam san zamjenila jednim novim.
San u kojem isto tako, prevladava moja osoba uspješne mlade socijalne radnice.
I to je san koji bi vrlo lako mogla i ispuniti, mogla bih ga se odreći, ali ovaj se ne veže niti uz jednu mušku pojavu pa i ne vidim razloga zašto bi ga se odrekla.
Sad imam san da ću kad diplomiram otići raditi u Slunj kao socijalna radnica, u njihov Centar mada sam rekla da nikad neću ići raditi u Centar za soc. skrb. Zašto baš Slunj? Zato što volim Slunj, mnogo više nego Švedsku, i baš zato štoje taj grad usnuo u neki čudan san, težak san. Zato što svi od tamo odlaze, a nitko ne dolazi, zato što tamo ima nekih slapova i nekih lipa i zato što sam ja Slunjanka isto koliko sam i Zagrepčanka. I u Slunju ima crkva čije bi mlade valjalo pokrenuti, zato što tamo ima mladih koje bi trebalo animirati i ispuniti im vrijeme.
A ovdje ima i praktičnih riješenja...diplomirana soc. radnica mora odraditi 14 mjeseci volontiranja u struci da bi mogla polagati stručni ispit, čistog volontiranja...a na području od posebne državne skrbi ta se zaposlenja plaćaju a pogotovo ako netko dođe iz Zagreba kao što bi to ja. Ugodno s korisnim i još lovu dobiješ...juhuuu


Dakle...prepoznajete li obrazac?
Socijalna radnica.
Uvijek su mašte uz to vezane.


Hvala ti Matra što si me na to posjetila.


Idem spavat i sutra učim punom parom...


Imam neke snove za ostvariti...zar ne?


- 01:02 - Komentari (10) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 01.02.2007., (četvrtak)


Puko mi film

Vlasnici ovog bloga je puko film.


Puko joj je film zbog:


- neučenja
- straha od neuspjeha
- gubljenja dana uzalud
- praznog novčanika
- indeksa s zadnjom upisanom ocjenom 19.10.2005.g.
- zbog 5 minuta traženje gdje je index da bi napisala gornju informaciju
- pitanja "A kad ti misliš počet učit?"
- konstantnog visenja na netu
- "Kaj te ništa nema na faxu?"
- igranja uloge socijalne radnice
- što kolege s kojima sam se upisala 2000.g. već imaju napisanu knjigu iz područja struke...a o drugima s divnim projektima...nebi
- chatanja do kasnih noćnih sati
- zbog rečenice "Ako ti ne ide, prestani studirati"
- zbog cinizma koji kaže "To tvoje zatvaranje u kuću i četri zida nije do sad dovelo do ničeg."
- buđenja u podne
- druženja s ljudima koji me ne shvaćaju ozbiljno
- gubljenja veza s kolegama s faxa
- plaćanja zakasnine na ispitnu literaturu koju nisam ni otvorila
- igranja života
- pravljenja se važnom i zaposlenom
- prcanje kako samo vječni student
- snovi koje odgađam
- želja da imam zvanje i zanimanje
- 11 ispita položiti do 10. mj.
- u međuvremenu raditi i skupiti 5 500kn za upis 4.god.
- prazna radna knjižica
- 25 godina...di si bila-nigdje, kaj si vidjela-ništa


Puko joj je film i na:


- tvdoglave bodule
- neuke ljude
- samoubilačne namjere slabih muškaraca
- klince koji misle da su popili svu pamet svijeta
- sebe koja se zaljubim u takve klince
- ljude koji briju da su drugi neuki a nikad nisu imali knjigu u rukama
- roditelje koji su se zaboravili igrati
- što još uvjek govorim "Kad budem velika imat ću/bit ću..."
- ne odlaske na misu i zanemarivanje svih poziva koji vrište oko mene


I zato je vlasnica ovog bloga odlučila da se blog stavlja na mirovanje dok ona ne položi ispit. U tom razdoblju jedino zabušavanje od učenja je druženje s prijateljima, kumčetom i odlazak na misu.


Ispit je 19.02...i do tada ne očekujte moj post...mada bih voljela vidjeti vaše komentare kada dođem.
I koji mail isto :-)


Vidimo se 19.02!!!!


Sve vas pusa vaša Chi!


- 22:10 - Komentari (16) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun