Otvorene liste na izborima

Premijer Milanović je na twitteru prije par dana najavio moguće uvođenje otvorenih lista na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. tako bi mogli i izravno birati politačare koje želimo u Saboru. Bi li to bilo dobro rješenje?

Sada izravno biramo gradonačelnike. To je urodilo i izborom Bandića i Keruma za gradonačelnike naših najvećih gradova.

Koliko je to doprinijelo da se ostvare želje i potrebe građana te razvije demokracija? Koliko je to poboljšalo demokratičnost društva, poštovanje volje birača?



Sve ovisi o uvjetima unutar kojih se radi. Otvorene liste mogu pomoći da netko s margine izbije na vrh, ali isto tako može značiti da će se stranačka stega još i više pojačati.

Političari se trebaju istaknuti svojim radom između dva izbora i tako se nametnuti glasačima i svom stranačkom vodstvu. Dobar kandidat koji je prihvatljiv i stranci i glasačima se najbolje može istaknuti svojim radom. Stranka lako marginalizira neposlušne, bili oni izabrani ili ne, a i do sada je bilo ljudi koji su solirali i onda najčešće nestajali s lista na slijedećim izborima.



Kakav će utjecaj takve liste imati na koalicije? Ako glasači manjeg koalicijskog partnera glasaju samo za svojih jednog ili dva kandidata, a glasači većeg koalicijskog partnera rasprše svoje glasove, onda bi se moglo dogoditi da manja stranka dobije neproporcionalno veliki udjelu izabranih u odnosu na snagu stranke. To bi moglo uzrokovati i nevoljkost sklapanja koalicija. Možda i još veće jačanje dvostranačja kod nas.

Otvorene liste mogu biti dobre, ali to ovisi i o mnogo drugih okolnosti u društvu. Slično kao i kod izravnog biranja gradonačelnika. Tamo gdje su i natpolovična većina vijećnika i gradonačelnik iz iste stranke imamo stabilnu vlast, tamo gdje to nije slučaj imamo nestabilnu vlast s mnogo blokiranja odluka, podmetanja, prebacivanja odgovornosti, političke trgovine...



Što se tiče političara i imanja bolje političke elite, ja bih postavio uvjet da svatko tko se želi natjecat za neko mjesto na lokalnoj ili državnoj razini mora položiti ispit kojim dokazuje da zna kako funkcionira država, koje su njegove ovlasti i koje su ovlasti države, tko je za što odgovoran u državi, što je posao Sabora, što Vlade, što županija, a što općina i gradova.

Kao što npr. profesori i medicinske sestre moraju polagati državne ispite u kojima pokazuju da imaju stručno znaje, da poznaju Ustav, da poznaju zakone koji se tiču njihove struke, tako bi i zastupnici, ministri, općinski načelnici i drugi morali pokazati da znaju u što se upuštaju i što je njihov posao. Dojam je da ovi naši političati često puta nemaju uopće pojma koje su im dužnosti i obaveze i što je područje njihova rada.

Uostalom, ako se traže ispiti za dadilje i pastire onda može i za političare.