Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malachi

Marketing

Maštarije

Neću vam lagat...bit tu a ne javljat se zato kaj sam se prosrala u zadnjem postu.


Moja najveća vrlina je da se brzo naljutim, ali se još brže odljutim. Pogotovo kad se radi o meni samoj. Hm, možda je to ipak mana...


Od kad sam napisala prošli post, nisam ni pipnula knjigu, dapače, nisam ni prašinu s nje obrisala.


Danju spavam, jer imam one dane u mjesecu, ritam života je jednostavan:
Boli-tableta-zaspem-probudi me bol-tableta-zaspem-bol-tableta-hrk...
A onda noću ko sova...nemrem spavat i glava me previše boli da bi išta drugo nego sjedila ovdje i izvodila gluposti.


U ova dva dana sam 2 puta izašla van...da prošetam Bubu na 15min.


Ma mogu vam reć da mi je to između ostalog i trebalo, ljenčarit doma i nikome se ne javljat...
i ništa ne radit i čitat knjigu "Sve je u stavu!", ma prekrasno.


Između ostalog večeri provodim i ovdje: DJ Cavali RADIO


Ajde bar mi nije tišina u ušima.


I sad maloprije po 16. put danas otvorim mail, ovaj blogerski i baš me razveseli mail jedne blogerice,
i totalno me neočekivano lansira u sfere "AHA EFEKTA"... pa nebi bilo zgoreg da podjelim to s vama.


Imala sam davno jednu maštariju.
Imala je veze s Švedskom. Ne ne dradi o prljavim maštarijama sram vas bilo, na šta vas Švedska asocira, fuj.
Ja inače jako volim Švedsku, mada nikad tamo nisam bila, i mada sam čula da su ljudi tamo strašno hladni, ja ipak volim Švedsku.
I ne, nema to veze s Onim Čije Se Ime Ovdje Ne Spominje - Borisom, prežaljenom prvom ljubavi.
Htjela bih ići u Švedsku, htjela bih se tamo učiti socijalnom radu, željela bih tamo raditi u neprofitnim organizacijama,
tamo biti socijalna radnica. Pa makar i na 3 mjeseca, samo da odem tamo i iskusim život Švedske i život socijalne radnice u
najsocijalnijoj zemlji Svijeta, bar dok je još mrvu socijalna, jer EU radi svoje i tamo.


S Borisom je to imala veze samo u gradu u kojem bi željela biti, preferirala sam Göteborg prije Stockholma, ali sada više razlike nema.
Snovi su se širili osim mojeg uspješnog uklapanja u društvo i radnu okolinu i na dio koji je meni životno vrlo važan, u sfere katoličke crkve, gdje bih ja, mlada perspektivna socijalna radnica s iskustvom rada u župi koja vrvi mladima, pokrenula mlade Hrvate da se angažiraju osim socijalno i duhovno...No dobro, i to je možda imalo veze s Borisom jer nisam vidjela drugačiji način gdje da ga sretnem nego na misi u Hrvatskoj katoličkoj misiji.


Maštarija je radila svoje pa se proširila i na vrijeme kada sam se ja vratila u Hrvatsku, i ovdje širila ono što sam gore naučila.
Imam u glavi još sliku mene kako sjedim u tramvaju kako se javljam na mobitel te na švedskom dogovaram neke poslove, dok mi na krilu stoji laptop koji otvaram i brzo pišem mail.
Nema više tog sna o Švedkoj, umro je zato što se ja panično bojim razgovora na engleskom...kad mi priđe neki stranac ja se sva izbezumim...zato ni ne putujem uopće...no to je potpuno druga tema.


Ali taj sam san zamjenila jednim novim.
San u kojem isto tako, prevladava moja osoba uspješne mlade socijalne radnice.
I to je san koji bi vrlo lako mogla i ispuniti, mogla bih ga se odreći, ali ovaj se ne veže niti uz jednu mušku pojavu pa i ne vidim razloga zašto bi ga se odrekla.
Sad imam san da ću kad diplomiram otići raditi u Slunj kao socijalna radnica, u njihov Centar mada sam rekla da nikad neću ići raditi u Centar za soc. skrb. Zašto baš Slunj? Zato što volim Slunj, mnogo više nego Švedsku, i baš zato štoje taj grad usnuo u neki čudan san, težak san. Zato što svi od tamo odlaze, a nitko ne dolazi, zato što tamo ima nekih slapova i nekih lipa i zato što sam ja Slunjanka isto koliko sam i Zagrepčanka. I u Slunju ima crkva čije bi mlade valjalo pokrenuti, zato što tamo ima mladih koje bi trebalo animirati i ispuniti im vrijeme.
A ovdje ima i praktičnih riješenja...diplomirana soc. radnica mora odraditi 14 mjeseci volontiranja u struci da bi mogla polagati stručni ispit, čistog volontiranja...a na području od posebne državne skrbi ta se zaposlenja plaćaju a pogotovo ako netko dođe iz Zagreba kao što bi to ja. Ugodno s korisnim i još lovu dobiješ...juhuuu


Dakle...prepoznajete li obrazac?
Socijalna radnica.
Uvijek su mašte uz to vezane.


Hvala ti Matra što si me na to posjetila.


Idem spavat i sutra učim punom parom...


Imam neke snove za ostvariti...zar ne?


Post je objavljen 05.02.2007. u 01:02 sati.