Uzela sam svoj "blokić" zelenih stranica i spiralnog uveza, rokovnik u koji se upisuju svakakve važne stvari, gluposti i poneke tajne.
Namjerno nisam željela izravno pisati na blog jer ovdje ponekad izgubim perspektivu.
Volim pisati, uvijek sam to voljela, sve moje ljubavi su dobile bar po jedan stih, a neki i mnogo više.
I sjećam se kako je lijepo bilo pisati na papire, blokiće i tekice, pa i ovoga ljeta kada sam uz obalu mora zapisala svoje snove baš na iste zelene stranice.
Pogled mi padne na stari foto album i jedno dijete zaraznog osmjeha i krljavih zuba. A glavom prođe misao:
Tko ti je Tea ukrao taj osmijeh? Gdje si ga sakrila?
Nisam ga sakrila, tu je, sveprisutan, ali češće razveseljuje druge nego samu sebe.
I zato sam se prižila preko svog crvenog kreveta i iz ladice dosegnula odgledalo.
Nasmiješila se, kreveljila, namignula i poslala poljubac.
Hajde malo za promjenu voli sebe, može?
Hajde malo za promjenu slušaj sebe, može?
Što bi Tea sada rekla da je pitaš za savjet?
Sebe ne volim slušati i mislim da moji savjeti nisu dobri, mada drugima pale, nebi valjda sama sebe prevarila.
Ali ipak, teško je slušati svoje savjete.
Sjećam se da sam jednom, nekoj od svojih uobičajenih brija zamolila frendicu da mi vrati savjet natrag, baš isti onaj koji sam joj nedavno dala, baš isti onaj za koji sam znala da baš dobro leži sada, ali trebao mi ga je netko drugi dati...
Sada to nisam željela, 2h u noći i konstantni razgovori s prijateljicama koje pričaju isto pokazali su da ipak trebam Teu...da ipak trebam moliti tu Teu u sebi da mi pruži iskrenu prijateljsku pomoć.
Hajde Tea reci mi.
A ona je počela i baš smo se lijepo napričale, ne, neću vam reći sve, nešto ipak ostaje samo za nas dvije :-)
Nekako mi je čudno započela ova godina, ni dobro ni loše i već je bio red da se to nekako ustabili...potrudit ću se, jer nakon sinoćnjeg druženja s Teom koju sam već pomalo zanemarila, shvatila sam da nisam zadovoljna s trenutnim životom, i da želim i mogu više...a uz tako dobru podršku, i postići ću više!
Blog je promjenio dizajn, opet, malo sam se igrala večeras, onaj je bio super, ali malo veseliji mi treba...jer tama...nikad nije bila Tein đir