Protiv investicija

Ja sam protiv investicija!
I to protiv bilo kakvih investicija, domaćih ili stranih, javnih ili privatnih, velikih ili malih, u poljoprivredu ili u turizam.... bilo kakvih.

Eto, kad nitko neće ja ću biti protiv investicija. Dobro, ima nekih koji su protiv pojedinih investicija, Plomin, Srđ, ali i ti su u načelu za investicije, ali su protiv tih pojedinih investicija.
Ja sam protiv investicija u načelu.

Zar vama nije čudno to, imate stotine udruga i interesnih skupina koje su za ovo i za ono, ali niti jedna nije protiv investicija kao tavih.
I svi su u načelu za investicije i vlada i privatnici i građani, a servira nam se da će nas investicije spasiti, da su one rješenje problema.

O investcijama kao takvim se uglavnom govori u pozitivom svijetlu, i stalno se po medijima i od strane političara i kapitalista priča o njima. Ne budi li vama to sumnju?

Mislim, ja volim pečenu teletinu, ali da mi svaki dan dolaze ljudi govoriti kako je pečena teletina dobra i kako je super za jesti, ne bi li to pobudilo sumnju. Ako ti se nešto sviđa, ne treba te stalno uvjeravati kako je to dobro i super, zar ne?

A onda da svaki dan jedem samo pečenu teletinu, na kraju bi mi se zgadila. Ko i investicije uostalom.

A stvar je i u tome da oni koji stalno pričaju o investticijama nikako da ih i ostvare, to je kao da ti stalno netko priča da će ti donijeti pečene teletine, a tu teletinu nikako da vidiš.
A da stvar bude gora taj isti non-stop žica neke pare i povlastice u zamjenu za pečenu teletinu.

Poslije nekog vremena cijela ta priča i cijeli taj kocept mora pobuditi sumnju, mislim to sa pečenom teletinom, ovaj investicijama.

Evo nekih stvari koje ne valjaju s investcijama. One donose kratkoročnu dobit, a dugoročno nas i dalje vuku na dno.

Hoće li investicije u željeznice i elektrane donijeti bolji život?
Za njih ćemo se zadužiti vani, i dosta stvari će se uvesti što znači da ćemo poticati razvoj stranih banaka i strane idustrije. To će na kraju plaćati građani kroz poreze i cijenu struje i željezničkih usluga.
Grade se kapaciteti za domaću potrošnu koja će morati plaćati uvezena dobra, što znači daljnje iscrpljivanje i osiromašivanje zemlje i u prvom redu građana.

Strane investicie isto ne valjaju, tu će stranci dovesti pare i opremu izvani, i ako i naprave nešto za izvoz to znači da će i dobra ići vani kao i profit. Zauzvrat ćemo se mi odreći, po običaju, poreza te će tako ovi investitori pokupiti profit, a nama će ostati briga za infrastrukturu koja će omogućiti dobro poslovanje investitorima i briga o radnoj snazi koja mora biti jeftina i dostupna tim investitorima.

Tako sad imamo smanjeni pdv na turizam, ali autoceste i drugu infrastrukturu za dobar turizam plaćaju građani iz poreza.
Grad mora biti čist za turiste, a ne za građane i koga briga ima li mjesta u vrtićima ili je li grad dobro funkcionira.

Ili treba dozvoliti zagađenje ako to paše investitorima, a građane ko pita, a na kraju će oni plaćati zdravstvenu skrb za one koji se razbole.

Osobito me živcira cmizdrenje investitora da im je sve skupo i da moraju čekati na papre i boriti se s birokracijom.
Pa što, moramo se svi s tim boriti i svima nam je puno toga skupo, a te skupe stvari i te dugočekajuće dozvole nisu za investiranje viška i gomilanje profita.
Nama je skup život, mi čekamo dozvole da bi mogli dostojastvemno živjeti i ostvariti prava koja imamo, za koja smo plaćali i plaćamo i nemamo nikakve povlastice i olakšice.

Dakle skupo vam je i dugo čekate na red? E pa stanite u red cmizdravci, ima nas još!

Uostalo čemu nove investicije? Što će nam nove štale kad su i one koje imamo prazne, novi strojevi kad ne rade ni oni koje imamo, nove tvornice kad se zatvaraju one koje sad imamo, novi stanovi kad i sad imamo brdo praznih...
Naravno, stvar je u tome da investicije nisu investicije. One ne služe da bi se nešto proizvodilo jer to možemo i bez velikih novi ulaganja. One su sredstvo potrošnje, zaduživanja i što je najvažnije one su obećanje bolje budućnosti.

A naravno to je i ono najvažnije što se tiče investicija.

Investicije su postale čaroba riječ, nešto u što se sve i svašata može utrpati. One su obećanje bolje budućnosti i nada i posao i stvar i sve što bi trebali željeti u jednom. One su sve, a to znači da su ništa, obična ideologija.

Investicije su tek obećanje bolje budućnosti i izgovor da se ne radi ništa sada niti u drugim područjima koja nisu mjesto investicija. One su obećani raj, samo jedna u nizu riječi koje bi nam trebale olakšati sadašnji težak život, čisto obećanje budućnosti, bijeg iz današnjeg očaja, ideja da je život negdje drugdje, tamo u svijetu investicja.

A sjećate se što je sve bilo prije investicija?

E da nam je imati svoju državu pa će sve procvitati. Pa onda smo je dobili, ali onda kad dobiješ onda shvatiš da je život negdje drugdje.

E samo kad uđemo u EU sve će procvitati, a kako se približavamo EU i kako nam i to obećaje bolje budućnosti istu neće donijeti vrijeme je za novu riječ koja će biti obećanje bolje budućnosti.
Vrijeme je da počmemo čekati novog mesiju, vrijeme je za INVESTICIJE!