25
srijeda
siječanj
2012
Svemirci i nekretnine
Ima nekih ljudi koji objašnjavaju da su građevine kao što su piramide ili kamene statue na Uskršnjim otocima u biti djelo svemiraca. Oni su ih izgradili ili barem uputili ljude u „tajne“ gradnji tih garđevina. Smatraju da su ljudi u davo doba bili preglupi da bi izgradili nešto takvo pa je morao onda neki inteligentniji oblik života smisliti nešto tako „genijalno“ i „veličanstveno“.
Ali razmislite malo, svemirci su prošli put od stotina tisuća svjetlosnih godina da bi došli na zemlju i dali napraviti što? Uputili su ljude u tajne čega?
Zar su prošli sav taj put da bi ljude nagovorili da slažu kamenje na hrpu?Doduše u lijepu hrpu, u hrpu pravilnog oblika, ali hrpu kamenja.
Zar uz sve bolesti, glad, nepravde i muke sve što imaju poručiti ljudima jest da slaži kamenje na hrpu? Zar su zbog toga prošli sav taj put? Da bi zbog potrebe gradnje tih veličanstvenih hrpa kamenja imali još više bolesti, gladi, nepravde i muke? Pa do su svemirski kreteni!
Ako je to sa svemircima i piramidama istina onda imamo odgovor na pitanje ima li inteligentnog života u svemiru.
Odgovor je nema, ali ima neinteligentnog života u svemiru.
A što je tek s čudnim svjetlima na nebu, tragovima u žitu i Paškim trokutom. Pa to su totalni kreteni ti svemirci, prijeći toliki put da bi ljude zbunjivali svjetlosnim efektima, gazili žito i pravili trokute po Pagu. I to na Pagu, pa koga oni tamo pokušavaju impresionirati? Ovce?!
A možda su vidjeli one puste suhozide, pa kad su vidjeli koliko je tamo kamenja naslaganog na hrpe sigurno su pomislili da tamo žive neki super likovi.
Možda su inteligentna bića iz neke druge galaksije strpali kretene sa svog planeta u svemirske brodove i poslali u svemir da gnjave neka druga bića i glupiraju se po drugim galaksijama.
Što se tiče piramida meni se baš čini da su u biti one djelo ljudi, koje drugo biće bi se sjetilo da višak moći i hrane i vremena koje su imali Egipćani zbog plodnog Nila iskoriste za slaganje kamenja na hrpu umjesto da se odmaraju i uživaju u suncu i lijepom vremenu.
komentiraj (19) * ispiši * #
20
petak
siječanj
2012
Što nam govore imena stranaka
Pa uglavnom se stranke ponašaju soprotno od onoga što navode u svome imenu.
HDZ Hrvatska demokratska zajednica
Prvo nije hrvatska jer nemaju problema s pljačkanjem iste i izdajom državnih, narodnih interesa prodajom imovine strancima i pogodovanjem stranim interesima, ali i pojedincima i pojedinim grupama unutar zemlje, a na štetu države.
Nisu ni demokratski, Sanader je došao na čelo u sumnjivim okolnostima, Kosor je predsjednicom imenovao prethodni predsjednik stranke, a isto je i na nižim razinama.
Nisu niti zajednica, zajednica bi podrazimijevala i nekakvo zajedništvo,a ono što imamo u HDZ-u je hrpa pojedinaca i grupa koji se kao čopori hijena bore za plijen i pozicije te međusobno kolju. Udružuju se ako imaju neke koristi, ali već sutra su spremni obračunati se sa jučerašnjim saveznicima ili ih odbaciti, sjetite se samo Sanadera i Glavaša ili Šeksa i Glavaša, Sanadera i Kosor, tako je u vrhu stranke, ali i na nižim razinama.
SDP Socijaldemokradska partija
Nisu uopće socijalni, u biti oni su jedni od predvodnika neoliberalizma kod nas, prijete privatizacijama, ukidanjem prava, a prvi su i počeli s privatizacijom INE i HT-a. Nisu ni nešto demokratski, Račan je proglasio Milanovića za svoga prijestolonasljednika kad se razbolio iako je ovaj bio potpuni anonimus, vjerojatno da izbjegne sukobe unutar stranke koju je godinama kontrolirao. Prvih godina Milanović se bavio rušenjem Bandića i marginaliziranjem drugih nepodobnih članova i instaliranja svojih ljudi pod maskom demokratizacije . A nisu niti partija, pošto pod partija mnogi podrazumijevaju onu komunističku vidimo da su daleko esdepeovci od komunizma i komunista u biti pretvorili su se u njegovu suprotnost i posali liberalno kapitalistička stranka.
HNS Hrvatska narodna stranka
Nisu uopće hrvatska stranka, opsjednuti su s EU i izvozom i stranim ovim i stranim onim. Nisu niti narodna stranka, prije bi bili izrodna stranka. Nisu narodna stranka niti zato jer zastupaju ineters kapitala i kapitalista, a ne naroda. A kakvo poštovanje imaju prema narodu pokazuju i Pusićkine prijetnje o nedavanju mirovina ako narod ne posuša i na referendumu za EU ne zaokruži „za“, zalaganje za očuvanje brodogradilišta je nazvala zločinačkim, a što je onda Čačićevo ubojstvo u Mađarskoj? Je li to zločin? A ne, to je osobna tragedija i to Čačićeva tragedija, a ne tragedija za one koji su poginuli i njihove obitelji i prijetelje.
HDSSB
Njih stavljam zbog Glavaša. Sjećate se njega, hrabri heroj, voli Hrvatsku i posebno njegovu rodnu Slavoniju. I što se dogodilo kad su stigle optužnice, počme skvičati i raditi gluposti neće jesti ponaša se kao malo dijete, jer je optužen radi od sebe redikula, gdje mu je dostojanstvo i hrabrost nestala? A kad je shvatio da mu zatvor ne gine onda bježi iz Hrvatske u BiH i proglašava se Bosancem. Odriče se svoje Slavonije koju toliko „voli“. Na muci se poznaju junaci, a kod ovoga smo prepoznali da je u biti Bosanac. Eto čega se je taj naš junak spreman odreći u teškim vremenima, svoga rodnog kraja u koji se je toliko puta zaklinjao i govorio koliko ga voli i koliko mu je stalo do njega. „Inati se Bosančino!“
A kad je već završio u zatvoru onda je odabrao Zenicu, zar mu uz toliku ljubav za njegovu Slavoniju ne bi lakše bilo služiti kaznu negdje u Slavoniji gdje bi kroz zatvorski prozor mogao baciti pogled na zlatna polja slavonske ravnice dok mu vjetar do ušiju donosi milozvučno mukanje bređih junica.
HL Hrvatski laburisti - Stranka rada
Oni su zadnji koje ću navesti u tekstu i to zbog onoga Stranka rada. Ovo Hrvatski laburisti mi je nešto mutno. To da su hrvatski pa laburisti, zar ne postoji neki hrvatski izraz za laburiste. Bilo bi bolje da forsiraju ono Stranka rada, meni se baš zbog toga sviđaju. Jer ako su stranka rada znači da se bore protiv rada, da se zalažu da ljudi moraju manje raditi. Pa oni i jesu za zaštitu radnika i bili su aktivni oko peticije za referendum o izmjeni zakona o radu koji bi trebao pomoći većem izrabljivanju radnika od strane kapitalista i koji bi za posljedicu imao da radnici moraju višr raditi. Znači stranka rada je za manje rada, da su slučajno stranka radnika tada bi se borili protiv radnika.
Eto malo zafrkantski, a malo zaozbiljno, mogao sam ubaciti i druge stranke princip bi bio isti, zalažu se i rade suprotno od onoga što im stoji u nazivu stranke.
komentiraj (13) * ispiši * #
18
srijeda
siječanj
2012
Pusićka i EU referendumska vrijeđanja
Baš zbog Pusićkinog ponašanja i oni neodlučni moraju zaokružiti protiv. Kakvo je to ponašanje? Kakve su to prijetnje. Mi imamo pravo glasati po svojoj volji,a njoj ako ne paše naka izvoli dati ostavku. Što ona ima prijetiti da neće biti mirovina ili da neće biti ovoga ili onoga, ako ne bude po njenome. Ponaša se kao malo razmaženo derište.
Ovako će biti i poslije referenduma, ako ne prođe onda će za sve probleme i loše što se dogodi okrivljivati ljude jer su glasali protiv i sami su krivi, a ako prođe onda će za sve loše što se dogodi i za sve negativne posljedice ulaska u EU opet okrivljivati narod jer smo sami htjeli ući u EU i dobili smo što smo htjeli, uostalom, mogli smo na interentu saznati sve što nas čeka u EU.
Ova EU propaganda mi liči kao da je djelo nekakvog Borga iz Zvjezdanih staza, stalono ista ponavljanja "We Are The Borg... Resistance is Futile" ili u našoj verziji, mi smo EU Borg, biti ćete asimilirani u EU, otpor je beskoristan". Na svaki prigovor isti odgovor: biti ćete asimilirani u EU, otpor je beskorisan".
E pa nije beskorisan, otpor će dati ovima na vlasti malo misliti o tome što rade i da ne može sve ići baš kako su oni zamislili. Nisam apsolutno protiv ulaska u EU, ali bilo bi dobro da nas upoznaju sa svime što je ispregovarano i što nas čeka. Pa kad pokažu što su ispregovarali onda mogu opet pokušati s referendumom. A kad vidimo kako su oni koji su vodili pregovore, vodili i našu zemlju zadnjih godina i kako svi znamo kakvo je stanje u zemlji strah me je i pomisliti što su sve i kako i u čiju korist ispregovarali.
komentiraj (7) * ispiši * #
14
subota
siječanj
2012
Arsen Dedić : Brod s mojim imenom
Arsen Dedić
Brod s mojim imenom
Kad me u vreći s topovskom kuglom
spustite u bezdan, u vodu
nek ne nosi ulica moje ime
dajte ga nekom brodu
pa da nastavim one pruge
koje sam činio prije
po bezimenim uvalama
Srednje Dalmacije
Neka tuda vječno luta
i nikad sidro ne spušta
brod s mojim imenom
kao prokleta duša
Boljima dajte aleje
i dajte trgove njima
ja ne mogu zamisliti - više
nikada na Kornatima
Nek ima ime moje
trabakul, tender, bracera
važno mi je da plovim
važna mi je nevera
i da mi pokazuju pute
u beskraju i tmici
moji mrtvi prijatelji -
danas svjetionici.
komentiraj (0) * ispiši * #
Ekologija i promet
E sad, ekologija je popularna pa se svašta pokušava utrpati pod ekološko. A imamo i ministricu koja koristi ekološko vozilo i tako to. I neka ga vozi.
Ono što mislim jest da bi bilo puno ekološkije, ali i bolje za sve građane i njihove novce je bolji i jeftiniji javni prijevoz. Neki će navijati za bicikle i to je u redu, ali bicikli nisu rješenje za sve. Ako netko stanuje daleko od posla, ako mora putovati po lošem vremenu, ako mora nositi i neki teret sa sobom ili ako vodi djecu u školu i vrtić onda bicikle i nisu najbolje rješenje.
Dobar javni prijevoz bi uvelike olakšao život ljudima. Smanjile bi se gužve na cestama, na parkiralištima, a i uštedjeli bi novce. Manje auta znači i manje potreba da se grade nove ceste ili proširuju stare, da se troši prostor na parkirališta i slično.
Cilj bi trebao biti javni prijevoz koji ima dobar vozni red koji će zadovoljavati potrebe građana, koji ima uredne i udobne autobuse, tramvaje, i koji je jeftin. Nabolje bi bilo da je i besplatan, barem za većinu ljudi.
Financirati ga se može od naplate parkiranja i to privatnih i javnih parkirališta, zatim od trošarina na gorivo i nove automobile.
Trošarine idu na održavanje i gradnju cesta pa ako bi išle u subvencioniranje javnog prijevoza onda bi trebalo manje održavati i graditi nove ceste, manje bi se asfaltiralo.
Ako bi ljudi imali povoljan i pouzdan javni prijevoz sigurno je da bi se mnogi odrekli vožnje automobilom.
Kad bi se u autobuse ugradio plin i plin bio po povoljnijoj cijeni to bi smanjilo troškove prijevoza.
Putni troškovi i cipelarine bi se mogli direktno uplaćivati za pokazne karte za javni prijevoz. Ili neka bude pooljnije da firme same organiziraju prijevoz za svoje radnike, nekad su radnike razvozili autobusi firmi u kojima su radili pa bi moglo i sad tako ili da nađu privatne firme koje bi povoljno vozile radnike na radno mjesto i natrag.
Znači umjesto smanjenje trošarina na hibridne aute zbog ekologije i smanjenja trošarina na goriva kako bi se smanjila cijena goriva (iz socijalnih razloga kako kažu) mogli bi pokušati omogućiti građanima bolji javni prijevoz.
Mi većinu nafte uvozimo pa bi manja potrošnja smanjila i naš uvoz i vanjskotrgovinski deficit. INA je prodana strancima i sad oni izvlače profit vani pa mislim da nam nije u interesu da radimo zato da možemo platiti skupo gorivo i time financirati i omogućivati velike profite privatnim firmama.
Kad smo kod prometa obično se pljuje po ljudima da se voze sami u autu, da im je to luksuz, da moraju plaćati parking za svoj luksuz jer i pješaci imaju prava i slično. Umjesto pljuvanja ponudimo nešto drugo pa se možda i ljudi počmu drugačije ponašati.
komentiraj (0) * ispiši * #
04
srijeda
siječanj
2012
Dani mržnje
Sad bi kao trebale krenuti promjene i reforme ili što već sprema naša vlada. I vlast želi podršku ljudi za njihove poteze da bi opravdali to što žele napraviti. Oni će se usmjeriti na pojedine skupine ljudi i pokazati zašto baš njima treba uzeti, ili zašto baš svima treba uzeti. Toga je bilo i prije, a biti će i sada. Ono što je važno jest primjetiti da često kad se negdje vrše promjene, a da bi lakše išle promjene ide kritizranje i pljuvanje po ljudima na koje se te promjene odnose.
To je pogotovo prisutno ako oni na koje se promjene odnose pokazuju nezadovoljstvo i zakove otpora. Tada idu kampanje koje uopzoravaju kako je tim ljudima na koje se odnose promjene zapravo super i kako se bezveze ljute i kako drugi pate zbog njihova ponašanja.
Tada imamo kampanju mržnje, tada se organiziraju dani mržnje, dani mržnje pojedinih skupina građana u našem društvu. A kad mediji pokrenu kampanju mržnje i kada dani mržnje otpočnu tada se i mnogi građani veselo pridruže toj kampanji i pljuju i mrze svoje sugrađane. Kada je pokretač i opravdanje za promjene mržnja tada društvo ide u krivom smjeru, a kod nas ima previše dana mržnje, a čini mi se da bi ih moglo biti i više pogotovo ako vlast ne bude mogla naći rješenja za izlaz iz krize.
Umjesto da preispitamo odnose u društvu i sistem u kojem živimo pretpostavlja se da je sistem uglavnom dobar, ali nevaljaju ljudi koji su pokvareni i onemogućuju da stvari idu na bolje.
Onda se traže krivci i proganja ih se. Na njima se isfrustrirani ljudi iskaljuju zbog svega lošega što im se događa. Idemo u pojednostavljeni svijet u kojem su ljudi dobri ili zli i rade stvari koje rade samo zato jer su dobri ili zli. To je lakše nego pokušati naći razloge zašto su stvari takve kakve jesu. Najlakše je naći krivce, po mogućnosti dovoljnno slabe da se s njima možemo lako obračunati. Proglasiti ih zlima i uzrokom nesreće te ih natjerati da plate za sve zlo što su učinili.
Tako je lakše, lakše je organizirati dane mržnje i neku staricu proglasiti za vješticu, okriviti za sve zlo i spaliti je, lakše je spaliti i par milijuna Židova kroz kampanju mržnje nego preispitivati sistem u kojem živimo, tako je lakše.
A pošto su ljudi, ljudi, a ne sveci lako ćemo naći greške koje su napravili i opružiti ih za sve zlo što nam se događa. Naravno važno je što više ljudi uključiti u kampanju mržnje tako da i oni misle da je krivnja u onima koji ne odlučuju o sudbini zemlje. Bolje to nego da pomisle da ešto nevalja sa sistemom i ljudima koji drže vlast u svojim rukama.
Oni na vlasti odgovorni smo za dobre stvari, za loše su krivi drugi zli i neposlušni ljudi oni čine zlo i potajno uništavaju društvo i nema veze što su manjina ili siromašni i bez utjecaja, oni su zlo koje nas uništava, ne vladajuće elite.
Dakle iako mnoge stvari ne valjaju i mnoge stvari i treba popravljati jedna od važnih stvari jest ta da odbiemo sudjelovati u kampanjama mržnje, da odbiemo prihvatiti pojednostavljenu sliku svijeta u kojem su neki ljudi dobri a drugi jednostavno zli. Da odbijemo sudjelovati u hajkama mržnje i prepoznamo u drugima i naše sugrađane, sudjede, prijatelje, članove obitelji. Često se dobiva neka apstraktna slika zlog pojedinca i uopće ne mislimo da u tu grupu ljudi pripadaju i naši bližnji. U kampanji protiv seljaka, profesora, liječnika, umirovljenika, birokrata ljudi pred sobom imaju sliku nekog zlog čudovišta, a ne prepoznaju da su među njima njihovi prijatelji, članovi obitelji, susjedi. Tek kad kampanja završi i kad se ukinu prava nekome dio ljudi prepozna da su među tim „čudovištima“ bili i njihovi bližnji.
Nemojmo olakšavati vladajućm elitama u njihovi kampanjama mržnje, ne pridružujmo se tim hajkama protiv naših sugrađana. Mržnje nas ne bi trebala voditi, to na kraju dovodi do toga da o nama samima dobivamo lošu sliku, sliku nekih koji i ne zaslužuju bolje. Razmislite malo...
Kad su se smanjivale plaće profesorima tada su se organizirali dani mržnje prosvjetara, našlo se svašta lošeg kod prosvjetara, mnogi su se priključili. Ono što je važno primjetiti jest to da smanjivanje plaća nije ništa promjenilo, probleni koji su bili prije su i dalje ostali samo su ljudi dobivali manje plaće a kampanja mrženje je i bila organizirana zbog toga. Te proleme se može iskoristiti i drugi puta kada se budu smanjivalaja prava. Zato i jest važno da se prolemi ne rješavaju, kao ćeš opravdati svoje postupke ako ljudi rade sve kako treba.
U danima mržnje mogli smo čuti sve i svašta kako govore ljudi čija djeca ili uuci
pola dana provedu s tim istim profesorima. U danima mržnje oni koji će kupiti skupe patike za svoje dijete jer njihovo dijete zaslužuje samo najbolje, izražavat će prijezir i mržnju prema onima koji s njihovim djetetom provode velik dio dana i spremaju ih za daljnji život.
A onda kao opravdanje za to što mladima starije generacije ne mogu ostvariti bolje uvjete, što su mlade dočekali uništene tvornice, nezaposlenost, igrališta pretvorena u parkinge za „limene ljubimce“ i parkove pretvorene u septičke jame za njihove „četveronožne ljubimce“, kao opravdanje što mladima ne stvaraju bolju perspektivu i što ih sve više zapuštaju tada organiziraju dane mržnje mladih koji su sve nadrogirani i pijani bezumni nasilnici (RECITE NE NASILJU) i vječni studenti koji nepotrebno troše novce.
Kad se uskraćuje pomoć osiromašenim i zapuštenim krajevima tada imamo dane mržnje ljudi iz ruralnih krajeva koji su zatucani nasilnici koji predvode lokalni šerifi i pop. Kad se smanjuje prava liječnicima ili ih im nagomilava posao nepotrebnim administriranjem tada idu kampanje mržnje protiv onih u čije ruke stavljamo naš život kad smo bolesni. Kad nema za umirovljenike tada ih mrzimo i zaboravljamo da su oni plaćali i gradili zemlju prije nas i da puno toga što imamo imamo zato jer su oni to sagradili i platili.
Oni koji su jučer izgubili posao pljuju po onima koji danas gube posao, jer su ti koji danas gube posao isto tako pljuvali po onima koji su jučer izgubili posao, osiromašeni Dalmatinci pljuju po osiromašenim Purgerima i misle da ovi žive u izobilju i privilegiranim životom, Purgeri pljuju po osiromašenim Slavoncima , a ovi po Dalmaticima i tako u krug u kojem smo svi sve više sirmašniji i obespravljeniji.
Pljujemo i po onima koji uzgajaju hranu koju jedemo, veselo se pridružujemo u hajkama misleći da će to riješiti naše problema i da neka hajka neće dohvati i nas same da i mi nećemo biti tema dana mržnje. Da, da drugi su krivi oni, oni....
Zato je najbolje što možemo napraviti odbiti sudjelovati u danima mržnje. Odbiti makar znaš da ima i loših stvari, jer dani mržnje se ne organiziraju da nama bude bolje, već da vladajuće elite zadrže svoje pozcije moći i utjecaja. Da skerenu pogled sa sebe i sistema u kojem živimo na naše surađane.
Da niti ne pomislimo da bi građani mogli malo više odlućivati o svojoj sudbini i preispitati odluke i ponašanje vladajućih elita. E ne, preispitvanje vladajučih i sistema u kojem živimo, to je neodgovorno, to je populizam. Ustalom kada se postavi ptanje kako se ponašaju oni na vlasti kreću dani mržnje cijelog naroda u kojima mnogi veselo govoreći o tome kako smo mi glupi i lijeni narod, kako nemamo pojma o ničemu, kako smo pokvareni i tako dalje i tako dalje pljuvajući sami po sebi i mrzeći sami sebe.
komentiraj (5) * ispiši * #
