28
srijeda
svibanj
2014
Tonino i 40 zvončara
Eto ti ga na, u SDP-u tinjaju i bujaju i svašta nešto nezadovoljstvo i sukobi.
Nezadovoljnici se sve više čuju, a ističu se Tonino Picula i Riječani.
Nije meni Milanović super i njega ne treba braniti jer stvarno brljavi na veliko, ali kakvi su ovi što su mu se usprotivili.
Najprije pogledajmo zvončare s Kvarnera. Navukli su grube maske i stvaraju buku, ali za sada je to uglavnom sve.
A koji su to ljudi koji bi smijenili Milanovića?
Linić, riječki Kalmeta. Spominje ga se u vezi mutnih poslova, ima svakakve čudne prijatelje, npr. Šegona koji je prijatelj s Linićem, ali izgleda i s mutnim likovima koji drmaju zadarskim krajem. a ima i puno drugih sličnih priča.
Onda on prigovara da je Milanović lijen i da kasno dolazii na posao, a da on, Linić, želi raditi.
Što je radio Linić? Pa uglavnom se bavio dizanjem poreza i svađanjem, a tu je i kriminalni zakon o predstečajnoj nagodbi. Što bi on više napravio da Milanović dolazi ranije na posao? Podigao još par poreza, maltretirao male ljude i opraštao milijune bogatašima?
Tu je i Komadina radi kojeg se mijenjao zakon da postane ministar, pa se smijenio Ferdelji iz njegova ministarstva kad se usudio zucnuti, a onda je pobjegao nazad u Rijeku. I takav zvončar se sad pravi odlučnim. Zar bi takvi likovi trebali preuzeti zemlju.
Pa i svi ti riječki zvončari su se digli na naoge da obrane muljatora Linića, a ne sjećam se da su tako odlučni bili u obrani radnika Kraljevice, Dine i drugih firmi u riječkom kraju. Kako tamo napreduje industrija? Bune li se zvončari zbog toga?
Evo govore da će i rafineriju zatvoriti, ne vidim da se tu previše uzbuđuju.
Pa onda se za Linića spominje da je spasio Spačvu, a koliko je firmi potonulo? Koliko je olakšao rad firmama i pojedincima svojim maltretiranjem i svađanjem i dizanjem poreza i pogodovanjima pojedinim bogatunima?
Cmizdri da nema para, e pa da nije ona prošla vlada u kojoj je isto bio, ona Račanova, da onda nisu prodavani INA i HT možda bi bilo više para i možda bi imali više kontrole nad našom ekonomijom, a ovako profit leti vani, računi se ispostavljaju građanima, radnici se otpuštaju, industrija zaostaje i uništava se, a telekom usluge i gorivo su i dalje skupi. Za vrijeme njegove vlasti se počelo s autocestama koje su sad veliki problem, za Račana se je i zaduživalo ne veliko.
A tu možemo doći i do Picule. Onako, sad ostavlja nekako bolji dojam nego ranije, ali što on u stvari nudi i želi? Što njemu smeta? Je li samo loš rejting SDP-a ili zato što ne brblja češće s Milanovićem?
Što s nezaposlenima, poljoprivredom, znanošću, INA-om, dugom, plaćama, penzijama, zdravstvom? Što on o tome misli? Nemamo pojma. Poziva se na ostavštinu Račana, ali to ne znači ništa. Tako se i Karamarko poziva na Tuđmana.
Kad ne možeš zamisliti bolju budućnost onda barem možeš zamisliti bolju i ljepšu prošlost. Ko da za Račana nisu počinjali neko procesi koje je Sanader dalje razvijao, sva ta zaduženja, autoceste, prodaje INA-e i HTa...
Možda će i maknuti Milanovića, ali nekako mi se čini da s novima neće biti bolje. Prije da će doći do novih izbora pa će bez vlasti ostati i Milanović i zvončari.
komentiraj (6) * ispiši * #
20
utorak
svibanj
2014
Povoljna radnička klima
U našoj zemlji je potrebno ostvariti povoljnu radničku klimu jer koliko ja znam radnici su ti koji proizvode nove vrijednosti, a ne kapitalisti.
Radnicima trebaju dobre plaće, stabilnost i sigurnost, poslovi u državnom sektoru i zaštita države. Država treba mijenjati regulativu da olakša radnicima i da potakne radnike da više i bolje rade.
Potrebne su naravno i veće radničke slobode i da se ne ograničavaju prava radnicima.
Treba napraviti i zakon o strateškim radnim mjestima i poduzećima koji bio omogućio oduzimanje firme kapitalistima ako je to u interesu veće zaposlenosti, veće proizvodnje, veće konkurentnosti i ako kapitalisti koče razvoj proizvodnje i rast plaća i radnih mjesta.
Jer nije li to malo čudno, da poduzetnicima treba sigurnost i zaštita države da bi dobro poslovali i napredovali, a radnicima to isto ne treba. Ne njima treba veća nesigurnost i manja zaštita države. I to bi mi trebali željati jer kao moramo misliti na svoj osobni interes, a ne na interes kolektiva. A otkud ikome ideja da je meni u interesu da imam manje sigurnosti i manju plaću?
Pa onda se govori da su kod nas u radnika prevelike plaće da bi bilo bolje da su manje jer ovolike velike štete gospodarstvu. Ali menadžerima i poduzetnicima trebaju dobre plaće, njih treba platiti da bi dobro radili. Slaba plaća slabi menadžment.
Znači meni veće plaća škodi, ali glavonjama ne. Ko da meni ne bi bilo poticajno i korisno i motivirajuće da imam bolju plaću. Samo menadžer od veće plaće bolje radi, a radnik se ulini od plaće. Najbolje je da se ne daje plaća uopće.
A što ako su nam menadžeri lini jer imaju previsoke plaće. Možda da im se prava skresaju i smanje pljaće, to bi ih sigurno poteklo da bolje rade, ha.
Isto vridi i za političare.
Tu su i stožeri za obranu radnika od državnih jasli. Država je fuj i bljak i treba manje ljudi na državnoj cici, ali onda se u to isto misto guraju poduzetnici.
Tu je dobar primjer s čistačicama. Ne valja da država daje siguran posao i pljaću radnicama, to je štetno i uništava državu. Ali ako iste te poslove dobije privatnik pa on dobije siguran posao i prihode od države onda je to dobro. Radnicima nesigurnost i besparica, a poduzetnicima sigurnost i državne pare.
Ova politika nas i uništava.
Ovo stvara lijene, glupe i banditske poduzetnike. Zašto bi se trudili kad mogu na državnu cicu? Zašto se boriti na tržištu za profit kad im država može dati pogodnosti.
Kapital ide tamo gdje mu je najlakše i najpovojnije raditi. Pa ako mu omogućiš da se prikači na državnu cicu i dobiva sigurne i stalne prinose tada će to i raditi.
Ako privatni sektor istjeraš s državnih poslova onda će tražiti druge načine da zarade, možda čak nešto i proizvedu. Tu je dobar primjer i s bankama. dok im država osigurava dobre prihode od kamata na novce što banke posude državi zašto bi se trudili da ulažu drugdje? Ako će ih država uvijek štititi i na druge prebacivati plaćanje račna za njihove greške, zašto uopće paziti kome i kao posuđuješ i gledati dgoročno. Jeftinije je platiti političare nego drhtati na vjetrometini slobodnog tržišta. To bi prepustili radnicima.
Kapital i kapitaliste treba usmjeravati. A baš je posao države da usmjerava i kontrolira kapital i kapitaliste. Nisu važne samo slobode nego i ograničenja.
Koliko mi imamo poduzetničkih zona i terena da kapitalisti grade tvornice pa investitori ne dolaze. I tu nisu problem toliko propisi koliko druge slobode koje imaju. Zašto se mučiti s tvornicom, zašto proizvesti kad je lakše uvesti? Zašto tražiti nove načine proizvodnje i prodaje kad možeš teret prebaciti na radnike? Zašto bi banka posuđivala za proizvodne pogone kad je lakše i profitabilnije posuditi državi.
komentiraj (5) * ispiši * #
13
utorak
svibanj
2014
Ča je pusta Londra...
Ča je pusta Londra kontra Splitu, Rijeci i Osijeku.
Kako su to divni gradovi kulturnih i uljuđenih gradonačelnika koji se ne ponašaju kao lokakni šerifi. Financije uredne, troši se racionalno, pazi se da se zadovolje potrebe građana i radi u javnom interesu.Sve je javno i transparentno, nema pogodovanja i korupcije, poštuju se zakoni, a što je najvažnije javna infrastruktura fnkcionira savršeno.
I što kad u najboljima od najboljih gradova na svitu naprave apsolutno sve što se može? Što dalje?
Naravno jedino razumno je tražiti veće ovlasti tako da i na širem području pokažu svoju uspješnost, urednost, poštenje i rad za dobrobit zajednice.
Ili ne.
Ili je u nečem drugom kvaka. Pa pogledajmo kako funkcioniraju ti naši sjani gradovi. U biti pošto ideja potiče od Baldasara onda se držimo njegovog grada.
Je li grad napravio sve što može u okviru svojih ovlasti? Je su li vodovodna i kanalizacijska mreža uređene? Što je s odvozom otpada? Kako funkcoiniraju javne kulturne ustanove, recimo HNK? Je li tamo sve savršeno? Kako je sa zaposlenošću, s perstektivama građana? Je li grad napravio sve što može u okviru svojih ovlasti? EU fondovi, koliko su napravili povlačeći sredstva iz tih fondova? Kako funkcionira javni prijevoz? Zoološki vrt? Je li u vrtićima ima mjesta za svu djecu?
Posla koliko oćeš, ali briga Baldasara za to, on hoće još ovlasti, sposobnjaković naš. I naravno sve probleme koje sad nije riješio i koje ne rješava će riješiti kad dobije još ovlasti i para.
To je pokvarena sebičnost. Ima on i posla i problema i sredstava i potencijala unutar svojih ovlasti koliko god hoće, ali on želi tuđe.
To je ta pobjeda nad antifašizmom o kojoj je govorio neki dan. Problem je u drugima i s njima se treba razračunati. Probleme u svojoj klući, svome gradu, državi rješavaš tako da se obračunavaš s drugima. Drugi su krivci za tvoje probleme oni te koče. Oni drugi, Srbi, Židovi, Cigani, Purgeri, županija, crni, narandžasti.... drugi su problem i s njima se treba obračunati uzeti što je nezasluženo njihovo i uzeti za sebe što je i pravedno. Jer ti znaš a drugi su nesposobni i niša rasa ljudi, upravljača ili čega već.
I što to Baldasar želi od županije? Kakve ovlast? Županija se brine i o zdravstvu i školstvu ima ovlasti i u području poljoprivrede, prometa...
Ali njega zanima samo obala, samo građenje. Da se napravi dobar biznis.
I to tko se javlja da da zna što napraviti s obalom? Gradonačelnik Splita. Ha, a što se to divno sve radilo u Splitu s obalom od Žnjana, do Rive, pa kerumova riva, pa Marjan. Ako kome ne bi trebalo dati da upravlja obalom i parkom Marjan jest Split. Žale sa da upravljaju samo s malim dijelom obale. E pa i to im treba oduzeti.
Znači Baldasar se igra developera, briga njega za županiju i razvoj Splita grada. Ziđaj!
Je li rekao da bi preuzeli i ovlasti zdravstva, kulture, zaštite okoliše, obrazovanja. A ne bi to, to bi bio prevelik tret za njih. Samo trošak je to. To bi kočilo razvoj grada.
To je obična pljačka i banditstvo. I još neko po županijama pljuca i malim općinama. A što su veliki gradovi napravili? Kakve su oni velike gradonačeline dali. Keruma, Bandića, Đapića...
Kakvi su oni motor razvoja regije. Samo pljačkaju i osiromašuju svoje zaleđe. Motor uništavanja regije, a ne razvoja. Koliko su industrije očuvali tako da i građani Splita, Rijeke i Osijeka, ali i njihove okolice imaju posla i perspektive.
Ali općine su teret, a usporedimo proračune općina i gradova, i omjer zaposlenih u gradskim i općinskim službama u odnosu ma broj stanovnika u gradovima i općinama. Općine su treret, njima treba manje, a gradovima više. To je "tko jači taj tlači" politika, to je politika centralizacije i uništavanja svega izvan par velikih gradova, a na kraju i samih gradova.
Boli gradonačelnike briga, oni bi nešto ekskluzivno da se izgradi, a oni koji ne znaju ekskluzivno znači da je nešto isključujuće. Neka se izgradi obala ekskluzivno, isključivo za bogate goste. One koji mogu platiti. Eto kome služe gradovi i gradonačelnici. Nisu oni na usluzi građanima, oni su tu da isključe građane iz života grada i dobrobiti koje grad pruža. Oni su u službi bogataša.
A sličan njemu je i zadarski gradonačelnik, graditelj budućeg "Sv. Stefana Zadarskog".
Grad za bogataše, grad koji se prema građanima ponaša kao da su gosti.
mi ne želimo masovne građane, mi smo za kvalitetne građane. Ovu našu ljepotu zaslužuju uživati samo oni koji si to mogu platiti.
komentiraj (8) * ispiši * #
08
četvrtak
svibanj
2014
Birokratski turizam
Evo prije neki dan vijesti da se turisti u Zadru žale da im je dosadno. Naravno kukaju i naši poduzetnici u turizmu ali oni uvijek kukaju pa se na to neću ni obazirati.
Piše u Slobodnoj Dalmaciji:"Gosti su fascinirani čistoćom i urednošću grada i njegovom starošću i povijesnim naslijeđem. Nakon što obiđu gradske zidine, Forum, Pozdrav Suncu i Morske orgulje, drugoga dana, odnosno već te iste večeri – razočaranje.
Gosti nemaju gdje izići i kvalitetno potrošiti vrijeme, a i novac, jer im se u predsezoni ništa ne nudi. Gdje ćemo i što ćemo, pitaju nas, a i mi ne znamo što bismo odgovorili."
Ali osim sunca i mora i pozdrava suncu i pozdrava moru Zadar može i mora ponuditi nešto više. Zadar je i administrativno središte, tu postoji brojna administracija pa zašto i njih ne uključiti u turističku ponudu.
Turisti žele upoznati kraj u koji dolaze, vidjeti čime se ljudi bave, koje su njihove tradicije. Pa zašto ne osmislliti i neki obilazak birokratskih institucija.
Mogli bi po uzoru na vinske ceste i maslinarske ceste organizirati obilazak državnih ureda pod nazivom "Putevima birokracije".
Naša birokracija je još uvijek velikim dijelom sačuvala neke tradicionalne vrijednosti i običaje: neljubaznost, kompliciranu papirologiju, skraćeno radno vrijeme s produženim pauzama, vozanje građana od šaltera do šaltera...
To su neke od stvari koje su se na zapadu izgubile. Tamo je sve kompjuterizirano. Ova fejsbuuk generacija je otuđena, sve preko interneta riješe, sve se radi na brzinu bez ljudskog kontakata. Kad su zadnji put ljudi na zapadu donijeli kavu u bajaderu upravnom pravniku koji im sređuje papire?
Nema tamo one bliskosti i ljudskog kontakta kao kod nas. U našoj zemlji možeš čekajući u redu upoznati ljude, popričati s njima, otkriti kome je nevista tuka i kome su ukrali pamidore.
Ovo kod nas je sve laganini, mediteranski stil. Dvi ure na jednom šateru pa uru na drugom...
To je tajna dugovječnosti mediteranaca, moraš živiti sto godina ako misliš dočekati da ti se riješe papiri i dozvole.
Mogli bi zaposliti i turističke vodiče koji bi turiste vodili od ureda do ureda i objašnjavali naše autohtone i tradicionalne birokratske običaje. Tete na šalterima bi uz izdavanje građeviskih dozvola mogle prodavati maslinovo ulje i suhe smokve.
Turisti vole probati i autohtoni život domoradaca pa rado plate da mogu brati grožđe ili masline s domaćinima. Zašto ne bi onda platitli da umjesto nas dižu potvrde o nekažnjavanju, izvadke s porezne i slično. Neka lijepo umjesto nas čekaju u redu i uživaju naš životno stil.
Na ovaj način bi mogli i produžiti turističku sezonu. Recimo dođe usred ljeta turist srediti dozvolu, na šalteru mu preuzmu papire i onda mu kažu da se vrati za tri mjeseca. I tako se turist mora vratiti kad prođe sezona. Ovime ne samo da produžujemo sezonu već i štedimo na promociji jer ne moramo privlačiti nove turiste, dovoljno je da jednog te istog svako malo šaljemo da skokne do nas srediti neku dozvolicu. Sad imamo niskotarifne avioprijevoznike pa to ne bi bio problem.
Turisti bi tako i u kišne dane imali što raditi. Pada kiša? Savršeno vrijeme za gruntovnicu. A za djecu turista, "turistiće", bi u uredu župana i gradonačelnika mogli organizirati poosebne dječje igraonice gdje bi župan i gradonačelnik pričali bajke o podmorskim tunelima, europskim integracijama, hrvatskom Monte Carlu, hrvatskom prosperitetu, napretku i kako nam nikad nije bilo bolje.
Smislio sam i par prijedloga za novu krilaticu našeg turizma:
"Hrvatska, birokracija kakva je nekad bila."
Ili
"Hrvatska, raj za birokraciju."
SUNCE, MORE, BIROKRACIJA!
komentiraj (8) * ispiši * #
01
četvrtak
svibanj
2014
Kako do jeftinijih školskih knjiga
Mogu li školski udžbenici biti jeftiniji? Kolike bi cijene bile dovoljne? Koliko izdavači zarađuju na nečemu što i nije izbor nego potreba, obaveza za učenike i roditelje?
A da se proces odabira i proizvodnjei prodaje udžbenika malo izmjeni?
Umjesto da se kupuju knjige koje biraju učitalji, a za čiji izbor često darovima (da ne kažem korumpiranjem) lobiraju izdavači mogli bi naći neki bolji način.
Jer sad u cijenu knjiga idu i troškovi večera, projektora i drugih poklona koji se daju školama i učiteljima. Pa onda tu su i troškovi trgovačkih putnika, profit izdavača, marže knjižara...
RECIMO OVAKO:
Prvo se izda natječaj za udžbenike. Onda pristigle prijedloge za buduće udžbenike se da profesorima, i stručnim službana u ministarsvu obrazovanja da odaberu par najboljih prijedloga. Ako ima dosta uključenih koji glasaju za najbolje prijedloge teško da će se moći političkim ili novčanim sredstvima odabrati podobne.
Za one udžbenike koje se je odlučilo da mogu ući u školsku nastavu se s autorima potpiše ugovor o otkupu autorskih prava na određeni broj godina i tada tekst i knjiga postaju javno dobro koje se može kopirati, skidati s interneta, printati i štogod.
Zatim se ti udžbenici daju profesorima da ih pogledaju i daberu po kojima će raditi, ali ovaj put bez pritiska izdavača, ravnatelja ili koga god. Bira se isključivo ono što misle da je najbolje za nastavu, a ne udžbenike čiji izdavači daju bolje "argumente" za odabir.
Kad se to riješi znamo koji udžbenici će se tiskati. Onda idu narudžbe koje daju roditelji učenika i ide se u odabir firme koja će tiskati udžbenike. Ne mora biti jedan dobavljač, može i više. Ne mora biti najjeftiniji važna je i kvaliteta, da se može knjiga koristiti više godina.
Pošto se plaća i neki mali pdv na knjige neka se ta sredstva lijepo iskoriste za plaćanje autorskih prava na knjige tako da im se i na taj način spusti cijena.
Kad se zna koliko knjiga i kojih će se tiskati tada se ide u tiskanje. Zatim se obavi dostava po školama i to je to.
Nema viška tiskanih knjiga, nema marži knjižara i profita izdavača , ali imamo jeftine dobre udžbenike, a to je ono što je važno.
Zanima me zna li tko koliko dođe tiskanje knjiga jer cijene koje vidim, pogotovo za radne listiće i radne bilježnice mi se čine nekako prevelikim.
komentiraj (4) * ispiši * #
