Lucy u vrtlogu zivota

https://blog.dnevnik.hr/lucyuvrtlogu

nedjelja, 30.07.2006.

Lucy konacno ide na more

Ulovih par minutica slobodnog vremena da vas sve lijepo pozdravim!
Krecem sutra ranom zorom,u 6 sati.Bez dragog,ofkors!
Jucer sam pala s nogu od nepotrebnog shoppinga.Zensko!
Dizanje u 8,shopping do 1,pa bauljanje po konzumu do 3. Zatim se uputila obliznjoj frizerki da mi podreze ispucane vrhove,al zena u guzvi preko glave.
Sad cu se morat prepustit strucnim rukama obliznje mi susjede,jer nedjeljom nitko ne radi!Tak mi i treba kad sve obavljam zadnji cas!Nisam se uspjela ubaciti za debilaciju bikini zone i sad sam osudjena da sama sebi radim brazilian u nedjeljno jutro!I da,nisam se jos ni spakirala,da budem iskrena,nisam jos ni robu ispeglala,a i neznam kaj da nosim.

Pozdravljam vas sve,citamo se za nekih 10-tak dana!

Idem se druziti sa weet trakama.Intimno.

- 09:59 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.07.2006.

Lucy je oteta

Dok ovo pisem po glavi mi se vrte svakakvi osjecaji, strahovi i dileme. Jesam li dobro ucinila kad sam ga primila natrag? Jesam li svjesna da ce opet sve biti isto? Postoji li mogucnost da krene na bolje?Postoji li i najmanja sansa da imamo buducnost?

Bila je to jedna od onih sparnih veceri. Sjedila sam na balkonu i uzivala u posljednjim dimovima zadnje cigarete. Osjecala sam se tako isprazno, nista mi nije imalo smisla. Nisam ga se ni trudila pronaci, jednostavno sam se prepustila mrtvilu i tisini. Trgnulo me zvono na vratima. Bio je to on. Rekao je samo ti si moja cura i necu te pustiti.Nisam se ni snasla,podigao me je i nosio cijelim putem do auta.Zbunjeno sam ga gledala, nista mi nije bilo jasno. Ovaj put neces otici iz mog zivota. Neces otici, neces otici...Razgovarali smo dugo.Dugo smo se ljubili. Svjesni da smo dvije kukavice koje ne funkcioniraju jedno bez drugoga. Barem ne u potpunosti. Svjesni da se nista nece promijeniti, svjesni povratka na staro. Bilo mi je tako lijepo. I sad mi je lijepo. Mozda sam pogrijesila. Mozda nikada ne krene na bolje. Mozda nemamo buducnosti. Ali u ovom trenutku imamo jedno drugo.
I to mi je dovoljno.

- 11:42 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 25.07.2006.

Lucy u bolovima

Probudih se jutros u vrlo losem stanju i u jos gorem izdanju. Neispavana, spetljane kose i pristicem tocno izmedju obrva. Prekrasna sam, nema sto! Nakon dugotrajnog ispijanja jutarnje kavice, dernjave po stanu tko je ukrao moje cigarete i slicnih, samo meni poznatih rituala, ja procurih. Dobila sam mengu. Problemcic je bio taj sto mene trbuh u zivotu nije tako bolio. Inace nemam problema sa bolnim, neredovitim i slicnim menstruacijama, inace nisam neka placipizda, ali ovaj put sam se sklupcala ko malo dijete na mamin krevet i proklinjala tesku zensku sudbinu. Nakon dva spasmaxa, jednog neofena(ili naklofena?!?) meni nije bilo nista bolje. Topli oblog na trbuscic nije dolazio u obzir po ovoj vrucini.
Dakle zenske koje muku mucite s istim problemima,imate kakav dobronamjeran savjet?

Danas tjedan dana pakiram stvari i bjezim na more. Odmoriti dusu, tijelo i srce. Smijesna sam sama sebi, rekla sam da cu ovaj tjedan jesti samo laganu hranu i da cu se trackati onim cudotvornim kremama protiv celulita nebi li na plazi izgledala kolko tolko pristojno, ali skuzila sam da me u ovom trenutku zivo boli ona stvar kako izgledam, da oprostite na izrazu.U to ime omiljena mi milka zavrsila je u mojim ustima.

Mislim da idem pod tus i u krevet, ovo postaje nepodnosljivo.

- 19:12 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 22.07.2006.

Lucy zeli pobjeci

Voljela bih pobjeci od svojih osjecaja,od svojih snova. Voljela bih pobjeci sama od sebe. Poznata sam po bjezanju. Nije da neznam rijesavati probleme, ali kad u jednom trenutku shvatim da sam u morna i kad mi odjednom vise nista nema smisla-ja pobjegnem.I spalim sve mostove iza sebe. Jucer navecer ulovila sam sama sebe kako rezerviram kartu za London. Stala sam na sekundu i pitala se koliko sam puta to vec napravila?Od svjetskih metropola pa sve do zadnjih rupa u Lijepoj nasoj,svugdje sam bjezala. A moji problemi slijedili su me ma gdje god bila. Ovog sam puta odlucila ostati. Ostati i suociti se sa svime sto donosi sutrasnji dan.
Ja i on...nisam mislila da ce biti tako tesko.Zvao me je u pola 3 ujutro.Zelio me vidjeti. Cemu,pitam se?Jasno mi je da je iz njega progovarao strah od samoce i neizvjesnosti,nikakva ljubav. Naravno da sam odbila. Ne sjecam se cijelog razgovora, ostala mi je u glavi neka kava koju je spominjao. Nista od toga. Nema tu prijateljstva.
Inace,ne izgledam bas najbolje ovih dana. Imam podocnjake do poda, izbije mi tu i tamo neki odvratni prist,a mislim da cu i morati na neku dijetu kad sve ovo zavrsi,jer moja trenutna najbolja prijateljica je bajadera i njezine srodnice.A i neka me prehlada ulovila, bas je izabrala najbolje vrijeme.

Iako sam rekla da necu bjezati, veselim se moru ko malo dijete.Idem za par dana.

Mozda slana voda u kombinciji sa suncem pomogne da zaboravim na sve, makar na kratko....

- 11:12 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.07.2006.

Lucy se pita kako

Moze li za vezu biti dovoljna samo ljubav i iskljucivo ljubav?
Koliko moras biti slijep da neke stvari ne vidis na pocetku?Koliko moras biti slab da ostanes kada znas da tu nema buducnosti?

Upoznali smo se sasvim slucajno.Ja,divlja,mlada,zelim probati sve odmah i sada.On,tri godine stariji,ali ne i iskusniji,zeli probati bilo sto.I tko bi rekao da cemo se tako zavoljeti?Prosli smo kroz brdo problema,prezivjeli sve ono zbog cega su mnogi parovi sada bivsi,Zajedno smo odrasli,zajedno se svadjali,zajedno se mirili.Ignorirali smo cinjenicu da smo dan i noc,nebo i zemlja,dvije suprotnosti.Koliko god ljudi zivjeli u uvjerenju da minus i plus idu zajedno,to jednostavno nije tocno,funkcionira jedino u pocetku kada od lude zaljubljenosti i jos vece strasti ne vidis prst pred nosom.Napravili smo sve one greske koje vezu vode u propast.Izolirali se od vanjskog svijeta i zivjeli u nekoj medjusobnoj simbiozi.Prokockali povjerenje odavno.U svadji se znali vrijedjati ko zadnji kocijasi.Izgubili dostojanstvo.Nazalost,dogodilo se upravo ono sto nismo zeljeli vidjeti-odrasli smo.Nismo vise ona zaljubljena djeca s pocetka price kojima je moto-kako cemo,lako cemo!Ne bi prosao niti jedan dan a da se ne posvadjamo.Gurali smo nerijesene probleme pod tepih pa ih svakim danom izvlacili na povrsinu.
Kad smo vidjeli da vise neide,prekinuli smo.Prekid nije bio posljedica nikakve svadje,razisli smo se u miru sa tuznim pogledima u ocima.Ponekad ljubav nije dovoljna za srecu.

Razmisljam,jesam li dobro napravila?Mislim da jesam.Ali znam da na tome nece ostati.Znam da ce nazvati za par dana,da ce se htjeti vratiti na staro,sto zbog ljubavi,sto zbog straha od neceg novog i nepoznatog.Cudim se ne mogu plakati. Uvijek sam plakala,zbog svaka sitnice. Sada suze jednostavno ne zele poteci. A bilo bi mi lakse. Tu i tamo se rasplacem zbog neke sitnice i tek onda shvatim koliko sam zapravo tuzna i koliko je u meni praznine, boli i negativne energije.
Znam sve savjete tipa odi van,napij se,zaboravi, preko placi,vici,vristi,do zaokupiraj se necim,zbari,nadji novog!Zgodni savjeti,mozda nekom i pomazu,ali ja,nazalost, nisam te srece. U ovakvom trenutku pase mi samoca,tisina i mir. Kompjuter,dobri stari sms-ovi podrske,moja Maza i moja obitelj. Svojima jos nisam rekla za prekid,neznam zasto. Iz straha od sazaljenja ili od lazne nade da ce se on preko noci promijeniti i zivjeti samnom sretno do kraja zivota?

Umorna sam,tako sam prokleto umorna.Idem u krevet.

P.S.Hvala Vam na komentarima podrske!Puno mi to znaci!

Laku noc

- 21:34 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

Lucy je ponovo solo

Nemam bas neke inspiracije,neki dan sam prekinula trogodisnju vezu i osjecam se grozno.Jos mi je sve svjeze, jos mi se sve slike motaju po glavi,ali tjesim se da je tako najbolje...

- 09:41 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.07.2006.

kako je Lucy zavoljela macu

Ja, inace, ne volim macke. Mislim, volim macke ali ne u mojoj blizini. Pogotovo ne one velike sto skacu sa stola na stol i brljaju po hrani. Kad god dojem baki, braticeve tri veike macke skacu po kuci, paraju zavjese i slicno!
Mazu sam pronasla ispred Getroa u Novom Zagrebu. Dok smo ja i najdraza majka pusile ispred i cekale tatu i buraza, dosla je mala maca. Nije mogla imati vise od tri tjedna. Bila je gladna, izgubljena i jako prljava. Iznenadila me mamina reakcija,uzet cemo je doma. Ona stvarno mrzi macke,pogotovo u stanu. Rekla je, sto cu kad je tako mala!Kad je tata dao blagoslov,spakirali smo stvari i macu te krenuli baki.Nakon sto mi se popiskila u krilu,zavrsila je kod mame.Nakon sat vrememna voznje autoputom i Mazinog mijaukanja dosli smo baki. Mazu je cekao jos jedan sok-kupanje!A zna se da macke mrze vodu!Nakon uspjesnog kupanja i susenja toplim rucnikom objasnjavala sam braticu da je Maza musko.Okrenula sam ju na ledja i mrtvo hladno rekla-vidi,ima jaja!A on je meni jos hladnije rekao-to nisu jaja,to je krpelj!Bacila sam mu Mazu u krilo,a on joj je bez problema izvadio krpelja!I sad neznamo je li musko ili zensko,cekamo da prodje jos neko vrijeme!
Postala sam ovisna o maloj Mazi!Navlacim ju ko malo dijete,ucim da jede wiskas,a ne salamu kako je naucila ispred getroa.Jucer se zaljepila za ljepilo koje je baka postavila da ulovi misa.Ulovila me panika i kad sam ju konacno odljepila nije mogla napraviti ni dva koraka a da se ne zaljepi za tepih!Sljedilo je mrsko joj kupanje i zamatanje u toplu deku gdje je provela dva sata spavajuci!
Sad je Maza dobro, zaigrana kao i prije tog slucaja sa ljepilom!

A uvijek sam govorila da mrzim macke...

- 12:57 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 14.07.2006.

Godine prolaze-Lucy analizira proslost

U vrijeme kad me pucao pubertet,tamo negdje u visim razredima osnovne skole, imala sam best frendicu. Dvolicnu kucku. Kad malo bolje razmislim, nas dvije oduvijek smo bile dan i noc. Malogradjanka u doslovnom smislu te rijeci, s cigaretom u ruci kako bi izgledala nenadjebivo i cool, puno vise od obicne 14-godisnjakinje bez dupeta i cica. Svaki vikend s drugim frajerom,svaki dan u svadji sa ostatkom zenske populacije. Sa rodjakom koji je bio tiha patnja mnogih curica. Sa mojim tadasnjim, tajnim deckom. Bili su jako slicni, mijenjali su partnere kao donji ves. Sjecam se, uvijek me je zicala moju obleku iako je moja stara izricito zabranila da joj posudjujem svoje krpice.Od pocetka je shvatila kakva je, a ja, onako mlada i glupa, mislila sam da laze i da se sa starim urotila protiv mene. Iako je doticna frendica znala kakva je situacija, to je nije omelo da me i dalje moljaka za moje stvari. Cak je doslo i do toga da bi u drustvo govorila da je to njezino.Ja tada nisam znala reci ne. Srecom, to mi je danas najmanji problem.Na kraju smo se posvadjale oko obicne sitnice, i ja sam raskinula sve veze s njom. Ali njoj nije smetalo da uokolo o meni siri svakojake lazi. Kad je danas sretnem, dodje mi ju zao!Sa skolom koju ce zavrsiti sumnjam da ce moci pristojno zivjeti. Ta na faks nece, ako i zavrsi srednju to ce biti veliko iznenadjenje. Sve smo se promijenile i sazrele, a jedino je ona ostala ona cura s pocetka price. Malogradjanka bez perspektive.

- 21:13 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 11.07.2006.

Razmisljanja mlade Lucy uz jutarnju kavicu

I cigaretu,vec trecu po redu. Svasta mi se ovih dana mota po glavi. Ja,cini se,volim samocu. Pukne me u nekom periodu da se izoliram od svega, bas kao sada. Otisla sam baki na selo. Inace mi to ne pada na pamet, navikla sam na Zagreb i zagrebacke guzve, ali evo,sad mi bas odgovara. Nikog neznam osim par ljudi i bas sam si nekak neopterecena.
Ne izlazim iz ove hladne kuce, osim tu i tamo. Mojoj bi Ivani to bilo nepojmljivo. Ivana je jedina osoba koja me zna u dubinu duse. Jedina osoba koja zna sto zelim reci cak i kada sutim. A opet, nas dvije smo tako razlicite na prvi pogled. Ona brije na neku alternativu, krece se u takvom drustvu, izlazi na takva mjesta i pije pivo. Uziva u pivu. Ja,za razliku od nje uvijek volim biti dotjerana, moje su poznanice teski snobovi,a lazne prijateljice misle da mi je izgled glavna preokupacija. Ironicno, vole me tu i tamo kopirati. Cudno, ja sebe ne smatram zgodnom,a daleko od toga da sam savrsena. ja mrzim pivo i nije mi jasno kako netko to moze s gustom piti. A i ruzno mi je vidjeti curu s pivom,ali ne i moju Ivanu. Ona ne glumi ono sto nije, ona stvarno uziva u svakom gutljaju. A opet, ja i Ivana se razumijemo bolje nego itko. Iako zivimo u istom kvartu,zna se dogoditi da se neko vrijeme uopce ne vidimo, zbog raznih obaveza. Ipak,ako bilo koja od nas dvije ima kakvih problema,ostavljamo sve. Jednostavno nadopunjujemo jedna drugu. Nakon njezinih savjeta stvari mi se vise i ne cine tako crnima.
Ne znam ni sama zasto sve ovo pisem, izgleda da mi fali kavica s njom.
A i upravo sam shvatila da je vazno imati jednu pravu prijateljicu,prijateljicu koja je uvijek tu.
Bolje nego tisuce laznih.

- 11:14 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.07.2006.

Tko je Lucy?

Maturantica jedne zagrebacke gimnazije. Pametna, ali lijena. Cura koja zeli sve,radi na tome da uspije.Mamina i tatina maza. U (ne) sretnoj vezi sa deckom ciste suprotnosti. S brdom laznih prijateljica i jednom pravom. Ok,mozda dvije prave. Voli sunce, more, modu. Voli citati. Ne voli nepravdu, dvolicne ljude i lazni sjaj. Racica u horoskopu, prava osjecajna curica.
Uz to sto sljedece godine mora poloziti vozacki, odluciti na koji ce faks i hoce li ostati u Hrvatskoj, takodjer mora nauciti najvazniju stvar-prihvatiti sebe takvom kakva je!

Jer Lucy se ne predaje.

- 12:10 -

Komentari (2) - Isprintaj - #