četvrtak, 20.07.2006.
Lucy se pita kako
Moze li za vezu biti dovoljna samo ljubav i iskljucivo ljubav?
Koliko moras biti slijep da neke stvari ne vidis na pocetku?Koliko moras biti slab da ostanes kada znas da tu nema buducnosti?
Upoznali smo se sasvim slucajno.Ja,divlja,mlada,zelim probati sve odmah i sada.On,tri godine stariji,ali ne i iskusniji,zeli probati bilo sto.I tko bi rekao da cemo se tako zavoljeti?Prosli smo kroz brdo problema,prezivjeli sve ono zbog cega su mnogi parovi sada bivsi,Zajedno smo odrasli,zajedno se svadjali,zajedno se mirili.Ignorirali smo cinjenicu da smo dan i noc,nebo i zemlja,dvije suprotnosti.Koliko god ljudi zivjeli u uvjerenju da minus i plus idu zajedno,to jednostavno nije tocno,funkcionira jedino u pocetku kada od lude zaljubljenosti i jos vece strasti ne vidis prst pred nosom.Napravili smo sve one greske koje vezu vode u propast.Izolirali se od vanjskog svijeta i zivjeli u nekoj medjusobnoj simbiozi.Prokockali povjerenje odavno.U svadji se znali vrijedjati ko zadnji kocijasi.Izgubili dostojanstvo.Nazalost,dogodilo se upravo ono sto nismo zeljeli vidjeti-odrasli smo.Nismo vise ona zaljubljena djeca s pocetka price kojima je moto-kako cemo,lako cemo!Ne bi prosao niti jedan dan a da se ne posvadjamo.Gurali smo nerijesene probleme pod tepih pa ih svakim danom izvlacili na povrsinu.
Kad smo vidjeli da vise neide,prekinuli smo.Prekid nije bio posljedica nikakve svadje,razisli smo se u miru sa tuznim pogledima u ocima.Ponekad ljubav nije dovoljna za srecu.
Razmisljam,jesam li dobro napravila?Mislim da jesam.Ali znam da na tome nece ostati.Znam da ce nazvati za par dana,da ce se htjeti vratiti na staro,sto zbog ljubavi,sto zbog straha od neceg novog i nepoznatog.Cudim se ne mogu plakati. Uvijek sam plakala,zbog svaka sitnice. Sada suze jednostavno ne zele poteci. A bilo bi mi lakse. Tu i tamo se rasplacem zbog neke sitnice i tek onda shvatim koliko sam zapravo tuzna i koliko je u meni praznine, boli i negativne energije.
Znam sve savjete tipa odi van,napij se,zaboravi, preko placi,vici,vristi,do zaokupiraj se necim,zbari,nadji novog!Zgodni savjeti,mozda nekom i pomazu,ali ja,nazalost, nisam te srece. U ovakvom trenutku pase mi samoca,tisina i mir. Kompjuter,dobri stari sms-ovi podrske,moja Maza i moja obitelj. Svojima jos nisam rekla za prekid,neznam zasto. Iz straha od sazaljenja ili od lazne nade da ce se on preko noci promijeniti i zivjeti samnom sretno do kraja zivota?
Umorna sam,tako sam prokleto umorna.Idem u krevet.
P.S.Hvala Vam na komentarima podrske!Puno mi to znaci!
Laku noc
- 21:34 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
