ZGODE MAČKA PRKONJICE
Mali je mačak
zbog svoje ćudi
i radi izvođenja
sličnih trica
dobio ime što ga nagrdi;
Nazvala ga je Prkonjica.
U mačjoj duši
on je bio
ipak sanjar i lutalica.
Smislio on jednog
proljetnog dana,
iskrasti se
iz gradskog stana.
Vukla ga želja
u nove zgode;
Sa bistrog izvora
piti vode,
Cvjetnom livadom
jurit' leptira,
grickati u šumi
plodove žira.
Uloviti ponekad
kojeg miša,
upoznati medu
što nije od pliša.
Spavat' na sagu
travnatom mekom,
gledati brodove
kad plove rijekom.
Jurio on tako
proplankom nekim,
po tvrdom kamenu
šapama mekim.
U predvečerje
umor ga svlada,
a već je daleko
odmaglio od grada.
Mačak k'o mačak
bilo mu prvo
popeti se
na prvo drvo.
Na debelu granu
udobno sjesti,
dremuckati
i glasno presti.
Probudilo ga
prvo sunce,
pospano u šumski
proplanak bulji,
tek čuje svoje mačje srce,
u stomaku mu
nešto krulji.
Hm…nije si ponio
ni malo novca,
a nije izučio
zanat lovca.
Naćulio on mačje uši
iz tišine ga
neki šum prene.
To potok žubori
podno njega,
u njemu ribice
plove snene!
Brk mu se mačji
veselo smije;
E to su prave
vragolije!
Polako do potoka
bistrog krene;
Iznenadit će
ribice snene.
Al' kamen u potoku
klizak je bio
i jadan se
skoro utopio.
Jedva se izvukao
iz hladne vode,
presjele mu
lovačke zgode.
Odvukao se
do nekog panja
na kog je pao
sunca tračak,
otresao je vodu
sa mokrog krzna
i baš je izgledao
k'o pokisli mačak
Post je objavljen 23.01.2013. u 18:20 sati.