NEZGODE PRKONJICINE
E da je samo
barem znao
zašto im se
tako dopao;
Zbog ogrlice
protiv buha,
znali su da je
gradski mačak
i ostavili mu
u zdjelici fiša,
pečene ribe
i krišku kruha.
Veselo je trčao
pored potoka
osluškujući buku neku
i ubrzo je ugledao;
Potok se ulijeva
u veliku rijeku.
Promatrao je
k'o u snu nekom;
Veliki brod
gdje plovi rijekom.
Očaran ljepotom,
zaglušen bukom,
gledao je zastavu
koja treperi.
Kao da mu brod
maše sa rukom.
Zaustavio se
tik do vode
i mahao repom
dugo dugo
i jedva je zdimio
od obale,
kada je snimio
velike vale.
Vrati se
uzvodno uz potok
do zdjele fiša
i kriške kruha,
i uporno pokušavao
skinuti
ogrlicu protiv buha.
Prespavao je
na staroj vrbi,
trčkarao cijelog
slijedećeg dana.
Trčao do rijeke
pa nazad do vrbe
dok je trajala
ostavljena hrana.
Pred večer je počeo
puhati vjetar.
Tmasti se oblaci
po nebu vuku,
odjurio je
put nekog sela
pronaći za sebe
mirniju luku.
I prvi put je
iskreno poželio
tete Rezice
toplu ruku.
Uhvatile su ga
tek prve kapi
prohladne, ljtne,
večernje kiše,
al' popeo se
na stari sjenik,
a meko sijeno
baš mu miriše.
I prevari ga
san sve do jutra.
Prilično gladan
i stvarno jadan
probudio se
naravno sutra.
Post je objavljen 06.06.2013. u 21:15 sati.