22
srijeda
siječanj
2014
ZAMP i bušilica
Ma to meni nikako ne ide u glavu. Kafići moraju plaćati ZAMP jer glazba u kafiću donosi korist vlasniku kafića. Ma zamisli ti to? Čovijek kupi radio i CD-ove jer misli od njih imati koristi! O čuda ti čuda! Kupiti nešto da bi od toga imao koristi! Pa gdje toga ima!
I to još gazda kafića! Pa to bi značilo da čovjek koji ima svoju firmu kupuje na ime firme stvari koje mu donose novčanu dobit za firmu. Ima radio i CD jer misli da mu oni donose zaradu. Pa to je ko da pekar kupi brašno da zaradi proizvodeći kruh i peciva. Ludilo!
Pa onda i radio stanice moraju plaćati ZAMP, jer i oni imaju koristi od puštanja glazbe. Koji pokvarenjaci! Kupuju nosače zvuka da bi na njima profitirali.
Ne ide to tako kod nas rođo. Kod nas ne ide takvo koristoljublje. Nama proizvodi i usluge služe da nam budu beskorisni.
Mi imamo pogone da stoje prazni i propadaju, brodogradilišta da ne rade, kemijske olovke "made ina China" koje ne pišu, fakultetske diplome od kojih nemaš nikakve koristi, oranice da se na njima ništa ne sadi, političare biramo da nam budu beskorisni. Mi kupujemo i gradimo da nam to bude beskorisno ili barem trošak kao npr stadione koji su uvijek prazni, arene razne ili mostove koji spajaju ništa s ničim. Ne kupuju se svari da se ima koristi od njih. Ne, ne.
To sa ZAMP-om je kao da električar kupi Boschovu bušilicu i onda je koristi u svome poslu i tako ostvaruje zaradu. Pa i bušilicu je netko dizajnirao i ona je autorsko djelo. Mislim da bi morao i električar plaćati naknadu za korištenje bušilice.
A tek arhitekti, pa njihovi nacrti su isto autorska djela. Sad ako se po njihovim nacrtima sagradi trgovačni centar mislim da bi vlasnici centra morali plaćati naknadu arhitektu, a i svi vlasnici trgovina koji su zakupili poslovne prostore u tom centru bi trebali plaćati naknadu za korištenje autorskog djela arhitekta jer imju koristi od tog djela. Jer i to pokvarenjaci koriste, taj rad arhitekta da bi imali od njega koristi.
Ali vratimo se malo na kafiće. Kako to da se samo za glazbu plaćaju naknade za autorska djela. Što je s namještajem i njega je netko dizajnirao? Nemojte mi sad reći da za korištenje stolova i sjedalice gazda kafića ne bi trebao plaćati naknadu autoru, dizajneru tih stolova i sjedalica. Ili od korištenja sjedalica gazda kafića nema koristi pa onda ne treba plaćati.
Razmislite malo. Tu se autor namiruje tri puta. Najprije dobije naknadu od prodanog nosča zvuka koji kupi radio stanica. Onda uzima naknadu radiju jer se na radiju pušta glazba i onda još jednom kad se ta ista glazba s radija sluša u kafiću.
Ti je ko npr. da rent-a-car firma kupi Audi A3. Gazde Audija dobiju novce od te prodaje, ali pošto rent-a-car firma posluje tako da iznajmljuje taj Audi A3 to znači da imaju financijske koristi od posjedovanja auta pa bi onda trebali i ovi iz rent-a-cara plaćati naknadu gazdama Audija. A ako rent-a-cat iznajmi taj auto nekoj firmi koja ima koristi od korištenja unajmljenog auta u poslovne svrhe onda bi i oni morali plaćati naknadu Audiju. Je li?
A što je s vlasnikom bagera? Bi li i on morao plaćati naknadu svaki puta kad koristi bager jer od njega ima koristi. Pa ljudi i kupuju stvari da bi od njih imali koristi. Firme i kupuju stvari i usluge da bi od njih imali koristi da bi ih koristili u svom poslovasnju, da bi korištenjem kupljenih roba i usluga ostvarili dobit.
Autor dobije naknadu kad se kupi njihov nosač zvuka. Dosta. Tu autorska prava prestaju inače se može dogoditi da će svi proglasiti ono što rade svojim autorskim djelom i tražiti naknadu što koristimo stvari koje smo kupili i koje su naše. Ne može se tri puta ili sto puta naplaćivati jedna stvar.
Sad idu i neke kretanarije s naknadama za posuđivanje knjiga u knjižnicama. Država je platila te knjige. Basta. Što sad se ima plaćati naknada jer ljudi posuđuju knjige. A ja često knjigu čitam u kafiću, da se onda i tu naprdi naknada za čitanje knjiga vlasnicima kafića.
A tko su ti što tri puta naplaćuju svoja prava? Plaćaju li oni svoje obaveze. Plaćaju li autori svoja poreze. Koliko poreza oni plate?
Jeste li i vi čuli da glazbenici traže da ih se plaća na ruke. A poreznici bi tu imali pune ruke posla. Eto neka provjere na interenetu tko je prošlo ljeto gdje gostovao na feštama po raznim mjestima uz obalu, pa lijepo đir do pjevača i onih što su organizirali feštu da vidimo tko je i koliko poreza platio.
Glupo bi bilo da se njima tri puta plaća za jednu stvar, a oni ni onu jednu ne plaćaju.
misao dana:
Kupovati nešto da bi od toga imao koristi, kako pokvareno!
komentiraj (20) * ispiši * #
06
ponedjeljak
siječanj
2014
Rješenja (bez ideologije)
Ajmo malo bez ideologije, racionalno i objektvino sagledati koji su problemi u državi i kakva rješenja objektivni i racionalni ljudi predlažu.
Po onome šo možemo čuti u medijia i od ljudi oko nas, gotovo da postoji konsenzus oko toga da imamo prevelike troškove, a premalo investicija.
Rezanjem troškova smanjujemo rashode i raconaliziramo potrošnju na razumnu mjeru.
Investicijama povećavamo zaposlenost, prihode građana, poduzetnika i države te povećavamo cjelokupno bogatstvo zemlje
Znači ako hoćemo naći prava rješenja trebamo uvidjeti što je to trošak pa onda te troškove rezati i na njima štediti.
Također ako ćemo izići na pravi put potrebne su nam investicije koje će donijeti zaposlenja i prihode, zato njih treba poticati i olakšati posao investitorima.
Eto to izgleda potpuno razumno i neideologizirano, a sad idemo istim putem dalje u pojedinačne primjere slijedeći postavljena pravila pa da vidimo do čega će nas dovesti.
Dentalni turizam
Dentalni turizam dovodi do zaposlenosti i povećanja turističkog prometa. Dentalni turisti će trošiti više novca kod nas, a ovako možemo i produžiti turističku sezonu.
Znači, dodatni prihodi i zaposlenost, povećano punjenje proračuna, sve to pokazuje kako je ulaganje u dentalni turizam investicija, a investicije treba poticati.
Bolnice
Bolnice su dio javnog zdravstvenog sustava, zapošljavaju doktore koje financira proračun,financiraju se iz doprinosa zaposlenih. Akako doprinosi opterećuju plaće i povećavaju troškove poslodavcima jasno je da ulaganje u bolnice trošak, a troškove treba rezati.
Golf igrališta
Kako golf igrališta privlače bogate strance, koji troše kod nas. Kako ona nisu u vlasništvu države, kako zapošljavaju ljude u privatnom sektoru i potiču potrošnju luksuzne robe, to znači da od golf igrališta imamo financijske koristi i da ona predstavljaju investiciju, a investicije treba poticati.
Dječja igrališta i školske dvorane
Kako se izgradnja dječjih igrališta i školske dvorane financira iz državnog ili lokalnih proračuna, kako su neprofitna i još zahtjevaju održavanje jasno je da su dječja igrališta i školske dvorane trošak, a troškove treba rezati.
Florida
Izgradnja Floride na Jadranu u kojoj bi živjeli umirovljenici iz stranih zemalja, jeli jogurte i jabuke, ne opterećuje proračun. Zapošljavala bi radnike u privatnom sektoru, a strani umirovljenici bi troškove plaćali od penzija koje im daju njihove zemlje. To znači da mi ne bi trošili a njih, i da ulaganje u Floridu predstavlja investiciju, a investicije treba poticati.
Hrvatski umirovljenici i starački domovi
Kako se hrvatske umirovljenike financira se iz državnog proračuna i kako izdvajanja za njih opterećuju državu i plaće koje poslodavci isplaćuju, jasno je vidljivo da su hrvatski umirovljenici trošak, a troškove treba rezati.
Birokracija u službi investitora
Kako investitori donose novac i prihode tada je jasno da državna birokracija treba služiti investitorima, bogatima koji imaju novac. Njima treba pomoći da ne čekaju puno na rješavanje papirologije i treba im biti što jeftinija. Zapošljavanje birokracije koja će opsluživati i pomagati bogatima je dakle investicija, a investicije treba poticati.
Birokracija u službi građana
Naši građani su osiromašeni tako da od njih i nema neke vele koristi. Uostalom, njima ionako birokracija uglavnom služi da ostvare neka svoja "prava" koja će poslije donijeti još više troškova državi. Znači oni oni mogu čekati, a treba im i dobro naplatiti papirologiju jer je to jednin prihod koji će država od njih dobiti. Iz ovoga vidimo da je birokracija u službi građana trošak, a troškove treba rezati.
Dakle, iz ovoga možemo jasno razlučiti što je trošak, a što investicija.
TROŠAK: bolnice, dječja igrališta i školske dvorane, hrvatski umirovljenici, birokracija u službi građana
INVESTICIJA: dentalni turizam, golf igrališta, Florida, birokracija u službi investitora
A kad znamo što je trošak, a što investicija, onda znamo i što poticati, a na čemu štediti. Na nama je da pomognemo državi i da pokažemo što više primjera koji jasno pokazuju što je to trošak, a što investicija i to bez ikakvih podjela i ideologiziranja.
Imate li vi kakvih ideja što je to trošak, a što investicija?
komentiraj (9) * ispiši * #
02
četvrtak
siječanj
2014
Otvorene liste na izborima
Premijer Milanović je na twitteru prije par dana najavio moguće uvođenje otvorenih lista na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. tako bi mogli i izravno birati politačare koje želimo u Saboru. Bi li to bilo dobro rješenje?
Sada izravno biramo gradonačelnike. To je urodilo i izborom Bandića i Keruma za gradonačelnike naših najvećih gradova.
Koliko je to doprinijelo da se ostvare želje i potrebe građana te razvije demokracija? Koliko je to poboljšalo demokratičnost društva, poštovanje volje birača?
Sve ovisi o uvjetima unutar kojih se radi. Otvorene liste mogu pomoći da netko s margine izbije na vrh, ali isto tako može značiti da će se stranačka stega još i više pojačati.
Političari se trebaju istaknuti svojim radom između dva izbora i tako se nametnuti glasačima i svom stranačkom vodstvu. Dobar kandidat koji je prihvatljiv i stranci i glasačima se najbolje može istaknuti svojim radom. Stranka lako marginalizira neposlušne, bili oni izabrani ili ne, a i do sada je bilo ljudi koji su solirali i onda najčešće nestajali s lista na slijedećim izborima.
Kakav će utjecaj takve liste imati na koalicije? Ako glasači manjeg koalicijskog partnera glasaju samo za svojih jednog ili dva kandidata, a glasači većeg koalicijskog partnera rasprše svoje glasove, onda bi se moglo dogoditi da manja stranka dobije neproporcionalno veliki udjelu izabranih u odnosu na snagu stranke. To bi moglo uzrokovati i nevoljkost sklapanja koalicija. Možda i još veće jačanje dvostranačja kod nas.
Otvorene liste mogu biti dobre, ali to ovisi i o mnogo drugih okolnosti u društvu. Slično kao i kod izravnog biranja gradonačelnika. Tamo gdje su i natpolovična većina vijećnika i gradonačelnik iz iste stranke imamo stabilnu vlast, tamo gdje to nije slučaj imamo nestabilnu vlast s mnogo blokiranja odluka, podmetanja, prebacivanja odgovornosti, političke trgovine...
Što se tiče političara i imanja bolje političke elite, ja bih postavio uvjet da svatko tko se želi natjecat za neko mjesto na lokalnoj ili državnoj razini mora položiti ispit kojim dokazuje da zna kako funkcionira država, koje su njegove ovlasti i koje su ovlasti države, tko je za što odgovoran u državi, što je posao Sabora, što Vlade, što županija, a što općina i gradova.
Kao što npr. profesori i medicinske sestre moraju polagati državne ispite u kojima pokazuju da imaju stručno znaje, da poznaju Ustav, da poznaju zakone koji se tiču njihove struke, tako bi i zastupnici, ministri, općinski načelnici i drugi morali pokazati da znaju u što se upuštaju i što je njihov posao. Dojam je da ovi naši političati često puta nemaju uopće pojma koje su im dužnosti i obaveze i što je područje njihova rada.
Uostalom, ako se traže ispiti za dadilje i pastire onda može i za političare.
komentiraj (14) * ispiši * #
