Voljela bih pobjeci od svojih osjecaja,od svojih snova. Voljela bih pobjeci sama od sebe. Poznata sam po bjezanju. Nije da neznam rijesavati probleme, ali kad u jednom trenutku shvatim da sam u morna i kad mi odjednom vise nista nema smisla-ja pobjegnem.I spalim sve mostove iza sebe. Jucer navecer ulovila sam sama sebe kako rezerviram kartu za London. Stala sam na sekundu i pitala se koliko sam puta to vec napravila?Od svjetskih metropola pa sve do zadnjih rupa u Lijepoj nasoj,svugdje sam bjezala. A moji problemi slijedili su me ma gdje god bila. Ovog sam puta odlucila ostati. Ostati i suociti se sa svime sto donosi sutrasnji dan.
Ja i on...nisam mislila da ce biti tako tesko.Zvao me je u pola 3 ujutro.Zelio me vidjeti. Cemu,pitam se?Jasno mi je da je iz njega progovarao strah od samoce i neizvjesnosti,nikakva ljubav. Naravno da sam odbila. Ne sjecam se cijelog razgovora, ostala mi je u glavi neka kava koju je spominjao. Nista od toga. Nema tu prijateljstva.
Inace,ne izgledam bas najbolje ovih dana. Imam podocnjake do poda, izbije mi tu i tamo neki odvratni prist,a mislim da cu i morati na neku dijetu kad sve ovo zavrsi,jer moja trenutna najbolja prijateljica je bajadera i njezine srodnice.A i neka me prehlada ulovila, bas je izabrala najbolje vrijeme.
Iako sam rekla da necu bjezati, veselim se moru ko malo dijete.Idem za par dana.
Mozda slana voda u kombinciji sa suncem pomogne da zaboravim na sve, makar na kratko....
Post je objavljen 22.07.2006. u 11:12 sati.