Stajao on tako
dugo na panju,
a baš je bio
u jadnom stanju.
Naćulio uši,
njuškicom njuši;
Od nekud mu
papica miriše
i dim se neki
od nekud puši.
Krenuo tako
vođen nosom
po puteljku
nekom kosom
i odjednom više
usamljen nije.
Stigao je
do deponije.
Bilo je tu
puno maćora,
svi nešto prevrću,
a još je zora.
Nije baš neka
luksuzna hrana,
k'o ona u zdjelici
gradskog stana,
al' glad ne pita,
jer to je ipak
nekakva klopa
za maćora
koji skita.
Primijetio ga neki
odrpanac,
a on mu priđe
k'o stari znanac.
Stari se maćor
nakostriješi
i ljutito
frkće na njega.
I drugi su se
slično postavili,
došlo mu da se
lati bjega.
Al' glad ne pita;
Pažljivo se
povuče nazad
i šmugne u njivu
mladog žita.
Puzeći tako
vješto se krije
i ode na drugu
stranu deponije.
I tamo se našla
neka hrana
jest da je
malo ustojana.
Važno da nema
onih maćora.
Na kraju krajeva
papat se mora.
-
Vratio se nazad
do potoka
njuškicom njušio
žuti cvijet,
popeo se opet
na staru vrbu,
preo i sanjao
ljepši svijet.
Sanjao on tako
do podneva;
Slavuja poj,
leptira let,
sanjao kako je
postao lovac
i plovio brodom
k'o moreplovac.
-
Meko mu lišće
dotiče uši
i on se trgne;
Gleda i njuši.
Pred njim je grana
stare vrbe,
a na obali
vatrica gori
i iz kotlića
već se puši.
Skoči na granu
i pođe hrabro
med čeljad stranu.
A to su bili
dobri ljudi
ili im je mačak
simpatičan bio.
Ma bio im je
baš po ćudi!
Smjestio se u krilo
neke snaše
i odmah počeo
glasno presti,
i mijesiti šapama,
i vidjelo se
da mu paše.
Ovaj put je
imao sreće;
Umjesto da juri
poljskog miša
on se vješto
mazio u krilu
i dobio punu
zdjelicu fiša.
I bio je sa njima
dok su jeli,
trčkarao je
za nekim klincem
i tek dva put' je
mahnuo repom
kad su u auto sjeli.
Post je objavljen 07.02.2013. u 21:01 sati.