Povoljna radnička klima

U našoj zemlji je potrebno ostvariti povoljnu radničku klimu jer koliko ja znam radnici su ti koji proizvode nove vrijednosti, a ne kapitalisti.
Radnicima trebaju dobre plaće, stabilnost i sigurnost, poslovi u državnom sektoru i zaštita države. Država treba mijenjati regulativu da olakša radnicima i da potakne radnike da više i bolje rade.
Potrebne su naravno i veće radničke slobode i da se ne ograničavaju prava radnicima.
Treba napraviti i zakon o strateškim radnim mjestima i poduzećima koji bio omogućio oduzimanje firme kapitalistima ako je to u interesu veće zaposlenosti, veće proizvodnje, veće konkurentnosti i ako kapitalisti koče razvoj proizvodnje i rast plaća i radnih mjesta.

Jer nije li to malo čudno, da poduzetnicima treba sigurnost i zaštita države da bi dobro poslovali i napredovali, a radnicima to isto ne treba. Ne njima treba veća nesigurnost i manja zaštita države. I to bi mi trebali željati jer kao moramo misliti na svoj osobni interes, a ne na interes kolektiva. A otkud ikome ideja da je meni u interesu da imam manje sigurnosti i manju plaću?

Pa onda se govori da su kod nas u radnika prevelike plaće da bi bilo bolje da su manje jer ovolike velike štete gospodarstvu. Ali menadžerima i poduzetnicima trebaju dobre plaće, njih treba platiti da bi dobro radili. Slaba plaća slabi menadžment.
Znači meni veće plaća škodi, ali glavonjama ne. Ko da meni ne bi bilo poticajno i korisno i motivirajuće da imam bolju plaću. Samo menadžer od veće plaće bolje radi, a radnik se ulini od plaće. Najbolje je da se ne daje plaća uopće.
A što ako su nam menadžeri lini jer imaju previsoke plaće. Možda da im se prava skresaju i smanje pljaće, to bi ih sigurno poteklo da bolje rade, ha.
Isto vridi i za političare.

Tu su i stožeri za obranu radnika od državnih jasli. Država je fuj i bljak i treba manje ljudi na državnoj cici, ali onda se u to isto misto guraju poduzetnici.
Tu je dobar primjer s čistačicama. Ne valja da država daje siguran posao i pljaću radnicama, to je štetno i uništava državu. Ali ako iste te poslove dobije privatnik pa on dobije siguran posao i prihode od države onda je to dobro. Radnicima nesigurnost i besparica, a poduzetnicima sigurnost i državne pare.
Ova politika nas i uništava.

Ovo stvara lijene, glupe i banditske poduzetnike. Zašto bi se trudili kad mogu na državnu cicu? Zašto se boriti na tržištu za profit kad im država može dati pogodnosti.
Kapital ide tamo gdje mu je najlakše i najpovojnije raditi. Pa ako mu omogućiš da se prikači na državnu cicu i dobiva sigurne i stalne prinose tada će to i raditi.
Ako privatni sektor istjeraš s državnih poslova onda će tražiti druge načine da zarade, možda čak nešto i proizvedu. Tu je dobar primjer i s bankama. dok im država osigurava dobre prihode od kamata na novce što banke posude državi zašto bi se trudili da ulažu drugdje? Ako će ih država uvijek štititi i na druge prebacivati plaćanje račna za njihove greške, zašto uopće paziti kome i kao posuđuješ i gledati dgoročno. Jeftinije je platiti političare nego drhtati na vjetrometini slobodnog tržišta. To bi prepustili radnicima.

Kapital i kapitaliste treba usmjeravati. A baš je posao države da usmjerava i kontrolira kapital i kapitaliste. Nisu važne samo slobode nego i ograničenja.
Koliko mi imamo poduzetničkih zona i terena da kapitalisti grade tvornice pa investitori ne dolaze. I tu nisu problem toliko propisi koliko druge slobode koje imaju. Zašto se mučiti s tvornicom, zašto proizvesti kad je lakše uvesti? Zašto tražiti nove načine proizvodnje i prodaje kad možeš teret prebaciti na radnike? Zašto bi banka posuđivala za proizvodne pogone kad je lakše i profitabilnije posuditi državi.