Mačak Prkonjica priča 1
Priče su ove
čitke i lake
mogu ih čitati
čak djedovi i bake
U užem centru
nekog grada,
živjela jedna
starija žena,
u lijepoj kući
s balkonom i vrtom,
al' tužna je bila
priča njena.
Poželjela ona
sebi druga
i nabavila malog mačka
punog prekrasnih
poprečnih pruga,
Nije on bio
plemenitog roda
i nije imao
pisano porijeklo.
Bio je on
obični avlijaner
kako bi se
u našem
narodu reklo.
Mazila ona
njega tako
pazila ga kao sina,
kupovala mu
Wiskas hranu,
pojila mlijekom.
Prava milina!
Kupila mu
mačju košaru
i redovito ga
vodila veterinaru.
Šetala sa njim
po cvjetnom vrtu,
pratio ju je
uvijek na putu,
u krilu joj je
često preo.
Mazio se njuškicom
kraj njenog lica
pogotovo kad se
dobro najeo.
Ma bio je
prava ulizica!
Često su sjedili
ispred Tv-a
promatrali neka
čudna lica,
slušali glazbu,
gledali crtiće.
Odgledali su
puno filmova,
a najviše
meksičkih sapunica.
Smetala ga jedino
navika njena;
Kupanje, češljanje
i feniranje.
Na ljudski način
higijena.
I nije volio
kad ga mazi
rukom ispod trbuha,
a najviše je
mrzio na svijetu,
nositi ogrlicu
protiv buha.
Ma volio je on
svoju tetu Rezicu,
al' ipak je nekako
sretniji bio
kad je zbrisao
na ulicu
ili kad je ostao
sam u stanu
i sa stola krao
njezinu hranu.
Volio je po vrtu
ganjati ptice.
Jednom je operušao
neopreznog vrapca
i naravno
opet je snimio
ljutito lice
tete Rezice.
Post je objavljen 27.12.2012. u 18:23 sati.