Evo prije neki dan vijesti da se turisti u Zadru žale da im je dosadno. Naravno kukaju i naši poduzetnici u turizmu ali oni uvijek kukaju pa se na to neću ni obazirati.
Piše u Slobodnoj Dalmaciji:"Gosti su fascinirani čistoćom i urednošću grada i njegovom starošću i povijesnim naslijeđem. Nakon što obiđu gradske zidine, Forum, Pozdrav Suncu i Morske orgulje, drugoga dana, odnosno već te iste večeri – razočaranje.
Gosti nemaju gdje izići i kvalitetno potrošiti vrijeme, a i novac, jer im se u predsezoni ništa ne nudi. Gdje ćemo i što ćemo, pitaju nas, a i mi ne znamo što bismo odgovorili."
Ali osim sunca i mora i pozdrava suncu i pozdrava moru Zadar može i mora ponuditi nešto više. Zadar je i administrativno središte, tu postoji brojna administracija pa zašto i njih ne uključiti u turističku ponudu.
Turisti žele upoznati kraj u koji dolaze, vidjeti čime se ljudi bave, koje su njihove tradicije. Pa zašto ne osmislliti i neki obilazak birokratskih institucija.
Mogli bi po uzoru na vinske ceste i maslinarske ceste organizirati obilazak državnih ureda pod nazivom "Putevima birokracije".
Naša birokracija je još uvijek velikim dijelom sačuvala neke tradicionalne vrijednosti i običaje: neljubaznost, kompliciranu papirologiju, skraćeno radno vrijeme s produženim pauzama, vozanje građana od šaltera do šaltera...
To su neke od stvari koje su se na zapadu izgubile. Tamo je sve kompjuterizirano. Ova fejsbuuk generacija je otuđena, sve preko interneta riješe, sve se radi na brzinu bez ljudskog kontakata. Kad su zadnji put ljudi na zapadu donijeli kavu u bajaderu upravnom pravniku koji im sređuje papire?
Nema tamo one bliskosti i ljudskog kontakta kao kod nas. U našoj zemlji možeš čekajući u redu upoznati ljude, popričati s njima, otkriti kome je nevista tuka i kome su ukrali pamidore.
Ovo kod nas je sve laganini, mediteranski stil. Dvi ure na jednom šateru pa uru na drugom...
To je tajna dugovječnosti mediteranaca, moraš živiti sto godina ako misliš dočekati da ti se riješe papiri i dozvole.
Mogli bi zaposliti i turističke vodiče koji bi turiste vodili od ureda do ureda i objašnjavali naše autohtone i tradicionalne birokratske običaje. Tete na šalterima bi uz izdavanje građeviskih dozvola mogle prodavati maslinovo ulje i suhe smokve.
Turisti vole probati i autohtoni život domoradaca pa rado plate da mogu brati grožđe ili masline s domaćinima. Zašto ne bi onda platitli da umjesto nas dižu potvrde o nekažnjavanju, izvadke s porezne i slično. Neka lijepo umjesto nas čekaju u redu i uživaju naš životno stil.
Na ovaj način bi mogli i produžiti turističku sezonu. Recimo dođe usred ljeta turist srediti dozvolu, na šalteru mu preuzmu papire i onda mu kažu da se vrati za tri mjeseca. I tako se turist mora vratiti kad prođe sezona. Ovime ne samo da produžujemo sezonu već i štedimo na promociji jer ne moramo privlačiti nove turiste, dovoljno je da jednog te istog svako malo šaljemo da skokne do nas srediti neku dozvolicu. Sad imamo niskotarifne avioprijevoznike pa to ne bi bio problem.
Turisti bi tako i u kišne dane imali što raditi. Pada kiša? Savršeno vrijeme za gruntovnicu. A za djecu turista, "turistiće", bi u uredu župana i gradonačelnika mogli organizirati poosebne dječje igraonice gdje bi župan i gradonačelnik pričali bajke o podmorskim tunelima, europskim integracijama, hrvatskom Monte Carlu, hrvatskom prosperitetu, napretku i kako nam nikad nije bilo bolje.
Smislio sam i par prijedloga za novu krilaticu našeg turizma:
"Hrvatska, birokracija kakva je nekad bila."
Ili
"Hrvatska, raj za birokraciju."
SUNCE, MORE, BIROKRACIJA!
Post je objavljen 08.05.2014. u 09:40 sati.