Koji je to rush kada pedaliram preko mosta, u glavi se vrti milijun slika, od presretnih do pretužnih, a ja sve brže pedaliram, kako se sve više ubrzava house u mojim ušima, i ponavljam usnama..."Nećeš me natjerat na suze, nećeš me natjerat na suze, nećeš, nećeš!"
I nije...još.
Neću dopustiti da me opet izbaci iz vesele orbite,
pa proljeće je čovječe,
pa sretna sam čovječe,
frizura mi je napokon onakva kakvu bih željela,
bicikl je opet u uporabi,
sunce je granulo,
izbacila sam osjećaj manje vrijednosti,
počela sam učiti,
malo uključivati u svoj život neko staro-novo društvo,
pozitivnije gledati na stvari
drveće miriše oko mene,
ptice pjevaju...a jako volim ptice,
pa prekrasno je čovječe...
a ti se iz dana u dan kao da trudiš da se rasplačem...
e pa neću baš...
ovaj put neću!!!!
I razbijam si cijeli dan glavu s nekom brijom da sam se obrukala, a znam da nisam, jer sve si ti već to znao, sve si ti već to skužio, čitaš me ko otvorenu knjigu...što otvorenu, kao knjigu što ju posjeduje zvučna knjižnica za slijepe.
I onda si to još dodatno testirao...ma boli me đon...sve znaš, šta još hoćeš od mene?
Misliš li da je meni super slušati o tvojim barenjima?
O porukama koje dobivaš i o tome kome će se posrećiti?
Misliš li da je meni gušt onako iz vedra neba govoriti ti da nebudeš đubre prema ženama?
Misliš li da sam ja mazohist?
I bez obzira što sve znam o tebi, kako se postavljaš, kako pričaš i kako se ponašaš, bez obzira što znam da si daleko od savršenstva, i bez obzira što znam da smo 2 različita svijeta, ja starija, jača, mirnija i skroz drugačija od trebica koje pronalaziš, a ti nabrijani klinac koji misili da je zajahao planetu, i koji nikad nebi pred svijetom mogao stati uz mene, bez obzira na sve, ova glupa situacija traje već godinu dana i ne vidim joj kraja.
Znam da ovo nećeš pročitati, znam da ovo nećeš komentirati, pa zašto i bi kada je lijepo prešutno me vozati kao što ti to radiš jer ja nisam jadna i ne nabrijavam se iz svog očaja, znam jako dobro prokomentirati signale, a tvoji su dvojaki i koliko se god trudila da me ne diraju, diraju me.
Ali neću ti dopustiti da mi na oči natjeraš suze, plačem samo zbog onih koji pružaju iole šansu da mi ih obrišu.
Post je objavljen 28.02.2007. u 00:01 sati.