pjesme za djecu

četvrtak, 06.06.2013.

PRKONJICA SE ZALJUBIO

PRKONJICA SE ZALJUBIO

Popeo se vješto
do nekog balkona,
šeretski promatrao
jednu macu.
Bila je to prava
perzijska mačka
i imala je
bebastu facu.
Oponašao je
starog mačka,
ljubavna pjesma
prava mu bila,
al' amorova strelica
nije poletjela;
Maca je
druge mačore htijela.
I nije vodio
računa o svemu
jer prošla je Veljača.
Zbog ovog slučajnog
susreta na balkonu
bilo je puno
mačjeg plaća.
I nije mu to
prvi puta
gledati mace plemenite.
Kasnije će iste
greške praviti
i kad dođu
godine bremenite.

NEZGODE U KOKOŠINCU

NEZGODE U KOKOŠINJCU

Pijetlovi prvi
najavljuju zoru,
malo se selo
iz sna budi.
Zaškripio stari
bagremov đeram,
na trjemove, pospani
izlaze ljudi.
Sve on to snima
sa sjenika;
Stvarno je ovo
seoska idila,
stvarno je ovo
prekrasna slika.
Al' opet mu zakrulji
u stomaku;
Mora brzo
pronaći hranu,
iskoristiti dok su
svi pospani.
Lakše ujutro
nego po danu.
Uzvere se po
krovu čardaka,
pretrči do starog
ruševnog svinjca
i preko niske
grane oraha
došulja se
do kokošinjca.

Oči mu zasvijetle
od radosnog sjaja;
U jednom gnijezdu
snimio je
barem pet, šest
svježih jaja.
I brzo se dao
na posao;
Jedno od drugo
razbija jaja
i brzo, hlapljivo
jezikom grabi
tu guštima gurmanskim
nema kraja.

Al' nije dugo
trajala idila.
Kvočka se na njega
okomila.
Kljucnula ga je
tako jako,
da je po mačji
glasno zaplak'o
i brzo zbrisao
daleko u polje,
i nije bio
dobre volje.
Tugovao je za
svojom kućicom
i svojom dragom
tetom Rezicom.

Al' ponos mu
nije dozvolio,
vratit se kući
u njeno krilo
i zato je jako
tužan bio,
i teško mu je
zbog svega bilo.
Dosta mu bilo
njegovih snova,
dosta mu bilo
skitnje i gladi.
Svaka njegova
avantura nova
zahtijevala je
da puno radi.

Primjetio on
malog žapca,
šapom se gladi
po stomaku,
njega bi lako
ulovio,
al' mogao bi ga
pojesti
samo u mraku.
Zato se on
prikrao do vrapca
koji je živkao
vrh neke grane
i polako mu prišao
sa druge strane.
Vrabac je pjevajući
ipak sluš'o
i nije čak ni
znatiželjan bio.
Jednostavno je
odlepršo.

Ipak je on
gradski mačak,
u gradu je za hranu
potreban novac.
Za život u prirodi
potrebno bi bilo
biti puno
spretniji lovac.
Drugo mu više
preostalo nije
i krenuo je opet
put deponije.


Najeo se neke
odbačene hrane,
zavukao se u staru
kantu bez dna
i uzalud pokušavao
dokopati se sna.
I smislio on tako
čim svane zora,
nema mu druge;
Vratit' se mora.
Još je po mraku
krenuo kući.
Trčeći tako
po rosnoj travi
smišljao je kako se
u kuću uvući.
Al' vrata su bila
odškrinuta.
Čekala je njega
teta Rezica;
Možda se ipak
vrati s puta?

Bio je jako
zbunjen i posramljen,
vidjelo se to
na mačjem licu,
ali u očima mu je
bljesnula sreća
kad je ugledao
tetu Rezicu.
Stidljivo je
pognuo glavu,
prišao joj polako
podvijena repa,
mijaukao tiho
kao da plače.
I dobro kažu;
Ljubav je slijepa.

Prijala mu jako
svježa hrana.
Uživao je mazeći se
u njenom krilu
i bio je siguran
da više nikad
neće pobjeći
iz toplog stana.

Opet je u miru
provodio dane,
a imao je
i novog druga.
Nabavila ga
teta Rezica,
dok ju je mučila
za mačkom tuga.
Malo je na njega
ljubomoran bio
i smetala mu
njegova graja,
i njegovo posprdno:
Maćore! Maćore! ,
al' navikao se
i na papagaja.

Jest da je ponekad
budan snivao
i smješeći se
glasno preo,
u mislima ga očerupao
i naravno poslije
u slast pojeo.

Bila je to
njegova tajna,
snovi za budne
svakoga dana
i pored dobre
domaće klope,
bila mu to
duševna hrana.

Kad mu je kreštanje
išlo na živce
pobjegao je
malo iz stana,
tražio po gradu prijatelje,
al' vraćao se
u smiraj dana!

NEZGODE PRKONJICINE

NEZGODE PRKONJICINE

E da je samo
barem znao
zašto im se
tako dopao;
Zbog ogrlice
protiv buha,
znali su da je
gradski mačak
i ostavili mu
u zdjelici fiša,
pečene ribe
i krišku kruha.

Veselo je trčao
pored potoka
osluškujući buku neku
i ubrzo je ugledao;
Potok se ulijeva
u veliku rijeku.
Promatrao je
k'o u snu nekom;
Veliki brod
gdje plovi rijekom.
Očaran ljepotom,
zaglušen bukom,
gledao je zastavu
koja treperi.
Kao da mu brod
maše sa rukom.
Zaustavio se
tik do vode
i mahao repom
dugo dugo
i jedva je zdimio
od obale,
kada je snimio
velike vale.

Vrati se
uzvodno uz potok
do zdjele fiša
i kriške kruha,
i uporno pokušavao
skinuti
ogrlicu protiv buha.

Prespavao je
na staroj vrbi,
trčkarao cijelog
slijedećeg dana.
Trčao do rijeke
pa nazad do vrbe
dok je trajala
ostavljena hrana.

Pred večer je počeo
puhati vjetar.
Tmasti se oblaci
po nebu vuku,
odjurio je
put nekog sela
pronaći za sebe
mirniju luku.
I prvi put je
iskreno poželio
tete Rezice
toplu ruku.

Uhvatile su ga
tek prve kapi
prohladne, ljtne,
večernje kiše,
al' popeo se
na stari sjenik,
a meko sijeno
baš mu miriše.
I prevari ga
san sve do jutra.
Prilično gladan
i stvarno jadan
probudio se
naravno sutra.

<	lipanj, 2013
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?