pjesme za djecu

četvrtak, 06.06.2013.

PRKONJICA SE ZALJUBIO

PRKONJICA SE ZALJUBIO

Popeo se vješto
do nekog balkona,
šeretski promatrao
jednu macu.
Bila je to prava
perzijska mačka
i imala je
bebastu facu.
Oponašao je
starog mačka,
ljubavna pjesma
prava mu bila,
al' amorova strelica
nije poletjela;
Maca je
druge mačore htijela.
I nije vodio
računa o svemu
jer prošla je Veljača.
Zbog ovog slučajnog
susreta na balkonu
bilo je puno
mačjeg plaća.
I nije mu to
prvi puta
gledati mace plemenite.
Kasnije će iste
greške praviti
i kad dođu
godine bremenite.

NEZGODE U KOKOŠINCU

NEZGODE U KOKOŠINJCU

Pijetlovi prvi
najavljuju zoru,
malo se selo
iz sna budi.
Zaškripio stari
bagremov đeram,
na trjemove, pospani
izlaze ljudi.
Sve on to snima
sa sjenika;
Stvarno je ovo
seoska idila,
stvarno je ovo
prekrasna slika.
Al' opet mu zakrulji
u stomaku;
Mora brzo
pronaći hranu,
iskoristiti dok su
svi pospani.
Lakše ujutro
nego po danu.
Uzvere se po
krovu čardaka,
pretrči do starog
ruševnog svinjca
i preko niske
grane oraha
došulja se
do kokošinjca.

Oči mu zasvijetle
od radosnog sjaja;
U jednom gnijezdu
snimio je
barem pet, šest
svježih jaja.
I brzo se dao
na posao;
Jedno od drugo
razbija jaja
i brzo, hlapljivo
jezikom grabi
tu guštima gurmanskim
nema kraja.

Al' nije dugo
trajala idila.
Kvočka se na njega
okomila.
Kljucnula ga je
tako jako,
da je po mačji
glasno zaplak'o
i brzo zbrisao
daleko u polje,
i nije bio
dobre volje.
Tugovao je za
svojom kućicom
i svojom dragom
tetom Rezicom.

Al' ponos mu
nije dozvolio,
vratit se kući
u njeno krilo
i zato je jako
tužan bio,
i teško mu je
zbog svega bilo.
Dosta mu bilo
njegovih snova,
dosta mu bilo
skitnje i gladi.
Svaka njegova
avantura nova
zahtijevala je
da puno radi.

Primjetio on
malog žapca,
šapom se gladi
po stomaku,
njega bi lako
ulovio,
al' mogao bi ga
pojesti
samo u mraku.
Zato se on
prikrao do vrapca
koji je živkao
vrh neke grane
i polako mu prišao
sa druge strane.
Vrabac je pjevajući
ipak sluš'o
i nije čak ni
znatiželjan bio.
Jednostavno je
odlepršo.

Ipak je on
gradski mačak,
u gradu je za hranu
potreban novac.
Za život u prirodi
potrebno bi bilo
biti puno
spretniji lovac.
Drugo mu više
preostalo nije
i krenuo je opet
put deponije.


Najeo se neke
odbačene hrane,
zavukao se u staru
kantu bez dna
i uzalud pokušavao
dokopati se sna.
I smislio on tako
čim svane zora,
nema mu druge;
Vratit' se mora.
Još je po mraku
krenuo kući.
Trčeći tako
po rosnoj travi
smišljao je kako se
u kuću uvući.
Al' vrata su bila
odškrinuta.
Čekala je njega
teta Rezica;
Možda se ipak
vrati s puta?

Bio je jako
zbunjen i posramljen,
vidjelo se to
na mačjem licu,
ali u očima mu je
bljesnula sreća
kad je ugledao
tetu Rezicu.
Stidljivo je
pognuo glavu,
prišao joj polako
podvijena repa,
mijaukao tiho
kao da plače.
I dobro kažu;
Ljubav je slijepa.

Prijala mu jako
svježa hrana.
Uživao je mazeći se
u njenom krilu
i bio je siguran
da više nikad
neće pobjeći
iz toplog stana.

Opet je u miru
provodio dane,
a imao je
i novog druga.
Nabavila ga
teta Rezica,
dok ju je mučila
za mačkom tuga.
Malo je na njega
ljubomoran bio
i smetala mu
njegova graja,
i njegovo posprdno:
Maćore! Maćore! ,
al' navikao se
i na papagaja.

Jest da je ponekad
budan snivao
i smješeći se
glasno preo,
u mislima ga očerupao
i naravno poslije
u slast pojeo.

Bila je to
njegova tajna,
snovi za budne
svakoga dana
i pored dobre
domaće klope,
bila mu to
duševna hrana.

Kad mu je kreštanje
išlo na živce
pobjegao je
malo iz stana,
tražio po gradu prijatelje,
al' vraćao se
u smiraj dana!

NEZGODE PRKONJICINE

NEZGODE PRKONJICINE

E da je samo
barem znao
zašto im se
tako dopao;
Zbog ogrlice
protiv buha,
znali su da je
gradski mačak
i ostavili mu
u zdjelici fiša,
pečene ribe
i krišku kruha.

Veselo je trčao
pored potoka
osluškujući buku neku
i ubrzo je ugledao;
Potok se ulijeva
u veliku rijeku.
Promatrao je
k'o u snu nekom;
Veliki brod
gdje plovi rijekom.
Očaran ljepotom,
zaglušen bukom,
gledao je zastavu
koja treperi.
Kao da mu brod
maše sa rukom.
Zaustavio se
tik do vode
i mahao repom
dugo dugo
i jedva je zdimio
od obale,
kada je snimio
velike vale.

Vrati se
uzvodno uz potok
do zdjele fiša
i kriške kruha,
i uporno pokušavao
skinuti
ogrlicu protiv buha.

Prespavao je
na staroj vrbi,
trčkarao cijelog
slijedećeg dana.
Trčao do rijeke
pa nazad do vrbe
dok je trajala
ostavljena hrana.

Pred večer je počeo
puhati vjetar.
Tmasti se oblaci
po nebu vuku,
odjurio je
put nekog sela
pronaći za sebe
mirniju luku.
I prvi put je
iskreno poželio
tete Rezice
toplu ruku.

Uhvatile su ga
tek prve kapi
prohladne, ljtne,
večernje kiše,
al' popeo se
na stari sjenik,
a meko sijeno
baš mu miriše.
I prevari ga
san sve do jutra.
Prilično gladan
i stvarno jadan
probudio se
naravno sutra.

četvrtak, 07.02.2013.

Stajao on tako

Stajao on tako
dugo na panju,
a baš je bio
u jadnom stanju.
Naćulio uši,
njuškicom njuši;
Od nekud mu
papica miriše
i dim se neki
od nekud puši.
Krenuo tako
vođen nosom
po puteljku
nekom kosom
i odjednom više
usamljen nije.
Stigao je
do deponije.
Bilo je tu
puno maćora,
svi nešto prevrću,
a još je zora.
Nije baš neka
luksuzna hrana,
k'o ona u zdjelici
gradskog stana,
al' glad ne pita,
jer to je ipak
nekakva klopa
za maćora
koji skita.
Primijetio ga neki
odrpanac,
a on mu priđe
k'o stari znanac.
Stari se maćor
nakostriješi
i ljutito
frkće na njega.
I drugi su se
slično postavili,
došlo mu da se
lati bjega.
Al' glad ne pita;
Pažljivo se
povuče nazad
i šmugne u njivu
mladog žita.
Puzeći tako
vješto se krije
i ode na drugu
stranu deponije.
I tamo se našla
neka hrana
jest da je
malo ustojana.
Važno da nema
onih maćora.
Na kraju krajeva
papat se mora.
-
Vratio se nazad
do potoka
njuškicom njušio
žuti cvijet,
popeo se opet
na staru vrbu,
preo i sanjao
ljepši svijet.
Sanjao on tako
do podneva;
Slavuja poj,
leptira let,
sanjao kako je
postao lovac
i plovio brodom
k'o moreplovac.
-
Meko mu lišće
dotiče uši
i on se trgne;
Gleda i njuši.
Pred njim je grana
stare vrbe,
a na obali
vatrica gori
i iz kotlića
već se puši.
Skoči na granu
i pođe hrabro
med čeljad stranu.
A to su bili
dobri ljudi
ili im je mačak
simpatičan bio.
Ma bio im je
baš po ćudi!
Smjestio se u krilo
neke snaše
i odmah počeo
glasno presti,
i mijesiti šapama,
i vidjelo se
da mu paše.
Ovaj put je
imao sreće;
Umjesto da juri
poljskog miša
on se vješto
mazio u krilu
i dobio punu
zdjelicu fiša.
I bio je sa njima
dok su jeli,
trčkarao je
za nekim klincem
i tek dva put' je
mahnuo repom
kad su u auto sjeli.

srijeda, 23.01.2013.

Zgode mačka Prkonjice 2

ZGODE MAČKA PRKONJICE

Mali je mačak
zbog svoje ćudi
i radi izvođenja
sličnih trica
dobio ime što ga nagrdi;
Nazvala ga je Prkonjica.

U mačjoj duši
on je bio
ipak sanjar i lutalica.

Smislio on jednog
proljetnog dana,
iskrasti se
iz gradskog stana.
Vukla ga želja
u nove zgode;
Sa bistrog izvora
piti vode,
Cvjetnom livadom
jurit' leptira,
grickati u šumi
plodove žira.
Uloviti ponekad
kojeg miša,
upoznati medu
što nije od pliša.
Spavat' na sagu
travnatom mekom,
gledati brodove
kad plove rijekom.

Jurio on tako
proplankom nekim,
po tvrdom kamenu
šapama mekim.
U predvečerje
umor ga svlada,
a već je daleko
odmaglio od grada.
Mačak k'o mačak
bilo mu prvo
popeti se
na prvo drvo.
Na debelu granu
udobno sjesti,
dremuckati
i glasno presti.

Probudilo ga
prvo sunce,
pospano u šumski
proplanak bulji,
tek čuje svoje mačje srce,
u stomaku mu
nešto krulji.
Hm…nije si ponio
ni malo novca,
a nije izučio
zanat lovca.
Naćulio on mačje uši
iz tišine ga
neki šum prene.
To potok žubori
podno njega,
u njemu ribice
plove snene!
Brk mu se mačji
veselo smije;
E to su prave
vragolije!
Polako do potoka
bistrog krene;
Iznenadit će
ribice snene.
Al' kamen u potoku
klizak je bio
i jadan se
skoro utopio.
Jedva se izvukao
iz hladne vode,
presjele mu
lovačke zgode.
Odvukao se
do nekog panja
na kog je pao
sunca tračak,
otresao je vodu
sa mokrog krzna
i baš je izgledao
k'o pokisli mačak

četvrtak, 27.12.2012.

Mačak Prkonjica - priča - 1

Mačak Prkonjica priča 1

Priče su ove
čitke i lake
mogu ih čitati
čak djedovi i bake

U užem centru
nekog grada,
živjela jedna
starija žena,
u lijepoj kući
s balkonom i vrtom,
al' tužna je bila
priča njena.
Poželjela ona
sebi druga
i nabavila malog mačka
punog prekrasnih
poprečnih pruga,
Nije on bio
plemenitog roda
i nije imao
pisano porijeklo.
Bio je on
obični avlijaner
kako bi se
u našem
narodu reklo.

Mazila ona
njega tako
pazila ga kao sina,
kupovala mu
Wiskas hranu,
pojila mlijekom.
Prava milina!

Kupila mu
mačju košaru
i redovito ga
vodila veterinaru.
Šetala sa njim
po cvjetnom vrtu,
pratio ju je
uvijek na putu,
u krilu joj je
često preo.
Mazio se njuškicom
kraj njenog lica
pogotovo kad se
dobro najeo.
Ma bio je
prava ulizica!
Često su sjedili
ispred Tv-a
promatrali neka
čudna lica,
slušali glazbu,
gledali crtiće.
Odgledali su
puno filmova,
a najviše
meksičkih sapunica.

Smetala ga jedino
navika njena;
Kupanje, češljanje
i feniranje.
Na ljudski način
higijena.
I nije volio
kad ga mazi
rukom ispod trbuha,
a najviše je
mrzio na svijetu,
nositi ogrlicu
protiv buha.

Ma volio je on
svoju tetu Rezicu,
al' ipak je nekako
sretniji bio
kad je zbrisao
na ulicu
ili kad je ostao
sam u stanu
i sa stola krao
njezinu hranu.

Volio je po vrtu
ganjati ptice.
Jednom je operušao
neopreznog vrapca
i naravno
opet je snimio
ljutito lice
tete Rezice.

subota, 13.10.2012.

Bio sam u Mačkovcu

Klinci, klinceze, maćori, mace,
drugovi, pajdaši i ostala šnjura;
Uselio sam u štagalj u Mačkovcu
kod baja Đuke!?
Na prijateljstvo se ta suradnja fura!?
Ujutro kad ide
po sjeno za blago
zgrabi me onim velikim šakama,
nježno me pogleda,
k'o da bi me podrago!?
Al' ne može on to učiniti
ni za sveg svijeta blago!?
A siguran sam ;
Ima veliku, mekanu dušu!
Ali običaji su tamo drugačiji!?
Tamo drugačiji vjetrovi pušu!
Onda me baci nazad u sijeno,
i malo me izvalja u njemu!?
To je za njega vrhunac nježnosti!?
Ma takav je u svemu!
Mahne mi na odlasku
i promrsi kroz zube:
«Imaš potpunu slobodu!»
A to znači;
Ako sam gladan nek lovim mišove
i pijem iz bunara vodu.
Siguran sam da nikad nije
ni čuo za bon-ton!
Zamislite! On fićuka za mnom
k'o da sam đukela!?
Eto takav je on!!
Ma pobjeći ću prvom prilikom iz sela!?
… Malo me sramota od tete Rezice!?
Sada je sigurno tužna i sama!
Ma bilo bi mi dosadno stalno kod nje,
a i moje pričanje
bilo bi dosadno Vama!?
A osim toga!?
Najviše me smeta
što nemam priključak interneta!?
Manjkate mi!?
Naučio sam na Vas!
U Vašem društvu nalazim spas!!
Ali i tamo je bilo dobro;
Sasvim na kraju malog sokaka.
Tamo se događalo svašta!
Bilo je ludo
od jutra do mraka!
Lovili smo mišove,
krali kobasice,
skakali s krova na krov!
Nabildao sam malo muskulaturu!
Osjećam se kao nov!
Bili su i jedni mačji svati;
Mijaukali smo na krovu.
Ma neću više u mačje svatove,
ma za nikak'u lovu!?
A da ste vidjeli starog Žućka!
Zaspao je mijaučući na krovu
i pao ravno na jednog pasa.
Pobjegli su svaki na svoju stranu
u strahu tražeći spasa.
Ma nije izlazio sedam dana na sokak,
a i babe Marte đukela;
Zalajao bi tek
dva-tri puta
kad padne veliki mrak.
Ma siguran sam
kad vidi mačku
puls mu dvostruko skoči;
U strahu su djeco velike uši,
ali još veće su oči!
Ali sviđa mi se kod njih
što po naški divane!
Nema tu engleskih riječi
il' s neke druge strane.
I svi su , onako…dobričine:
Čvrsto ti stisnu šapu.
Ma kažem Vam;
Upoznao sam pravu šnjuru!
Našao sam pravu klapu!!

osobno mačak Prkonjica

nedjelja, 16.09.2012.

Otrčao sam s fejsa na blog uz pomoć računala gazdinog!?

Mijau!.. Ja sam mačak Prkonjica!!
Zar me ne poznajete za majku milu?
Zaželio sam Vas se jako!!
Bio sam već na gazdinom profilu.
Izgubio sam ključ od mojeg bloga??
Otvorio sam drugi!?
Za milog Boga!!
Ma nisam naučio još sve te cake!?
Naučit ću ih repa mi moga;
Kad u kući ne bude djeda i bake!??
Prošvercajte na balkon u zdjelici mlijeka
možda je neka maca gladna!?
Br…… Sjetim se pjesme o zeki!!
Vjeruj te mi noćas je zima bila gadna!!
Iskoristio sam gužvu pa Vam se javljam!!
To Vam je djeco noćna mora!??
Javio sam se s facebook profila
naravno!?? Mojeg autora!!
Dokopao sam se njegovog kompa
dok je on u dnevnom boravku s bakom:
I čudim se njegovom pokretu svakom!??
Eno.. .. Nešto se čačka po licu!??
Mijau!.. .. Repa mi.. Briše suze!??
Gleda s bakom sapunicu!!!
Evo dolazi!!!
Brišem!!.. .. BOG!!!
Napuštam Internet, facebook i blog!!!

osobno mačak Prkonjica

četvrtak, 13.09.2012.

djed i unuci

Pitali djedu za kasnih večeri,
unuci njegovi Marko i Marta;
Zašto su djedo stari Slavonci
pravili kuće od pljeve i blata?

Zašto su kuće imale trjemove
male prozore i niske krovove?
Zašto su djeca u ćošku imala
malene stoliće, klupice, stolove?

Zašto su im krovovi bili
pokriveni trskom, raženom slamom?
Zašto su djeca išla u polje
sa starim djedom, bakom i mamom?

Zašto su kosili žito s kosom,
vezali užima i žnjeli sa srpom'
Zašto je kraj peći stajala lopara
i garava motka sa starom krpom?

Zašto su ornice, plug i drljača
u prašini pod starom šupom?
I zašto dado kaže sa smiješkom;
Djedo to gleda s posebnom lupom!?

Zašto pod zrakom zalazećeg sunca
u djedovom oku zablista suza
kad zamisli sebe na svojem vrancu
kako ga u galop tjera – mamuza?




Dali je djeda bio kauboj
jer kaže da je konje jašio?
Dali je posjetio druge planete
i dali se nekada nečeg' plašio?

… …

E djeco moja slušajte sada;
Sve će Vam djedo polako reći!
I djeda je slušao svojeg star' apu
za zimskih večeri kraj tople peći!

Kuće su pravili od pljeve i blata
zbog jakih zima i vrućih ljeta,
a široke trjemove i male prozore
da im srpanjsko sunce ne smeta!

Ali da može u jeseni kasne
prosuti zrake po starom astalu,
jer kako bi tete mame i bake
štrikale čarape za dječicu malu?

A trska i slama na nisku krovu
čuvaju čeljad od vrućih ljeta!?
To su saznanje uveli ponovno
u programe i planove fakulteta!

A djeca su išla prostirat uža
i skupljati grabljama rasutu slamu
kako bi razumjeli djedove i bake
i više slušali tatu i mamu!


Žito se kosilo kosom i srpom
da radom skrbe sebe i djecu.
Jer rad je kažu; Stvorio čovjeka.
Tako su rekli, a sad … to niječu!?

Bake su pekle domaćeg kruha
za gladnu čeljad sebe i djeda!?
Sad domaći kruh jedu gospoda
i baš im kažu; U tek sjeda!?

Stare alatke stoje pod šupom
još kao sjećanje na drugo vrijeme
kad su ljudi bili ljudi,
djeca djeca, a žene žene!?

Djedu zbog vranca zablista suza
jer mu je bio i brat i pomoć.
S njim je orao, vozio žito,
iz birtije se vraćao kasno, u ponoć!

Da!! Kauboj je djeda bio
hranio konje, krave i bika,
a noću je posjetio sva sazviježđa
čeznutljivim pogledom sa sjenika.

Za strah me pitate i suzu u oku,
i čega se djedovi najviše bole;
Tužan je život, upitna budućnost
ljudi, koji ne poznaju korijene svoje!?

Zorislav Vidaković

Bio sam u Mačkovcu

Klinci, klinceze, maćori, mace,
drugovi, pajdaši i ostala šnjura;
Uselio sam u štagalj u Mačkovcu
kod baja Đuke!?
Na prijateljstvo se ta suradnja fura!?
Ujutro kad ide
po sjeno za blago
zgrabi me onim velikim šakama,
nježno me pogleda,
k'o da bi me podrago!?
Al' ne može on to učiniti
ni za sveg svijeta blago!?
A siguran sam ;
Ima veliku, mekanu dušu!
Ali običaji su tamo drugačiji!?
Tamo drugačiji vjetrovi pušu!
Onda me baci nazad u sijeno,
i malo me izvalja u njemu!?
To je za njega vrhunac nježnosti!?
Ma takav je u svemu!
Mahne mi na odlasku
i promrsi kroz zube:
«Imaš potpunu slobodu!»
A to znači;
Ako sam gladan nek lovim mišove
i pijem iz bunara vodu.
Siguran sam da nikad nije
ni čuo za bon-ton!
Zamislite! On fićuka za mnom
k'o da sam đukela!?
Eto takav je on!!
Ma pobjeći ću prvom prilikom iz sela!?
… Malo me sramota od tete Rezice!?
Sada je sigurno tužna i sama!
Ma bilo bi mi dosadno stalno kod nje,
a i moje pričanje
bilo bi dosadno Vama!?
A osim toga!?
Najviše me smeta
što nemam priključak interneta!?
Manjkate mi!?
Naučio sam na Vas!
U Vašem društvu nalazim spas!!
Ali i tamo je bilo dobro;
Sasvim na kraju malog sokaka.
Tamo se događalo svašta!
Bilo je ludo
od jutra do mraka!
Lovili smo mišove,
krali kobasice,
skakali s krova na krov!
Nabildao sam malo muskulaturu!
Osjećam se kao nov!
Bili su i jedni mačji svati;
Mijaukali smo na krovu.
Ma neću više u mačje svatove,
ma za nikak'u lovu!?
A da ste vidjeli starog Žućka!
Zaspao je mijaučući na krovu
i pao ravno na jednog pasa.
Pobjegli su svaki na svoju stranu
u strahu tražeći spasa.
Ma nije izlazio sedam dana na sokak,
a i babe Marte đukela;
Zalajao bi tek
dva-tri puta
kad padne veliki mrak.
Ma siguran sam
kad vidi mačku
puls mu dvostruko skoči;
U strahu su djeco velike uši,
ali još veće su oči!
Ali sviđa mi se kod njih
što po naški divane!
Nema tu engleskih riječi
il' s neke druge strane.
I svi su , onako…dobričine:
Čvrsto ti stisnu šapu.
Ma kažem Vam;
Upoznao sam pravu šnjuru!
Našao sam pravu klapu!!

osobno mačak Prkonjica

<	lipanj, 2013
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?