...one last goodbye...
30.05.2008., petak
".........znam,, sad ne mogu vrijeme vratiti i iz pocetka poceti.........."
|
evo i mene... nazalost... jer cim ja sjedim i pisem ovdje,, znaci da me nesto jebe... i da,, nesto me jebe... chivee mi je ostavila komentrar na ovom zadnjem postu.. cHivee..=)) Samo u prolazu.. Idi sad druze moi ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti.. Putu mom tu je kraj umoran ovde ja cu stati, zelim mir.. 29.05.2008. (20:51) e da,, ti si stavila taj dio pjesme,, a meni svira cijela pjesma,, a u glavi samo ovi stihovi: Nedostajes mi brate, neki ne mogu da shvate kako tuga toliko traje, zasto ne zivim vise dalje.. jarane ne mogu, ko da si mi iscupao nogu,, s tobom umro je i dio mene,, a onaj drugi vene... a slusaj sada,, kako moze to biti tako,, koliko daleko doseze tuga? predivna noc,, i sve je savrseno... a onda u drugom trenu,, otvorim komentare bloga,, procitam te stihove,, sjetim se svega,, upalim si cijelu pjesmu,, i ode sve u kurac.... chive,, odmah da ti kazem,, nisi ti kriva za to,,, samo se eto potrefilo da si to ti napisala.... i dokle ljudska glupost moze ici? imati trenutno sve u zivotu,, doslovno sve,, a jedna stvar te potpuno unisti,,, ali opet,, kada razmislim,, ma jebi ti to,, nek me tuga za njima uvijek uhvati,, nek me drzi zauvijek,, jer ne zelim to da zaboravim,,, nikada... neki dan vozim svoju baku na hitnu,, imala je nekih problema,, na srecu sve zavrsilo... ali dobro to,, vracamo se iz bolnice,, i prolazimo pored mjesta gdje su oni zavrsili svoj put,, i ona mene pita kako se ja osjecam,, da li sam to sve prebolio... sto da ja njoj odgovorim? naravno da sam joj odgovorio da jesam,, da sam se smirio... sada ce neki ljudi opet reci da sam picka,, jer ne zelim pricati o tome sa nikim,, jebi ga,, jesam picketina.,, jer ne mogu o tome pricati sa nikim,, osim brat,, marko i djevojka,,,, ne da ne mogu,, nego necu... mislim,, pricao sam ja o tome s dosta ljudi,, ali.. pricati o tome kako to radim sa markom,, nema sanse... ne zasluzuje to nitko... pa ni ti... sta sam mislio u postu? nemam pojma,, i stvarno me i ne zanima,,, jer,, kada se samo sjetim pocetka ovog bloga,, nisam niti jednu rijec pisao razmisljajuci sto ces ti procitati,, pisao sam ga samo za sebe,, sve sto ja osjecam,, a sada,, previse me ljudi zna,, i ne volim to,, ne svidja mi se to... ali eto,, jedan post onako bez smisla, bez znacenja,, kao na mom pocetku... a pjesma se vrti stalno... sta sada? nista,, lec i zaklopiti oci,, i sanjati ih... jebi ga,, ostalo nam je samo to... ".........znam,, sad ne mogu vrijeme vratiti i iz pocetka poceti.........." |
