08
utorak
prosinac
2015
Fine vijesti iz Finske
I tako ovih dana stigla do nas vijest da će Finska uvesti bezuvjetni temeljni dohodak u visino od 800 eura po građaninu. Lijepa vijest.
Sad će valjda lijepo i sve protržišne neoliberalne snage na našim prostorima koji su u nebesa dizali Finsku i njihov obrazovni sustav, istu tu Finsku proglasiti za socijalističku tvorevinu. Znate Fince, oni su kolektivisti, u njima još živi socijalistički mentalitet, nikako da ga se riješe.
Pa onda uz ovu vijest ide vijest da će i u Nizozemskoj nešto eksperimentirati s bezuvjetnim temeljnim dohotkom pa bi u Švicarskoj mogao opet biti na referendumu bezuvjetni temeljni dohodak i tako odjednom to više nije smiješna i bezvezna ideja. Mislim, kada ozbiljne i uspješne zemlje o nečem takvom razmišljaju i uvode takve stvari onda ima nešto u tome zar ne? Onda je i prihvatljivo pričati o takvim stvarima.
Mogli bi tako popričati i o tome je li beuvjetni temeljni dohodak moguć i u Hrvatskoj.
Mislim da je moguć, naravno uz dosta truda, izmjena pravila, izmjena oporezovanja, te prilagođeno našim mogućnostima i potrebama.
Bezuvjetni temeljni dohodak bi zamjenio razna socijalna davanja i pomoći koje građani dobivaju. Time bi pojednostavili sustav upravljanja državom i osigurali dio sredstava za bezuvjetni temeljni dohodak.
Pošto bi i umirovljenici dobivali bezuvjetni temeljni dohodak onda bi on mogao eliminirati potrebu za postojenjem drugog stupa mirovinskog osiguranja. BTD (bezuvjetni temeljni dohodak) uz mirovinu iz prvog stupa bi bio dovoljan.
Ukidanjem drugog mirovinskog stupa bi 70 mlrd. kuna imovine mogli iskoristiti za smanjenje državnog duga, a onih 5% bruto plaće što sad ide u drugi stup bi mogli preusmjeriti u BTD.
Ako nekoga brine to što bi i bogati i siromašni dobili isti iznos neka se ne sekira, to se može riješiti većim oporezivanjem bogatih. A stvar je tu i u jednakosti. Svi smo jednaki u nekim pravima i obavezama pa tako i u BTD-u.
Ako bi iznos BTD za početak iznosio 1000 kn onda bi mogli napraviti tako da povećamo porez na plaće. tako da je plaća u prosjeku oporezovana s 500 kn više, a radnik bi imao 500 kn veće mjesečne prihode.
Znači, ako sad imaš plaću od 4000 kn neto, onda bi uz BTD imao 3500 kn neto plaće +1000 kn BTD, odnosno ukupno 4500kn. Ovako bi imali i veću potrošnju i veće plaće radnika, a sustav bi bio održiv, jer od plaće 500 kn dodatnog poreza kao i 5% što je prije išlo u drugi stup bi bili dovoljni da se financira BTD za sve zaposlene u zemlji (oko 1,4 mil zaposlenih građana).
Umirovljenicima bi BTD isto tako bio ugrađen u iznos mirovina s time da bi se veće mirovine jače oporezovale, a najmanje malo podigle.
time bi osigurali BTD za još 1,2 građana.
Kad time dodamo i razna socijalna davanja koja bi se ukinula i zamjenila BTD-om te ako dodamo prihode države od dodatne potrošnje to znači da bi bezuvjetni demeljni dohodak bio ostvariv i kod nas bez nekih većih potresa i povećanja poreza za financiranje temeljnog dohotka. A ako treba moglo bi se dodatno oporezovati luksuzne aute, jahte i bazene (jer kod nas se sufinancira gradnja bazena, a ukida socijalna pomoć za one koji imaju ikakvu imovinu npr. kuću)...
Ali za to bi trebala politička volja koje kod 3u1 (HDZ, SDP, Most) reformista nema.
komentiraj (7) * ispiši * #
30
utorak
lipanj
2015
Prilika stvara lopova
Evo skoro će godina dana da radim kao zaštitar u civilu, rekli bi "dektiva", u jednoj trgovini. Radio sam i prije povremeno nešto slično, ali nije to to, ovo je pravi "dektiva u butigi" posao. Pratiš i hvataš lupeže, slušaš njihove izgovore i čudiš se što im sve padne napamet krasti i koliko toga se u torbicu može strpati.
E sad, postoje i neki stereotipi. Recimo da i sam moraš biti malo lopov da bi bio dobar lovac na lopove. To je najobičnija gluparija. Ko' da netko kaže da ako želilš biti dobar veterinar moraš malo biti ovca. Mislim da sam dobar lovac, a krađe mi nikad na pamet nisu padale, niti sam o njima razmišljao dok se nisam zaposlio na ovom poslu. Kao što veterinar mora razumijeti životinje, nihov metabolizam, uvjete koji su im potrebni za život, što ih ugtožava da bi bio dobar veterinar, tako i dobar "dektiva" mora naučiti kako se ponašaju i razmišljaju lupeži, pratiti što se događa u trgovini, učiti od onih koji su bolji i koji duže rade taj posao.
Tu je i mit o jadnim penzionerima koji kradu paštete. Malo sam ja starijih ulovio, a nikoga s paštetom. Sir, pršut, naočale... i nitko od njih nije bio teška sirotinja (osim ako pod sirotinjom ubrajamo i one koji voze mercedese).
Većina uhvaćenih su muškarci i to u dobi od 35 do 65 godina, nešto malo žena isto uglavnom u tim godinama. Dakle sredovječni muškarci i žene.
Tu su i gnjavaže o finim damama. uvijek netko nađe gnjaviti je li uhvaćena i koja fina dama u krađi. Pa ja takvih uhvatio nisam, a što se tiče finih dama one su pa... fine dame, ne smrde, ne galame, ne gnjave, ne kradu, ne raspačavaju svaki proizvod koji vide, uglavnom fine dame.
Ali da dođem o do glavne teme a to je ta priča da "prilika stvara lopova".
Mislim da to nikako ne može biti. Da je tako onda ne bi postojale samoposluge ni veliki hipermarketi s malo radnika.
Kad bi prilika stvarala lopova to bi značilo da je lupeški mentalitet usađen u ljude i da samo prijetnja kazne sprječava krađu, a to nije istina.
Od, možda, i par tisuća ljudi što dnevno prođe kroz trgovinu tek nekollicina njih krade. Ljudi su uglavnom dobri, pristojni, pošteni i strpljivi. Kad bi 1000 ljudi ili 500 svaki dan ukralo makar 10 kuna iz trgovine brzo bi ona bankrotirala.
Ono što bi bilo bliže istini jest da "lopov stvara prilike" i da "prilike stvaraju lopove".
Lopov stvara prilike
Tako bar ja vidim stvari. Onaj tko je došao krasti sam sebi stvara priliku da ukrade. Mota se po odjelima gdje nema puno ljudi, prati gdje su trgovkinje i zaštitari, skida zaštitu s proizvoda, traži mjesta koja ne pokrivaju kamere...
Ma koliko se pokušalo zaštiti od krađe lopov će uvijek tražiti (i naći) priliku da nešto mazne.
Prilike stvaraju lopove
Ovo bi značilo da čovijek nije lupež i nepošten sam po sebi već da prilike u kojima živi stvaraju od njega lopova. Neki dolaze krasti u trgovinu s djecom ili unucima. Što mislite kako će se to na malene odraziti? Njihovi roditelji i djedovi, bake stvaraju od njih lopove.
Netko upadne u probleme s drogom ili alkoholom pa ga ovisnost tjera da odbaci sve obzire i dođe do brze love.
U društvu u kojem je krađa uobičajena i gdje veliki na veliko kradu i mali ljudi misle da imaju pravo maznuti koju sitnicu, to je njihovo moralno opravdanje. Naravno ima i onih koje na to tjera glad i bijeda...
Povežimo sad to malo s politikom i kako se kod nas prave zakoni. Često se stavlja u zakone i puno pravila, zapreka, milijardu dozvola treba za svaku glupost. A to je zato jer prilika stvara lopove, je li tako? Ako mislimo da su svi ljudi po prirodi lopovi onda im treba otežati posao i treba ih dobro kontrolirati propisima.
Ali ako znamo da lopov stvara priliku onda znamo i to da će lopov uza sva pravila, dozvole, zakone opet tražiti i naći načina kako da zaobiđe zakon, da prevari i ukrade.
Na kraju ispadne da se samo poštenima komplicira i zagorčava život, a lupeži će opet naći mjesta za svoje rabote.
Isto tako je i s prilikama koje stvaraju lupeže. Što će svi zakoni i pravila ako živimo u društvu u kojem si jednostavno prisiljen lagano zaobilaziti zakone ako želilš uopće nešto napraviti. Bi li ljudi plaćali mito doktoru da ne moraju, bi li gradili kuće bez papira da pravila nisu tako komplicirana i da ne treba dugo čekati. Bi li ljudi kršili pravila da ne vide da i tisuće drugih da rade isto to. Koliko se ljudi drži za budale jer nisu "uzeli od države" kad su mogli i sve što su mogli, makar im to i ne pripadalo.
Dakle, možda bi pri kreiranju pravila i zakona trebalo pretpostaviti da u zemlji žive vrijedni i pošteni ljudi koji će poštovati sva razumna pravila te da im ne treba komplicirati život. Da pravila trebaju biti jednostavna i jasna, odgovori brzi i na korist većine građana, a ne da se najprije vodi računa o lupežima i kako ih spriječiti i kako onemogućiti ovo ili ono, a čini mi se da puno pravila upravo i jesu takva. Više se bave onim što se ne smije nego smije, više misle o prekršajima i lupežima nego o poštenima i normalnom životu.
Pa pogledajte samo trgovine, bi li one funkcionirale da je sve pod lokotom, i izvan docega kupaca, da za dvaku stvar moraju pitati trgovca. Trgovci sve rade da je kupcima što lakše uzeti proizvode, da što manje čekaju, da potroše što više, da trgovinu koriste što više. Igraonice za djecu, sami birate voće i povrće, salama je već narezana, s polica slobodno uzimate, ako vam ne paše proizvod možete vratiti ...
A ako se pojave lupeži tu su zaštitari, a mora se i pomiriti s činjenicom da će lupeža uvijek biti. Glavno je da se lupeži ne razmašu previše i ne unište sve oko sebe.
komentiraj (12) * ispiši * #
24
srijeda
lipanj
2015
Bacanje hrane
Pokušao sam napraviti neku zafrkanciju kao uvod za ovaj dnevnik, ali ne ide pa onda idemo odmah ozbiljno.
U zadnje se vrijeme puno ljudi nešto uznemirilo zbog toga što trgovci bacaju puno hrane, a prema nekim podacima baci se oko 400 000 tona hrane godišnje.
Ne znam kako su došli do te brojke. Je li to količina koju bace i trgovci i ugostitelji i građani ili se to odnosi samo na trgovce.
Možda se procjene temelje na podacima o tome koliko se hrane otpiše u trgovini?
Druga stvar je tu i da idu priče da je ta hrana što se baci dobra i kvalitetna samo joj je eto prošao rok trajanja, ali ona se i dalje može jesti.
Pa pošto dosta vremena provodim u trgovini i vidim puno toga mislim da bi bilo dobro da se smiri euforija da će se riješiti problem gladi u zemlji i svijetu time da se natjera trgovce da doniraju hranu koju su do sada bacali.
Što se baca?
Dosta bačene "hrane" spada u voće i povrće. Toga se stvarno puno baci, ali to i ne izgleda kao nešto posebno kvalitetno, hranjivo, dobro kao i ostala roba.
Tu spadaju svi oni listovi salate i kupusa koje vi kupci kidate kad birate salatu i kupus koji ćete kupiti. Bude i dosta gnjile robe koju se treba baciti. Gnjili krumpiri, jabuke, limuni. Nešto jednostavno istrune, i nema tu spasa ni hrane za gladne.
Tu su onda i pekarski proizvodi, kruh, peciva, bureci... Ali i oni pred kraj dana idu na popust u mnogim trgovinama, a ono što ostane, vjerujte mi, ne izleda ni posebno dobro ni hranjivo ni jednako kvalitetno kao što je bilo ujutro. Uostalom nije li premijer govorio da treba kupovati skuplji kruh, kvalitetniji, a ako se nema para neka se reže na tanje šnite. A što sad zar se neće ljudi od starog bijelog kruha debljati? Ah da, neka režu na tanje šnite.
Tu su i ostaci hrane s gastro odjela, i to što ostane na kraju dana je uglavnom za otpad jer do jutra više svarno u ništa neće ličiti.
Pa onda znate da trgovine imaju na odjelu sa salamama na tacnama već narezanu salamu. I ona se kroz dan osuši, nije to više jednako dobro i kvalitetno na kraju dana. i to je hrana koje se puno baci.
Prolije se i nešto bezveznih sokova i piva koje nitko ne kupuje, pa im istekne rok. Ne vjerujem da bi gazirani sokovi i piva bilo nešto čime bi trebalo hraniti siromašne. Što bi gospođa Milanović rekla na to?
Onda bude i dječje hrane kojoj istekne rok. Bi li svojoj bebi dali kašicu kojoj je istekao rok trajanja. Mislim ona je jednako zdrava, dobra i hranjiva za vaše dijete, je li?
Dosta hrane se i raspe. Probušenji jogurti, šećer, mlijeko i brašno. I to sve ide u otpis i to je hrana koja se baci.
Pa onda ima i dosta mliječnih proizvoda koje se baci. Možda bi se tu i dalo nešto iskoristiti, ali ne znam koliko bi ljudi uživali u mliječnim proizvodima kojima je istekao rok trajanja. Zar ne bi bilo par malo straha da bi mogli imati želučanih tegoba?
Bude i starog i pokvarenog mesa, dogodi se pa se to mora baciti.
Ode u otpis i dosta čipsa, ali to mi ne liči na neku super prehranu za siromahe.
Licemjeri
Tu je za mene i problem licemjerja naših građana pa i vas koji čitate ovaj dnevnik. Da, smatrate vi da je sasvim ok hrana kojoj je istekao rok, neka je jedu siromasi, ali kad birate jogure što radite? Nagledam se ja ljudi koji prebiru po frižiderima da uzmu samo one s friškijim datumima. Ne vidim baš puno ljudi da biraju one kojima ubrzo ističe rok trajanja, jer šteta bi bilo da se baci hrana.
Zar ne bi tako manje hrane bacali? Ako znaš da ćeš mlijeko ili jogurt popiti u roku od 2 dana onda izabereš ono koje je pri roku trajanja da se ne baci.
Isto tako ne oguliš pola kupusa i salate nego uzmeš cijelu glavicu jer bi se dalo iskoristiti i one manje lijepe dijelove, one koje bi vi namjenili siromasima.
Ali tako je to u vremenu konzumerizma kad svatko želi proći što povoljnije. Pa i vi želilte bit dobri, a da vas to što manje košta. Prvi ste kad se laje da treba smanjiti poreze, prvi kad pozivate na osobnu odgovornost i neka ljudi rade i nećete vi plaćati neradnike na socijali. ali ako vas ništa ne košta onda je ok.
Pravdnički ćeš dignuti glas protiv trgovaca i uvoznika koji nam podvaljuju tuđe smeće i nekvalitetnu hranu, ono što europljani ne žele se nama poštenim i vrijednim Hrvatima podvaljuje, ali kad smo kod siromaha onda je to sasvim dobra i zdrava hrana, možda jedino da se reže na tanje šnite.
Oj ti pravedniče sigurno bi u Gunju poslao šleper trule hrane koja je već davfno otpad postala isto kao što sam gledao ljude koji ganuti do suza svojom dobrotom pričaju kako su slavonskoj sirotinji donirali odjeću iz prošlog stoljeća, odijela model "socijalistički direktor" i slično.
Vi ste svi da se čini dobro pogotovo ako vas to ne košta i ako ne trebate plaćati porez.
Ipak, i uz svo licemjerje i hranu koja i nije za drugo nego baciti može se nešto napraviti. Dio hrane se može donirati, neka se trgovci i oslobode poreza ako to pomaže, neka se ljudi licemjeri osjećaju ganuto nad svojom dobrotom koja ih ništa ne košta.
Bolje i tako nego da se sva hrana baca, a ima gladnih. Bolje biti i licemjer nego uzdignuta čela i visokih moralnih principa pustiti druge da gladuju.
Samo želim da se zna da ovo s doniranjem nije čarobno rješenje i da su dosezi ograničeni, a unutar tih ograničenik mogućnosti neka se napravi što više u nadi da jednog dana nikokme neće trebati donirati hranu, a niti da će se toliko hrane bacati.
komentiraj (12) * ispiši * #
13
petak
ožujak
2015
Jetrena pašteta
Ima nekih stvari koje me stvarno fasciniraju u zadnje vrijeme, a jedna od njih je i jetrena pašteta.
Gledam u trgovini ima raznih marki i veličina pakiranja, a kad usporetim najskuplju i najjeftiniju jetrenu paštetu ispadne da je razlika u cijeni po kilogramu nekih 180 kn!
Kilogram najjeftinije je oko 40 kn a najskuplje 220 kn, gavrilovićeve su 60-ak kuna.
Nije li to malo velika razlika, a i velika cijena za paštetu općenito. Kolike su marže? Koliki su i koji sve troškovi tu. Izgleda da je sirovina tu najmanja stavka.
Ako kliknete na link vidi se i sastav gavrilovićeve:
svinjsko masno tkivo, voda, kuhinjska sol, svinjsko meso, svinjska jetra (15%), začini
bjelančevine mlijeka, konzervans (E250)
Sadrži mlijeko. U tragovima može sadržavati soju i gluten.
pa koliki je trošak sirovina. jetra 10-ak kuna u trgovini, voda, masno tkivo i sve drugo pa bi li to sve skupa došlo 5-6 kuna? to znači da je ona 100 gramska 50 lipa a one male od 50 grama 25 lipa, a što ide do onih 4-5 kn za koliko se prodaju? gledam argetine pašteta raznih vrsta su oko 100 kn /kg onda je trošak sirovine 6-7% konačne cijene.
Slično je i sa slanim srdelama, kilo oko 140 kn, a srdele na veliko se prodaju oko 3 kn. Kad se očiste i usole izgube pola težine znači da je kilo slanih srdela 7 kn + sol i malo ulja. Koliko bi to bilo, možda 8 kn? Znam da treba srdele usoliti i očistiti ali koliki bi onda bili troškovi radne snage? što se to plaća između 8 i 140 kn?
Sardine u konzervi su još i bolje. Ima ih od 3,5 do 8,5 kn po konzervi od nekih desetak deka.
S sardine ide znači nekih desetak deka srdela i malo ulja. pa kad se očiste srdele i doda ulje neka je to po kilogramu 5-6 kn, znači da je po konzervi trošak nekih 60 lipa, a što ide do 8,5 kn?
Je ste li pogledali od čega se sastoji vegeta? 60-ak deka soli, 20-ak deka šećera, 15-ak deka sušenog povrća, konzervansi i druge kemkalije. pa to znači da cukar i sol čine 80 posto vegete trošak po kilu bi onda bio manje od 3 kn, koliko dođe još tih 15 deka sušenog povrća? 1-2 kn? I koliki je trošak sirovine? Možda 5 kn? Što je onda razlika do tih 40-50 kn u butigi. A kad pogledam da je imitacija vegete 13-14 kn onda vidim da i nisam puno falio jer se ovima isplati i po takvoj cijeni prodavati.
domaća vegeta
Cedevida je 88% šećer, znači 88% košta do 3 kn a što oda pumpa cijenu do 60 kn?
I to je pakiranje od 200 grama 60 kn, od pola kg je 50, a pakiranje od 1 kilograma dođe 40 kn. Samo razlika u pakiranju podiže cijenu za 50%, jesu li za to krivi skupa radna snaga i visoki porezi? Pa tko to puni cedevitu od 200 grama? Akademici u unajmljenom predsjedničkom apartmanu u Westinu? I to čajnim žličicama?
Nesquick, 20% kakaa i ostatak šećer+ malo kemikalija. 15-ak kuna za kg, ako sami kupimo kakao i šećer a ne 45kn.
domaći nesquick
Kad pogledam tjesteninu piše da je sastav pšenična krupica i voda. kolika je cijena toga? Ako tjestenina košta od 7 do 30 kn po kilogramu kako tako velike razlike?
Čips od 45 do 120 kn. A to su krumpiri, sol i ulje za prženje. Recimo 2 kn krumpiri ulje i sol, a što je do 120 kn?
I ako netko misli pripovjedati priču o slobodnom tržištu i da ja ne mogu određivati cijenu i da su porezi visoki i radnici skupi neka te priče sačuva kad on ostane bez posla ili kad se zapita zašto mu dijete ne može neći posao ili zašto ima tako malu plaću. Eh tržište, znate.
Nije ovo priča ni "malo je lijepo" pa da sad svi doma radimo sve, niti da se moramo organizirati i sami proizvoditi.
Nije ovo ni priča o zlim poduzetnicima i o tome da je u cijenu uključeno i par desetaka, jahti, vila, majbaha, skijaških aranžmana u Aspenu... Jer kroz cijenu plaćamo i luksuz vlasnika tgovine i vilu proizvođača, i prijevoznika i uvoznika i proizvođača kamionima kojim se sve dovozi do trgovine.... i bankara koji sve to kreditiraju.
Ovo nije ni priča o tome kako je tu i prilika za sve nas da uletimo na tržište , da je proizvodnja isplativija od bavljenja nekretninama da je profitabilnije proizvoditi paštetu od pršuta.
Mene samo fasciniraju ove stvari koje vidim. Taj čudesni svijet trgovine.
komentiraj (12) * ispiši * #
16
petak
siječanj
2015
Lijepa, pametna i glupa
Samo su svemir i bespuća hrvatske zbiljnosti beskonočni, ali za ovo prvo nisam siguran.
Albert
Imamo novu predsjednicu, i imamo umne izjave iz njenog novog intervjua.
'Po meni je Hrvat i onaj tko je pravoslavne vjeroispovjesti i tko je Srbin po nacionalnosti. On je ipak Hrvat u smislu hrvatskog državljanina'
Lijepo sročeno. Pa je li i onaj koji je katolik u Bosni, Bosanac? Je li Bosanac onaj pravoslavne vjeroispovjesti, a živi u Bosni?
Ovim smo riješili i pitanje povratka Hrvata u BiH. Čim se nastane u BiH oni su postali Bosanci.
Isto tako nema u Srbiji i Vojvodini Hrvata, eventualno pokoji Srbin katoličke vjeroispovjesti. Kolindo, Šešeljevko!
Ovo može biti i rješenje za problem glasovanja u dijaspori, pošto vani ne žive Hrvati onda neće ni glasovati.
Sad je pitanje i što je s onima koji žive u Hrvatskoj a do sada su mislili da su Srbi a ne Hrvati, ali uz to što su mislili da su Srbi još su i ateisti.
Je li i takvi postojoje? ili su vjera i nacija vaik povezani i nedjeljivi i oni koji nisu uvezenu u vjera-nacijski koncept ne pripadaju nigdje?
Ali ja imam jedan drugi problem.
A što je s onima koje Hadezenjare nazivaju Jugoslavnima (svi njihovi politički protivnici lijevo i liberalnije od njih), što sad?
Svi stanovnici Hrvatske su Hrvati ili barem politički Hrvati, svi osim Yusipovića i ostalih Nehadezenjara koji nisu Hrvati već poliltički Jugoslaveni.
Tako lijepo imamo etničke Srbe koji su politički Hrvati i etničke Hrvate koji su politički Jugoslaveni.
A sad idemo i na drugu umnu izjavu novopečene.
'Ako kažete građanke i građani dođete negdje na selo u Hrvatskoj i kažu: a zašto nas isključujete? Mi nismo građanke i građani, mi živimo na selu'
Da, to je jedan od gorućih problema. Kako to mogu na selu živjeti građanke i građani. Pa vjerojatno jednako tako kao što i u gradovima živi puno seljaka. Možda se i oni pobune. Zašto stanovnike gradova zvati građanima, ako oni žive i ponašaju se kao seljaci u gradu.
Uostalom, zašto bi se govorilo o građanskoj inicijativi "U ime obitelji"? Zar ne bi bolje zvučalo da se govori o seljačkoj inicijativi "U ime obitelji".
Pa neka joj bude, može se umjesto građanima obraćati i seljacima. Tu se mogu i Hadezenjare i njihovi protivnici složiti. Hadezenjare, slobodno se osjećajte seljacima mi vas ionako takvima i doživljavamo.
A Kolinda može biti predsjednica svih seljaka i seljanki Republike Hrvatske.
I da ne bi netko rekao da su izjave izvučene iz konteksta. Iz konteksta je izvučena naša nova predsjednica svih seljaka. Jer ona kao i Sanader pa i Milanović pripadaju svijetu finih guzica, skupih restorana, diplomacije, Bruxellesa, NATO-a, EU i sličnoga. Oni se ne uklapaju u kontekst svakidašnjeg života građana i seljaka Republike Hrvatske.
i za kraj ovo je dokaz da ipak nije bilo svejedno koga će se izabrati za predsjednika/cu RH. S Kolindom bi moglo biti puno zabavnije, a zabava je tek počela.
komentiraj (37) * ispiši * #
16
utorak
prosinac
2014
1%
Nemam u ovom dnevniku nikakvu namjeru dati prijedlog što o kako oporezovati, već samo da dam neku perspektivu o tih 1% najbogatijih i koliko oni imaju i bi li se moglo i malo više od njih tražiti da doprinesu izvlačenju iz krize. Za sad se uglavnom kroz veće poreze uzima od svih, i smanjjuju se plaće i socijalna prava ljudima, štedi na zdravstvu i obrazovanju.
Pa da vidimo bi li i 1% najbogatijih mogli malo više doprinijeti.
Ako nas u zemlji ima oko 4,3 milijuna onda bi 1% bilo oko 43 000 ljudi. I to je važno zapamtiti, jer kad se govori o 1% najbogatijih onda ljudi uglavnom imaju sliku o par najvećih naših tajkuna i njima sličnih. Vjerojatno u glavi imaju sliku od par stotina ljudi najviše.
Ali 1% je 43 000 ljudi, to je puno veći broj od onog kojeg uglavnom sebi predočavamo kad govorimo o bogatašima, o onima koji imaju.
E sad kolika bi bila imovina tih 1%?
Pogledajmo najprije nekretnine.
Recimo da u stanovima, vilama, dvorcima u prosjeku imaju 10 milijuna kuna vrijednosti imovine svaki.
Oni najbogatiji vjerojatno imaju na desetke milijuna vrijednu imovinu, oni pri kraju liste od tih 1% možda 5-6 milijuna kuna vrijednosti.
Mislim da s 10 milijuna u prosjeku i nisam pretjerao. Pa i oni "obični" građani, srednji sloj ili čak niži znaju imati po kuću ili dvije. Stan u gradu i staru kuću na selu ili vikendicu na moru. Za pretpostaviti je onda da 1% najbogatijih ima puno više imovine, po par stavnova, vikendica, vila s bazenima....
E sad, 43 000 puta 10 000 000 ispadne da imovina tih 1% samo u kućama, stanovima, dvorcima... vrijedi nekih 430 milijardi kuna.
Onda bi trebalo dodati i poljoprivredna i građevinska zemljišta, šume.
Neka u prosjeku imaju 1 mil. kuna vrijednosti svaki. Mislim ako se tereni na obali prodaju za 1000 kn po kvadratu onda i s 1000 kvadrata dođemo do 1 milijun kuna vrijednosti. I tu opet neki imaju više neki manje, ali neka milijun bude prosjek.
Znači 43 000 najbogatijih puta 1 000 000 kn iznosi 43 milijarde kuna.
Po ovome bi vrijednost nekretnina kuća i zemljišta bila ukupno oko 473 mil kuna.
Zatim pogledajmo auta, jahte, avione , helikoptere, motore. i tu najbogatijih 1% ima po više automobila ili vozila vrijedna preko milijun kuna. pa samo jahte naših tajkuna vrijede na desetke milijuna kuna.
neka je onda i tu prosjek imovine u vozilima oko milijun kuna za svakoga od 1% najbogatijih.
opet 43 000 najbogatijih puta 1 000 000 kn iznosi 43 mlrd. kuna.
Sad smo već došli do 516 mlrd kuna. Idemo dalje.
U bankama kod nas ima preko 200 mlrd kuna štednje građana, za pretpostaviti je da 43 000 najbogatijih ima ogromnu većinu te štednje. pa onda i tržišna kapitalizacija burze je 120 mlrd kuna i tu dobar dio drži 1% najbogatijih.. Neka imaju oko 250 mldr kuna financijske imovine, tih 43 000 najbogatijih i došli smo do ukupno oko 766 mlrd. kuna.
Dodajmo tu još i neke druge sitnice poput kolekcije umjednina, satova, nakita, para koje drže u vani u bankama... došli bi do nekih 800 milijardi kuna.
u prosjelu bi to bilo da svaki od 1% najbogatijih teži nekih 20 milijuna kuna ili oko 3 mil eura. nislim da to i nije neka nerealna brojka. vjerojatno kad bi makli imovinu 3 000 najbogatijih projeječna imovina ostalih bi pala dobrano ispod 20 milijuna.
Dakle 1% ima 800 milijardi kuna, pa kad bi tu njihovu imovinu oporezovali s 1% poreza to bi povećalo prihode proračuna za 8 milijardi kuna, a s 2% poreza bi mogli imati i proračun bez deficita i bez stezanja i smanjenja potrošnje i samnjenja prihoda građana i smanjenja porezne baze.
komentiraj (1) * ispiši * #
04
četvrtak
rujan
2014
Smanjenje poreza na dohodak
Nakon razdoblja nezaposlenosti i podzaposlenosti zadnja dva mjeseca sam uletio u razdoblje prezaposlenosti, pa jedva signem išta više od posla i spavanja.
Ipak ne moren odoliti, a da brzinski još jednom ne prokonentitam ovo smanjenje poreza na dohodak.
Koga će pogoditi?
Najviše jedinice lokalne samouprave. Zato ga se tako lako i odriču. Bolje da se drugome uzme, a ne državnom proračunu.
Bio sam negdje jednom našao podatke o tome koliko tko plati poreza na dohodak i ispadne da mali broj onih s najvećim plaćama uplati veliku većinu tog poreza. Nešto ko' 20% zaposlenih plati 70% iznosa poreza ili tako nekako.
Dobar dio zaposlenih ne plaćaju ništa ili vrlo malo poreza. Prema tome i smanjenje poreza bi najviše pogodilo jedinice lokalne samouprave s najviše zaposlenih s velikim plaćama.
To bi bili Zagreb i drugi veći gradovi. Pošto je plaćeni porez na dohodak baza za izračun prireza, značajno bi pali i prihodi od prireza u većim gradovima.
Bilo bi dobro kad bi se točno izračunalo koliko bi koja od jedinica lokalne samouprave izgubila prihoda.
Zagrebački proračun je najviše ovisam o prihodu na dohodak i prirezu pa bi njega najviše i pogodilo. Koiko? Pola milijarde? Milijardu kuna manje? Kako bi to grad nadoknadio? Dosta tih novaca se iz proračuna prelijeva i u Zagrebački holding pa bi proračuni i holdinga i grada mogli biti ozbiljno ugroženi.
Kako će to nadoknaditi? Kakvom štednjom? Moglo bi se to po običaju opet sve prelomiti preko leđa građana kako što to bude i kod banaka i kod telekoma i kod drugih stvari. Teret se samo proslijeđuje dalje građanima.
To znači da bi mogle poskupiti usluge javnog prijevoza, vrtića, komunalni doprinosi...
I sad koja je tu ušteda građanima ako netko dobije 100 kn veću plaću, ali mu je zato 200 kn više plaćati vrtić ili komunalnu naknadu. O nezaposlenima i onima s toliko malim plaćama da ne plate porez na dohodak da i ne pričam jer bi njima život mogao i poskupiti. Gdje se tu povećava potrošnja?
Tko će profitirati?
Pa najbbolje će proći oni s velikim plaćama. Znači menadžeri, odvjetnici, javni bilježnici, doktori, sveučilišni profesori, političari zastupnici, načelnici, gradonačelnici, uhljebi na visokim pozicijama u državnim firmama, izrabljivači poduzetnici...
Što ih brige da su im režije veće za 200 kn kad im je plaća veća 1000 kn. Opet su u plusu.
I oni bez djece će dobiti više para od onih s djecom koji su na račun djece prijavljene na njih plaćali manje poreza (ali bi sad mogli plaćati više vrtić). Znači sve super i pronatalitetna politika.
Dobro će proći i zaposlenici u državnom sektoru jer u prosjeku imaju veće plaće od onih u privatnom, a ako poskupi javni prijevoz još i bolje za one koji ionako idu autom na posao, samo će dobivati više para za prijevoz do posla i još će plaćati manje poreza. Nije to kao kod privatnika koji sve češće ukidaju naknadu za prijevoz do posla i imaju u prosjeku manje plaće.
Znači ovo su porezne olakšice za državne zaposlenike i političare i menadžere i druge glavonje s dobrim plaćama, a sirotinja će platiti posljedice ovog "dobročinstva države" i "poticanja potrošnje" i "olakšavanja života građanima".
komentiraj (6) * ispiši * #
21
subota
lipanj
2014
Trifone, vrati se!
Bi jutros u Grodu pa prije trajekta seden na kafitzu u "Branimira", a stuo do mene sidu dvo didića. I ćakulaju oni nešto o nogometu i večerašnjoj utakmici. I taktike i vrućina i igroči i unda ka su naši nogometni znalci skoro sve raspravili onaj stariji didić pito:
- Ma koliko se bodova dobije za pobjedu, dva ili tri?
A ovaj drugi muči i misli po posli por sekundi rečije:
- Mi moramo pobijediti, to je jedino važno.
TRIFON IVANOV
Sjećate li se Trifona Ivanova, bivšeg bugarskog nogometnog reprezentativca?Baldricka iz Bugarske :)
Puno onih koji se sjećaju nekih prošlih svjetskih prvanstava se sjećaju i Trifona. Bio je zabavna i nezaboravna pojava. Stotine nogometaša zaboraviš, ali Trifon je bio nezaboravan. To su bila neka druga vremena, on je izgledao socijalistički. Trabant nogometaš, nije ko ovi moderni kapitalistički ulickani i ušminkani nogometaši.
I nogomet se promijenio od kad je on igrao. Nisam od onih što cmizdre da se je nekad igralo bolje, možda se sad i bolji i zanimljiviji nogomet igra, ali nogomet je doživio jednu drugu veliku transformaciju.
Od najvažnije sporedne stvari na svijetu, nogomet je postao najvažnija sporedna stvar u nogometu.
NAJVAŽNIJA SPOREDNA STVAR U NOGOMETU
Nažalost nogomet je postao najvažnija sporedna stvar u nogometu. Sve je postalo važnije i piva i čips i stadioni i sponzori i sponzoruše i politika i FIFA i šeici...
Ne grade se stadioni da bi se na njima noglo održati Svjetsko prvenstvo, nego se Svjetsko prvenstvo organizira da bi se mogli graditi stadioni. Utakmice se mogu igrati i na već sagrađenim stadionima, zar ne?
Ne pije se pivo uz utakmicu, nego je utakmica tu da bi se prodalo pivo.
Sve je važnije, a najvažniji je novac. Sportske stranice u novinama mi se i ne čitaju jer samo o novcu govore, koliko je tko zaradio, koliko potrošio, šeici i ruski oligarsi su glavne zvijezde nogometa, Blatter i ekipa isto, TV prava. Nogometaši su ko stoka i razni menadžeri imaju vlasničke udjele u njima. Kad mi se čita o poslovnim potezima menadžera o transferima i milijunima onda idem na stranice novima koje govore o poslovnim vijestima. Ne treba mi poslovni vjesnik i na sportskim stranicama.
NEĆU DA BUDEM ŠVABO!
A gledatelji? Njihova uloga je tu da budu "divna publika", da lijepo navijaju, da prave koreografije, pjevaju pjesmice i plaćaju ulaznice, pivo i čips. Ako pokušaju nešto reći ili utjecati na stanje u nogometu odmah ih se pretvori u rulju i stoku sitnozubanu kojoj nije mjesto na stadionu. Nogomet je od zabave za radničku klasu postao zabava za bogataše, a publika postoji tek kao fasada i koreografija na pozadini ekrana, da nešto lijepo izgleda i van terena (kako bi to bilo da nitko ne gleda i da se igra na pustopoljini). Publika mora zabavljati TV gledatelje, bogataše, biti ugodna pozadina za lajv javljanja novinara.
A tako nam je i drugdje u životu. Uloga građana se svela na to da bude "divna publika", "dvanaesti igrač". Tako je i u politici. Face igraju, zarađuju i određuju pravila, a nama je da navijamo za svoje, i da budemo dobri gledatelji. Ako se iz publike čuju kakvi glasovi onda je narod odmah pretvoren u rulju kojoj i nije mjesto među pristojnim svijetom.
I u poduzeću su radnici tek gledatelji, pasivni promatrači onoga što uprave rade i bolje im je da se pristojno ponašaju inače lete vani. I u kulturi i umjetnosti isto. Crkva isto. Mi smo tek gledatelji koji bi se trebali diviti drugima, nikad subjekt, nikad netko tko učestvuje u životu. Naša uloga je da promatramo kako drugi žive i ostvaruju svoje snove....
Zanimljivi su prosvjedi u Brazilu pa se ovi iz FIFA-e, a i mnogi drugi bune da im ljudi žele pokvariti zabavu. Ccc.... a baš cu neki, sruše im kuće, osiromaše ih popljačkaju i onda samo zbog toga kvare zabavu, a svi znamo da su FIFA i prijatelji uvijek za ljubav, mir, multikulturalnost i toleranciju.
Što tek reći od navijačkim proizvodima. Navijački gemišt, navijački čips, navijački rezani kupus... I onda neki dan u butigi vidim ja da postoji i toaletni papir "football edition". Navijački tariguz! Može li gluplje! A onda kad pogledaš malo bolje u što se nogomet pretvorio, možda taj toaletni papir i jest prava stvar za ovo u što se nogomet pretvorio.
TRIFONE, VRATI SE!
Trifon onakav kakav jest ne bi reklamirao Coca-colu ni Visu,niti bi uz sliku Trifona lakše pripremali kupus. On je lijek za komercijalizaciju nogometa. Ako on igra onda nogomet gledaš jer voliš samu igru, a ne sve one gluposti, tračeve, milijune i milijarde, jahte i reklame, pivo i sve drugo što je od nogometa napravilo najvažniju sporednu stvar u nogometu.
Da ne bi bilo zabune, nisam ja protiv toga da se zaradi, niti da se sagradi koji stadion. Meni smeta neumjerenost. To je ko s alkoholom. čaša dvije vina, mogu biti fine, ugodne, osvježavajuće. Mogu popraviti raspoloženje, uljepšati dan, ali ako po cjeli dan samo ločeš vinčinu onda ti postaneš ovisnik i vino postaje nešto što ti ne uljepšava život već ga razara. Ne nešto što piješ u trenutku opuštanja van svakodnevnih obaveza, već lokanje postaje svakodnevna i jedina obaveze, razlog zbog kojeg živiš i zbog kojeg ćeš propasti.
Umjerenost, umjerenost.... pa i u komercijalizaciji nogometa.
komentiraj (7) * ispiši * #
28
srijeda
svibanj
2014
Tonino i 40 zvončara
Eto ti ga na, u SDP-u tinjaju i bujaju i svašta nešto nezadovoljstvo i sukobi.
Nezadovoljnici se sve više čuju, a ističu se Tonino Picula i Riječani.
Nije meni Milanović super i njega ne treba braniti jer stvarno brljavi na veliko, ali kakvi su ovi što su mu se usprotivili.
Najprije pogledajmo zvončare s Kvarnera. Navukli su grube maske i stvaraju buku, ali za sada je to uglavnom sve.
A koji su to ljudi koji bi smijenili Milanovića?
Linić, riječki Kalmeta. Spominje ga se u vezi mutnih poslova, ima svakakve čudne prijatelje, npr. Šegona koji je prijatelj s Linićem, ali izgleda i s mutnim likovima koji drmaju zadarskim krajem. a ima i puno drugih sličnih priča.
Onda on prigovara da je Milanović lijen i da kasno dolazii na posao, a da on, Linić, želi raditi.
Što je radio Linić? Pa uglavnom se bavio dizanjem poreza i svađanjem, a tu je i kriminalni zakon o predstečajnoj nagodbi. Što bi on više napravio da Milanović dolazi ranije na posao? Podigao još par poreza, maltretirao male ljude i opraštao milijune bogatašima?
Tu je i Komadina radi kojeg se mijenjao zakon da postane ministar, pa se smijenio Ferdelji iz njegova ministarstva kad se usudio zucnuti, a onda je pobjegao nazad u Rijeku. I takav zvončar se sad pravi odlučnim. Zar bi takvi likovi trebali preuzeti zemlju.
Pa i svi ti riječki zvončari su se digli na naoge da obrane muljatora Linića, a ne sjećam se da su tako odlučni bili u obrani radnika Kraljevice, Dine i drugih firmi u riječkom kraju. Kako tamo napreduje industrija? Bune li se zvončari zbog toga?
Evo govore da će i rafineriju zatvoriti, ne vidim da se tu previše uzbuđuju.
Pa onda se za Linića spominje da je spasio Spačvu, a koliko je firmi potonulo? Koliko je olakšao rad firmama i pojedincima svojim maltretiranjem i svađanjem i dizanjem poreza i pogodovanjima pojedinim bogatunima?
Cmizdri da nema para, e pa da nije ona prošla vlada u kojoj je isto bio, ona Račanova, da onda nisu prodavani INA i HT možda bi bilo više para i možda bi imali više kontrole nad našom ekonomijom, a ovako profit leti vani, računi se ispostavljaju građanima, radnici se otpuštaju, industrija zaostaje i uništava se, a telekom usluge i gorivo su i dalje skupi. Za vrijeme njegove vlasti se počelo s autocestama koje su sad veliki problem, za Račana se je i zaduživalo ne veliko.
A tu možemo doći i do Picule. Onako, sad ostavlja nekako bolji dojam nego ranije, ali što on u stvari nudi i želi? Što njemu smeta? Je li samo loš rejting SDP-a ili zato što ne brblja češće s Milanovićem?
Što s nezaposlenima, poljoprivredom, znanošću, INA-om, dugom, plaćama, penzijama, zdravstvom? Što on o tome misli? Nemamo pojma. Poziva se na ostavštinu Račana, ali to ne znači ništa. Tako se i Karamarko poziva na Tuđmana.
Kad ne možeš zamisliti bolju budućnost onda barem možeš zamisliti bolju i ljepšu prošlost. Ko da za Račana nisu počinjali neko procesi koje je Sanader dalje razvijao, sva ta zaduženja, autoceste, prodaje INA-e i HTa...
Možda će i maknuti Milanovića, ali nekako mi se čini da s novima neće biti bolje. Prije da će doći do novih izbora pa će bez vlasti ostati i Milanović i zvončari.
komentiraj (6) * ispiši * #
20
utorak
svibanj
2014
Povoljna radnička klima
U našoj zemlji je potrebno ostvariti povoljnu radničku klimu jer koliko ja znam radnici su ti koji proizvode nove vrijednosti, a ne kapitalisti.
Radnicima trebaju dobre plaće, stabilnost i sigurnost, poslovi u državnom sektoru i zaštita države. Država treba mijenjati regulativu da olakša radnicima i da potakne radnike da više i bolje rade.
Potrebne su naravno i veće radničke slobode i da se ne ograničavaju prava radnicima.
Treba napraviti i zakon o strateškim radnim mjestima i poduzećima koji bio omogućio oduzimanje firme kapitalistima ako je to u interesu veće zaposlenosti, veće proizvodnje, veće konkurentnosti i ako kapitalisti koče razvoj proizvodnje i rast plaća i radnih mjesta.
Jer nije li to malo čudno, da poduzetnicima treba sigurnost i zaštita države da bi dobro poslovali i napredovali, a radnicima to isto ne treba. Ne njima treba veća nesigurnost i manja zaštita države. I to bi mi trebali željati jer kao moramo misliti na svoj osobni interes, a ne na interes kolektiva. A otkud ikome ideja da je meni u interesu da imam manje sigurnosti i manju plaću?
Pa onda se govori da su kod nas u radnika prevelike plaće da bi bilo bolje da su manje jer ovolike velike štete gospodarstvu. Ali menadžerima i poduzetnicima trebaju dobre plaće, njih treba platiti da bi dobro radili. Slaba plaća slabi menadžment.
Znači meni veće plaća škodi, ali glavonjama ne. Ko da meni ne bi bilo poticajno i korisno i motivirajuće da imam bolju plaću. Samo menadžer od veće plaće bolje radi, a radnik se ulini od plaće. Najbolje je da se ne daje plaća uopće.
A što ako su nam menadžeri lini jer imaju previsoke plaće. Možda da im se prava skresaju i smanje pljaće, to bi ih sigurno poteklo da bolje rade, ha.
Isto vridi i za političare.
Tu su i stožeri za obranu radnika od državnih jasli. Država je fuj i bljak i treba manje ljudi na državnoj cici, ali onda se u to isto misto guraju poduzetnici.
Tu je dobar primjer s čistačicama. Ne valja da država daje siguran posao i pljaću radnicama, to je štetno i uništava državu. Ali ako iste te poslove dobije privatnik pa on dobije siguran posao i prihode od države onda je to dobro. Radnicima nesigurnost i besparica, a poduzetnicima sigurnost i državne pare.
Ova politika nas i uništava.
Ovo stvara lijene, glupe i banditske poduzetnike. Zašto bi se trudili kad mogu na državnu cicu? Zašto se boriti na tržištu za profit kad im država može dati pogodnosti.
Kapital ide tamo gdje mu je najlakše i najpovojnije raditi. Pa ako mu omogućiš da se prikači na državnu cicu i dobiva sigurne i stalne prinose tada će to i raditi.
Ako privatni sektor istjeraš s državnih poslova onda će tražiti druge načine da zarade, možda čak nešto i proizvedu. Tu je dobar primjer i s bankama. dok im država osigurava dobre prihode od kamata na novce što banke posude državi zašto bi se trudili da ulažu drugdje? Ako će ih država uvijek štititi i na druge prebacivati plaćanje račna za njihove greške, zašto uopće paziti kome i kao posuđuješ i gledati dgoročno. Jeftinije je platiti političare nego drhtati na vjetrometini slobodnog tržišta. To bi prepustili radnicima.
Kapital i kapitaliste treba usmjeravati. A baš je posao države da usmjerava i kontrolira kapital i kapitaliste. Nisu važne samo slobode nego i ograničenja.
Koliko mi imamo poduzetničkih zona i terena da kapitalisti grade tvornice pa investitori ne dolaze. I tu nisu problem toliko propisi koliko druge slobode koje imaju. Zašto se mučiti s tvornicom, zašto proizvesti kad je lakše uvesti? Zašto tražiti nove načine proizvodnje i prodaje kad možeš teret prebaciti na radnike? Zašto bi banka posuđivala za proizvodne pogone kad je lakše i profitabilnije posuditi državi.
komentiraj (5) * ispiši * #
