30
utorak
lipanj
2015
Prilika stvara lopova
Evo skoro će godina dana da radim kao zaštitar u civilu, rekli bi "dektiva", u jednoj trgovini. Radio sam i prije povremeno nešto slično, ali nije to to, ovo je pravi "dektiva u butigi" posao. Pratiš i hvataš lupeže, slušaš njihove izgovore i čudiš se što im sve padne napamet krasti i koliko toga se u torbicu može strpati.
E sad, postoje i neki stereotipi. Recimo da i sam moraš biti malo lopov da bi bio dobar lovac na lopove. To je najobičnija gluparija. Ko' da netko kaže da ako želilš biti dobar veterinar moraš malo biti ovca. Mislim da sam dobar lovac, a krađe mi nikad na pamet nisu padale, niti sam o njima razmišljao dok se nisam zaposlio na ovom poslu. Kao što veterinar mora razumijeti životinje, nihov metabolizam, uvjete koji su im potrebni za život, što ih ugtožava da bi bio dobar veterinar, tako i dobar "dektiva" mora naučiti kako se ponašaju i razmišljaju lupeži, pratiti što se događa u trgovini, učiti od onih koji su bolji i koji duže rade taj posao.
Tu je i mit o jadnim penzionerima koji kradu paštete. Malo sam ja starijih ulovio, a nikoga s paštetom. Sir, pršut, naočale... i nitko od njih nije bio teška sirotinja (osim ako pod sirotinjom ubrajamo i one koji voze mercedese).
Većina uhvaćenih su muškarci i to u dobi od 35 do 65 godina, nešto malo žena isto uglavnom u tim godinama. Dakle sredovječni muškarci i žene.
Tu su i gnjavaže o finim damama. uvijek netko nađe gnjaviti je li uhvaćena i koja fina dama u krađi. Pa ja takvih uhvatio nisam, a što se tiče finih dama one su pa... fine dame, ne smrde, ne galame, ne gnjave, ne kradu, ne raspačavaju svaki proizvod koji vide, uglavnom fine dame.
Ali da dođem o do glavne teme a to je ta priča da "prilika stvara lopova".
Mislim da to nikako ne može biti. Da je tako onda ne bi postojale samoposluge ni veliki hipermarketi s malo radnika.
Kad bi prilika stvarala lopova to bi značilo da je lupeški mentalitet usađen u ljude i da samo prijetnja kazne sprječava krađu, a to nije istina.
Od, možda, i par tisuća ljudi što dnevno prođe kroz trgovinu tek nekollicina njih krade. Ljudi su uglavnom dobri, pristojni, pošteni i strpljivi. Kad bi 1000 ljudi ili 500 svaki dan ukralo makar 10 kuna iz trgovine brzo bi ona bankrotirala.
Ono što bi bilo bliže istini jest da "lopov stvara prilike" i da "prilike stvaraju lopove".
Lopov stvara prilike
Tako bar ja vidim stvari. Onaj tko je došao krasti sam sebi stvara priliku da ukrade. Mota se po odjelima gdje nema puno ljudi, prati gdje su trgovkinje i zaštitari, skida zaštitu s proizvoda, traži mjesta koja ne pokrivaju kamere...
Ma koliko se pokušalo zaštiti od krađe lopov će uvijek tražiti (i naći) priliku da nešto mazne.
Prilike stvaraju lopove
Ovo bi značilo da čovijek nije lupež i nepošten sam po sebi već da prilike u kojima živi stvaraju od njega lopova. Neki dolaze krasti u trgovinu s djecom ili unucima. Što mislite kako će se to na malene odraziti? Njihovi roditelji i djedovi, bake stvaraju od njih lopove.
Netko upadne u probleme s drogom ili alkoholom pa ga ovisnost tjera da odbaci sve obzire i dođe do brze love.
U društvu u kojem je krađa uobičajena i gdje veliki na veliko kradu i mali ljudi misle da imaju pravo maznuti koju sitnicu, to je njihovo moralno opravdanje. Naravno ima i onih koje na to tjera glad i bijeda...
Povežimo sad to malo s politikom i kako se kod nas prave zakoni. Često se stavlja u zakone i puno pravila, zapreka, milijardu dozvola treba za svaku glupost. A to je zato jer prilika stvara lopove, je li tako? Ako mislimo da su svi ljudi po prirodi lopovi onda im treba otežati posao i treba ih dobro kontrolirati propisima.
Ali ako znamo da lopov stvara priliku onda znamo i to da će lopov uza sva pravila, dozvole, zakone opet tražiti i naći načina kako da zaobiđe zakon, da prevari i ukrade.
Na kraju ispadne da se samo poštenima komplicira i zagorčava život, a lupeži će opet naći mjesta za svoje rabote.
Isto tako je i s prilikama koje stvaraju lupeže. Što će svi zakoni i pravila ako živimo u društvu u kojem si jednostavno prisiljen lagano zaobilaziti zakone ako želilš uopće nešto napraviti. Bi li ljudi plaćali mito doktoru da ne moraju, bi li gradili kuće bez papira da pravila nisu tako komplicirana i da ne treba dugo čekati. Bi li ljudi kršili pravila da ne vide da i tisuće drugih da rade isto to. Koliko se ljudi drži za budale jer nisu "uzeli od države" kad su mogli i sve što su mogli, makar im to i ne pripadalo.
Dakle, možda bi pri kreiranju pravila i zakona trebalo pretpostaviti da u zemlji žive vrijedni i pošteni ljudi koji će poštovati sva razumna pravila te da im ne treba komplicirati život. Da pravila trebaju biti jednostavna i jasna, odgovori brzi i na korist većine građana, a ne da se najprije vodi računa o lupežima i kako ih spriječiti i kako onemogućiti ovo ili ono, a čini mi se da puno pravila upravo i jesu takva. Više se bave onim što se ne smije nego smije, više misle o prekršajima i lupežima nego o poštenima i normalnom životu.
Pa pogledajte samo trgovine, bi li one funkcionirale da je sve pod lokotom, i izvan docega kupaca, da za dvaku stvar moraju pitati trgovca. Trgovci sve rade da je kupcima što lakše uzeti proizvode, da što manje čekaju, da potroše što više, da trgovinu koriste što više. Igraonice za djecu, sami birate voće i povrće, salama je već narezana, s polica slobodno uzimate, ako vam ne paše proizvod možete vratiti ...
A ako se pojave lupeži tu su zaštitari, a mora se i pomiriti s činjenicom da će lupeža uvijek biti. Glavno je da se lupeži ne razmašu previše i ne unište sve oko sebe.
komentiraj (12) * ispiši * #
24
srijeda
lipanj
2015
Bacanje hrane
Pokušao sam napraviti neku zafrkanciju kao uvod za ovaj dnevnik, ali ne ide pa onda idemo odmah ozbiljno.
U zadnje se vrijeme puno ljudi nešto uznemirilo zbog toga što trgovci bacaju puno hrane, a prema nekim podacima baci se oko 400 000 tona hrane godišnje.
Ne znam kako su došli do te brojke. Je li to količina koju bace i trgovci i ugostitelji i građani ili se to odnosi samo na trgovce.
Možda se procjene temelje na podacima o tome koliko se hrane otpiše u trgovini?
Druga stvar je tu i da idu priče da je ta hrana što se baci dobra i kvalitetna samo joj je eto prošao rok trajanja, ali ona se i dalje može jesti.
Pa pošto dosta vremena provodim u trgovini i vidim puno toga mislim da bi bilo dobro da se smiri euforija da će se riješiti problem gladi u zemlji i svijetu time da se natjera trgovce da doniraju hranu koju su do sada bacali.
Što se baca?
Dosta bačene "hrane" spada u voće i povrće. Toga se stvarno puno baci, ali to i ne izgleda kao nešto posebno kvalitetno, hranjivo, dobro kao i ostala roba.
Tu spadaju svi oni listovi salate i kupusa koje vi kupci kidate kad birate salatu i kupus koji ćete kupiti. Bude i dosta gnjile robe koju se treba baciti. Gnjili krumpiri, jabuke, limuni. Nešto jednostavno istrune, i nema tu spasa ni hrane za gladne.
Tu su onda i pekarski proizvodi, kruh, peciva, bureci... Ali i oni pred kraj dana idu na popust u mnogim trgovinama, a ono što ostane, vjerujte mi, ne izleda ni posebno dobro ni hranjivo ni jednako kvalitetno kao što je bilo ujutro. Uostalom nije li premijer govorio da treba kupovati skuplji kruh, kvalitetniji, a ako se nema para neka se reže na tanje šnite. A što sad zar se neće ljudi od starog bijelog kruha debljati? Ah da, neka režu na tanje šnite.
Tu su i ostaci hrane s gastro odjela, i to što ostane na kraju dana je uglavnom za otpad jer do jutra više svarno u ništa neće ličiti.
Pa onda znate da trgovine imaju na odjelu sa salamama na tacnama već narezanu salamu. I ona se kroz dan osuši, nije to više jednako dobro i kvalitetno na kraju dana. i to je hrana koje se puno baci.
Prolije se i nešto bezveznih sokova i piva koje nitko ne kupuje, pa im istekne rok. Ne vjerujem da bi gazirani sokovi i piva bilo nešto čime bi trebalo hraniti siromašne. Što bi gospođa Milanović rekla na to?
Onda bude i dječje hrane kojoj istekne rok. Bi li svojoj bebi dali kašicu kojoj je istekao rok trajanja. Mislim ona je jednako zdrava, dobra i hranjiva za vaše dijete, je li?
Dosta hrane se i raspe. Probušenji jogurti, šećer, mlijeko i brašno. I to sve ide u otpis i to je hrana koja se baci.
Pa onda ima i dosta mliječnih proizvoda koje se baci. Možda bi se tu i dalo nešto iskoristiti, ali ne znam koliko bi ljudi uživali u mliječnim proizvodima kojima je istekao rok trajanja. Zar ne bi bilo par malo straha da bi mogli imati želučanih tegoba?
Bude i starog i pokvarenog mesa, dogodi se pa se to mora baciti.
Ode u otpis i dosta čipsa, ali to mi ne liči na neku super prehranu za siromahe.
Licemjeri
Tu je za mene i problem licemjerja naših građana pa i vas koji čitate ovaj dnevnik. Da, smatrate vi da je sasvim ok hrana kojoj je istekao rok, neka je jedu siromasi, ali kad birate jogure što radite? Nagledam se ja ljudi koji prebiru po frižiderima da uzmu samo one s friškijim datumima. Ne vidim baš puno ljudi da biraju one kojima ubrzo ističe rok trajanja, jer šteta bi bilo da se baci hrana.
Zar ne bi tako manje hrane bacali? Ako znaš da ćeš mlijeko ili jogurt popiti u roku od 2 dana onda izabereš ono koje je pri roku trajanja da se ne baci.
Isto tako ne oguliš pola kupusa i salate nego uzmeš cijelu glavicu jer bi se dalo iskoristiti i one manje lijepe dijelove, one koje bi vi namjenili siromasima.
Ali tako je to u vremenu konzumerizma kad svatko želi proći što povoljnije. Pa i vi želilte bit dobri, a da vas to što manje košta. Prvi ste kad se laje da treba smanjiti poreze, prvi kad pozivate na osobnu odgovornost i neka ljudi rade i nećete vi plaćati neradnike na socijali. ali ako vas ništa ne košta onda je ok.
Pravdnički ćeš dignuti glas protiv trgovaca i uvoznika koji nam podvaljuju tuđe smeće i nekvalitetnu hranu, ono što europljani ne žele se nama poštenim i vrijednim Hrvatima podvaljuje, ali kad smo kod siromaha onda je to sasvim dobra i zdrava hrana, možda jedino da se reže na tanje šnite.
Oj ti pravedniče sigurno bi u Gunju poslao šleper trule hrane koja je već davfno otpad postala isto kao što sam gledao ljude koji ganuti do suza svojom dobrotom pričaju kako su slavonskoj sirotinji donirali odjeću iz prošlog stoljeća, odijela model "socijalistički direktor" i slično.
Vi ste svi da se čini dobro pogotovo ako vas to ne košta i ako ne trebate plaćati porez.
Ipak, i uz svo licemjerje i hranu koja i nije za drugo nego baciti može se nešto napraviti. Dio hrane se može donirati, neka se trgovci i oslobode poreza ako to pomaže, neka se ljudi licemjeri osjećaju ganuto nad svojom dobrotom koja ih ništa ne košta.
Bolje i tako nego da se sva hrana baca, a ima gladnih. Bolje biti i licemjer nego uzdignuta čela i visokih moralnih principa pustiti druge da gladuju.
Samo želim da se zna da ovo s doniranjem nije čarobno rješenje i da su dosezi ograničeni, a unutar tih ograničenik mogućnosti neka se napravi što više u nadi da jednog dana nikokme neće trebati donirati hranu, a niti da će se toliko hrane bacati.
komentiraj (12) * ispiši * #
