22
četvrtak
kolovoz
2013
koja je razlika između troška i investicije
Ako potrošite 100 milijuna da date radnicima naknadu za prijevoz onda je to trošak, ali ako političari potroše 100 milijuna da obnove svoj vozni parkić audijićima i mercedisićima onda je to investicija u obnovu voznog parka.
Ako potrošite 100 milijuna na plaće državnim službenicima onda je to trošak, ali ako potrošite 100 milijuna na obnovu fasada zgrada u kojima ti državni službenici rade, onda je to investicija.
Ako potrošite 100 milijuna na plaće za zaposlene u HŽ onda je to trošak, ali ako potrošite 100 milijuna na obnovu pruge i nabavku novih lokomotiva to je investicija.
100 milijuna na plaće zaposlenih u HEP-u trošak, Ombla i Plomin investicija. Plaće sucima trošak, Trg Pravde investicija.
Ako se liječe bolesni u bolnici onda je to trošak, ako se izgradi zgrada bolnice onda je to investicija. Obrazovanje studenata je trošak, izgradnja sveučilišnog kampusa je investicija.
Plaća radniku je trošak, službeno auto je investicija.
Kužite? Prisjetite se malo i drugih stvari kada se u javnostio spominju troškovi i investicije. Uvijek isti uzorak.
Ako nešto treba dati ljudima onda je to trošak i to je loše i treba se rezati, ali ako se troši na stvari onda je to investicija i to je dobro.
ljudi su uvijek višak, a stvari nikad dosta.
KONZUMERIZAM
A možda je i kvaka u konzumerističkom društvu u kojem živimo.
Potrebe se zadovoljavaju kupovanjem. Kupovanje je nabavka nečeg novog investicija u nešto novo. Mislimo da nam samo nešto novo može pomoći, riješiti naše probleme, učiniti nas boljim ljudima. Održavanje starog i popravak, to je više trošak.
Netko se osjeća loše ne zna što sa sobom pa se bolje osjeća ako kupi nekakav komad odjeće u butiku, drugi se osjeća loše i ne zna što sa sobom pa je odlučio investirati u hidroelektranu ili autocestu. Samo da je nešto novo i uzbudljivo.
Naravno, poslije se najčešće dogodi da nam te nove stvari nisu uistinu poboljšale život. Samo smo se još malo zadužili pa se osjećamo još i gore pa to liječimo s još potrošnje i tako to ide u konzumerističkom društvu.
Neće tu biti priča, hmmm u problemima smo hajdemo popraviti ono što imamo, okrenimo se ljudima oko sebe možda jedni drugima pomognemo.
E, nije to konzumerizam, bolje je da se kupi nešto novo, i da se maknemo od ljudi oko nas oni am samo smetaju radi njih i jesmo u problemima.
Kod nas u sve pustijoj zemlji ljudi su stalno višak, sve manje zaposlenih a višak radnika, sve manje djece, a previše ih hoće u vrtić, premalo visokoobrazovanih a previše onih što bi studirali, sva manje seljaka i njihove proizvodnje, ali i koliko ih ima i oni su kao neki višak i trošak u društvu.
Kako god okreneš ljudi su višak.
Možda je problem u stavu u ideologiji a ne u višku ljudi?
Isto je i s onim što imamo, poluprazne autoceste, ne znamo što bi s njima, a rješenje problema u društvu vidimo da se grade nove. Tisuće praznih kuća, ali rješenje bi bilo ne da se te prazne popune nego da se grade nove. Uz mnoštvo praznih štala rješenje bi bilo valjda da se grade nove, tvornice koje imamo propadaju i ne želi ih se obnoviti popraviti, unaprijediti. Mi bi nove.
Uz desetke propalih tekstilnih pogona kod nas se slavi kad netko otvori nekakav mali pogonić, ni primisli da bi obnovili staro. Mi bi strane investitore da grade kod nas pogoe, a DIOKI i brodogradilišta, firme iz drvne industustrije propadaju.
Novo, novo treba konzumirati. Nove pogone i nove stanove i nove kilometre autocesta. Staro ne valja, popravljati ne valja.
To je kao ponašanje u malog sebičnog razmaženog dreišta koje samo na sebe i svoje potrebe misli i baš ga briga za druge. Što god vidi kod drugih želi za sebe: autić, igračku, čokoladu, aurocestu, IKEA-u, golf igralište, ali kad to dobije vidi da nije to to i opet želi nešto drugo dere se i urliče. Jer nije stvar u tome da njemu stvarno nešto treba nego da drugi nema i ne uživa to je njegova potreba. Staro se ne popravlja, za druge ga nije briga, samo on i samo nove stvari za njega i to je sve.
IGRE RIJEČIMA
Investicija se ma kako glupa bila uvijek vezuje uz nešto pozitivno i korisno, dok je trošak uvijek loš, to je propadanje nestanak nečega što imamo, nešto smo potrošili.
I to velik dio ljudi tako doživljava. Npr oni koji su za projekt na Srđu će to predstavljati kao investiciju, protivnici će spomenuti i da se troši naš prostor, troši ga se betonizranjem Jadrana.
Stalno se krešu prava radnika, prava na zdravstvo i obrazovanje. Radnik je trošak, ljudi se liječe na trošak države (a ja mislio da je ljudsko zdravlje smisao postojanja zdravstvenog sustava), djeca se školuju na trošak ministarstva ( a ja mislio da je smisao ministarstva obrazovanja da obrazuje djecu). Ovako i radnici i bolesni i djeca ispadaju kako neki trošak i teret društva.
Možda da probamo s investicijama.
Npr. investirali smo u plaće radnicima i očekujemo da će nam ta investicija u budućnosti donijeti profit i mnoge druge koristi. Već zvuči bolje nego trošak plaća.
A, investirali smo u zdravlje građana, to isto bolje zvuči nego da se ljudi liječe na naš trošak. Investicija je to, hej!
Investirali smo u obrazovanje naše djece. To isto odbro zvuči.
Ili okrenimo priču o investicijama. Imamo trošak izgradnje sveučilišnog kampusa, nije to baš kako investicija u izgradnju kampusa.
A trošak za kupovinu službenih automobila isto zvuči nekako skupo i bespotrebno. Pa nije to investicija u obnovu voznog parka.
Koliki trošak državi predstavljaju investitori koji traže olakšice za svoje projekte, pogotovo kad traže da država troši svoje resurse da ubrza rješavanje potreba i želja investitiora. Eh, odmah investitori ne izgledaju tako super.
Za kraj ono što vam želim poručiti jest da vaše čitanje ovog mog dnevika nije bio trošak vremena za vas, gledajte na to kao investiciju u nova saznanja i nove vrijednosti.
komentiraj (13) * ispiši * #
14
srijeda
kolovoz
2013
Kretenski apsolutizam
Evo opet po medijima izvjesni Nikica Gabrić priča gluparije.
U Hrvatskoj predugo dominiraju svjetonazorska pitanja, a premalo se bavimo životnim pitanjima. Ljudi se dijele prema tomu jesu li naši očevi ili djedovi bili partizani ili su bili domobrani ili ustaše; pa jesu li naši roditelji išli u crkvu ili su bili komunisti, što mislimo o drugu Titu, no, ne kažem da to nisu bitna pitanja, ali ona neće riješiti ni jedan problem današnje Hrvatske. Mi u Forumu mislimo da energiju treba usmjeriti na to da se ljudima nađe posao, da tako čovjek riješi svoje dostojanstvo.
Kakve su ovo gluparije? A čujuem ih i od drugih ljudi. Ljudi samo ko papige ponavljaju ono što su od drugih čuli.
Od kad to svjetonazor, ustaše i partizani i slično dominiraju društvom?
Istina je da "prosvijećene" elite i mediji često nameću te teme, ali pogledajte malo bolje oko sebe. Usporedite broj ljudi koji sudjeluju u okupljanjima u Kumrovcu, Bleiburgu, na prosvjedu za uklanjanje Trga maršala Tita, gay prideovima i anti-gay prideovima i sličnim drugim "svejtonazorskim" pitanjima, s brojem prosvjeda i brojnošću raznih prosvjeda seljaka, radnika propalih firmi, prosvjetara, Srđ je naš, Ne damo Varšavsku, peticije protiv mijenjanja zakona o radu, Plomin, tvornica kamene vune...
Dominiraju dakle društvom i neke druge teme i to one koje ne promoviraju mediji, političari, Crkva i slični već sami građani. I građani se često moraju dobro namučiti da se probiju u javnost i kažu što ih muči i što žele.
Samo apsolutistički kreteni mogu misliti da je glavna briga kod nas pitanje partizana i ustaša. Možda je to jer njih takve stvari zanimaju, a neki bezvezni radnici i građanske udruge su im dosadne pa kao da i ne postoje.
A partizani i ustaše dobro dođu da se snobovi i umišljene guzice samopromoviraju kao ljudi koji gledaju iznad prizemnih stvari "neprosvijećenog naroda" koji i ne ze ništa osim brbljati o partizanima i ustašama.
To ih (Gabrićoide) u njihovim očima izdvaja i kao vrlo fine guzice koje su iznad ideologije, koji su razumni i objekivni ljudi što odbacuju ideologije komunizma i fašizma, te ideologije zla.
E pa mogli bi malo promisliti, jer danas iz kuća ne tjeraju ustaše i partizani ljude zato jer su Židovi ili sluge kapitala. Danas iz kuća tjeraju fini liberali iz banaka s pričama o osobnoj odgovornosti i "što je mene briga za druge sami su si krivi meni je dobro a oni neka se misle" pričama.
Danas ne preziremo Bosance na Jadranu jer su Bosanci nego jer su siromašni, ideologija neoliberalne pohlepe danas pljačka i prezire ljude, diže ograde i zidove, odbija liječiti -ne jer imau kriva krvna zrnca, niti jer su neprijatelji radnog naroda već - jer nemaju dovoljno šuške u takujinu.
Evo još jedno citata apsolutnog kretena.
mogli bismo i mi sve otoke povezati mostovima, na njima mogu živjeti još tri Hrvatske – argumentirao je Gabrić zašto su nužni veliki iskoraci s kojima nijedna vlada ne može računati na drugi mandat što političare kojima je to osnovni poziv priječi da ih ostvare.
Vrhunac kretenizma, ne zmam kakva je to kod nas opsesija otocima i mostovima. Evo linka , tu se vidi da 3 otoka koji su povezani mostom Pag, Krk i Vir imaju manju prosječnu naseljenost nego što je prosječna naseljenost Hrvatske dok recimo Ugljan koji nema mosta koji ga povezuje s kopnom ima veću gustoću naseljenosti.
Da ne pričamo o tome koliko bi ti mostovi koštali, zašto, kako i od čega bi samo zbog mostova odjednom na otocima živjele još tri Hrvatske, kakav bi to utjecaj imalo na prirodu, kako dovući vodu i energiju na sve te otoke. Uostalom zar nije i dobar dio Hrvatske pust i nenaseljen, nije da nas ima previše pa se nemamo gdje širiti.
Gluparije o mostovima usporedite s recimo Likom koja je dobila autocestu pa svejedno nije procvitala čim se je bolje povezala s ostatkom zemlje.
Dakle, sve u svemu hrpa bezveznih brbljarija dokonih apsolutnih kretena koji nemaju ništa pametnije nego gnjaviti ljude svojim budalaštinama. I ono što je najgore, jedno je kad takve stvari slušaša od ekipice što ispija pivice na zidiću ili u kafiću, a drugo je kad se to predstavlja kako vrhunski domet naših obrazovanih i uspješnih ljudi. Loše, loše.
komentiraj (2) * ispiši * #
