MM

nadnevak 29.03.2007., (četvrtak)


Suočavanje

Jeste li nekad osjetili da ste fulali u koracima...da je trebalo negdje otplesati neki drugi korak i da bi danas život bio bolji, sretniji.

Ja sam općenito zadovoljna sa svojim koracima, zadovoljna sa životom, kada bi išla analizirati svaki dio svog života, možda bi požalila da sam plesala dvokorak a ne ča ča ča...ali ipak...imam neki ritmičan ples...a kažu i hod čudna stila.

Ali ipak, često se osvrnem oko sebe i vidim da sam zamenarila mnoge ljude, mnoge prijatelje i da to nemože više tako.

Danas sam pola dana provela pišući smsove svojim dragim ljudima s kojima se rijetko vidim, ali ne želim ih izgubiti iz života, moji su i nadam se da će tako i ostati...ipak su više od poznanika, ali ne sastavni dio mog svakodnevnog života.
I to je tako, to i sama znam, i nebi bilo moguće svakog od njih imati u svakom trenutku kraj sebe, time ni ovi koje možemo nazvati najboljim prijateljima nebi imali povlaštenu poziciju.
Ali ponekad pomislim, zašto bi me svakih godinu dana trebale iznenaditi vijesti ljudi koje mogu i želim vidjeti češće...barem jednom mjesečno...zašto?

Zašto zaboravljam na to, zašto dopuštam životu da me nosi nekim svojim tokom...a ja se puštam...

Plivaj Chi, plivaj.

Od kud ovaj post uopće i od kud ova tema uopće...

Pa u biti nisam niti željela pisati ovako, željela sam doći i napisati nešto drugo, svojevrsnu ispriku što sam prestala biti dio života jedne osobe. Namjerno, jer nismo bile prijeteljice nego poznanice.
Prvo smo bile samo djevojka i ja studentica na praksi, a onda kada je praksa završila bile smo djevojka i ja koja ne želim biti prisutna više.
Dva različita svijeta.
I neću pisati zašto, neću iznositi svoje frustracije, mada sam ih onda imala, a one su ovoga trena nebitne.
Toliko su nebitne da bi ih željela zaboraviti i vratiti film.
Ali film se više ne vraća, i kada bi ga vratila ništa se nebi promjenilo, opet bi bila ista frustracija, i isti završetak priče.
Jer Bog je tako htio.

Čak mogu reći da neznam jesam li tužna, zbunjena ili šta.
Neznam dali je to zbog toga što nismo bile u kontaktu dugo vremena, i što sam ga ja prekinula, ne svađom, bez razloga, samo prekinula.
I neznam dali je to zbog toga što se to dogodilo.

Djevojka...Vera...jučer je umrla u snu. Imala je epilepsiju i čini se da se ugušila kad je u snu dobila napadaj.

Sutra je sprovod valjda, ja bi trebala nazvati njezine roditelje valjda, ali strašno mi je bed, što zbog toga što se neznam nositi u takvim situacijama, što zbog toga što sam tako prekinula naše druženje...i najvjerojatnije ju povrijedila.
I mislim si, dali je to sada uopće bitno?
Možda bi oni zamjerili to da se sada pojavim, a nisam nikakvu brigu pokazala do sada.

Ništa neznam...osim da bih željela ne zamenariti više svoje prijatelje i ne naći se u situaciji da nekoga moram jednostavno isključiti iz života, jer prijateljstvo ne vrijedi ako nije iskreno i ako nije od srca...a opet...kada se ovako nešto dogodi...poželim da iskrenost nisam niti izrazila, a znam da se ovo nije dogodilo da bi i dalje mislila kako ne želim prijateljevati s njom.

Eto...to je možda moj način da se oprostim od nje...nije baš lijep i srcedrapateljan...ali ni ja se ne osjećam tako.

Počivala u miru vječnom.


- 22:18 - Komentari (16) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 26.03.2007., (ponedjeljak)


Trip to....

Sadržaj

1. Kako je Chi platila najskuplju vožnju taxijem
2. Di mi je čarobni štapić?
3. Najljepši zvuk na svijetu
4. Nedostaješ mi
5. Još jedno malo čudo
6. Sanjam te na neobičnim mjestima
7. Kada kofer ode u šetnju...


Prvo poglavlje

1. Kako je Chi platila najskuplju vožnju taxijem


Put u Zadar, petak ujutro, ugodna vožnja autobusom u društvu Profačice, neke nove perspektive i pejzaži.
Osmijeh na licu koji je izmamilo sunce te slatka trema pred početak seminara.

Nasmiješena Vrckava na kolodvoru i informacije kako je hotel u centru grada i da bi tamo trebale busom.
Previše torbi, premalo vremena, komotne guzice koje su krenule tražit taxi.
Poziv taksisti Miji koji je trenutno u vožnji autobusa, te lijepa guza mladog Zadranina dok nam pomaže nositi torbe do auta.

Odredište...Hotel.

Uloge: Taksist, Vrckava, Profačica i Chi.

Taksist: Jeste li do sada ikada bile u Zadru?
Vrckava: Pa jesmo.
Taksist: Znate li gdje je Hotel?
Vrckava: Negdje u centru.
Chi: Blizu mora.
Taksist: Da, u centru je, i blizu je mora, i blizu je kolodvora, ali neću vam reći gdje da mi ne izađete odmah iz auta.

Taksist u tom trenu upire prstom u lijepu bijelu veliku zgradu na kojoj piše Hotel, udaljenu 500m od izlaza iz autobusnog kolodvora.

Chi pada mrak na oči.
36kn za 2min vožnje, što je ekvivalent 4min hoda.
Račun?
A kaj je to račun?



Drugo poglavlje

2. Di mi je čarobni štapić?


Di mi je čarobni štapić
da s njim malo mahnem,
da sve ove stolove maknem,
da zidove proširim,
da stolice stvorim.

Di mi je čarobni štapić,
da sklonim sav sram,
da najbolje isprike dam
da nitko ne primijeti da je koma,
da svi sretni odu doma.

Al ga kenjam...uglavnom, prostor za seminar prilično neprimjeren i skučen za 30 ljudi.
Ekipa dobra pa nije gnjavila, valjda je to bio čarobni štapić :-)
Do kraja dana ipak sređen primjereniji prostor u Hotelu, za slijedeći dan.
Kako da bilo, oduševljena sam atmosferom i sudionicima seminara.



Treće poglavlje

3. Najljepši zvuk na svijetu


Šetnja Zadrom i želja da se čuje najljepši zvuk na svijetu.
Morske orgulje.
Zaslužile su naziv koji nose.
Prekrasna šetnja i upoznavanje grada...
Snimila sam orgulje, ali je tako puhalo jugo da se previše čuje vjetar.
Zato i jesu baš tu večer bile veličanstvene.



Četvrto poglavlje

4. Nedostaješ mi


Mrzim kad me putovanja podsjećaju na njega...mrzim sjećanja koja mi poremete svako uživanje...
Mrzim ih i ne dam im se...
Želim nova sjećanja!

Ne nedostaje mi on...nedostaje mi netko...tko će željeti nadomjestiti njegovo mjesto u šetnjama nekim morskim gradom, nekog tko će nadomjestiti tu ruku u ruci koja nedostaje.

I neko zbog koga hotelska soba neće biti baš tako prazna... tako prazna da se tv gleda do 2h i bojim se zaspati.

Jutro je pametnije od večeri.

"Sretan sam" i zatvaranje vrata nostalgije.

Imat ću ja kad tad nova sjećanja...


Peto poglavlje

5. Još jedno malo čudo


Image Hosted by ImageShack.us



Šesto poglavlje

6. Sanjam te na neobičnim mjestima


Fališ mi kad te ne sretnem par dana, onako prijateljski, onako po navici.
I baš mi je drago da se to događa, jer znam, bitan si mi, postao si sastavni dio mog života...nadam se da ćeš tu i ostati.

Povratak u svoj svakodnevni život, u svoj dom, u dom koji ne mogu i ne želim zamijeniti, u grad koji je još uvijek najljepši na svijetu, grad koji neću nikada napustiti.
Makar kišilo i puhalo, makar se drugo sunce nudilo...nitko mi ne može zamijenti moj mir kada sam ovdje...na svome.

I s veseljem mu se vraćam, toliko sretna što idem putu doma, prijatelja, poslova...i što si ti dio tog svijeta.
Zašto baš ti, od kud baš ti?
Bez razloga, samo zato što si mi došao u san kad se glava naslonila na hladni prozor.
Što si se ušuljao onako bezveze, među sve ostale...a tebe sam primjetila i zapamtila čak i kada je bus poskočio i prekinuo san.



Sedmo poglavlje

7. Kada kofer ode u šetnju...


Još jedan igrokaz.
Uloge: Šofer i Chi

Na izvanrednom stajalištu koje je već uobičajeno Šofer vadi kofere.

Chi: Ovaj nije moj.
Šofer: E pa gospodična, vaš će izać na autobusnom.
Chi: Ali ja sam vam rekla da idem na INI van.
Šofer: Niste, da ste mi rekli ja bi ga izdvojio s drugima.
Chi: Jesam, i stavili ste ga s ovo strane. Kad smo ulazili. Još je neka gospodična rekla da ide na Lisinskom, a ja da idem na INI.
Šofer: A jebi ga, ja sam ga izvadio na Savskom gaju.
Chi: Stanite onda tu na ovoj stanici idemo još jednom pogledati, pa idem natrag u Savski gaj.

Poludjela sam, zvala sam tatu da me brzo vozi natrag tamo, mada smo oboje, uključujući i šofera bili sigurni da ga više nema.
U trenu kada smo se vozili tamo, zvala me jedna cura i rekla da je našla moj kofer.
Ona je isto izašla iz tog busa i tamo je čekala javni prijevoz, sasvim slučajno, pa ga je primijetila da stoji sam...pa je onda odlučila napraviti dobro djelo :-)
Prekopala po njemu, našla neke papire i nekako preko sudionika na seminaru došla do mog broja telefona i to se sve odigralo kroz 15min.

Trebala bi tužiti prijevoznika za gubljenje prtljage, ali ovo je bilo uz Božju pomoć i jedino što mislim je biti sretna što je sve uredu.

Na ovom svijetu ima još dobrih ljudi!!!!

HVALA!!!!


- 01:33 - Komentari (16) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 21.03.2007., (srijeda)


Galerija Klovićevi dvori - Đuro Seder - Lica beskonačnoga

Đuro Seder - Lica beskonačnoga
Izložba postavljena 20.02. - 22.04.2007.


Evo pošto sam u neposrednom dodiru s umjetnošću, da vam malo i prenesem i možda vas zainteresiram za dolazak.

Inače ja sam na drugoj izložbi, ali ova mi se baš svidjela, mada je mnogim mojim kolegama preapstraktna.

Jedino bih zamjerila da je postavljena u pomalo praznom i nezanimljivom prostoru, bijeli zidovi i mnogo svjetla, ipak mislim da je mogla i zaslužila bolji postav, a bome i više marketinga.

Evo...nekoliko slika koje sam uhvatila mobom...loša kavaliteta ali eto, zanimljivo.

Početak izložbe počinje prilično apstraktno i bezveze, pomalo mračno i tmurno, a pri kraju je sve zanimjivije, igra boja na platnu, neki čudan ples mada tema baš i nije najveselila.

Uživajte...

Apstrakcija...
Image Hosted by ImageShack.us


Anđeo apokalipse
Image Hosted by ImageShack.us


Molitva u Gecemanskom vrtu
Image Hosted by ImageShack.us

Posljednja večera
Image Hosted by ImageShack.us

Daj da vidim
Image Hosted by ImageShack.us


Sv. Franjo govori ribama
Image Hosted by ImageShack.us

Sv. Juraj
Image Hosted by ImageShack.us

Silueta
Image Hosted by ImageShack.us

Raspeti Isus
Image Hosted by ImageShack.us


Pada pod križem
Image Hosted by ImageShack.us


Favoriti....

Marijo ne boj se...na ovo sam se odvalila smijat...nije smiješno ali mi je baš onak...smiješno
Image Hosted by ImageShack.us

Adam i Eva
Image Hosted by ImageShack.us

A ovu bi rado vidjela i na svom zidu...
Image Hosted by ImageShack.us


Napominjem samo da ovo nisu točno navedeni nazivi slika, to ja po sjećanju i odokativnom opisu.

Za koji dan i šetnja kroz Avangardne tendencije u Hrvatskoj mada mi je izložba baš bezveze, ima jedna prostorija koju baš volim...pa eto...zbog te zabavne prostorije :-)

Inače...idem u Zadar na 2 dana, na seminar koji organizira moja bivša udruga. Tako...nadam se dobroj zabavi, posjeti jednoj novoj obitelji i skroz malom Marinu...te da ću čuti morske orgulje...

Pusam

****Update****

Novi mail.... malachizg@gmail.com

- 01:34 - Komentari (18) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 16.03.2007., (petak)


Svaštanešta!!!!

Baš sam bila ljuta na Blog.hr jučer...strašno ljuta!!!!

Zakaj?

Zato kaj sam vam imala svaštanešta za napisati i nisam mogla, mislim sad ću definitivno ali nekim stvarima je već prošao rok :-)

Hm...u biti samo su dvije stvari :-)

Danas sam prvi puta gostovala na radiju.

I imala sam veliku tremu i bojala sam se da će ispasti koma, i kad su me voditelji prozvali da nekaj kažem, koma mi je bilo, ali nisam se obrukala, Chi vam je ostala normalna :-)

Na Hrvatskom katoličkom radiju u emisiji "Budimo mladi" smo imali predstavljanje projekta H-epicentar, 40. večeri i 5-ogodišnjice.
Gostovali smo voditelj projekta Tomislav i ja.
I na kraju me voditelj emisije Ante pohvalio i rekao da sam baš dobro pričala...
Sve skupa bili smo u eteru 12 min i mogu reći da je baš bilo lijepo :-)
Neću obrtati tu temu sada u svojoj glavi jer sam se u jednom trenu malo zbunila ali sve je super bilo :-)

Juhu...Chi na radiju :-)

************************

Druga stvar je ta da sam opet počela raditi u Galeriji Klovićevi Dvori kao čuvar izložbe, radila sam tamo davno i baš mi je to sinoć lijepo uletilo kad sam bila u Portalu na proslavi rođendana moje "muzejske" frendice.

Treba mi love, u definitivnoj sam besparici, neću tamo bogznakak zaraditi, ali past će neka pinka za platiti teretanu, kupit tenisice i sportski grudnjak...taman.

Eto, možete mi slobodno doći na izložbu, ja sam na Avangardi na 2. katu.
Samo nemojte sad dotrčati u krdu jer planiram na toj izložbi i učiti nekaj, pa velik broj posjetitelja baš i nije poželjan.
A mislim da ću moći učiti definitivno, to je kao da mi netko plaća da učim:-)
Sve u svemu, ako ne bude išlo, dat ću otkaz, eto danas sam već 40kn zaradila.

***********************

Malo me muči situacija koju imam s jednom frendicom, jednom od mojih najboljih frendica.
Malo smo se udaljile od petka.
Nije se to dogodilo prvi puta, i uvijek se dogodi zbog istog razloga.
I znam da će sve biti ok uskoro, ali već mi je toga dosta.

Uvijek pokušavam dobro žonglirati s stvarima i ljudima koji su mi bitni u životu i uvijek pronađem vremena za sve...a sada imam osjećaj da ona to ne želi...kao da sam samo netko tko će biti tu kada ju drugi ostave ili kada se sa drugima svađa...neznam...zbunjena sam...u jednu ruku mi fali, a u drugu ne...možda je vrijeme da se malo odmorimo jedna od druge... a u cijeloj toj priči se ja osjećam kao govno...nemože reći da se nisam trudila...žao mi je... ebiga.

***********************

Super sam danas provela dan, od izložbe ujutro do susreta s dragom Tedi i dragom kolegicom Biljanom...pa onda radio i razgovor s dragim ljudima.

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA zaboravila sam vam reći!!!!

Sheep! će mi sad smijati garant :-)
Jedan mi je HKR-ov tehničar dodatno uljepšao dan....
Ide ona, svaka od nas ima svog HKRovog tehničara, lol.

Dobila sam nakon emisije pjesmu od Žive legende - Sretan sam!!!!

Joj kak sam sretna!!!

Predivan je bio osjećaj voziti se kući na biciklu, toplo vrijeme, vreva ljudi, miris drveća a u ušima "Jer sreeeetan saaam i sve što želiiiim,
da i ovaj dan samo s tobom dijeliiiim. I sreeeetan saaam, ništa višeeee, meni neeee treeba!"

Pjevala sam iz sveg glasa vozeći se preko mosta.

Jupi!

***********************

A za kraj dana me razveselio i primljeni sms...
Nikad ga nebih očekivala.
Hvala ti što brineš za mene.

Ali ipak ti moram priznati da si mi osim osmijeha na usnama donio i suze u očima, ali to je samo onaj mali romantik u meni, ne brini...sretna sam!!!



- 22:35 - Komentari (16) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 14.03.2007., (srijeda)


Exhibitionist

U prošlom postu pisala sam o svom nicku...i poznate su mi dobro povratne informacije koje ste mi dali o vašem shvaćanju nicka i mene.

Tako je to u svemu u životu, ljudi nas ponekad dožive mnogo drugačije nego smo to očekivali.

I to mi se sviđa.
Volim dobiti feedback na sebe i svoje ponašanje.
A isto tako volim ponekad zastati, kao u usporenom filmu osvrnuti se oko sebe i shvatiti kako jednu običnu situaciju doživljavaju različiti ljudi.
Pa tako i kako vide mene.

Nekoliko puta sam se iznenadila da su me ljudi doživjeli puno otkačenijom, puno hrabrijom, snažnijom i odriješitijom nego što sam ja mislila za sebe da jesam.
Čak u onoj mjeri kakvom sam ja željela postati.

I onda jedan detalj iz testa koji je pure fun koji kaže: "For kicks, you like to experiance life at full volume with the lights on full. You re extremely passionate and emotional, and a bit of exhibitionist! You express yourself and don´t mind who´s watching."

Ponekad si mislim da to jesam, mali prikriveni exhibitionist, koji je u jednu ruku zatvoren u okvire finog ponašanja, dobrog odgoja, strahova, lijenosti i srama... mali prikriveni exhibitionist koji živi u mojim snovima, maštanjima i ponekim planovima.

Možda to i jesam, ponekad nesputana i izravna, pomalo otkačena i udarena...ili čak i nisam, ali željela bih biti.

Uvijek sam se bojala prosječnosti, i bila nesretna jer sam obična...hm obična...

- biti visoka 181cm... nije obično
- biti jedina u školi koja trenira rukomet... nije obično
- imati punu kutiju pjesama koje sam počela pisati još u osnovnjaku... nije obično
- pokloniti prijateljicama home maid naušnice...nije obično
- znati i voljeti "servisirati" pokvareno...nije obično
- svakodnevno proći 10ak km na biciklu...nije obično
- angažirati se u civlinom sektoru...oni koji su angažirani reći će...nije obično

Nije otkačeno ali...nije obično.


Krenula sam u teretanu...danas mi je bio drugi put. I definitivno ću nastaviti, koji je to rush.
Da nije bilo moje Nine, to bi samo ostalo na želji.
Rekla je "Ajmo odmah!" i otišle smo, posudila mi je lovu i krenule smo!
Jedna mala teretana u Centru...lijepa atomosfera, super osoblje.
Od sljedećeg tjedna mislim da ću se uključiti i u treninge, za sad još odlučujem jel bi to bio Fatburning & Style ili Power kick.

Jedan mi je frend rekao sa sam ponorela.
A napisat ću isto što sam i njemu rekla.
Mislim da se moram dovesti u red.
Do uspisa na fax sport je bio među najbitnijim stvarima u mom životu, zato kada dođe proljeće ja jedva čekam da mogu sjesti na bicikl i izbaciti stres iz sebe.
Fali mi aktivnost i stalno sam o tome mislila, i uvijek bi prevladala neka lijepost, lijenost nikada nije bila toliko snažna.
I sada sam rekla dosta!
Moram se pokrenuti u stvarima koje želim i volim, u stvarima koje me na neki način čine posebnom, zašto se ograničavati jer neki ljudi oko mene žele da budem ograničena, a da osjetila sam da je tako, možda zbog njihove slabosti...e pa ja živim za sebe i ono što ja jesam.

I pucam od sreće!!!

Super se osjećam, idem svaki dan u NSK učiti, poslje toga se vidim s dragim ljudima ili obavim nešto, ili pak idem u teretanu.
Život poprima neki smisao.
Smisao kojeg nije bilo u zadnjih nekoliko mjeseci.

Nekako osjećam kao da je ovaj, 25. rođendan bio prekretnica za mene.
Nadam se da će tako i ostati.

Maštam, i maštu preokrećem u planove, što osobne, što poslovne, čini mi se da će rokovnik sa zelenem stranicama i spiralnim uvezom već večeras zapečatiti konture nekog novog projekta...a misli će zabilježiti ono što ću se pitati za 5 godina.

A u svemu tome mi je pomogla i jedna blogerica mailom kojeg mi je poslala prije tjedan dana, pomogla staviti točku na "i" vjere u sebe, točku na "i" vlastite inicijative.
Uz sve divno i motivirajuće upečatila mi se i jedan rečenica...
"Neuspjeh kao takav zapravo ne postoji.
Postoji samo informacija o tome gdje smo sad s obzirom na cilj kojem stremimo"


Hvala ti Bobe

Pusam



- 00:18 - Komentari (7) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 12.03.2007., (ponedjeljak)


Crtice - natukničice

Eto, dosataje bilo tih slavljeničkih postova, mada se ima tu još štošta za napisati...evo ukratko...

- Predstava "Vrata do" Renea Medvešeka u ZeKaeM-u...MORATE POGLEDATI, ODLIČNO NEŠTO!!!!
- "žrtva" za predstavu moja draga Kiki
- Belgijska piva od 8% alkohola u Branimir centru, hm...zvučnog imena "Lucifer"
- Prekasno i preteško buđenje
- Spontani izlet s Ninom u Pregradu kod Bibeli
- Oro goro - najbolja pizzeria u Hrvatskoj - u Oroslavju
- Super društvo i zanimljivi konobari...
- Svašta nešto...

*******************************************

Navodno sam dužna odraditi štafetu neku...

Od kud Mala Chi?

E pa bilo je to davne...neznam...valjda 2001.g. kada sam počela sa svojim virtualnim životom.
Na prvom chatu sam se upisala kao Chiara i to je i dalje nekako moj nick, moja osobnost.
Pa su me nekako spontano ljudi znali zvati Chi (Ći)...
A onda slijedom potrebe i moje želje da bar u virtualnom svijetu ne budem Grosse Chi...nekako samo došla od nicka mala_chi.

Koji je baj d vej, upravo ovdje zaživio u svom punom pogledu.

I kako se ispostavilo, Chiara, Chi je skoro u potpunosti zamjenjena sa Malom _Chi...

Tadaaaaaaaaaaaaa

It`s all folks :-)

*******************************************

Jeste li ponosni na mene?
Ja s prave strane fotaparata.
Ja "ogoljena" pred blogo nacijom?

A kako sam se u svojoj maloj kompleksaškoj glavi za to izborila?

A puno sam o tome razmišljala i došla do zaključka da ljudi ponekad ne doživljavaju svoje tijelo kao svoje.
Mrze ga, a tako sam i ja ponekad.
Kad me boli menga ljuta sam na tijelo.
Kad me bole noge ljuta sam na tijelo.
Kad imam gripu, opet sam ljuta na tijelo.

A to čujem i iz riječi koje ljudi često upotrebljavalu...kao da se tijelo oduzelo kontroli i sad nas napada, svojom slabošću, svojim bolima i svojom nekom čudnom čudi.

A tijelo, tijelo smo mi, tijelo je naše, bez tijela nema ničeg, nema smiješka, nema zagrljaja, nema poljubca, nema pomaganja, nema ljenčarenja, nema šetnje, druženja ni veselja, nema plača, nema ničega.

Ja sam tijelo...ja sam Mala Chi...s plavim očima, prčastim nosem, nečistom kožom, plavom kosom, dugim nogama, umjereno velikim prsima, lijpeom guzom, šlaufastim trbuhom, dugim prstima i lošim noktima, pravilnim obrvama, lijepim trepavicama, punim usnama i probušenim ušima.
To sam ja...i dosta mi je već da se duhovna Chi srami tjelesne Chi...jer ni jedna bez druge nebi vrijedile...take it or leave it.

**********************************************

Dobila sam mailom jedan super link na kojem preko niza slika možete odrediti svoju osobnost...ostavljam link i osobnost koju su meni otkrili.
Malo je kontradiktorna u nekim stvarima, ali mislim da je u 99% slučajeva točna.
Oprostite, nemam vremena za prevesti s engleskog, a može biti da mi je speling skroz kriv, morala sam prepisivati...

Pa eto...

http://dna.imagini.net/friends/

Personality: MOODS

Dreamer - Always drifting off, their imagination takes control. They have big ideas, and a cool calm manner.

You can be both calm and peaceful, and you like to feel free to explore your environment. You can be a little nostalgic and you love revisiting familiar places and memories.
When it comes to art, you appreciate precision and hard work - real craftsmanship. You appreciate the history of a piece, the stories that is holds - you are a touch sentimental!
As for music, it´s the soundtrack to your world. It gives you focus, and concentration - you might find it hard to switch off.
Your choice of treat shows you love being a little bit naughty. Being good all the time is a bore. You´ve got a good sense of fun and maybe a infectious giggle.

Personality: FUN

WORKER BEE - Their ambition drives them trough life - work is their no.1 priority. They are diligent and committed.

You´re a bit of workaholic. You cant help pushing yourself to the limit and cant find that off switch.
For kicks, you like to experiance life at full volume with the lights on full. You re extremely passionate and emotional, and a bit of exhibitionist? You express yourself and don´t mind who´s watching.
When it comes to holidays, you´ll go anywhere as long as there´s sea an sand and then you´ll just stay put. You cant always be bothered with any activities or trailing around tourist sites. Holidays are about recharging the batteries.
What grosses you out? You like people to be well groomed, whit a tight bod and heaps of sex appeal. Wobbly bits and hairy areas are a complete turn off.

Personality:HABITS

JUNKIE MONKEY - They don´t have rules, and they don´t like restrictions. They make their own choices, and do as they please. For them pleasure always comes first.

Even if you have a healthy approach to life, you still have your little vices and a craving hunger drives your needs! So your´ll supersize it, you love convenience and that taste...
Mmmm - coffeine - you love the stability and comfort of routine. Sometimes you need an extra kick to get going. Where would you be without it?
As for the home, your bold personality is reflected in your style. You like to be in surroundings that lift your mood.

Personality:LOVE

TOUCHY FEELY - Love for them is about human contact - the nitty gritty. They are very physical - a hight sex drive demands plenty of attention.

You´re a real romantic and a bit of a dreamer. For you love is about devotion and tenderness. You try to show your feelings in simple ways every day. Your hart is right there on your sleeve.
When you think of freedom - you think of stripping off and getting back to nature.
You´re comfortable with your body and happy to make the first leap.


Kaj mislite? Ha? Jesam to ja?

Pusam

- 00:38 - Komentari (15) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 10.03.2007., (subota)


Četvrtina stoljeća

Mogli ste i sami primjetiti da se jako veselim svome rođendanu. A pogotovo ove godine.
Neznam zašto, možda zato kaj sam se ustabilila baš prije istog.

Jedne sam godine i zaboravila da mi je rođendan, posjetila su me na to čestitanja mojih roditelja i brata.
A ove godine, to nije bio slučaj, baš sam ga čekala.
Kao kada dijete prvi put dočekuje novu godinu.
Prestrašno.

I super je bilo, započelo je telefonskim pozivom drage blogerice Sheep sekundu iza ponoći, i nekoliko poruka prije spavanja.

A onda ranim buđenjem od strane ujaka koji je bio probuđen, pa reko da i on nekog probudi. I tako je krenulo, hrpa poruka i poziva, baš sam se super osjećala.

Čuvala sam na par sati malu Klaricu, preslatka je i predraga, baš onako savršen event za rođendan.

A nakon dugosatnog zabavljanja s Klarom i njezinom mamom, bio je čas da se krene kući na spremanje povodom izlaska.
Pročitali ste sigurno da sam bila pomalo frustrirana i dan prije sam se uplašila da će večer biti koma, ali ipak nije, došle su sve frendice s kojima sam se dogovorila, hrpa lijepih poklona, moje ime na rezervaciji stola tik do pozornice, i polagano zagrijavanje.

A onda Živa Legenda...e ono baš sam se zabavila, i u trenu kad je pjevač rekao "Tea sretan rođendan", znala sam da je večer u potpunosti moja.

Na kraju sam i na stolici stalala i plesala...ali to su neke druge sfere sada :-)

Nisam dopustila da mi išta pokvari raspoloženje, čak ni potreba da se od dvije osobe iznuđuje rođendanaska čestitka, čak ni sve ono "prije"...sve nepotrebno i zaboravljeno čim je Legenda počela svirati.

Kažu da godine donose mudrost...samo nisu rekli koje godine, mislim da ću ja još morati pričekati. Ali ipak dogodilo se nekoliko sitnih prosvjetljenja i otvaranja novih perspektiva u mojoj glavi.

Odlično sam se zabavila i presretna sam.
A čekajući noćni tramvaj na trgu počastila sam se Vip Halo i Realtone melodijom najdraže mi pjesme "Sretan sam".
Cijelo se jutro zovem s fiksnog telefona samo da slušam kako svira.

A jutros sam dobila i još jedan poklon, ulaznice za kazališnu prestavu "Vrata do" Renea Medvešeka u ZeKaeM-u i planiram definitvno ić to pogledat, ako nađem žrtvu :-)

A u nastavku posta, malo slikica od jučer...


Živa Legenda

Dubravko - čovjek koji zna podići temeraturu, Jelena - glasčina iza lica anđelčića
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Bubnjar Nikola koji je sinoć isto slavio rođendan, a poznat je po svom "Massimo" nastupu
Image Hosted by ImageShack.us

Opet Nikola i njegovi gosti, jedan od najboljih bubnjara na ovim prostorima, Dražen Scholz
Image Hosted by ImageShack.us

A sad malo društva,

Nina i ja
Image Hosted by ImageShack.us

Nani, Romana i Sanja
Image Hosted by ImageShack.us

Nina, Sanja i ja
Image Hosted by ImageShack.us

Bilo je tu još nekih koji se nisu htjeli slikati, al ko ih je kaj pitao...Kuma i Mužić
Image Hosted by ImageShack.us

SPECIJAL
Ko mi nađe ovakva leđa zauvijek će biti u mojoj milosti
Image Hosted by ImageShack.us

Hm...pripadajuća guza...netko je tražio
Image Hosted by ImageShack.us


Pusam!


- 16:18 - Komentari (16) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 08.03.2007., (četvrtak)


Uvod u Moj Dan...

Dan žena...volim kada je Dan žena uvijek kao uvod u moj rođendan :-)
Ove godine nije počelo s cvijetom, ali je počelo s dobrim druženjem, smijehom, slatkišima i jednim rozim šalom kakav je dijelila "Ženska mreža" na prosvjedu, a ja ga nisam zaradila pojavivši se tamo nego od jedne drage tete koja je to učinila :-)

I lijepo ja kada se dan nastavi u istom tonu, opet druženje i efikasnost učenja, jedan multimedijalni CD poezije u izdanju Poetic License forum - Pisci Pjesničke Slobode, kiša što sam ju pustila da pada po nosu i staza prekrivena sitnim mirisnim "snijegom" s voćki pored puta.

I činjenica da se svi bivši sjete čestitati Dan žena.

I činjenica...fališ mi jako...i brinem se...kad te nema tu.

Samo se u tu cijelu priču ne uklapa grižnja savjesti koju mi nabija frendica što nemogu za rođendan potrošit 500 kn nego imam samo 250 (ako) .
E pa nemam i čak mi je 250kn previše utući za jedan izlazak, i sad sam samo živčana, jer je netko planirao popit 10 vitki...e pa nemogu se ja prodat na štajgi samo zato kaj netko nezna za zabavu bez alkohola.
I da, ako je ona popizdila zato kaj joj je propao neki današnji plan, ne znači da meni mora dić tlak.
Samo sam ljuta bezveze sad i samo si mislim kako sutra neću imat dovoljno da curama uopće platim jednu cugu vani...e pa svi znamo da idemo zajedno van, a ne da ja okrenem 10 rundi za 7 cura...

Začepite uši. Odmah.

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

Evo sad mi je bolje, hvala na razumijevanju :-)

Igram se ovih dana stalno s raznim blog dizajnima i baš me to čini veselom, ne neću mjenjati svoj opet, ali baš mi je super igrati se s različitim dizajnima...baš je to sve super hehe.

Sutra pak ujutro idem čuvati jednu slatku curicu, koja puže unatraške i baš ću si dan lijepo započeti i neću dopustiti da mi netko pokvari...Dan žena i Moj Dan!

Pusam vas :-)


- 22:01 - Komentari (20) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 06.03.2007., (utorak)


Proljeće a u meni nemir

Predobar mi je ovaj dizajn i stalno ga gledam i baš zato moram i napisati nekaj novoga na njemu.

Ne, kao i obično neće niti pametnih tema, samo neke malo proljetnije hehe.

Iskreno...tražim nekoga ko bi mi donirao bicikl, ali neki koji je u voznom stanju, ovaj moj se održava na životu ali uskoro bi mogao izdahnuti.
Ali i dalje nije za otpis, i baš me briga što ponekad izaziva smijeh ali oprostite, to je moj dragi Pevec bicikl.
I neću skinuti naljepnicu "Pevec" s njega jer bi onda izgledao kao pila, a ovako...ovako ga ni narkići neće ukrasti.
I neću ga oprati jer bi onda izgledao kao pila.
Jasno...kada stoji zavezan ispred NSK.

A kad se vozi, onda zvuči baš isto kao pila...znate ona motorna što se proveze po gradu na putu do nekog novog kome treba izrezat drva...e baš tako zvuči.

A ja se osjećam kao faca kad se na njem vozim, predobro, slobodno i nesputano.
I još sad kad sam otuđila bratov MP3.

Šta će biti kada moj metalni ljubimac izdahne? Trčat ću preko mosta onako da osjetim brzinu ha?
No neću se sada već bedirati, ali treba i o tome misliti...već si ja u glavi vrtim nove perspektive, naughty girl.

Svašta smo prošli moj ljubimac i ja i stalno si obećavam da ću uzeti fotić sa sobom i podjeliti s vama neke baš izvanredne detalje na koje smo naišli i razloge zakaj volim Zagreb grad.

Naravno, bilo bi tu i onih zašto ne volim pametnjakoviće u "Zagreb holdingu", a posebno one koji označavaju prometne znakove, staze za bicikliste, pješačke prijelaze i slično, koje se mogu najbolje zamjetiti baš iz ove perspektive. A ima ih, prestrašno...ove Bundek "pet do 12 na brzinu napravljene staze" su prestrašne...za poginut.

No eto, proljeće je definitivno zakoračilo i nemogu ne prštat od sreće, volim osjetiti sunce na svome licu, lagani povjetarac i miris procvjetalog drveća...jako mi je falilo...ovo je definitivno godišnje doba koje mi znači neizmjerno, probudi me, pokrene me i rascvjeta! (sad si zamislite da mi je na sred čela izrasta grančica procjetale šljive).

I super se osjećam, do slijedećeg ispitnog roka imam 4 tjedna i odredila sam si 50 str. skipte proći paralelno s knjigom od 680 str. za 15 dana, u ova dva dana sam čak i nadmašila normu pa sam prilično zadovoljna. Predobro mi je ovo raspoloženje za učenje kaj me primilo, ustanem se kad mi se ustaje, malo prošunjam po kući i sama odem u NSK, nekako mi leže samostalni odlasci jer onda vrijeme ne gubim na kave, mada nikad ne odbijam hehe. A u pauzi kad bi razbistrila glavu uzmem si literaturu za slijedeći ispit i pomalo se opet uvodim u socijalne teme. Stalno sam tu negdje prisutna u socijalnom okruženju ali već dugo nisam pročitala nikakvu stručnu literaturu ili razmatrala o "bitnijim" temama. Sad znate što će vas snaći jer pripremam uz ovaj ispit i izborni iz "Socijalizacija zlostavljane i zanemarivane djece".

Kada mi ide onda bolje da to iskoristim jer već vidim da u petak, subotu i nedjelju neću ni primirisat knjizi.

Odluka je pala, idemo u petak u Sax na "Živu Legendu", već vidim da će to biti savršeno proveden rođendan. Mada nemam baš love za počastiti sve te cure koje sam pozvala ali mislim da će za dvije runde biti...idemo se zabavit, ne idemo se ubit...
U subotu ću možda s Bibom na "Cry Babies" mada to još nije sigurno, i zato kaj sam već planirala na narodnjake, ali mislim da će oni pričekati, na "Cry Babies" želim već jako dugo ići i baš mi se pružila prilika.

Eto, nove perspektive predamnom.
Hvala vam na podršci.




- 00:20 - Komentari (10) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 05.03.2007., (ponedjeljak)


Razgovor ugodni s Teom u meni

Uzela sam svoj "blokić" zelenih stranica i spiralnog uveza, rokovnik u koji se upisuju svakakve važne stvari, gluposti i poneke tajne.
Namjerno nisam željela izravno pisati na blog jer ovdje ponekad izgubim perspektivu.
Volim pisati, uvijek sam to voljela, sve moje ljubavi su dobile bar po jedan stih, a neki i mnogo više.
I sjećam se kako je lijepo bilo pisati na papire, blokiće i tekice, pa i ovoga ljeta kada sam uz obalu mora zapisala svoje snove baš na iste zelene stranice.

Pogled mi padne na stari foto album i jedno dijete zaraznog osmjeha i krljavih zuba. A glavom prođe misao:
Tko ti je Tea ukrao taj osmijeh? Gdje si ga sakrila?


Nisam ga sakrila, tu je, sveprisutan, ali češće razveseljuje druge nego samu sebe.

I zato sam se prižila preko svog crvenog kreveta i iz ladice dosegnula odgledalo.
Nasmiješila se, kreveljila, namignula i poslala poljubac.

Hajde malo za promjenu voli sebe, može?
Hajde malo za promjenu slušaj sebe, može?
Što bi Tea sada rekla da je pitaš za savjet?


Sebe ne volim slušati i mislim da moji savjeti nisu dobri, mada drugima pale, nebi valjda sama sebe prevarila.
Ali ipak, teško je slušati svoje savjete.
Sjećam se da sam jednom, nekoj od svojih uobičajenih brija zamolila frendicu da mi vrati savjet natrag, baš isti onaj koji sam joj nedavno dala, baš isti onaj za koji sam znala da baš dobro leži sada, ali trebao mi ga je netko drugi dati...

Sada to nisam željela, 2h u noći i konstantni razgovori s prijateljicama koje pričaju isto pokazali su da ipak trebam Teu...da ipak trebam moliti tu Teu u sebi da mi pruži iskrenu prijateljsku pomoć.

Hajde Tea reci mi.

A ona je počela i baš smo se lijepo napričale, ne, neću vam reći sve, nešto ipak ostaje samo za nas dvije :-)

Nekako mi je čudno započela ova godina, ni dobro ni loše i već je bio red da se to nekako ustabili...potrudit ću se, jer nakon sinoćnjeg druženja s Teom koju sam već pomalo zanemarila, shvatila sam da nisam zadovoljna s trenutnim životom, i da želim i mogu više...a uz tako dobru podršku, i postići ću više!

Blog je promjenio dizajn, opet, malo sam se igrala večeras, onaj je bio super, ali malo veseliji mi treba...jer tama...nikad nije bila Tein đir

Puno vas ljubim i grlim...




- 00:35 - Komentari (13) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 03.03.2007., (subota)


Ružna

Uvijek sam mislila o sebi da sam ružna, još od mladih dana, i još uvijek.
Čak i onda kada se sredim i kad se osjećam super, kada sam zadovoljna sobom, čak i onda ima zadrška u mom životu.
Ružna.

I uvijek sam o sebi mislila da sam i nesposobna i glupa i da ne vrijedim ništa, da ništa ne znam i ne mogu zbog svoje ružnoće.

I uvijek će me pratiti ta činjenica.

Ponekad mislim da sam pomalo luda i ponekad se nadam da će to odvratno mišljenje o samoj sebi proći i da ću se napokon pogledati pravim očima, jer znam da ovo nije istina...u potpunosti.

I onda ponekad idem ulicom i gledam druge žene, uspoređujem se, i pitam prijateljice "Imam li ja ovako debele noge?" "Imam li ja ovako nečisto lice?", "Jesam li ja ovako debela?" i redovito je odgovor ne...ali to meni nije važno...kad ja mislim suprotno.

Ponekad mi dođe da ne izlazim van i ne zabavljam se, jer me uvijek opterećuju misli kako sam višak u tom bircu/društvu i da ne pripadam tamo zbog svog izgleda.

I ponekad me muči misao "Zar sam ja toliko ružnija do svih da me nitko ni ne pokušava voljeti?".

A da se vratim i na one trenutke kada pomislim da sam lijepa ili bar da sam se lijepo sredila... tada mi se jednostavno zgadi ta misao da ja mogu biti lijepa i mislim si pa da sad smo još i umišljeni. I tada, tada se napravi zadrška da nikome ne pokazujem da mislim da sam lijepa i tada se u mojoj glavi počinje odigravati svađa između malih vragova i anđela, točnije čete malih vragova i jednog malog anđela.

V: "Kako si ti grozna, kako možeš misliti da si lijepa? Ružna si, ko noć, čuješ li me, R U Ž N A si!"
A: "Ne slušaj ih kaj govore, lijepa si, gledaj kako si se lijepo sredila."
V: "Ružna, ružna, šminka ti ništa ne vrijedi, ružna, ružna!"
A: "A ti si lijepa i bez šminke!"
V: "Slušaj, kaj lažeš sama sebi i zavaravaš se kad znaš kaj je istina, pa pogledaj kak te ljudi gledaju, nemogu maknut pogled od tvoje ružnoće!"
A: "Nije istina, ljudi te gledaju zato kaj si lijepa! Ajde nasmiješi se, i pokaži kako si lijepa, pokaži što skrivaš u sebi!"
V: "Buahahaha...možeš ti kaj god skrivat u sebi kad imaš toliku glavu...kaj ti vrijedi sve!"

i to tako ide dalje i dalje, a počinje se polako odvijati i svađa između još jedne čete vragića i tog mog jadnog malog anđela koji se toliko trudi ali sve manje snage ima, a zašto je sam, jer jedan je anđeo obično jači od svih vragova, a ja imam po jednog za svako svoje polje kompleksa i ne stignu uopće pomoći jedan drugome.

A ta druga četa udara na poseban način:

V: "Nemoj mislit da se sviđaš nekome, već i sama znaš da si ružna i da se nemožeš nikome sviđati."
A: "Ma gluposti, gledaj kako te gleda onaj dečko, od kad si ušla."
V: "Pa kako te nebi gledao kad si odvratna, ne može se načudit."
A: "Nasmijao se, nasmiješi mu se natrag, nasmiješi mu se!"
V: "Samo se nemoj smijat, odvratna si kad se smiješ!"
A: "Prekrasna si kad se smiješ, ajde pričaj s njim, reci mu nešto!"
V: "Ako mu kažeš nešto tip će mislit da mu se nabaciješ, ne želiš da to tip misli!"
A: "Nek misli da mu se nabaciješ, kad mu se i nabaciješ, ajde ajde, zgodan je i sviđaš mu se, moraš mu pokazat da ti se sviđa!"
V: "Haha, samo ajde ako želiš da ti kaže da mu se gadiš i da nisi normalna!"

i tako to ide...

Moja borba s činjeničnim stanjem da sam ružna i zadrška u svemu što u životu radim, a pogotovo u području muško-ženskih odnosa.
I zbog toga ću ispaštati čitav život znam to, jer više neznam dali mi je stalo i dali imam snage da se borim s tim...

Ne vrijedi što mi govore prijateljice, ne vrijedi što ponekad mislim baš suprotno...

Nisam dugo mislila o tome, ali flash back se dogodio zbog jedne stranice na koju sam išla i konstantnog pitanja zašto neću staviti svoju sliku...pa možda zato kaj sam ružna i ne volim se slikati. I najviše od svega me muči u tom fotkanju da se skroz izbezumim kad mi ljudi vele da sam baš dobro ispala, pa zar me takvom vi doživljavate? Katastrofa. I zato se ne slikam više...i mrzim kad netko okida fotić u mom smjeru.

Hm...neznam dal da ostavim ovaj post ili ne...ovaj blog se pretvara u vreću prepunu depre...ali eto tako je to kod mene ponekad... a vezano uz prošli post...naravno da sam plakala...

- 11:24 - Komentari (9) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun