Za početak vic.
Dođe muž kući i uhvati ženu u postelji s drugim muškarcem.
- Što radi taj muškarac u našoj postelji? – pita muž.
- Kakav muškarac, nema tu nikakvog muškarca. – odgovori žena.
- Kako nema, pa evo ga tu u krevetu.
- Ma jesam li te rekla da nema nikakvog muškarca tu.
- Ali tu je, vidim ga svojim očima!
- Pa dobro kome ti vjeruješ, svojim očima ili mojim riječima?
Evo sprema se novi val privatizacije, a naše su kapitalističke hijene namirisale da bi u Petrokemiji moglo biti mesa te navalili da je privatiziraju, odnosno da prodaju državni udio.
Oni koji su za prodaju pričaju kako državno ništa ne valja i kako državni direktori ne znaju voditi firme i kako sindikalisti ništa nevaljaju, i ne štite interese radnika iako baš Petrokemija pokazuje suprotan primjer. Pričaju da će nas privatizacija obogatiti, kako će kapitalisti bolje voditi firme i kako će nam biti super i biti posla za sve i kako ćemo živjeti u blagostanju i sve tako nekako.
Ono što smo da sada vidjeli da je privatizacija donijela uglavnom uništenje proizvodnje, a da i one firme koje opstaju i dižu ogromne profite (npr. HT, INA) dobit ne dijele s radnicima i narodom, već još i dijele otkaze, smanjuju plaće, traže manje poreze i dobit izvlače vani.
I uza svu pljačku i sve što se sa svakom privatizacijom uvijek ponavlja, sluge kapitala i dalje trube o napretku, blagostanju medu i mlijeku kad se želi nešto privatizirati.
Pa mislim ljudi kome vi vjerujete? Svojim očima ili riječima sluga kapitala? Raznim Bakićima , Čačićima i sličnima.
A tako je i s drugim stvarima. Država je kao zlo i treba se smanjivati ulogu države i država nevalja, govore sluge kapitala. Ali vidimo da država još i više jača i da donosi veliku dobit onima u čiju korist radi. Ljudi se isključuju iz državne pomoći i državnog aparata, ne zato jer država ne valja i ne može zadovoljiti potrebe građana, već da bio se na te državne aparate priključili kapitalisti, da bi radila u njihovu korist. Zakoni se mijenjaju i prava građana se smanjuju, ali isto tako zakoni se mijenjaju u korist kapitala. Žele se smanjiti sredstva koja idu građanima, ali zato da bi se ista preismjerila kapitalu, sredstva za mirovine idu mirovinskim fondovima u vlasništvu banaka ,a ne umirovljenicima, porezno se rasterećuju firme, a građani se dodatno opterećuju novim porezima. tako isto novci građana se koriste da kapitalisti zarade u akciji Radimira Potemkina u akciji „Lijepe fasade“. Privatizira se zdravstvo, obrazovanje, sa kapitalisti i na školovanju i tuđoj bolesti zarade.
Znači mi vidimo da država ne smanjuje svoj utjecaj i snagu nego da se država koristi da jača kapitaliste i njima služi.
I dobro vidimo da oni kojima država pomaže, da tima dobro i ide.
Dok je država imala veliki utjecaj u društvu ljudi su imali veće mogućnosti i u području zapošljavanja i obrazovanja i školovanja i zdravstvene zaštite i postojala je veća mogućnost da riješite stambeno pitanje, dok od kad se počela uloga države u zaštiti građana smanjivati smanjuju se i mogućnost ljudi pristpa onome što sam gore nabrojao.
Ali opet će sluge kapitala pričati kako država ne valja i kako ona nikome ne može ništa pomoći i slično. I opet će vam reći pa kome vi ljudi vjerujete, svojim očima ili našim riječima.
Vidimo da nesloga, nesolidarnost i gledanje samo svog interesa uveliko osiromašuje i oslabljuje građane i koristi samo kapitalistima. Vidimo da se radnici i seljaci, studenti i drugi moraju udruživati ako žele štititi svoja prava interese, ako žele opstati.
Ali opet svaka solidarnost svaka prava o radništvu i socijalnim pravima se pljuje od strane sluga kapitala.
I opet će nakon što smo se sto puta uvjerili da bez zajedničke borbe nema sreće, opet će nam sluge kapitala govoriti da to ne valja i da su to ostaci prošlosti i kome mi to vjerujemo, svojim očima ili njihovim riječima.
Post je objavljen 29.03.2012. u 16:33 sati.