petak, 14.07.2006.
Godine prolaze-Lucy analizira proslost
U vrijeme kad me pucao pubertet,tamo negdje u visim razredima osnovne skole, imala sam best frendicu. Dvolicnu kucku. Kad malo bolje razmislim, nas dvije oduvijek smo bile dan i noc. Malogradjanka u doslovnom smislu te rijeci, s cigaretom u ruci kako bi izgledala nenadjebivo i cool, puno vise od obicne 14-godisnjakinje bez dupeta i cica. Svaki vikend s drugim frajerom,svaki dan u svadji sa ostatkom zenske populacije. Sa rodjakom koji je bio tiha patnja mnogih curica. Sa mojim tadasnjim, tajnim deckom. Bili su jako slicni, mijenjali su partnere kao donji ves. Sjecam se, uvijek me je zicala moju obleku iako je moja stara izricito zabranila da joj posudjujem svoje krpice.Od pocetka je shvatila kakva je, a ja, onako mlada i glupa, mislila sam da laze i da se sa starim urotila protiv mene. Iako je doticna frendica znala kakva je situacija, to je nije omelo da me i dalje moljaka za moje stvari. Cak je doslo i do toga da bi u drustvo govorila da je to njezino.Ja tada nisam znala reci ne. Srecom, to mi je danas najmanji problem.Na kraju smo se posvadjale oko obicne sitnice, i ja sam raskinula sve veze s njom. Ali njoj nije smetalo da uokolo o meni siri svakojake lazi. Kad je danas sretnem, dodje mi ju zao!Sa skolom koju ce zavrsiti sumnjam da ce moci pristojno zivjeti. Ta na faks nece, ako i zavrsi srednju to ce biti veliko iznenadjenje. Sve smo se promijenile i sazrele, a jedino je ona ostala ona cura s pocetka price. Malogradjanka bez perspektive.
- 21:13 -
