Prvi, drugi, treći...
Opraštanje od bivših ljubavi kako je to Triptih nazvala, se nemože nastaviti bez ponovnog pogleda u Te oči - vragolaste oči.
Jednom davno bila je djevojčica u crvenim čizmama, zvala se Tea, te dečko duge kose i prekrasnog osmjeha i zvao se Dražen.
Jednom davno bilo je poljubac i noć koju zaboraviti bi htjela...
Još od davnima postoji strah zbog kojeg noge mi se odsjeku, tako je bilo i onda, prvi, drugi, pa i treći puta kada sam od njega okrenula glavu.
Možda zato još uvijek u meni živi ona mala Tea kojoj je neopisivo žao.
Pa onda nije ni teško vratiti se na "stare ljubavi".
Život ide dalje, ali on je uvijek negdje prisutan, mada ga nisam vidjela već 3,4 godine. Zagreb je ponekad iznenađujuće mali, ali naši se putevi ipak nisu ponovno sreli.
*****EDIT****
Dobila sam informacije koje sam htjela, dobila sam sjećanje na to zašto sam od njega okrenula glavu...možda nije bilo dovoljno to što je užasno zgodan...hm...nikad nije dovoljno samo to...
I ide mi na živce činjenica da lako zaboravljam na svoje kriterije...valjda se moram svaki put posjetiti na to...
A sada se još extra glupo osjećam jer sam uopće napravila tu "potražnicu" za njim....
Hvala ti Chupps što si me s ovim "kratak" posjetio da ga nebih tražila onda, prije 5 godina...
Kako mi ribe imamo kratko pamćenje...strašno nešto...ali eto netreba nam puno da se posjetimo...
A ja se glupo osjećam...strašno glupo...i tko me vidi na ulici neka mi ne spominje ovaj post...
Još jedan bivši dobio je teleport tamo di mu je mjesto...
Post je objavljen 09.02.2007. u 21:30 sati.