29
četvrtak
ožujak
2012
Pa dobro kome vi vjerujete?
Za početak vic.
Dođe muž kući i uhvati ženu u postelji s drugim muškarcem.
- Što radi taj muškarac u našoj postelji? – pita muž.
- Kakav muškarac, nema tu nikakvog muškarca. – odgovori žena.
- Kako nema, pa evo ga tu u krevetu.
- Ma jesam li te rekla da nema nikakvog muškarca tu.
- Ali tu je, vidim ga svojim očima!
- Pa dobro kome ti vjeruješ, svojim očima ili mojim riječima?
Evo sprema se novi val privatizacije, a naše su kapitalističke hijene namirisale da bi u Petrokemiji moglo biti mesa te navalili da je privatiziraju, odnosno da prodaju državni udio.
Oni koji su za prodaju pričaju kako državno ništa ne valja i kako državni direktori ne znaju voditi firme i kako sindikalisti ništa nevaljaju, i ne štite interese radnika iako baš Petrokemija pokazuje suprotan primjer. Pričaju da će nas privatizacija obogatiti, kako će kapitalisti bolje voditi firme i kako će nam biti super i biti posla za sve i kako ćemo živjeti u blagostanju i sve tako nekako.
Ono što smo da sada vidjeli da je privatizacija donijela uglavnom uništenje proizvodnje, a da i one firme koje opstaju i dižu ogromne profite (npr. HT, INA) dobit ne dijele s radnicima i narodom, već još i dijele otkaze, smanjuju plaće, traže manje poreze i dobit izvlače vani.
I uza svu pljačku i sve što se sa svakom privatizacijom uvijek ponavlja, sluge kapitala i dalje trube o napretku, blagostanju medu i mlijeku kad se želi nešto privatizirati.
Pa mislim ljudi kome vi vjerujete? Svojim očima ili riječima sluga kapitala? Raznim Bakićima , Čačićima i sličnima.
A tako je i s drugim stvarima. Država je kao zlo i treba se smanjivati ulogu države i država nevalja, govore sluge kapitala. Ali vidimo da država još i više jača i da donosi veliku dobit onima u čiju korist radi. Ljudi se isključuju iz državne pomoći i državnog aparata, ne zato jer država ne valja i ne može zadovoljiti potrebe građana, već da bio se na te državne aparate priključili kapitalisti, da bi radila u njihovu korist. Zakoni se mijenjaju i prava građana se smanjuju, ali isto tako zakoni se mijenjaju u korist kapitala. Žele se smanjiti sredstva koja idu građanima, ali zato da bi se ista preismjerila kapitalu, sredstva za mirovine idu mirovinskim fondovima u vlasništvu banaka ,a ne umirovljenicima, porezno se rasterećuju firme, a građani se dodatno opterećuju novim porezima. tako isto novci građana se koriste da kapitalisti zarade u akciji Radimira Potemkina u akciji „Lijepe fasade“. Privatizira se zdravstvo, obrazovanje, sa kapitalisti i na školovanju i tuđoj bolesti zarade.
Znači mi vidimo da država ne smanjuje svoj utjecaj i snagu nego da se država koristi da jača kapitaliste i njima služi.
I dobro vidimo da oni kojima država pomaže, da tima dobro i ide.
Dok je država imala veliki utjecaj u društvu ljudi su imali veće mogućnosti i u području zapošljavanja i obrazovanja i školovanja i zdravstvene zaštite i postojala je veća mogućnost da riješite stambeno pitanje, dok od kad se počela uloga države u zaštiti građana smanjivati smanjuju se i mogućnost ljudi pristpa onome što sam gore nabrojao.
Ali opet će sluge kapitala pričati kako država ne valja i kako ona nikome ne može ništa pomoći i slično. I opet će vam reći pa kome vi ljudi vjerujete, svojim očima ili našim riječima.
Vidimo da nesloga, nesolidarnost i gledanje samo svog interesa uveliko osiromašuje i oslabljuje građane i koristi samo kapitalistima. Vidimo da se radnici i seljaci, studenti i drugi moraju udruživati ako žele štititi svoja prava interese, ako žele opstati.
Ali opet svaka solidarnost svaka prava o radništvu i socijalnim pravima se pljuje od strane sluga kapitala.
I opet će nakon što smo se sto puta uvjerili da bez zajedničke borbe nema sreće, opet će nam sluge kapitala govoriti da to ne valja i da su to ostaci prošlosti i kome mi to vjerujemo, svojim očima ili njihovim riječima.
komentiraj (12) * ispiši * #
24
subota
ožujak
2012
Mit o deficitarnim zanimanjima i prekvalificiranju
Imamo veliku nezaposlenost, ali isto tako uz priče o nezaposlenosti idu i one o tome da se ljudi trebaju prilagođavati tržištu i njegovim potrebama da se treba prekvalificirati, doškolovavati, biti spreman preseliti se zbog posla, gledati koja su zanimanja deficitarna.
Ali ono što je istina jest to da ima preko 340 000 nezaposlenih i da se u jednom danu nađu radnici za sva radna mjesta koja oglašava hzz i druge firme koje posreduju u zapošljavanju i da naši ljudi počmu raditi sve poslove za koje imamo dozvole da dođu stranci raditi i da se popune sva deficitarna zanimanja, koliko bi se smanjila nezaposlenost? Možda za 5000 ljudi ili 15 000 ili 25 000.
Pa neka se smanji i za 40 000 ljudi opet nam ostaje 300 000 nezaposlenih. I ima dosta nezaposlenih u cijeloj zemlji pa kakva smisla imaju priče o pokretljivosti radne snage kad svugdije ima dosta nezaposlenih, ako u nekoj regiji ima veća potražnja za nekim zanimanjima uz malo više truda da se odškoluje u toj regiji dovoljno stručnjaka za deficitarna zanimanja i tu bi bila sva mjesta popunjena kroz par godina, a mi i dalje imamo 300 000 nezaposlenih.
To da se trebamo prekvalificirati ili učiti samo za poslove koji se traže jest smiješno jer uz ovakovu nezaposlenost vrlo brzo se da popouniti sav eventualni manjak u nekim zanimanjima i opet bi ostalo 300 000 nezaposlenih samo što sada više ne bi imali nigdje nikakvih deficirarnih zanimanja, niti bi se ljudi trebali seliti zbog posla.
Problemi su puno veći i glupo je zavaravati druge i sebe da će biti dobro ako pojedinci završe tečaj i prekvalificiraju se ili ako se presele u drugi grad, općinu. Još smiješnije su one priče da je razlog što neki ljudi nemaju posla zato što su došli u japankama na razgovor za posao ili su previše pričali na razgovoru za posao ili im je tijekom intervjua zvonio mobiteli ili neke druge stvari.
Nezaposlenost nije problem pojedinca, to nije individualna stvar, već je to stvar cijelog kolektiva i kolektivno se to treba rješavati. Previše se sve individualizira trebamo se vratiti koliektivizmu, ma što drugi mislili o njemu.
komentiraj (1) * ispiši * #
23
petak
ožujak
2012
Ekonomija uskraćivanja
Ovo mi se već neko vrijeme mota po glavi pa da provjerim i kod vas koji čitate izgleda li i vama da se ova naša moderna ekonomija nekako temelji na uskraćivanju i izvlači profit uskraćivanjem.
Tu ne mislim toliko na Kinu Indiju i neke druge ekonomije već prvenstveno na našu i na ekonomije zapadnog svijeta.
Pogledajte samo teleoperatere, kad se vidi kolike su im dobiti, pa se još od toga oduzmu porezi koje su plaćali, pa marketing i menadžeri ispada da nam praktički naplaćuju zrak, u biti naplaćuju nam to što je mogućnost davanja teleoperaterskih usluga ograničen na par igrača i dižu profit jer država njih štiti i onemogućuje drugima da ulete u njihovo područje.
A tako je i drugdje, ne zarađuje se tako da se daje više već da se uskraćuje. Uskratiš obrazovanje i onda zarađuješ na tome, uskratiš dotok nafte i onda na tome dižeš profit.
Ograničiš građevinska područja nabacaš brdo propisa ne da bi imao urbanistički dobro uređenu zemlju, jer vidimo da to nije slučaj, već da bi uskraćivanjem prostora i mogućnosti gradnje odabranima omogućio veći profit.
Uskratiš zdravstvene usluge pa onda profitiraš na tuđoj bolesti. Uništenjem industrije i prebacivanjem proizvodnje na istok uskraćuješ radna mjesta i tako profitiraš na pojeftinjenju radne snage. Oni radnici na istoku su jeftini, a i ovi na zapadu ne mogu diktirati uvjete.
Uskratiš dobar javni prijevoz pa profitiraš na prodaju osobnih automobila. Stanova ne fali, ali uskraćivanjem se drži visoka cijena nekretnina.
I izlaz ik krize i povećanje bdp-a se traži kroz uskraćivanje.
A to uskraćivanje vodi i do porebe za kreditiranjem ljudi i industrije. Uskraćena ti je mogućnost kupnje onog što smatraš potrebnim pa se zadužuješ i tako najviše zarađuju oni kod kojih si prisiljeni posuđivati da nabaviš sve ono što ti je uskraćeno.
Na kraju i cijeli Zapad živi od kredita bilo tiskanjem ili posuđivanjem od kine i sličnih. Sada dobivamo novce uz obećanje da ćemo si u budućnosti uskraćivati potrošnju da platimo dugove.
Znači za razliku od prije kad se rast tražio kroz stvaranje novog omogućivanje da ljudi dođu do novih stvari usluga mogućnosti, sad se više gleda kroz uskraćivanje. Pa i ono što se kupuje se često ravna o tome, tko nema novi mmobitel, tko ne može u skupe restorane.
tako nekako je i s ovim skupim maslinovim uljima, okus je odvratan, ali užitak je u tome da ih drugi ne mogu priuštiti, ili da drugi ne mogu prepoznati okuse trava voća i povrća u ulju.
Zato se i pljuje po državi jer kao ona je neefikasna ako daje ljudima nešto besplatno i ne na plaćuje im preskupo i omogućava ljudima da imaju ono što im treba u količinama koje im trebaju.
Ako recimo proizvodiš struju i naplaćuješ tako da pokriješ troškove to ne valja, ali ako privatiziraš i uskraćuješ ljudima struju tada će ljudi biti spremni da plate više. Ne zarađuje se novom proizvodnjom i povećanjem proizvodnje već uskraćivanjem. Uskrati lijekove pa ćeš vidjeti kolike se cijene mogu postići za kutiju tableta.
Tu se uklapa i ovaj naš kretenski kapitalizam. Naprije se uništavala industrija, a sad isti genijalci koji su zagovarali deindustrijalizaciju govore da nam treba industrija i proizvodnja i to još država treba subvencionirati i poticati smanjenjem poreza. Dakle najprije nešto uništiš da bi onda mogao skupo naplatiti da bi imao nešto što si već imao i uništio. Uništavaš zdravstveni sustav, e da bi mogao kasnije skupo naplaćivati privatni zdravstveni sustav, isto i s mirovinskim i obrazovnim sustavom.
Maltretiranjem na poslu i stresnim situacijama uništavaš zdravlje ljudima da bi im poslije naplatio skupo tablete za smirenje i antistresne programe i slično. Kako će tržište funkcionirati ako ljudi ne kupuju i ako imaju ono što im treba, zato treba uništavati i uskraćivati da kapital cirkulira, da se para vrti. Što bi bilo da se mobiteli, auti, bojleri i sve druge stvari toliko ne kvare, zamislite katastrofu da se proizvodi jeftino kvalitetno i da je dostupno svima. Pa gdje je tu profit?
Znači logika je da uništiš i uskratiš ljudima nešto tako da bi poslije mogao skupo naplatiti ljudima stvari koje su prije imali besplatno ili vrlo jeftino.
Bilo nešto na televiziji da u Zagrebu ima neki tečaj smijanja ili joga smijanja ili tako nekako. Najprije uništavaš ljude dok im ne nestane osmjeh s lica dok se od brige ne zaborave i smijati, a onda im naplatiš tečaj smijanja, edukacija iz smijologije, osmjeh je dobar na tržištu. Tržište će riješiti sve vaše probleme samo trebate platiti.
komentiraj (0) * ispiši * #
Voda
U prošlom tekstu sam pisao nešto o suši u zadarskom kraju i kako bi trebalo i problem s vodom ukalkurirat u razvojne i druge programe zadarskog kraja, jer ni poljoprivrede, ni turizma ni drugih svrari neće biti ne bude li dovoljno vode. Na kraju nema li vode neće biti ni ljudi koji bi živjeli i razvijali zadarski kraj.
U ovom videu o suši u Texasu se već vide problemi o kojima sam govorio. Guste Santini je u novinama predlago da se u Ravnim kotarima sagradi Vlah Vegas, ali isto da bi tamo mogli sagraditi naselja za umirovljenike, spominje veličinu naselja od 10000 stanovnika (ili tako nekako). A baš u tom videu se spominje jedno umirovljeničko naselje koje je ostalo bez vode i sada vodu dobivaju cisternama i potrošnja je ograničena što to naselje ne čini više tako privlačnim.
Problemi su i tko će dobivati vodu, tko ima pravo. Tako da je počelo s time da poljoprivrednici koji uzgajaju rižu ne dobivaju vodu za navodnjavanje što opet ugrožava njihovu proizvodnju. Oni s gornjeg toka rijeke se ne žele odricati vode da bi poljoprivrednici nizvodno natapali svoja polja.
Dakle to već jest problem u Texasu, a mogao bi biti i kod nas. Ne kažem da vode neće biti uopće nego pitam tko će dobivati raspoložive količine, a kako se sad događa kod nas vjerojatno će nagrabusiti baš oni koji žive u zadarskom kraju, i to oni mali i siromašni.
Neka ti investitori koje se stalno priziva investiraju i sagrade hotele i golf igrališta i Vlah Vegas i staračka neselja i počmu izvoziti vodu šeicima i ulože milijune u poljoprivrednu proizvodnju, pitanje je tko će imati pravo na vodu, koliko ćemo je plaćati, i hoćemo li plaćati svi istu cijenu. Možda za kapitaliste bude jeftinija jer o njima ovisi opstanak Zemlje i cijelog Svemira, možda građanima podijele potrošnju po tarifama pa tko troši više od 10 l dnevno mora plaćati skuplje jer uživa i iznimnom luksuzu.
komentiraj (0) * ispiši * #
20
utorak
ožujak
2012
Je li dijeljenje vožnje protuzakonito?
Kako je gorivo sve skuplje, a i javni prijevoz poskupljuje ljudi se pokušavaju snaći na neke druge načine da jeftinije dođu tamo kamo su krenuli. Sad se širi malo više ta ideja o dijeljenju vožnje. Znači, više osoba se zajednički vozi jednim autom i tako dijele troškove vožnje. Na kraju svima dobro i vlasniku auta i onima koji se s njime voze. A uostalom već je bilo nekih grintanja da se kod nas u autu samo po jedna osoba vozi i slično.
I to je lijepo, ali sjećate li se li se one najave da će država zabraniti susjedsku pomoć i slično da se više neće moći pomagati susjedima i rodbini besplatno. Pa je onda i donesen „Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti“.
E sad, spada li i dijeljenje vožnje i dogovaranje podjele troškova vožnje s drugima pod taj zakon? Je li to isto neregistrirana djelatnost? Je li oglašavanje da želite s nekime podijeliti troškove vožnje ako vas odveze od točke A do točke B protuzakonito?
Tu svakako postoji neka materijalna korist, ljudi su uštedili, a i ima i novčanih transakcija, ako netko nekome da novce jer ga je prevezao negdje.
Treba li i tu onda plaćati PDV i neke druge poreze i doprinose? Hoće li se buniti taksisti? Tebaju li nam posebne dozvole da bi prevezli susjeda poznanika ili čak neznanca u svome autu?
Ja jesam za to da se ljudi zajednički voze i snalaze i pomažu uvijek, a ne samo kad je kriza i kad sve poskupljuje, ali bilo bi glupo da netko počme naplaćivati i kažnjavati tako nešto pogotovo nakon što godinama slušamo da se kod nas svatko želi sam voziti u autu i da smo neekonomični i razmetljivi i ovakvi i onakvi.
komentiraj (3) * ispiši * #
19
ponedjeljak
ožujak
2012
Suša
Ne daži. Nema dažja niti govoru da bi skoro moglo dažiti. Tako je i prošle godine bilo, suša u zadarskom kraju.
Suša, a neko bi u Ravnim kotarima gradio hrvatski Las Vegas, dakle neki Vlah Vegas i golf igrališta bi gradili neki, a naravno razvijali bi se na zadarskom području i tuizam i poljoprivreda, i sve je to lipo, ali ne daži, a akumulacije skoro prazne i još se najavljuje da bi i slijedeča dva mjeseca mogli biti bez dažja.
I sad što sad, što s našim ekonomistima i razvijačima gospodarstva, kako objasniti tim genijalcima da bez vode nema ni turizma ni golfa ni poljoprivrede ni ničega, ali možda bi mogli imati Las Vegas u Ravnim kotarima – brdo hotela i kockarnica usred pustinje.
Kako se voda uklapa u razvoj gospodarstva? Već sada ima malo vode, a što bi bilo kad bi se stvarno ostvarilo sve što se priča, svi hoteli i golf i vlaški Las Vegasi i vlaška Provansa, sve to ali bez vode. I još bi vodu izvozili šeicima.
Prošlog ljeta je bilo problema s vodoopskrbom, a što će tek biti ove godine ne padne li kiša. Kako produljiti sezonu i povećati broj turista i kapacitete bez vode. Kad nema vode turisti se pokupe i odu negdje gdje je ima, bez vode nema ni golfa ni intezivne poljoprivrede i navodnjavanja.
Tko će određivati tko ima pravo na vodu, hoće li i to proglasiti luksuzom? Hoće li se stanovnicima zadarskog kraja uvesti redukcije da bi bilo vode za poljoprivredu, turiste, kockare iz našeg Las Vegasa, golfere...
Ima li kakvih planova da se grade nove akumulacije koje bi preko zime skupile dovoljno vode za sezonu, razmišlja li se o tome da se potiče ljude da grade gustjerne uz kuće i zgrade prije nego se pretvorimo u pustinju.
komentiraj (1) * ispiši * #
16
petak
ožujak
2012
Lokanje u parku
Čini mi se da je počelo s Osijekom, a kao kuga se širi po drugim gradovima ta zabrana pijenja alkohola u parkovima. Zadar je nedavno poduzeo nešto u vez tog gorućeg problema u gradu, a izgleda da se i Zagreb pokušava priključiti tom herojskom podvigu izbacivanja ispijača alkohola u parkovima.
Pa to i jest veliki problem, mislim, to što se pije alkohol u parku pa ne služe parkovi da se u njima opija. Oni postoje da bi psi mogli tamo trčati i obavljati nuždu, da Konzum nakon što na prostoru nogometnog igrališta napravi trgovinu tamo sagradi malo igralište za djecu jer je njima stalo do djece i da se igraju na otvorenom.
Dobro svi znamo u čemu je problem, nije stvar u pijancu što loče u parku, već u mladima koji se tamo opijaju. I to nije u redu. Mladi se trebaju opijati u kafićima, a ne u parkićima.
Oni koji ne mogu priuštiti opijanje u kafićima i drugim zatvorenim privatnim prostorima ne bi se smjeli opijati uopće.
Ljudi se bune da nemaju, a onda im djeca loču po parkovima. To nije u redu.
Ako to spriječimo i na kraju ostane samo mogućnost da se opijaju oni koji to mogu priuštiti sigrno će to pomoći i državi. Uostalom zar nije bolje da se piće toči u zatvorenim prostorima i da maloljetnicima alkohol prodaju i miješaju educirani konobari, nego da djeca bez ikakve kontrole sami miksaju kolu i vina u zamračenom parku.
Kakav dojam će to ostaviri na strance, turiste i potencijalne investitore kad vide da kod nas ne postoji kultura ispijanja vina i da mladi ne znaju njuškanjem otkriti karamelu i voćne okuse u šardonaju i kabernetu. Kako u mraku mladi čovjek može vidjeti je li vino ispravno crvene boje, cccc... loše, loše, što će stranci reći.
Uostalom ovaj herojski boj protiv lokanja u parkovima je dokaz nemoći gradskih vlasti.
Ne znaju i ne žele riješiti probleme koji su se nagomilali i gomilaju se i dalje pa onda traže okolo krivce za loše stanje na kojima bi se iskalili: djecu, one što se švercaju u autobusima, opsjednuti su parkiralištima ....
Ne rješavaš stvarno bitne stvari nego se baviš sitnicama tako da sam sebe uvjeriš da nešto radiš i poduzimaš da se stvari poprave.
Mislim da većina koji su studirali znaju kako se to radi. Kad trebaš konačno sjesti i početi učiti za polaganje važnih ispita tada se odjednom sjetiš da bi trebalo oprat suđe i kupatilo, a trebalo bi i nešto skuhati, nazvati roditelje i pitati ih kako su ....
Sve se radi samo da se odgodi pravi rad. Ne kažem da nije važno imati čisti stan, i jesti kuhanu hranu i nazvati roditelje, nego da je to tek varka da se odgodi pravi ozbiljan posao.
Isto tako je i s pijenjem u parku, parkinzima, švercanjem u autobusima....
Nisu sada skužili gradski oci da im je to problem, nego pošto ne znaju riješiti veće probleme traže one druge koji im se čine lakši. Rade stvari tako da druge, ali prvenstveno sami sebe zavaraju da nešto rade i poboljšavaju ljudima koji su ih izabrali da bolje žive u svom gradu.
komentiraj (0) * ispiši * #
15
četvrtak
ožujak
2012
Ima li sukoba interesa u mirovinskim fondovima ?
Dakle, tu mislim na drugi stup mirovinskog osiguranja i fondove koji njima upravljaju. Ni sam ne znam kako to sve funkcionira i što se sve može raditi, zato je ovaj tekst prije svega pitanje onima koji znaju više, ali i upozorenje drugima da razmisle malo o onome što nam donosi privatizacija mirovinskog osguranja.
Ti fondovi koji upravljaju našom imovinom i o čijim rezultatima bi trebale ovisiti i buduće mirovine su u vlasništvu banaka.
Iako ljudi imaju pravo prelaziti iz fonda u fond, stvar je da većina nas i ne zna puno o financijskim tržištima, kako funkcioniraju, tko dobro radi a tko ne, tko uljepšava svoje rezultate, što je tu isplativo, a što ne.
Zbog toga vjerojatno ljudi i ne mijenjaju fondove. Ne znaš tu ništa, a po sili zakona se sredstva prelijevaju u te fondove.
Niti se u njih dobrovoljno ulaže, niti su oni čiji se novci ulažu upoznati s funkcioniranjem financijskih tržišta, niti ljudi uplaćuju svojevoljno novce nego odni dolaze fondovima automatizmom neovisno o tome radili fondovi dobro ili ne, da stvar bude gora ljudi koji upravljaju tim fondovima su i svjesni da oni čijim se novcima igraju nemaju pojma što se s tim novcima radi.
Ovo je ono što sad mene brine.
Imamo ogromne svote koje se ulijevaju u te fondove. Vlasnici su banke. Banke daju i kredite, a imaju i neke druge svoje fondove s kojima se bave ulaganjem na burzi.
Može li se dogoditi da banka da kredit nekoj firmi čije su dionice na burzi.
Firma je u problemima i ne može vraćati kredit i firmi prijeti stečaj. Ta firma da se spasi izdaje obveznice ili prodaje svoje dionice da vrati kredit. Banka koja je dala kredit tada koristi obvezni mirovinski fond u njenom vlasništvu da kupi obveznice firme kojoj je dala kredit. Tako lijepo banka dobije svoje novce od kredita natrag, a rizik nevraćanja dugova za obveznice prodane mirovinskom fondu se tada prebacuje na buduće umirovljenike. Pa ako firma na kraju propadne gubitak će osjetiti umirovljenici, a ne banka koja je dala kredit.
Isto tako ako banka ima neke fondove koji trguju dionicama na burzi, ali u njih ulažu ljudi slobodnom voljom može li se dogoditi da mirovinski fondovi trguju ne gledajući svoj ineteres već da povećaju ulaganja u fondove u koje ljudi dobrovoljno ulažu.
Ako netko sam odluči staviti svoje novce u neki fond i vidi da loše radi zar neće taj čovjek povući novce. Ali ako koristiš obvezne mirovinske fondove za pomaganje i dizanje profita ovima drugima tada će ljudi i dalje ulagati u te druge fondove u koje se dobrovoljno ulaže. A rizik lošeg posla se ionako prebacuje na buduće mirovine onih koji niti ne ulažu tu svojom voljom već se novci prebacuju na račune fondova drugog stupa silom zakona.
Također ako bankama treba novca na računu a ne u investicijskim fondovima, obveznicama i dionicama, zar ne mogu banke majmuniranjem na burzi i lošim rezultatima isprepadati ulagače i natjerati ih da pomisle da je najbolje držati novce oročene u banci?
komentiraj (0) * ispiši * #
