Proljeće a u meni nemir
|
Predobar mi je ovaj dizajn i stalno ga gledam i baš zato moram i napisati nekaj novoga na njemu. Ne, kao i obično neće niti pametnih tema, samo neke malo proljetnije hehe. Iskreno...tražim nekoga ko bi mi donirao bicikl, ali neki koji je u voznom stanju, ovaj moj se održava na životu ali uskoro bi mogao izdahnuti. Ali i dalje nije za otpis, i baš me briga što ponekad izaziva smijeh ali oprostite, to je moj dragi Pevec bicikl. I neću skinuti naljepnicu "Pevec" s njega jer bi onda izgledao kao pila, a ovako...ovako ga ni narkići neće ukrasti. I neću ga oprati jer bi onda izgledao kao pila. Jasno...kada stoji zavezan ispred NSK. A kad se vozi, onda zvuči baš isto kao pila...znate ona motorna što se proveze po gradu na putu do nekog novog kome treba izrezat drva...e baš tako zvuči. A ja se osjećam kao faca kad se na njem vozim, predobro, slobodno i nesputano. I još sad kad sam otuđila bratov MP3. Šta će biti kada moj metalni ljubimac izdahne? Trčat ću preko mosta onako da osjetim brzinu ha? No neću se sada već bedirati, ali treba i o tome misliti...već si ja u glavi vrtim nove perspektive, naughty girl. Svašta smo prošli moj ljubimac i ja i stalno si obećavam da ću uzeti fotić sa sobom i podjeliti s vama neke baš izvanredne detalje na koje smo naišli i razloge zakaj volim Zagreb grad. Naravno, bilo bi tu i onih zašto ne volim pametnjakoviće u "Zagreb holdingu", a posebno one koji označavaju prometne znakove, staze za bicikliste, pješačke prijelaze i slično, koje se mogu najbolje zamjetiti baš iz ove perspektive. A ima ih, prestrašno...ove Bundek "pet do 12 na brzinu napravljene staze" su prestrašne...za poginut. No eto, proljeće je definitivno zakoračilo i nemogu ne prštat od sreće, volim osjetiti sunce na svome licu, lagani povjetarac i miris procvjetalog drveća...jako mi je falilo...ovo je definitivno godišnje doba koje mi znači neizmjerno, probudi me, pokrene me i rascvjeta! (sad si zamislite da mi je na sred čela izrasta grančica procjetale šljive). I super se osjećam, do slijedećeg ispitnog roka imam 4 tjedna i odredila sam si 50 str. skipte proći paralelno s knjigom od 680 str. za 15 dana, u ova dva dana sam čak i nadmašila normu pa sam prilično zadovoljna. Predobro mi je ovo raspoloženje za učenje kaj me primilo, ustanem se kad mi se ustaje, malo prošunjam po kući i sama odem u NSK, nekako mi leže samostalni odlasci jer onda vrijeme ne gubim na kave, mada nikad ne odbijam hehe. A u pauzi kad bi razbistrila glavu uzmem si literaturu za slijedeći ispit i pomalo se opet uvodim u socijalne teme. Stalno sam tu negdje prisutna u socijalnom okruženju ali već dugo nisam pročitala nikakvu stručnu literaturu ili razmatrala o "bitnijim" temama. Sad znate što će vas snaći jer pripremam uz ovaj ispit i izborni iz "Socijalizacija zlostavljane i zanemarivane djece". Kada mi ide onda bolje da to iskoristim jer već vidim da u petak, subotu i nedjelju neću ni primirisat knjizi. Odluka je pala, idemo u petak u Sax na "Živu Legendu", već vidim da će to biti savršeno proveden rođendan. Mada nemam baš love za počastiti sve te cure koje sam pozvala ali mislim da će za dvije runde biti...idemo se zabavit, ne idemo se ubit... U subotu ću možda s Bibom na "Cry Babies" mada to još nije sigurno, i zato kaj sam već planirala na narodnjake, ali mislim da će oni pričekati, na "Cry Babies" želim već jako dugo ići i baš mi se pružila prilika. Eto, nove perspektive predamnom. Hvala vam na podršci. |
