Danas je bio baš super dan...dan prepun lutanja i zanimljivih razgovora, dan prepun druženja i opuštenosti.
Kako sam jučer srela svoju predragu prijateljicu iz srednje i iz njezinih riječi: "Joj draga, nemaš ti pojma što se meni sve izdogađalo u životu od kad se nismo vidjele!"(1,5 godinu) vidjela neku notu...imam potrebu to podjelit s tobom, odmah sam rekla...Seko...kad radiš sutra, jel mogu doć kod tebe na kavu.
I tako mi je jutro započelo, kod moje srednjoškolske "Seke" (jednom prilikom nas je profesor iz tjelesnog zamjenio i tako smo postale seke), u ispijanju zaostataka od godinu i pol, mojeg divljena kako je to sve super ispalo...ma ja bi htjela biti kao moja Seka...živi s dečkom, zaposlena je, sretna je, zadovoljna, a dečko je super i još k tome mlađi (počela sam se palit na mlađe hm).
I onda obavljanje svega i svačeg po gradu i ponovno gnjavljenje Seke na njenom radnom mjestu da mi ispuni vrijeme, pa moja potreba za kafenisanjem i nastavkom ugodnih druženja, koji su bili odbijeni od osobe koju sam iz vedra neba pozvala...
I na kraju mi nije bilo žao...jer vidjela sam svoje kumče i njegovu mamu, dobila nove traperice i dala ih na produživanje i tak..
A onda se stvorio on...moj najdraži bivši.
Što uopće nekog može staviti u kategoriju "Najdraži bivši"
Kronološkim redom da bude lakše:
Ne okretanje glave kada se sretnemo na ulici.
Osmijeh od uha do uha.
Poljubac u obraz.
"Imaš 15min za kavu?"
Činjanica da je i dalje grozno privlačan.
Da mu savršeno stoji uniforma.
Činjanica da je i dalje bezobrazno dobar.
Činjenica da me nikada nije povrijedio.
Da je bio i ostao prijatelj.
Da se odvaljuje na moje fore.
Da i ja ostajem bez daha na njegove.
Misao "Te bih usne uvijek ljubila"
i "U tim bi rukama bila sigurna"
Činjanica da unatoč svemu tome...ostaje bivši.
Zašto?
To su neke druge sfere...neki drugi horizonti...neko dijete koje će (nadam se) biti tatin sin...i neka žena u čijoj se koži (nadam se) nikada neću naći...a znamo oboje zašto...
I to vrijeme koje smo mi BILI (i postali bivši)...prije 5 godina, kava od 30 minuta puna smijeha, jedan zagrljaj i kratki poljubac...
Nisi nikada bio moj...ali si i dalje moj NAJDRAŽI "BIVŠI".
Što to govori o mojim ostalim bivšima, sami zaključite...
I najporaznija je činjenica što sam do njega imala kriterije...a poslje njega ih se odrekla...do njega su svi trebali biti prinčevi, a nakon njega su mi i žapci bili prihvatljivi...i rečenica "Nemogu vjerovati da si solo, da o meni ovisi to nebi bio slučaj..."
I pogled koji mi je rekao...vrati se na svoje kriterije...oni, oni te nisu povijedili...mada su mogli da su htjeli...vrati svoj ponos...imaš ga zašto nositi uzdignute glave...
Rečenica "Ljepotice vidimo se" nikad nije tako toplo zvučala.
Hvala što nikada nisi bio moj...ali hvala ti što si time postao moj NAJDRAŽI BIVŠI.
Sva ostala druženja današnja, prekrasna i opuštena, pogotovo zadnji chat s nekim tko mi je postao jako bitan...nisu toliko odjeknuli kao činjenica da postoji netko...nikad moj...koji mi može u 15 min vratiti putem izgubljenu mene...
Oprosti mi dušo što nikada neću planirati kavu s tobom...i 15 slučajnih min divljenja u tvojim očima me može učiniti ovisnom...
Ali ćeš zato uvijek biti moj NAJDRAŽI BIVŠI.
Post je objavljen 08.02.2007. u 02:03 sati.