...one last goodbye...
31.03.2008., ponedjeljak
svi idemo... samo,, kuda??
|
sjedim ja tako u svom stanu,, neka cudna muzika svira na mom kompu,, tv sa ugasenim zvukom,, boca cockte na stolu,, uz nju neki ne bas fini keks... ali necu se zaliti,, cockta sve to rijesi! hehehe... sjecam se kako sam kao klinac,, svaki dan,, uz trening,, uz skolu,, uvijek imao vremena sjesti na bicikl i zapiciti kroz mjesto,, otici na skolsko igraliste... pa jebo te, bas sada kad pomislim,, imao sam vremena za to i kada sam isao u osnovnu,, kada sam isao u srednju, kada sam svaki dan picio nekih 35 kilometara u jednom smjeru na treninge,, kada sam svaki dan imao obavezu otici u skolu,, dobro,, mislio sam reci imao obavezu uciti, ali i sam znam kako je to bilo u ekonomskoj,, ((2 kata dole! kako sprdaju ovi gimnazijalci!! hehehehehe...))... i da,, uvijek sam imao vremena sjesti na bicikl,, otici na skolsko igraliste,, na nogometno igraliste... kada sam bio klinjo,, na skolsko se islo samo derati nogomet,, ili jos cesce derati trenerke, patike i takve stvari u nenormalnoj igri.... poslje se na igraliste islo da bi se pokazao mali fakin... islo se gledati curice,, ili jos vaznije da one tebe vide! covjece,, to je bio vrhunac dana,, vrhunac ranog puberteta! da te cura skuzi,, da ti se nasmjesi... mozda ti se cak i posreci,, pa se nakon 2 mjeseca natezanja i poljubite!! hehehe... kada sam malo "odrastao",, onda sam na to igraliste isao zbog igre,, ali ozbiljne igre.. mislim "ozbiljne" igre... hocu reci,, sada sam bio na igralistu sa onima kojima sam do prije nekoliko godina isao po loptu.. nisam bio samo neki obicni klinjo... sve u svemu,, imao sam vremena za to! uvijek sam mogao naci ta 2 sata,, otici tamo.. zajebavati se.. dobro se provesti... ali jebi ga,, tada je to bio "vrhunac"... kada se nije na puno drugih stvari ni gledalo! i eto,, danas,, kako nisam imao trening,, kako sam od ranog jutra za stolom, glavom zabijenom u jebene skripte,, odlucio se malo izaci... vrijeme prekrasno.. obukao se,, na bicikl ((sam sam se sebi divio,, nisam isao autom! hihihihi...)),, i lagano kroz ovo svoje usrano mjesto... tako na biciklu,, polako,, sad bih rekao "s noge na nogu",, ali vozio sam bicikl, pa ne znam kako reci da sam jaako sporo vozio,, onako uzivao,,, fini vjetric u kosi,, sunce fino przi... i lagano... samo,, sada u glavi sa potpuno drugim mislima... ustvari,, pitanje je da li sam prije, kada sam bio manji,, uopce razmisljao!? naravno,, razmisljao sam... ali tada je u glavi bilo sigurno nesto NISTA... sigurno je bilo nesto tipa,, "tko je sada na skolskom,, sa kime cu igrati,, da li da igram nogomet ili kosarku,, jebo te,, neda mi da uplatim u kladionici, nemam dovoljno godina,, kakva glupaca! joooj,, sta ako je sada ona mala na skolskom,, moram biti sada dobar u igri,, da me vidi.." vjerojatno nije bilo puno razlike!! hehehe.... a sada su ipak druge stvari u glavi... drugacije se gleda na SVE... primjecujem neke stvari koje nisam nikada do sada primjecivao! vidim kako je cijelo ovo mjesto u jos vecem Qrcu nego sto sam mislio... sve je nekako... da, bas tako nekako nikako.... jako puno starih ljudi,, jako puno starih kuca,, polusjebanih,, sve je tako prljavo,, sve je tako priprosto,, ne znam... vozim se,, dolazim do skolskog igralista,, i tamo sto vidim,,, tri momka... u riflama, ogromnim cokulama, anti sportasi,, igraju nogomet sa starom polupraznom loptom,, na jednoj klupi dvije cure i dva muskarca... i to je to... sve ostalo prazno... bas sam se u tom trenutku sjetio onih filmova katastrofe... tamo u zemljama treceg svjeta,, sve prazno,, samo poneko dijete... eto,, tako je i ovo... nije bas situacija koja ti uljeva neku nadu... ipak,, susrecem malog josipa,, Matinog brata,,, malo pricamo,, zajebavamo se... cak mi kaze da ima 13 komada u osnovnoj skoli (8. razred!!)... covjece,.. 13 jedinica u osnovnoj skoli?! da li je to sada normalno? ja se sjecam,, kada sam ja bio osnovna,, najgori ucenici u mom razredu, nisu imali vise od 3-4 jedinice u cijeloj godini!! jebo te,, on sada sa svojih,, valjda 13-14 godina ima 13 komada! bem ti... opet,, razmisljam u svojoj glavi,, imao je tu tragediju,,, mozda je to utjecalo.. ne mozda,, nego sigurno jeste... ali rekao je da popravlja! da je vec 2 popravio! =)) mozes ti to malisa!! nakon te razocaravajuce avanture na igralistu,, polako zajedno sa njim u lokalni birc... na pice... i partiju stolnog tenisa!! bem ti,, zaboravio sam to igrati!! skoro sve sam partije izgubio! i sto ces, nakon toga,, lagano kuci... e da,, na tom putu mi se dogodilo nesto sto me "zabrinulo"... nista ono strasno... samo,, prolazio sam cestom pored crkve,, tako na biciklu.. i vidio otvorena vrata crkve.. i nekako... ne znam.. imao sam neku zelju otici tamo... samo sto, naravno, nisam... nemam pojma... valjda ce mi to biti jasnije uskoro... jebi ga,, polako ponovo u stan,, sjedi za stol,, upali komp,, uci,, uzmi cocktu,, uzmi taj neki cudni keks,, posalji koju poruku dragim osobama,, malo se dopisuj,, upali muziku,, i evo ti... napisan ti je post.... e da,, znam da se cesto sjetis... znam... ufff... 00:23.. ide vrijeme... idemo i mi,,, valjda... samo je pitanje,, KUDA?? |
29.03.2008., subota
ona kratka ekstaza.. one sekundice koje izgledaju kao vjecnost.. e da,, te...
|
iako sam ovo htio sinoc napisati... jebeni blog.hr je stekao... mozda i jeste bolje da sam sacekao do jutra... necu previse duziti, nece ni post biti predug... jutros kada sam pisao na msn-u,, sjetio sam se jedne stvari koja mi se sinoc dogodila... na koncertu balasevicevog benda... uzivam u svakom trenutku,, doslovno svakom... kako sam vec pisao u kommovima,, naj frend kojeg volim kao brata,, odlicna muzika jer ljudi sviraju odlicno (nekoliko malih iskakanja iz ritma, ali brzo prekriju i nastave... hihihi...), odlicne pjesme, koje same po sebi imaju predobre rijeci,, blizu neke osobe,, nakon svega,, mogu opet pogledati u oci i vidjeti da nema onog "konflikta" da mogu biti normalni odnosi,, predobobra atmosfera,, jeftina cuga,, zajebancija,, ma samo si jos ti falila,, ali imala si prijenos uzivo... =) ((iako sam krenio pisati ovo oko pola 9,, evo tek sada, oko 11 nastavljam... opet moj sjebani zglob lijeve ruke.. bem ti sve... ali dobro...)) e da,,, post je zbog ovoga;; sviraju "ne lomite mi bargrenje"... dolaze do dijela " O, zar moram da vam ponovim? Okanite se njih jer sve cu da vas polomim! " i kada sam to skuzio,, onaj jedan precudan, presjeban osjecaj... ne znam da li si to kada dozivio,, meni je sinoc bilo drugi puta... kada osjetis da te tijelo izdaje... ruke postaju preslabe,, noge preumorne,, u glavi se manta,, osjecam se kao da sve vidim, znam i osjecam, samo sto me tijelo izdaje... u tih nekoliko sekundi,, dogodi se bezbroj toga... mozda to jesam nekada prije objasnio,, to je isto kada se ja na treningu/utakmici bacim za loptom ((golman sam!! hihihihi...)) i dok letim zrakom,, to je neka jedna i pol sekunda,, razmisljas milijun stvari... "hmm,, bacio sam se za loptom, on je udario desnom unutrasnjom sto znaci da ima putanju prema meni, blizu mi je lopta, ja sam jos u uzlaznoj putanji, trebao bih ju obraniti, evo je blize, blizu mi je ruka, ako sada obranim bit ce to dobra obrana, jer je on dobro udario loptu, izbit cu ju u korner, svi igraci gledaju u mene, tu je i trener, sada svojom dobrom obranom mogu se "dignuti u njegovim ocima", a jebo te, sta ako ne obranim, ako ona meni predje preko prstiju, cekaj, evo je udara, to,, obrana.. hoce izaci u korner,, da dobro je ide prema van, sada pasti, spustaj lijevu ruku dole, jebo te, ovdje je malo tvrdje, pripazi, odmah u padu se otkotrljaj koji okret na bok..." kada sam pao, ustajem,, skuzim sto mi se sve preokrenulo u glavi.. nastavi dalje... a situacija sinoc... znaci,, sve odlicno,, stvarno odlicna zajebancija.. provod odlican.. i kada je izgovorio te stihove,, kroz glavu maraton: " slusaj rijeci,, se sjecas kako svaki puta kada to cujes poludis? a zasto? pa cuj rijeci, okanite se nijih jer sve cu da vas polomim,, se sjecas onih tuca? covjece pa toliko stvari u zivotu.. i predobrih i pregadnih, doslovno pregadnih, ali opet toliko toga dobrog, kako sada? nemozes da se ne sjetis svojih prijatelja,, i da ne pomislis na sve ono sto ste imali! i onda netko dodje i pljuje po njima,, kako bih vas sada sve polomio,, ali opet, pa daj mario, to je bagra, ljudi bez trunke srama, koji nemaju pojma o nicemu, lijece svoje komplekse izazvane premalim Qrcem, nedostatkom drustvenih zbivanja u svom zivotu, nedostatkom normalnog razgovora, brigom da li je on ustvari gej ((da,, zapitaj se!! cock suckeru!!)), izazvano prevelikim slobodnim vremenom,,, pa sta ti treba da se brines zbog takvog kretena? iako,, da je tu, polomio bih ga,, onda pogledaj malo bolje,, imas tu frenda uz sebe,, najboljeg frenda sa kojim mozes upasti u svaku situaciju, frenda za kojeg bi napravio sve, a isto tako znas da bi i on napravio sve za tebe, ali doslovno sve,,, cugate iako ste izasli autom van,, sunce ti al ga curi ovo pivo! hihihi... ali jebi mu mater, fino je,, jeftino i sto je najvaznije pije se sa dobrim drustvom,, gledaj kako ovi djoletovi sviraju kao nenormalni,, onaj sa saksofonom kada povede,, ledi se krv u zilama,, a vidi djevojku sa violinom kako udara u srce! e da,, razmisljao si o tome, ali to ces i ostvariti,, jedan dan, skupiti drustvo,, i svi negdje otici na zivu muziku gdje netko svira violinu.. onako,, za dusu, na moje uho... joooj... u svatovima ces to morati imati! ako se ikada ozenis, sunce ti jebem glupavo.. u ljubavi ti ide kao sto teletu ide kod mesara! ma ne seri,, to ti se cini tako kada ti to zavrsi,, a sta je sa onim sto si do tada imao? lako je kukati poslje necega ruznog,, uzivaj kada imas ono lijepo! onda trebas gledati kako je dobro... jer svemu dodje kraj... a pogotovo lijepim stvarima,, one su tu da bi nestale nakon nekog vremena,, ali ipak.. neke stvari ne idu iz glave,, koliko god bilo necega loseg,, one prave stvari ostaju tu... mamlaze, drzis mobitel upaljen, digni to malo vise,, da se cuje.. bem ti, ne mogu. ruka kao da me ne slusa.. kao da nije moja.. kako se drzis jos na nogama? nemoj mario pasti dole,, svi ce te vidjeti, smijati ti se.. i misliti da si pijan kao guzica,, a ustvari,, ti pijan od rijeci/osjecaja... pih.. koga to zanima... pusti to... evo, zavrsile su njegove rijeci,, sada ce ona dionica lika sa saksofonom, slusaj... aaaaaaaaaaaa..... drzi suze mario,, nedaj da idu dole,, nemoj da te svi vide... mater mu jebem, nemozes ostati ravnodusan prema ovome svemu,, pogledaj malo dalje, tamo lijevo.. jesu jos tamo? da, jesu... eh da... nakon svega,, preljepoga,, ruznoga.. nakon svega,, a jebi ga... budala si bio, ostao i bit ces... znas kako si uvijek govorio,, tek kada nesto izgubis, onda skuzis koliko ti to znaci... ne kazem da ne osjetis to kada imas,, mozes to definirati onako kako tvoj trener kaze,, daj se 120%,, a ti mislis da je nemoguce ici preko krajnjih mogucnosti... kada to imas,, daj se tome 100%, a kada to izgubis,, e onda ces osjetiti jos onih 20% preko tog maksimalnog osjecaja koji si do tada osjecao... da,, tako je sa svime,, kada nesto imas,, ma daj sve od sebe, tih 100 posto,, jednostavno daj sve sto mozes,, a kada to zavrsi,, kada to izgubis,, kada to ode,, onda ces skuziti kako je sve to ustvari bilo vazno... e da,, sada ono tvoje,, da li je to ono sto treba? da nakon svega preljepog, dodje tako gadno!? da li se treba uvijek davati do kraja!? i onda patiti poslje!? DA, treba... jer i ovako i onako ce doci kraj,, svega,, ne mislim samo na ljubav.. drzi mario taj mobitel vise! khm... da,, uvijek ce doci kraj, svega.. a samo je pitanje, kako ces ti to vrijeme do kraja sebi napraviti,, i to ne samo sebi, nego i toj "drugoj strani".. zato, ne izmisljaj.. nego samo nastavi kako ides,, vratit ce se to... khm.. valjda,, khm,, khm... mozda bi bilo vrijeme da se malo saberes,, da se smiris i pokusas ponovo ovladati sobom.. dosta fantaziranja... proslo je nekih 5 sekundi tvoje ekstaze.. ajde,, smiri se i nastavi uzivati... " moj kratki post, kako sam rekao gore, medju prvim recenicama... sto je onda dugo... ali jebi ga,, kada krene,, ne staje.. opet kazem, to mi je prefascinantno.. pisem,, zacrtam sebi u glavi neki pocetak o cemu pisati, dokle ici, kada i kako zavrsiti,, ali mozes ga jebati... ono kada krene,, nece stati... samo curi... aaaaa.... cekaj,, iscuri sve... zavrni slavinu!! nece,, šelna popustila... aaaa... idem,, uzivaj... Nosen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan zasto ko da zna al' to sam jutro docekao umoran ko da sam i ja leteo s njim krilima teskim olovnim i video svet sakriven iza zlatnih oblaka Ako umrem mlad posadi mi na grobu samo ruzmarin na dozvoli tad da naprave od toga tuzni treci cin nek mi ne drze govore nek drugom pletu lovore ako umrem mlad zaustavljen u koraku i snu O zagrli me sad jako, najbolje sto znas i nemoj crnoj ptici da me das ma ne, ne brini proci ce za tren ja sam samo malo lud i zaljubljen U mojim venama davni sever caruje i ja ponekad ne znam sta mu je sto luduje , od srece tugu tka moja prosta dusa slovenska Uplasi me sjaj, milion sveca kad se nebom popali gde je tome kraj za kog su tako dubok zdenac kopali zasto se sve to desava da l' covek ista resava il' smo samo tu zbog ravnoteze medju zvezdama |
26.03.2008., srijeda
|
. svaka stvar koju napravimo,, uvijek utjece na nekoga.. i najmanja sitnica,, utjece na nekoga drugoga,, vecinom to nije direktni utjecaj,, ali nekako utjece na one oko nas... svakim danom zivota, sve vise i vise to spoznajes, pocinjes shvacati svoj smisao zivota, da si ovdje sa nekim razlogom. i nakon svega toga, nakon tog "odrastanja" opet dodje trenutak, trenutak kada se zapitas, "pa mater mu jebem, jer to mora biti bas tako? sto ja uopce ovdje radim!". uvijek ce ti neki kurac smetati, uvijek ce biti stvari koje ce te razjebati, stvari koje ce te vratiti na samo dno, stvari koje ce te dici do neba, stvari kojima ces si odrediti zivot, stvari na koje ces gledati kao na najmanju glupost, a ustvari ce ti one znaciti vise nego ista, a opet, na neku stvar ces se pripremati kao da ti je to onaj prekidac koji ce ti okrenuti zivot na najbolju stranu, a dogodi se da ustvari to nije nista! sjedis na svom krevetu, gledas negdje u prazno, daljinu. pomislis na neke stvari u svome zivotu, zapitas se da li je to stvarno moralo biti tako, da li si ti, da li je on, da li je ona to zasluzio/zasluzila. postavis si previse pitanja, a tako je malo jebenih odgovora. promijenis se u sekundi, sjetise se jedne stvari, stvarno pomislis da je to tvoje utjecalo na milijun drugih ljudi, ma nije milijun, nego na 10-20 ljudi oko tebe, da si samo tim postupkom, tom recenicom ustvari okrenuo sve. pogledas opet na drugu stvar, skuzis da je to isto tebi napravio, tj. da je tim postupkom, tom recenicom ustvari on/ona tebi promijenio zivot. onda vrtis neke stvari, vidis to lice, umorno, unisteno od milijun sranja, koja su mu se dogodila, samo pokusas zamisliti sto je to sve, da li stvarno postoji ta vaga, koja mu za svaki gram srece izmjeri kilu sranja. a onda opet zamislis da se u svakom tom njegovom sranju, dogodilo jos sranja koje je on napravio drugima, samo na to nikada nije mislio, jer, nesto sto tebe ne zaboli, ostavis iza sebe, ni ne pomislis na to. onda kada si vec krenio u tom preteskom putu, pokusas zamisliti sto je to lice napravilo drugima. pa vidis da je tu stvarno previse sranja. da je ono svojim lazima, svojim ponasanjem, svojim sranjima, svojim mislima, uvjerenjima, stavovima i svime time nanjelo i previse sranja. i to ljudima koji su mu znacili i previse, najblizim svojima, svojim prijateljima, svojim djevojkama, svojim poznanicima, ali i ljudima koje nikada nisi upoznao, progovorio i jednu rijec, niti pokusao saznati tko su i sto su. jer svojim stavom, nisi ni dopustio da dodje do toga, da mozes imati neko razmisljanje. ali opet gledas, pa mater mu jebem i oni su svi njemu nanjeli previse stvari, previse bora na to lice, previse suza u tom oku, previse preruznih rijeci u tom uhu, ali i previse rana na tom srcu. ali to je on, on sa sobom mora zivjeti, sa sobom uvijek moze pricati i natjerati sam sebe da to "zaboravi", ali sa nekim drugim, nece uvijek moci pricati, ne uvijek, sa nekim nece moci nikada vise pricati, nece moci reci sto je napravio, koliko mu znaci ta osoba, koliko je bio glup. nekima nece to moci reci, niti ce moci dodirnuti tu ruku, zagrliti to tijelo, poljubiti to lice, slusati taj glas, gledati te oci. nece moci. a ako i nekim cudom moze, to nece biti onako kao je bilo. zasto. zbog tog stava, zbog tog pogleda u svom oku, koji je uputio prema drugim ocima, koje od njega ocekuju nesto lijepo. pokusas sada zamisliti kako bi bilo da je sve to drugacije bilo, krenulo i zavrsilo se. da li bi to lice izgledalo manje umorno i unisteno? da li bi se stvari potpuno drugacije dogadjale ili bi to sve islo i dalje prema tome svemu? ako je to lice izbjeglo sva ova sranja koja je napravio, da li bi samim tim svojim ne radom tih stvari, ustvari napravio samo jos dva puta vise drugih sranja? i onda skuzis, da ne postoji to. da ne postoji pravilo. da to lice nikada nece znati kako sto treba napraviti. nikada nece izaci na pravi put. nikada nece moci sa sigurnoscu reci, da to sam napravio dobro za sve. zasto? jer je jednostavno tako! zato sto je to lice previse sjebano. vratim um iz tog stanja, malo bolje pogledam i skuzim, da je to ustvari moj odraz u ogledalu. da je to lice ustvari moje. i samo moje. da su sva sranja koja su napravljena tom licu, ustvari napravljena meni, a sto je najgore, sto me natjera da kleknem, je to da shvatim da sve sto je napravljeno drugim ljudima, nije napravilo to lice, nego ja. samo ja i nitko drugi. i natjera me da kazem OPROSTI. oprosti mama, tata, brate, marko, jelena, ilija, velimire, ivane, mato, josipe, andjela, miki, matija, nikola, tomislave, kristina, eva, martina, mario, martina, tena, domagoje, ilija, marina, tomislave, sandra, zeljka, ivane, visnja, marija, vesna, hrvoje, hrvoje, tin, bako, djede, tanja, suzo, ines, sasa, magdalena, sanja, stjepane, matea, patrick, nenade, mladene, ana, marija, mirna, ilija, mladene, iva, marko, ilija, maja, lidija, damire, irena, ante, gorane, dejane, darko, alene, kreso, jura, leo.... oprostite.. svi.. |
24.03.2008., ponedjeljak
....visions from a dying brain,,,
|
......... I have been guilty of kicking myself in the teeth.... covjek je jedno drustveno bice... mislim da covjek moze funkcionirati ((normalno funkcionirati..)) samo u drustvu, sa ljudima uz sebe... eee,,, ja bas zivim po tom "pravilu"... jer znam,, ako mi je tu drustvo,, ako imam nekoga uz sebe,, onda funkcioniram onako kao treba,,, ALI... dosli su ovi uskrsnji dani... svi prijatelji su dosli kuci,, buraz dosao kuci,, dosla rodbina iz njemacke... sve puno i kod mene i kod staraca... mali bratic, kojeg nisam vidio 2 godine,, pa za sam uskrs dosle jos 3 sestricne, baka, ujak... da ne nabrajam... uglavnom prepuno sve... i sve je naravno fino... samo,,, dodje onaj trenutak,, kada ti je svega toga previse!! znam,, preeekompliciran um... nikada zadovoljiti sve svoje potrebe... onaj trenutak... sve imas... doslovno sve... najblizu obitelj,, najvece prijatelje,, sve drage osobe,, osobu koja misli na tebe,, ma imas sve... ali opet dodje taj jebeni trenutak,, kada osjetis da ti treba onaj tvoj mir... mir kojega imas svaki dan,, i na pretek... a kada imas taj mir,, onda molis za te trenutke kada nemas ni trunke mira... evo vec je proslo nekih pola sata,, a ja napisao jaaako malo... ovaj dio teksta pisem samo onako,, u pauzi,, jer nemam pojma sto pisati... znam da mi se ovih nekoliko dana vrtilo previse stvari kroz glavu,, i da sam sebi rekao da to moram zapamtiti da bih mogao o tome pisati,, ali kuki.. nista od toga... i sada... kako ide jedna pjesma,, ".... now I stand, again I stand against faceless man ..." tako i ja,, ispred nekog nevidljivog zida,, nemam pojma kako ga preci... da... u komentarima proslog posta,, netko mi je napisao svasta ruzno... mislim na ono kada je ispljuvao i mene i poginule prijatelje... poznajem ljude koji imaju iste osjecaje kao ja u vezi toga... poznajem ljude koji imaju jos snaznije osjecaje u vezi toga... nikome ne zelim da ikada osjeti tako nesto... ali onda,, onda dodje netko onakav... kaze neke stvari... samo bih volio da je ta osoba,, koja je to napisala,, bila u tom trenutku ono sto sam ja bio... u trenutku kada sam procitao taj kom... sto god sam tada rekao,, sto god sam pomislio da napravim u tom trenutku... sada znam da ne bih nista... volio bih sa tom osobom sada sjesti.. popricati... pitati zasto... samo da mi objasni... pa eto,, ako ikada budes htjeo/htjela ((iako je to sigurno neki muskarac..)) javi,, pa da se nadjemo na cugi,, da mi objasnis... ali dobro pusti to... neki dan,,, mislim da je bio petak... probudio sam se malo kasnije,,, jeo... i izasao malo na balkon... samnom samo 2 litre soka i casa... i tako sam se naslonio na rub balkona i samo gledao.... bio sam tamo nekih sat i pol,,, samo cugao sok i gledao ljude... koliko god se sve to cinilo preglupo... PROBAJ... uzmi si sat vremena,, sve zaboravi... ((dobro, ja sam se dopisivao dok sam to "radio"...)),, i samo gledaj ljude,, aute,, grane kako se njisu,, ptice.... toliko ljudi,, a kada zamislis,, svaki ima neku svoju pricu... i onda pokusaj zamisliti.,,, po onome sto ima na sebi,, kakvu ima frizuru,, kakav auto vozi... ma,, uglanom,, u nedostatku necega pametnog za raditi... evo,, dobra zanimacija... sada je 20:44,, ja nastavljam sa postom... i opet,, na treningu sam se sjetio nekih stvari o kojima bih mogao pisati,, ali... izlapilo... evo,,, pregledavajuci neke slike od ovog uskrsa,,, dosao sam do jedne "milenijske" fotografije,,, nekoliko generacija moje obitelji... i medju njima najstarija moja baka... koja je drhtala od srece kada nas je vidjela sve na okupu... pa me bacilo malo na razmisljanje... imati svoje dijete.... imati to "nesto" svoje... hmmm.... poznajem dosta ljudi koji su jako mladi dobili to svoje "nesto",, to svoje dijete... jako rano su spoznali sto je to imati nesto svoje... ono,, dio,, tebe... nastavak tebe... ono.... ma ono TVOJE.... taj osjecaj,, kako se ponasati,, sto osjecati u sebi,, kako zivjeti... jooooj... onaj osjecaj,, bas me zanima kako je to... kada znas da si dao pola sebe za to,, kada znas da je tvoje,, kada od tog dijeteta zelis napraviti nesto... kada to dijete gledas kako raste... vjerujem da je to neopisiv osjecaj... da,, bas se sjecam,, to sam prvi puta vidio kod svog bratica,, kada je na desktopu svog mobitela imao sliku svoje curice... mislim,, mobitel je nesto najmanje,, ali... kakvo je to stanje,, kada pogledas na taj jebeni mobitel i vidis to svoje malo stvorenje,, tog malog andjela... znam,, zasrat cu ovaj "lijepi" ugodjaj ovog posta,, ali jebi ga... pricao sam sa jednim prijateljem... stvarno nije bitno tko je to... stvarno... uglavnom,, nije ovdje iz ovog kraja... malo dalje... nebitno... on jako mlad,, ona isto tako... stvarno premladi... to je neka sredina srednje skole... a smatram da je to pre pre premlado za takvo nesto... jer ne moze netko biti odgovoran za nekoga drugog, ako jos nije odgovoran ni za sebe,,, kada jos ovisi o nekome drugom... naravno,, svasta je moguce,, sigurno ima ljudi sa 20 godina koji su dosegli razinu zrelosti nekih ljudi od 35 ((samo dajem primjer...)),, ali vecina, velika vecina to ne postize do nekih "kasnijih" godina,, a samim tim,, smatram da je 16-17 godina premalo za vecinu stvari,, a kamoli za dijete... tu curu zna nekoliko mjeseci,, sto je najgore,, uopce ne postoji veza,, zato sto je ona u vec jaako dugoj vezi... a ovo sa njim je samo, onako,, zajebancija... i sada zamisli,,, djevojka sa tih svojih 16-17 godina zatrudni... ajde sad probaj zamisliti... on,, toliko godina,, ide u skolu,, bez posla ((naravno)) bez stalnog prihoda novca,, bez icega,, a sto je jos najvaznije,, sa tim godinama ne razmisljas onako kako bi trebao za takvu odgovornost... ma kada imas 30 godina,, dobijes dijete,, vjerojatno ni tada nisi spreman,, ali u ovim godinama nikako.... i sada zamisli taj trenutak kada dobijes takvu vijest... kada skuzis,, ako si zensko,, skuzis preko tog testa,, ako si musko,, saznas kada ti ona kaze... sto je u tom trenutku? sto je u glavi... kakve se stvari dogadjaju,,, sto je nakon jedne neprospavane noci,, kada polako skuzis sto je to sve?? da li se tvoj cijeli svijet okrene? volim se pokusati staviti u takvu situaciju... pokusati razmisliti sto bih ja u tome svemu,, probaj i ti... razmisli,, koje stvari bi morao promijeniti... od cega se odvojiti,, sto bi dobio... kako bi krenuo u buducnost sa time... ma ne znam,... nesto sto me,, nije da me plasi,, ali.... cini me jako nervoznim... vjerovatno to sa vremenom dodje,, nakon nekog vremena sa tom osobom,, valjda dodje i do toga.. da si "spreman" za to... za taj korak... i onda,,, nakon vremena tisine oko njega,, nakon razgovora sa samim sobom.. nakon svih pregledanih stvari milijun puta... nakon prebrojanih "dobrih" i "losih" stvari.,, nakon razgovora sa njom/njim,, nakon razgovora sa najblizim,, ma nakon svih opcija pogledanih... na zajednicko razmisljanje dodje,,, pobacaj... e sada... u mojoj glavi se sada (a i jos od prije) dvije stvari ubijaju,, i nikako da bilo koja pobjedi... na jednoj strani... imas 17 godina,, ides u skolu,, zivis sa starcima,, nemas bas neku buducnost,, tocnije,, nisi ni razmisljao o buducnosti, do ovog trenutka... nemas doslovno nista,, sa tim ce se dijetetom previse stvari promijeniti,, previse novih stvari ce doci,, preteskih stvari... tu dolazi i zenidba,, sa osobom s kojom nisi prosao nista,, osim ovoga, najvece stvari... jednostavno,, okrenes si zivot potpuno... smatram,, na pretezak nacin... na drugoj strani... to nesto,,, nesto u njoj.,, nesto tvoje,, nesto sto si samo ti napravio,, dio tebe,, tvoja krv... nesto sto ces reci da je tvoje,, to preslatko malo stvorenje,, koje ce izrasti u normalno dijete,, i odrasti u pravog covjeka... nesto sto ces ti voditi prema tome,, nesto vase zajednicko,, nesto najsvetije,, tvoje rodjeno dijete... sto napraviti?? kako postupiti?? ne znam,, ne znam sto da ti kazem, kada ni ja sam ne znam... taj prijatelj i cura su napravili to sto su napravili... to nije bitno... i divim im se zbog toga sto su bas to napravili... ostaviti i roditi to dijete,, zivjeti sa njim,, uzivati sa njim,, ali se muciti... ici preteskim putem... znam da zivot nije lagan,, nikome,, a sa dijetetom jos u tim godinama... hmmm... pobaciti,, nikome ne reci,, nastaviti zivjeti "normalno".. olaksati si zivot,, cekati neko drugo vrijeme sa njom/njim ili bez nje/njega... ostati normalan,,, i sve to zaboraviti... ZABORAVITI?? hmmm... prejebeno,, sama pomisao na to... a ja iz cista mira napisa podug post,, ovako,, umoran,, sa ne bas veselom muzikom u pozadini,, poluzatvorenih ociju,, u hladnoj sobi,, ogrnut dekom.. ne znam... ajde,, molio bih te,, stvarno bih volio da mi ti napises sto mislis o ovome svemu! kako bi postupio,, sto? kako? zasto? bilo sto da napises... i da,, nevezano za post... pljuj me zbog svega,, misli sto hoces,, ali kako kazem,, takav sam,, neces me promijeniti... neki su uspjeli, ali ti neces... ne,, ne... |
18.03.2008., utorak
drugo/drugacije misljenje...
|
hej.... kako sam rekao u komovima proslog posta,, 2-3 dana nisam nista napisao i odmah je panika!!! dobro ljudi,, nemojte samo galamiti... evo krecem.... ovih dana,, malo previse stvari se dogadja,,, i to kazem nakon dugo vremena,, a jos je vaznije, da je to nakon dugo vremena da mi se dogadjaju samo lijepe stvari... ((znam da cu ovim sada to sve "izmalerisat", ali jebi ga...))... tolika zaokupljenost svime, da nemam vremena ni sjesti za komp,, sjediti nekih sat vremena i pisati post... a onda znas da je muka!! hehehehehee... samo sto dodjem,, pregledam postu,, pregledam blogove nekih dragih ljudi,, procitam vijesti i to je to... cijelo vrijeme neke "pizdarije"... evo najnovija,, jucer mi dosao mali bratic iz njemacke... on i njegovi roditelji... decko je,, kako sam to jednoj osobi rekao,, "pain in the ass".. da odmah razjasnim,, nista lose!! hihihi.... samo je mali naporan,, "djecko?! nemoj bit naporan!! oduzmi liniju!! ima'l tanje?? djecko!?! imal tebi mame!? daj mamu malo vamo!!"" dobro,, to je iz one pizdarije sa mobitela,, ali dobro... mali uci vec nekoliko godina engleski,, i onda, kada on i ja pricamo,, ja njemu pricam sve na engleski,, a on meni kombinaciju engleskog i njemackog,, ali onog bayern njemackog,, rastezanje, "preseravanje" ((kao nasi zagrebcani..)) u govoru,, i to bude jaaako naporno... tko ne vjeruje,, nek dodje... hihihihi... a ne prestaje mljeti.. hihihi... ali dobro,, izdrzim ja to sve,, ipak je klinjo legenda... samo,, nesto mu ne mogu oprostiti... alergican je na macju dlaku,, pa sam ja MORAO svoje mace "izbaciti" iz stana,, i sada su dole,, u hladnoj supi,, vani kisa,,, smrc... jadnice moje male... a kod mene u stanu toplo,, a ne smiju biti gore... smrc... ali dobro,, sutra ide kuci,, pa ce onda moje mackice opet gore,, na uzivanje... eto,, to je trenutna okupacija,,, dobro,, gore sam rekao da su samo lijepe stvari... NISU!! nije nista prestrasno,, samo me opet jebu moja ledja ((sjebana upravo kod klinje u njemackoj!)),, vec nekoliko dana me i koljeno zajebava,, i da nas na treningu,, jos dobijem loptom u stomak,, izbije mi zrak,, drame!! i smirim se malo,, nastavim trenirati,, i odmah prva sljedeca lopta,, TUP u ....... e da,, bas tamo... gdje muskarca najvise boli!! promijenio sve boje,, opsovao sve moguce... ali dobro,, proslo je... samo... boli!! hehehehe... a sada,,, ne znam da li si citao moj cijeli blog,, ali nekoliko sam puta vec pisao o toj osobi... to je djevojka koja mi je pomogla kada mi je bilo najteze... neko vrijeme nakon ONOG dana i nesrece,, upoznao sam nju,, samo preko msn-a ((nazalost.. ali obecao sam da cu to promijeniti!))... djevojka koja me doslovno spasila nekoliko puta,, i tjerala me da nastavim dalje,, kako - tako... djevojka se zove Anđela,, osoba kojoj mogu reci sve,, i osoba koja ce me uvijek saslusati... samo,,, u jednoj stvari se nikada nismo mogli naci... a to je vjera i bog... jer kao sto znas,, ja u boga ne vjerujem vec nekoliko godina,, za razliku od nje,, koja ga obozava,, i doslovno zivi po njegovim pravilima... nekoliko puta smo cak imali i svadju zbog toga svega,, ali naravno sve rijeseno... =) i neki dan sam ju zamolio da mi nesto napise,, nesto svoje.,,, i ona mi je to napravila... na cemu sam ti jaaako zahvalan... pa evo,, da vidite nesto,, nesto suprotno mojem razmisljanju,, nesto sto prica o necemu sto nikada nije bilo na mom blogu,, ali eto,,, nikada ne reci nikada! zar ne?! e da,, sada sam se sjetio... dare,, zivio ti care!! vidio sam komm,, thanks... jer sam izgubio tvoj blog,, i nisam ga nikako mogao naci,, sada napokon opet imam... procitaj to,, iiiiii uzivaj mi,, sto drugo reci?? see ya.... Zasto mi nitko ranije nije dosao? Zasto me nitko nije zagrlio i rekao: ne boj se, ja te necu ostaviti...?! Zasto nikog nije bilo onda, sjecas li se uopce kad? Onda kad mi je zivot o niti visio, kad je sve bilo tako mracno. Covjece! Zasto nisi upalio svjetlo, zasto me nisi cvrsto zagrlio, da osjetim kako zajedno jecamo, da smo jedno. Zasto si otisao, covjece bijedni?? Zasto mi nisi rekao da ce sve jednom proci, da ce ovaj mrak jednom morati umrijeti?! Zasto sam ja morala umrijeti prva?? Zasto si pustio moju drhtavu ruku, a ja sam te preklinjala da ostanes... Nisi se niti osvrnuo da me zadnji put vidis. Sto je?? Nisi me mogao pogledati u oci? Da manje boli?? Zato ti i pisem ovo pismo koje nikad neces procitati, ali to i nije vazno. Samo sam ti htjela reci, covjece, da sam umrla... Umirala sam dugo, bolno, u agoniji. Vise zato sto si me ti ostavio, nego zbog besmisla koje se rodilo prije... Sve je postajalo tako hladno, moje se srce vise nije opiralo, moja se dusa nije borila... Bila sam usred nicega... A tebe nije bilo, tvoja savjest se utopila u krivnji... I ona se prestala boriti. Ti si me zaboravio, vise te nije zanimalo, ti si nastavio zivjeti. Moje mrtvo tijelo bezivotno je lezalo u jazu ocaja. Ali, odjednom, svjetlost neobjasnjiva, toplina vjecnosti i miris spasenja. Covjek u bijelom priđe mi, uzme me za ruke, podigne i zagrli cvrsto. Nije me pustao... Usnama nista nije govorio, ali Njegova mi dusa govorase jasno: „Ne boj se, dijete moje, ja te nisam ostavio!“. I duse nam se zagrlise, On mi suze brisase, ali sada suze radosnice. Drzao me cvrsto, tako brizno da srce mi htjede umrijeti od ljubavi. Uskrsnula sam, prijatelju i vise nisam sama! Vise se ne bojim, jer, Gospodin je moja snaga, utjeha, moja radost, moj razlog, moje jutro, smijeh, odgovor, moj oslonac, moj Prijatelj! Covjece, sada je Isus moje sve! =) Za sve duse koje cekaju uskrsnuce, zelim im da ga u Isusu ovog Uskrsa dozive! Sretan vam svima Uskrs! =) |
15.03.2008., subota
...better man...
|
evo sada je nekih 15 do 9... stvarno ne pamtim da li sam ikada ovako rano sjeo pisati post... vjerovatno cu ga samo zapoceti... jer,, jucer je bila placa,, hihihihihi... pa se sada trebaju ici kupiti sve sto treba,, pa treba otici platiti racune,, ma, sto klinaca... ne kao djece klinaca, nego klinaca kao... da... hehehehehe.... nesto sam dobre volje... hihihihi... kada mi jutro krene tako,, ma, kako ide ona pjesma, mislim da tbf to pjeva.. "...nista mi nece ovi dan pokvarit,,..." ajd to za pocetak, pa dokle stignem, dok ne krenem u pustolovine trosenja para... da,, dovoljna je jedna sitnica,, jedna mala stvar, da ti uljepsa odmah cijeli dan,, eto,, to se meni dogodilo jutros,, jedan sms, onako,, fini,, i nakon citanja,, ma kao da je netko zabio inekciju (necu govoriti iNJekciju, jer to mi je jako glupo!) punu adrenalina u guzicu! covjek skuzi te neke stvari kroz samo jedan sms,, da ti krila,, i nastavis.. i sam sebi kazes, ",,ma mater vam je..... necu dopustiti da me itko od vas razjebe..." i jednostavno ne dopustis,, malo se omeksas, podignes svoj prag bijesa, ne dopustis i tezim stvarima da te izbace iz takta... da ti uniste to sve lijepo... da,, mali slatki pocetak dana... jos ako imas neke fine, cajne, cokoladne kekse i sok koji volis,, ma sto ti treba... heheheheh..... nego,, naslov govori to o cemu sam htjeo pisati... u zadnjem postu sam napisao rijeci jedne pjesme,, koja se ((vidi cuda,, nije bilo namjerno!! jok nije!)) zove isto kao i ovaj moj post... better man... pjesma koju slusam svaki dan, vec nekoliko godina... tocnije od dana kada sam skuzio sto to znaci kada ti nesto postane rutina... ha,, ne znam kako da krenem, bem ti... previse stvari u glavi... ((mozes mislit!!)) cijela pjesma govori o tome kako se u vezi dvoje ljudi, dodje do jednoga trenutka kada vise ne moze ici tako... bio sam i sam u takvoj situaciji, i meni bliske osobe su bile,, u vezi,, po mom, postoje 4 razdoblja/faze... prva faza,, ono kada si se tek upoznao,, ona se tebi svidja, ti se njoj svidjas,, to je faza kada se upoznajes,, kada polako ulazis u tudji zivot,, tu fazu ja zovem zudnja... jer u tom razdoblju si sa nekim zato sto ti se svidio,, zato sto ti je privlacan,, ne znam,, druga faza,, ono kada si zaljubljen do usiju,, sve ide onako kako treba, poznajes tu osobu gotovo pa potpuno,, sve dijelite, sve radite zajedno.. ma ono,, nesto preljepo,, treca faza,, kada vec nakon nekog vremena, a to moze biti mjesec dana, dva, pet, dvije godine, pet godina,, stvari postaju "dosadne",, i dalje znas tu osobu savrseno,, ma sve o njemu/njoj... ali,, nekako sve je isto,, sve ide nekakvim ustaljenim tokom,, nema one neke zelje, zara,, ili cega vec... i onda krecu svadje,, naravno,, od prvog dana ima svadja, samo sto su one tada male, i ako su i velike, lako se rijese,, ali nakon tog vremena,, u ovoj "trecoj fazi",, bas i nema previse volje da se te stvari lagano rijese, svako vuce svoju stranu... i uz svadje dolazi jos svasta,, i cetvrta faza,, kada nakon nekog vremena takvog uzivanja sa tom osobom, uzivanja koje je ustvari mucenje,, nakon silnih razmisljanja,, odlucis,, ILI pokusati sve to preci,, vratiti onu staru ljubav, prilagoditi se, malo popustiti,, ILI sve to razjebes,, skuzis da to nije to... i eto,, the end... a onda dalje ide to sto odlucis,,, ili suzivot ili kraj... sto ne znaci da se opet sve to ciklicki nece ponoviti... i da,, sada je to bitno,, da li treba neke stvari trpjeti... da li, zivjeti u toj rutini,, ((bem ti kako volim tu rijec rutina!hihihi...)),, da li se "tjerati" da uzivas,,, ma ono,, sto pitanja... ono,, u nasim godinama, to su neke stvari koje je jednostavno rijesiti... mislim "jednostavno"... lakse je nama,, dok su to veze, vezice... uvijek imas drugu priliku,, i sto je, lagano ju je naci... ali cijeli post i je potaknut pravom vezom,, brakom... a cijela i pjesma, zbog koje i pisem govori o tome... zamisli,, hodas sa nekim 4-5 godina,, ne mislim da sa 15 krenes hodati sa nekim, pa hodas 5 godina i onda,, nego,, imas 22-23 godine,, hodas sa nekim tako dugo,, zarucis se,, zaruceni ste godinu dana,, dodje vjencanje,, i onda zivis sa nekim do kraja zivota... covjece,, to je jaaako puno... i dobro,, opet si prosao one "moje faze".. i to nekoliko puta... treba se sa nekim svaki dan buditi, svaki dan biti sa tom osobom u kuci,, dijeliti sve,, razmisljati zajedno sa tom osobom, donositi odluke, ma sve,,, jednostavno,, treba sa nekime zivjeti do kraja zivota... meni je to sada nezamislivo,, ali,, valjda covijek sa godinama odraste,, pocne cijeniti neke druge stvari... mozda to poslije postane normalno... nemam pojma... mozda se te neke stvari, ti problemi koji se tada jave,, mozda se to predje kada se pogleda sto je sve iza njih,, sve ono dobro,, mozda ljudi nauce zivjeti uz sve to... ali opet,, sto ako se to ne moze izdrzati? sto ako su te razlike prevelike,, da li treba to sve trpjeti? da li zivjeti, a ustvari patiti?! moje misljenje je da NE,, ma ni u vezi u ovim mojim godinama, ali isto tako i u braku... nesto siliti, nesto gurati prema naprijed, a da to nije to.. ne znam... nisam za to... nikako... vjerovatno ce mi se razmisljanje promijeniti kada i ja to sve iskusim,, ali sada,, mislim da ne.. da to ipak nije to... barem sada je "moderno" razvesti se od zene/muza... pa sta,, kud svi turci, tu i mali mujo! hehehehehe.... onako,, malo mog razmisljanja... eto, krenio sam pisati post oko 9,, pa radio sve sto sam morao,, pa sam malo pisao oko 15 sati,, i evo sada oko 21 zavrsavam... sada se spremiti i fijuuu... bjezi van... ajde,, uzivaj mi... Waitin', watchin' the clock, it's four o'clock, it's got to stop Tell him, take no more, she practices her speech As he opens the door, she rolls over... Pretends to sleep as he looks her over She lies and says she's in love with him, can't find a better man... She dreams in color, she dreams in red, can't find a better man... Can't find a better man Talkin' to herself, there's no one else who needs to know... She tells herself, oh... Memories back when she was bold and strong And waiting for the world to come along... Swears she knew it, now she swears he's gone She lies and says she's in love with him, can't find a better man... She dreams in color, she dreams in red, can't find a better man... She lies and says she still loves him, can't find a better man... She dreams in color, she dreams in red, can't find a better man... Can't find a better man She loved him, yeah...she don't want to leave this way She feeds him, yeah...that's why she'll be back again |
13.03.2008., četvrtak
ufff... opet doslo... samo sada udarilo jako... poprilicno...
|
ufff..... znao sam ja da ce ovo opet doci... "ovo".... evo,, ocekujem tog 3000. posjetitelja,, da netko klikne na anathemaRIP blog... cudno je to.... da u malo vise od 2 mjeseca toliko ljudi dodje... ono... svaki puta kada pisem svoj post, mislim da je to nesto samo u mojoj glavi,, da se takve stvari samo meni dogadjaju,, da samo ja tako razmisljam... da je to stvarno samo moje misljenje koje ce se tebi ciniti kao preseravanje... eto,, nekoliko ljudi mi je to i reklo,, i u lice i preko mobitela, a i preko msn-a... ali, opet,, dodjes toliko puta i eto,, valjda ipak nesto vrijedi, ili je stvarno preveliko sranje, pa se dodjes samo nasmijati mojoj gluposti... ali sa kakvom god namjerom dosao,, hvala ti... mozda sam vec u onom jubilarnom 1000. postu pisao vec ove stvari, ali jebi ga... da,, kada sam krenio pisati blog, pisao sam ga cisto da se nekome povjeravam.... da nekome kazem sto mi je u glavi... ma sada sam skuzio da sam to sve pisao, pa ni necu pisati o tome,, ako je netko znatizeljan,, potrazi malo i naci ces taj post... jebi ga,, oprosti, ali necu da mi "netko" kaze kako se ponavljam i kako sam ustvari nesto sto nisam... uglavnom,, blog mi nitko nije citao na pocetku... i stvarno mi nije nitko ni trebao,, sto je je... pisao sam za sebe, da sebi olaksam,, da kazem nesto sto zelim... eto, sada vas vec ima 3000 od kada sam krenio brojati... i fino je vidjeti da te netko prati,, da cita ono sto ti napises... komovi nisu bitni,,, ima svega u tim komovima,, i gadnih stvari i jos vise lijepih stvari... vise gadnih stvari bude na mob,, ali dobro... slobodno pljujte i po komovima,, svaka kritika je dobro dosla... heh... da,,, gore sam napisao da ce "ovo opet doci".... jebi ga,, ono i je svaki dan ovdje, svaki dan kada mi zazvoni alarm i jedan dio pjesme,, svaki dan kada se probudim,, kada otvaram prozor koji gleda prema njemu, kada sjednem za kompjuter, kada otvorim blog, kada pogledam u ormar da uzmem stvari,, kada pogledam na oglasnu plocu pored kompa,, kada pogledam na mobitel,, kada mi zazvoni mobitel,, kada sjednem uciti,, kada si dozvolim 2 minute tisine u glavi,, kada krenem iz stana,, kada izadjem u dvoriste i pogledam na kucu preko puta,, kada sjednem u auto,, kada pogledam na onog malog plavog majmuna koji mi je zaljepljen u autu,, kada krenem autom,, kada prolazim pored onog mjesta,, kada svirnem pored tog mjesta,, kada se udarim tri puta u srce,, kada dodjem na trening i krenem skidati lanac i onaj kriz na njemu,, kad izadjem na teren,, kada dignem ruke visoko i kazem to sto kazem,, pa se opet udarim tri puta po srcu,, kada mi zavrsi trening i opet to sve napravim,, kada ona vruca voda iz tusa pada po glavi i natjera me da zatvorim oci pa se sjetim,, kada idem nazad kuci pa opet prodjem pored tog mjesta,, pa svirnem i udarim se tri puta po srcu i zadrhtim jer znam da je to tu i da ce zauvijek biti,, kada prolazim pored sokaka,, kada skrenem desno i odem do groblja,, kada hodam slabim korakom prema grobu,, kada dodjem pred njega i kao da sam prvi puta tamo zaplacem,, kada sjedim na onom hladnom betonu pored njega,, kada gledam one godine na krizu, i ona imena,, kada vidim njegovu sliku,, kada vidim onu jebenu crnu traku u kutu slike,, kada vidim kamen od njegove cure,, kada ga dodirnem na slici,, kada idem od njega i drhtim,, kada sjednem u auto i placem jos 5 minuta,, kada odem do njegove mame,, kada pogledam njegovog brata,, kada ulazim u stan i kada udari onaj hladni svjezi zrak,, kada shvatim da nemam koga sada zovniti da dodje gledati utakmicu samnom,, kada sjednem onako u stvarima na krevet,, kada opet razmislim,, kada mi samo jedna stvar padne na pamet,, kada ta jedna stvar pokrene jos njih sto,, kada opet pokusam uciti,, kada se sjetim sto mi se sve dogodilo od ONOG dana,, kada pomislim sto sam izgubio,, kada se sjetim da sam nakon toga opet bio sretan previse,, kada skuzim da to opet nisam bio,, kada mi marko posalje poruku pa skuzim da mi je on uz brata ostao jedini,, kada se sjetim kako je njemu,, kada pomislim na njihove roditelje,, kada se sjetim onog dana kada smo ih cekali da ih dovezu,, kada me mali josip pitao da mu budem brat,, kada mi je rekao da ga pazim,, kada sam ih vidio,, kada se smirim i pomislim da moram dalje,, kada mi sat na crkvi otkuca ponoc,, kada se silim da ostanem budan,, jer se bojim zaspati,, kada se ipak odlucim na san,, kada krenem opet misliti na sve lijepo i ruzno sto mi se desilo taj dan,, kada se sjetim da je to sve zbog njih,, kada si kazem da cu zbog njih nastaviti jos jaci,, kada sklopim oci i pokusam misliti na bilo sto drugo i na kraju kada uspijem zaspati pa kada me probudi netko od njih.. pa sa srecom na licu zato sto su me posjetili i strahom u ocima jer si moram priznati da se bojim,, opet zaspem.... i onda,, sve to "skrivam"... i nikome ne dopustim da me vidi takvog,, jer,, nesto sto ne zelim nikome pokazati... i sam sebi ne dopustam da me to vrati na dno,, nego za razliku kada me to tjeralo dole,, sada sa tim na ledjima idem dalje... sve je to i dalje tu,, samo sada sa njim idem prema gore... do sljedece prepreke... pa preko nje,,, i dalje... sve jaci i jaci... ali dodje trenutak... pregledavam neke stare uspomene,, pa dodjem do jedne pjesme i rijeci za tu pjesmu... napisat cu ti ju na kraju... i onda... jebi ga,, krene milijun sjecanja,, na sve lijepo i ruzno... i onda,, uzmem onaj stari 091 broj,, pogledam neke poruke,, pogledam neke novije,, sjetim se onog dana i onog zagrljaja, sa zaustavljenim autom na sredini ceste,, suzama u ocima i stiskom i rijecima da vise nema napustanja! da vise nitko ne ide tako rano! marko brate,, nema sanse, vise nitko ne ide nigdje!! to je prvi puta da sam zbog osjecaja plakao pred nekim... ali jebi ga... i da,, cujem ja tu pjesmu,,, i uzmem onaj stari broj,, i procitam onu poruku,, kada je mato trazio da mu posudim neke novce,, ma znas o cemu pricam... nego,, prelistavam poruke u ovom sadasnjem mobitelu i skuzim jednu poruku na koju sam potpuno zaboravio.. od malog josipa,, matinog brata... bila je neka zajebancija kod jednog prijatelja u kuci.. i mali meni posalje neku poruku da pita gdje sam... i malo se dopisivali... i da bi on meni poslao, zadnju poruku: josip "brat moj"... 24.studeni-07 22:22 Ma doso sam kuci eo jedem ajd pozdrav sve picke oko sebe nadam se da nisi kod one kapelice.zivio(brate) tko god zeli, ne vjeruje, bilo sto,, nek se javi,, ja mu pokazem tu poruku... savrseno se poklopio sat i minuta,, mozda ces zato misliti da serem,, ali sa ovakvim stvarima se ne zajebavam... dobro,, malo me zajebava za cure koje su tamo bile,, a kapelica,, hmm... ta kapelica je blizu jedne kuce odakle mi je bila jedna cura... bla... bla... ali sve je to goli Qrac,, ovo zadnje je meni nesto,, nesto nesto... (brate) nesto sto me je tada,,, ne znam... ne mogu opisati taj osjecaj... tuga, jer pretpostavljam kako mu je,, koliko mu fali... kako je tesko njemu nastaviti zivjeti... a opet neka radost,, ustvari ne znam da li je to radost,, ali nesto suprotno od tuge... pa sada koliko tu moze biti radosti.. uglavnom nesto pozitivno! kako god sad ti mislio... on je izgubio brata,, ja ne znam kako je to,, i ne zelim nikada saznati!!! to je jasno... samo kazem,, nitko ne moze znati njegovu bol, tugu i sto sve ne... poznajem jos jednu curu, koja je izgubila sestru u nesreci... isto ne znam kako joj je... i voljeo bih da ni njih dvoje ne znaju kako je to... zato,, divim se tim ljudima,, kako su nastavili zivjeti.. kako i dalje funkcioniraju... njima je najteze, to znam.. i bas zbog toga se divim tim osobama... nemam pojma,, samo kazem; josipe, ana, marija, mladene, barbara,,, samo dalje nastavite... kako god mozete i znate... ufff.... sve u svemu,, post OPET nema neko znacenje, neki smisao... ali eto,, pisao sam sto mi je doslo na pamet... jer eto,, cuo sam tu pjesmu,, malo se zamislio i..... odlucio se malo napisati nesto... joooooj.... valjda ti nije sve toliko besmisleno kako se meni cini da ces protumaciti.... jebi ga... takav sam! malo olaksana dusa,, smireniji... ma,, ide.... uzivaj mi.. Puff Daddy and Faith Hill - I'll Be Missing You Seems like yesterday we used to rock the show I laced the track, you locked the flow So far from hangin on the block for dough Notorious, they got to know that Life ain't always what it seem to be Words can't express what you mean to me Even though you're gone, we still a team Through your family, I'll fulfill your dream In the future, can't wait to see If you open up the gates for me Reminisce some time, the night they took my friend Try to black it out, but it plays again When it's real, feelings hard to conceal Can't imagine all the pain I feel Give anything to hear half your breath I know you still living your life, after death Every step I take, every move I make Every single day, every time I pray I'll be missing you Thinkin of the day, when you went away What a life to take, what a bond to break I'll be missing you It's kinda hard with you not around Know you in heaven smilin down Watchin us while we pray for you Every day we pray for you Til the day we meet again In my heart is where I'll keep you friend Memories give me the strength I need to proceed Strength I need to believe My thoughts Big I just can't define Wish I coul turn back the hands of time Us in the 6, shop for new clothes and kicks You and me taking flicks Makin hits, stages they receive you on I still can't believe you're gone Give anything to hear half your breath I know you still living you're life, after death Every step I take, every move I make Every single day, every time I pray I'll be missing you Thinkin of the day, when you went away What a life to take, what a bond to break I'll be missing you Somebody tell me why One black morning When this life is over I know I'll see your face ako ikako mozes, probaj si nabaviti tu pjesmu,, ili zatrazi, ja cu ti ju dati... poslusaj... stvarno je snazna... puno emocija... inace,, pjesma je o ubijenom "The Notorious B.I.G.",, hip hop pjevac koji je pjevao na East Coast sceni,,, a kako je u to vrijeme bio veliki rivalitet izmedju East i West Coast hip-hopera,, 97. je ubijen,, smatra se od nekoga sa West Coast... ali nista nije dokazano, nikada nikome... odlican hip-hop pjevac,, poslusaj... |
10.03.2008., ponedjeljak
...odvezana vezica... da..da..
|
ajd da zaboravim ona post od prije,, dobio sam prituzbe da je "strasan",, da i inace nisam lijep, a da sam na slikama jos i gori.. jebi ga... =) evo danas me jedna stvar na treningu skroz bacila u razmisljanje... sto ces kada imam previse prostora u glavi,, pa onda razmisljam o svakakvim stvarima..... sto je ustvari prejadno... sa svakakvim glupostima se zajebavat... ajd da ne "serem"... dosao sam danas na trening,, ono,, uobicajena zajebancija,, joooooj.... sada vidim da mogu pisati o milijun stvari... ajd,, preskocit cu tu svoju rutinu,, to sve sto radim,, prije izlaska,, na putu,, opcenito sto za vecinu stvari imam neki slijed i pokusavam ga se drzati... ajd to cu ostaviti za neki drugi dan,, ako ne zaboravim... i dobro,, preskocio sam sve to... i evo mene,, izlazimo na teren,, trening treba poceti... i sve dobro... igraci idu posebno trenirati,, a ja i jos jedan vratar/golman,, kako god hoces... idemo trenirati na drugu stranu,,, "nase stvari"... i kako nam nije bilo golmanskog trenera,, koji nam inace govori sto trebamo,, sutira lopte i ostalo... pa kako njega nije bilo ((covjek ima neku upalu zuba,, natekao kao bumbar)),, nas dvojica smo sami sve radili.. i naravno,, cim nemas nekoga nadredjenog, da te "tjera",, odmah je to poluzajebancija,, radi se preko Qrca,,, vise se odmara i prica, nego sto se zapravo radi... i dok smo imali jednu pauzu.. ja idem prema jednoj lopti koja je otisla malo dalje od nas... hodam,, misli negdje skroz u drugom svijetu... i vidim da mi se odvezala kopacka... nikakva to stvar nije,, svakome se odveze vezica/snjira ili kako vec zoves.... ALI, meni se nikada, otkako imam te kopacke, nije odvezala vezica... NIKADA... jer ju dobro stegnem, svezem na dva puta,, i jos tako svezane, vezice stavim u kopacku... jer se prije dogadjalo da tako svezana zasmeta,, da se drugom nogom zakaci za tu vezicu pa zna biti pizdarija... i tako ja skuzim da je ona meni odvezana... i hajd,, skinem ja rukavice... spustim se dole,, da zavezem... i onda meni kroz glavu:: krenu sranja... razmisljam ja,, "hmmm... meni se nikada ova kopacka nije odvezala,, nikada otkako ih nosim... a bas danas se odvezala,, da li je to neki "znak", da li je to nesto sto bi me trebalo zabrinuti? znam da nisam praznovjeran, ne previse,, ali ovo mi nekako ne zvuci dobro... tj. ne izgleda dobro... sad ti gledaj,, ako je to nesto.. sto sada dalje,, da li da ocekujem nesto lose? dobro? nedefinirano? to moze biti da cu sada tu nogu povrijediti,, da cu krivo stati, da ce me netko sjebati, da ce mi se uglavnom dogoditi neko sranje... hmmm... a opet,, ne vjerujes u takve stvari,, a nisi ni daleko... da li sada razmisljati o tome, ili to jednostavno izbaciti iz glave? kako se "ponasati"? mozda je to samo sranje,, ajmo dalje..." opet napominjem,, zanimaju me takve stvari,, takav sam! ali stvarno nisam precesto i tako snazno razmisljao o takvim stvarima,, da jedna sitnica ustvari znaci nesto... ali ovo me nekako sjebalo,, dalo mi puno stvari na razmisljanje,,, previse... i hajd',, probam ja to zaboraviti,, idemo trenirati dalje, bez "straha"... i dobro... radim ja dalje.. treniramo taj kolega i ja... ali opet,, negdje u podsvjesti ono nesto bode,, nesto kopka... mamu mu hebem... i dok smo radili jednu najobicniju vjezbu... okrenut si ledjima lopti, onaj koji sutira loptu,, da ti neki znak ((pljesne, zazvizdi, kaze nesto,, nije bitno...)), ti se brzo okreces i branis loptu... i dok sam to radio... okrenut njemu ledjima,, i opet razmisljam da se moze desiti neko sranje... iiii.... on mi pljesne, ja poskocim i u zraku se okrecem i pri doskoku....... krivo stanem na tu nogu!! malo izvrnem zglob... lijeva noga,,, skocni zglob... jebi mu mater.. sta reci... nije to nista prestrasno zaboljelo... ma to je sitnica,, ali ipak... sto sada da ja mislim?? nije to prevelika stvar sto sam ja istegnuo ligamente,, da sada moram alarmirati MI 6,, ali ipak... ono,, navede te na neko razmisljanje... sto ako svaka takva sitnica ustvari pokazuje u kojem ce smijeru nas zivot? sto ako nam takve sitnice ustvari govore sto ce se dogoditi,, a da mi to i ne kuzimo... OPET ponavljam,, ne vjerujem u to... stvarno ne.. ali onako,, neka iskrica zajebava,, da se bas pravo zapitas... sto ako je svaka stvar koja nam se dogodi, ustvari prethodnica necega sto ce doci... u obadva slucaja,, i u dobrom i u losem smislu... haa?? jesi kada razmisljao o tome?? ili je to sve ustvari samo podsvjest?! mozda sebe covjek moze u nesto uvjeriti samim time sto o tome previse razmislja,, sam navesti svoje tijelo da to napravi,, podsvjesno... ((ako se pise sa IJE,, jebi ga... ispravi me.. ja cu ovako...))... mozda sam ja samim tim svojim razmisljanjem,, naveo tijelo, nogu, taj zglob,, da ne bude cvrst kao inace,, da sam sebi dopusti da mu se dogodi istegnuce... haa?? a mozda je sve to samo jedna veeeeelika slucajnost,, i eto,, bas meni... mozda je i to... jer ja inace ne vjerujem u sudbinu,, da se sve dogadja po nekom redu... odavno napisanom... nema sanse,, jer smatram da svatko sam sebi pravi put... da svatko sam odlucuje o svojoj buducnosti... i kako i kojim putem ce ici do necega,, pa i do kraja, do smrti... ali u tom nasem odlucivanju... mozda,,, kazem mozda,, moje razmisljanje... mozda postoji jedna sitnica ((evo primjer danas i moja odvezana kopacka)) koja se dogodi,, i zbog koje se trebamo odluciti na koju stranu,, mozda u zivotu, prije svake stvari postoji "odvezana vezica".. i mozda se bas na osnovu te sitnice trebas zapitati,, i na temelju toga odluciti kako dalje,, sto napraviti... ovo moje je sranje,, istegnuti ligamenti zgloba to je nista,, ali sto ako svaka takva stvar prethodi potencijonalnoj katastrofi? mozda se takve stvari dogadjaju u svakoj situaciji,, a da ih mi ni ne primjetimo... nego onako,, mozda u onim prestrasnim situacijama odlucimo onako kako treba,, neki... neki nisu bili takve srece... ((r.i.p.)) mozda tebi zvuci kao moje "preseravanje" ((kate,, sve ti je jasno)).. ali mene je ovaj danasnji dogadjaj malo bacio u razmisljanje... nemam pojma... ta "sitnica"... vecina koja me bolje poznaje, zna da ja "patim" od onih malih stvari,, "sitnica",, koje meni znace jaako puno... opet u obadva slucaja,, i u dobrom i u losem... mozda ja jesam preveliki sanjar,, mozda previse zelim razumjeti ovaj svijet, nacin zivota,, kako sto funkcionira, a tu mislim kako mi funkcioniramo, kakve su veze sa nekim stvarima,, kako neka stvar utjece na drugu, zasto je bas tako, da li je uopce to tako... ali takve stvari mene fasciniraju... takve stvari me bace u razmisljanje,, a eto,, kao sto vidis,, natjeraju me da napisem ovakav post,, nije sada da cu se ja zatvoriti u stan, ne izaci van u strahu od te sitnice,, ili da ce ovo promijeniti moj zivot i u jednom podrucju,, samo,, da ti malo stvari da razmislis,, kako sto ide,, kako sto funkcionira... nemam pojma,, eto pet malo mojih stvari,, nadam se da nisam prenaporan,, a ako jesam... hebi ga... takav sam... i ne mislim se mijenjati... sorry... jedna pjesma koju obozavam... jedan dio... All the hate that feeds your needs All the sickness you conceive All the horror you create Will bring you to your knees uzivaj,, stvarno ti to zelim... =) |
09.03.2008., nedjelja
evo.. opet malo razveseljavanja... =) kako kome! heh...
|
hej ti... evo mene opet malo... nedjelja... meni jaako dosadno... ujutro neka kavica,, ali sve je to nista... popodne teeeski zamor! trebao bih uciti, ali sam si ipak uzeo malo odmora... trebao bih spremiti stan, ali opet malo odmora... trebao bih sredjivati komp ((nakupilo se preeevise gluposti)), ali opet malo odmora... pa ce najvjerojatnije biti malo izaci van,, prosetati ((to samo tako kazem, nema sanse da setam! auto je za to! hihihihi...)), otici na utakmicu,, bla... bla.... a sada vidim koliki sam baksuz! u petak ne izadjem van,, zato sto je decko "sportas", a morao je ici na utakmicu malo ranije ujutro ((pola 9!!)), putujemo 4 sata,, onda dodjemo tamo,, izgubimo! ljudi nas isjeku... onda,, opet 4 sata nazad... dodjes kuci,,, onako razjeban,, umoran... i ajd,, nagovoris se da izadjes.. iako se oci sklapaju same! budes vani nesto kratko,, "odradis posao"... a sada to zasto sam baksuz! hmmm... iako sam razmisljao, da uopce ne idem van,, ali eto.. iskrslo je nesto... decko uzme auto od tate,, (da se pokaze u najboljem svijetlu,, barem prvi puta.. hihihihi....).. starci nisu bili u svom stanu,, pa sam ja to uzeo na svoju ruku, bez pitanja... i onda,, kako sam ja naucio da svoj auto bas toliko i ne pazim... mislim,, pazim ga,, ali ne onako... kako stari pazi svoj... i naravno,, uletim u neko veeeeliko blato,, zaserem mu cijeli auto iz vana... onda jos razjebem sve u njemu,, sjedala mu poremetim,, sjebem mu radio stanice na radiju,, a covjek "pati" od toga... i onda jos veci krkljanac sa njim... i ovako smo "losi" sada jos i ovo... jebi ga... i naravno,, sada ga mario mora oprati, srediti, skoro pa i cijelog polizati.. bem ti... =) ali dobro... sve je to za ljude... a kada malo razmislim,, to je ono ljudsko pretvaranje... koje sam puuuno puta i sam napravio,, a i osjetio/primjetio na drugima... koliko si god ti ono sto jesi,, uvijek zelis nesto jos pokazati,, biti jos nesto sto mozda nisi... i nemoj da sada netko misli,, ma nisam ja takav/takva,,, zato sto svi jesmo,, ali doslovno SVI... barem jednom u zivotu si dozivio ((pisat cu u muskom rodu, lakse mi je,, ali to ne znaci da ste vi cure izvan ovoga!! heh...)) onaj trenutak, kada ipak malo razmisljas da se pokazes u drugacijem svijetlu,, da si nesto sto ustvari nisi... ne mislim da sada potpuno promijenis svoju osobnost,, nego.. one neke stvari.. "sitnice"... to je nesto sto je u ljudskom mozgu,, kazem opet,, ja sam znam po sebi,, a i osjetio sam kod ljudi koji su meni bliski,, ili su bili bliski... tako da (mislim) znamsto pricam.... nije to nista zlonamjerno,, ono, da ides sada nekoga gadno zajebati,, prodati se kao neka skroz 10. osoba, nego neke stvari koje inace ne radis, ne kazes.... ma znas na sto mislim,, samo sada bas i nemam neke "inspiracije" da ti se tu "preseravam" ((kate,, hihihihi....)) pa onda i ne mogu objasniti ono sve sto mislim... ali vjerovatno ce biti neki dodatak veceras,, kada malo stisne vrijeme... =) a evo onoga, onoga zbog cega sam i htjeo napisati ovaj post,, malo da se nasmijes, kao sto sam se i ja nasmijao... ajde uzivajte,, a ti mario prati tatin auto! ((bem ti sve!!)) hihihihi... uzivaj...
|
05.03.2008., srijeda
onako,,, svasta nesto nista...
|
evo danas radio neka sranja po blogu,, ucio se momak malo... mijenjao pozadinu,, pa ju fiksiraj, centriraj,, pa ovo, pa mijenjaj boju slova, pa ono... ma,, svasta... i opet ona moja stvarnost,, kada nesto radim, onda je sve super.. ne razmisljam o nicemu... a jebo te... cak sam danas radio nesto sto nisam nikada.... brisao sam onim sranjem,, nemam pojma kako se to zove,, ono sranje sto ima veliku drsku, dole neke "cudnovate" krpe,, i brise se pod sa tim... ma znas sto mislim... uglavnom,, stvarno sam postao djevojcica... hihihihihi.... naravno da nisam! barem kada se pogledam,, mislim.. ovaj.. da.. nisam!! =) sve u svemu,, iako sam ja osoba koju razvesele male stvari,, kako ja to zovem "sitnice",,, smatram da mi je sada potrebna jedna veeeelika promjena u zivotu... nesto sto ce me prodrmati... ne mislim sada neku tragediju,, neku veliku negativnost ((dosta je bilo u zadnje vrijeme)),, nego nesto sto ce mi promijeniti puno stvari,, okrenuti me na skroz drugu stranu... nemam pojma,, mozda ja to sebi ne zelim priznati da sam si sam kriv,, da sam si sam napravio tu svakodnevnu "rutinu", ali jebi ga... istina,, vec neko vrijeme se dosta toga promijenilo,, od nekih "samara"... nisu to neke velike promjene, ali eto... ...ucenje,,, cak sam krenio opet uciti... ne onako kako faks zahtjeva,, ali pocetak je tezak... hihihihi... mislim da je 3-4 sata dnevno, sasvim solidan pocetak! prejebeno je sada ponovo uci u taj "stroj" ucenja.. natjerati se da se skoncentriras samo na to... ne razmisljati o nicemu drugom... ali eto,, krece se polako.. "ipak se okrece"... =) ...san,,, "ranije" na spavanje... ne vise do 4-5 ujutro... pokusavam se natjerati na san... pokusavam ne misliti na neke stvari prije spavanja,, samim time izbjeci nocne more,, kojih i dalje nazalost ima i previse... ...drustvo,,, pokusavam neka nova prijateljstva "oziviti",, malo se potruditi,, natjerati se... nije to to,, kada izlazis van sa nekime sa kime nisi ono predobar,, ustvari jesi dobar,, poznajes,, ali nije to osoba od potpunog povjerenja,,, u najgorem slucaju,, nije to osoba koja ce stati iza tebe kada se treba potuci... ...pizdarije,,, tipa ovog gore iznad,, nema tuca,, smanjene na minimum.. malo se lakse ulazi u neke prepirke,, cak malo i vise popustam u nekim situacijama,, sve one "gluposti" ostavio daleko iza sebe,, ne smanjio,, nego ostavio miljama daleko... male stvari utjecu na covjeka da se promjeni... "male stvari"... ne nesto preveliko,, zatvor ili tako nesto,, nego male stvari,, one moje "sitnice"... razgovor, osoba, samar... sto daje zakljucak da se one lose stvari mogu ispraviti... eto, zivi primjer... hihihihi.... postat cu ogledni primjer djeci u skoli za dobro i lose... kao u reklamama,, ovo je on prije,, ovo je on poslije... =) ima jos puno toga, ali evo,, za kraj... ...misli,,, cak sam malo sredio svoje misli... malo se odaljio od onoga svega... naravno da znas od cega... pokusavam ne misliti toliko o tome... ne misliti na njih ((toliko!!))... promijenio sliku na mobu,, maknio neke stvari iz stana,, neke sitnice sto me podsjecaju na sve,, samo sto mi je ostala pjesma za zvono na mobu... nju ne mjenjam! =) ((frnkie... izgubljeni snovi)) ali dobro sve to... sve to polako prelazi sa prvog mjesta u mojoj glavi... jeste i dalje tesko,, da se razumjemo,, ali pokusavam najbolje sto mogu... ma bit ce bolje... znam ja to... siguran sam... =) a gledam danas... vec neko vrijeme, sve vise i vise mladih, pogotovo tinejdzera radi prevelike pizdarije, pa se na kraju i ubija... jebo te,,, one dvije curice sto su se bacile sa zvonika neke crkve, tamo na moru,, ona djevojka se bacila u rijeku/jezero koji Qrac vec,, neki dan se onaj klinjo zapalio u skoli (! ! ! ! !)... i to samo oni slucajevi kojih se ja dobro sjecam... evo ovaj zadnji... on ima 14 godina i on se zapali u holu skole, pred svima,, ZBOG NESRETNE LJUBAVI!! heeej.... imas 14 godina,, tek si na sestini zivota, prosao si nista, to ti je druga cura u zivotu, poljubio si ju 15 puta,, i ti se sada ides zapaliti sa namjerom da se ubijes zbog nesretne ljubavi?? pa nemoj me zajebavati... ne kazem! dogadja se,, svi imaju tih problema (prvi kazem za sebe!), svima se dogode takve stvari,, nista ne traje vjecno, ali nije rjesenje da se ti ubijes!! heej... pa tako ti zavrsava zivot!! care!? imas pred sobom sve!! ali doslovno sve... a i da nemas nista,, nije rjesenje ubiti se... ali ajmo reci, da on ima nesto,, dok je imao curu... i ti sebi napraviti tako nesto... ma da imas 15, 20, 30, 50 godina da te ostavi simpatija, cura, zarucnica, zena, ljubavnica..... ne mozes si takvu stvar napraviti... ma i da to nije cura, da je nesto sto puta gore, ne mozes sebi to napraviti... prvo sebi, pa onda roditeljima, braci, prijateljima... ne mozes... vec neko vrijeme slusajuci to sve,, dvije stvari mi se motaju po glavi... eto,, prvo o ovome svemu,, kako je toj osobi,, sto se dogadja u toj glavi kada se odluci na samoubojstvo... tih posljednjih nekoliko sati i ta posljednja minuta... o cemu ta osoba razmislja? ajd zamisli,, sjedis u kupatilu,, remen ti oko vrata,, zakacen za rucku vrata... i osjetis kako ti remen polako stisce vrat... i sto je u tom trenutku u glavi?? ((da rascistim,, nisam to ja radio!!! jedan decko,, frend od moga buraza,, davno,, u osnovnoj skoli,, druja su ga zvali!)) nemam pojma,, sto se mora dogoditi,, kakve se stvari moraju poklopiti da ti sebi nesto tako napravis?? ma kakva to ljubav,, kakva nesreca,, ne kuzim!! ja se sjecam,, jedan trening sam imao,, usrano vrijeme,, blato,, bla... bla... a kako sam ja golaman,, imao sam taj golmanski trening,, trener je bacio malo jacu loptu, malo dalje od mene... ja kako sam vec bio umoran,, bla.. bla... uglavnom,, ja sam okinuo glavom u stativu... i sjecam se tih 2-3 sekunde dok nisam pao u nesvjest... u tim trenutcima,, dogadjaju se cudne stvari,, pojavljuju se lica,, osobe,, dogadjaji,, nesto nepoznato,, kao ona sranja sto pricaju u filmovima,, ali uglavnom preruzno.. a sada zamisli,, kako je kada stvarno umires,, kako je onda... ma bjezi,, najezim se i na samu pomisao... pusti to.... ostavi se toga i kreni dalje... ne kazem da nakon neke gadne stvari trebas odmah sve zaboraviti,, to ne moze nitko,, pa ni jocker iz betmena,, koji se stalno smije... tuguj ako trebas,, jedi cokoladu,, udebljaj se ((pa ces trcati po nasipu i parkovima! !)),, idi svaki dan trci,, igraj neki sport,, slazi modele aviona,, cjepaj baki drva,, ma radi bilo sto... samo se makni od svega toga,, zaboravi to,, tj.. makni to malo na stranu... ali nastavi dalje,, kako tako... ne kazem da moras biti isti covjek kao prije,, ali nastavi,, nemoj zavrsiti kao jos jedan broj u statistici pod naslovom samoubojstvo... nemoj... nego,,, ima jos jedna stvar... neki dan sam upoznao jednu osobu,, od prije znam jos neke osobe koje sami sebi rade kojekakva sranja... rezanje, paljenje, udaranje, lomljenje i takve stvari... koje radis sam sebi... hajde,, u jednu ruku,, nije to kao ubiti se,, sebi presuditi,, ali ipak.... sebi nanositi bol,, raditi sebi neke stvari??! heeej,, pa to si ti,, tvoje tijelo,, meso,, krv... kuda i to vodi? sto se time postize? moje misljenje,, NISTA! ostaju oziljci,, samo sranja... uzmes noz,, skalper,, sebi izrezes ruku na 15 mjesta,, vidis krv,, ako si slabijeg imuniteta, padens u nesvjest,, ako si malo jaci,, zaplaces za pola minute... places kao djevojcica od 5 godina... i sto si time napravio?? samo probleme,, sebi,, starcima... ma ustvari,, jebes starce,, napravis sebi prevelika sranja,, takvi oziljci nikada ne zarastu,, trebas ti zivjeti jos 70 godina,, zaposliti se,, skinuti se na moru,, a ono na ruci kao da je slijepac nozem trazio zrno rize... samo te pitam,, sta mislis, da li ce bol u dusi, srcu ((gdje vec)) proci ako sebe izrezes po ruci?? mislim da nece,, tj. nije da mislim,, znam!! zavrsis u bolnici ili sam sebi to ocistis, zavijes, i to ti prodje za 2 sata,, a kada opet smiris glavu,, OPET ce se vratiti svi oni problemi, zbog kojih si si i napravio sve te gluposti... tako da,, ostavi se toga... svatko ima padova,, i prevelikih,, i onih za koje mislis da su oni najveci,, da ne postoji izlaz... vjeruj mi,, postoji... iz iskustva znam... jebi ga,, ucio sam na svojim pogreskama,, nemoj i ti... moze?? =) e da,,, evo prije objavljivanja posta,, malo sam prolistao vijesti i nasao nesto... net.hr - crna kronika Crna statistika samoubojstava pokazuje da se svake godine 55 maloljetnika pokuša ubiti. U tome ih uspije dvadeset. Najčešće se radi o mirnoj i dobroj djeci. Mislim da se na tu djecu gleda površno, zato jer su mirna, dobra, ne prave probleme drugima. Čini se da su zadovoljna, ali neka nisu, objasnila je prof. dr. sc. Vlasta Rudan sa Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb. Takva djeca često skrivaju veliku tugu koja vodi prema depresiji. Uz odgoj i okolina ima presudan faktor. Mladi se često okreću subkulturama, a u potrazi za vlastitim identitetima postaju skloni i samoozljeđivanju. Ima i takvih koji su osjećajniji, osjetljiviji i onda učine glupost i svima je žao, ali te osobe više nema. . . . . . . . . . . . Uznemirujuća serija tinejdžera koji na sebe dižu ruku nastavila se u utorak navečer u Našicama, gdje je 14-godišnja djevojčica odlučila skončati život vješanjem. Četrnaestogodišnja djevojčica, učenica osmog razreda osnovne škole u Našicama, počinila je u utorak oko 20 sati samoubojstvo vješanjem, javljaju mediji. Djevojčica je za sobom ostavila i oproštajno pismo, a njezino je beživotno tijelo, prema prvim informacijama, pronašao susjed. ovo drugo sam dodao kasnije.. jer sam ujutro pronasao na vjestima... eto,, sto ja govorim?? 14 godina i ona,, objesila se... ma ljudi,, daj molim vas.... sto se dogadja?? eto... i ja zavrsio sa svojim preseravanjem... mozda cu zvucati nekima kao da sam samo pametovao gore,, ali jebi ga,,, samo pisem ono sto osjecam i kako razmisljam... evo sada nekih 00:35,, meni se ne spava,, na tv neke gluposti,, ustvari evo upravo pocinju "zvijezdane staze"... lagano leci u krevet,, gledati to,, boriti se sa macama,, i polako zaspati... a sutra je novi dan,, i tu samo za nas... iskoristimo ga... moze?? uzivaj mi... |
03.03.2008., ponedjeljak
. . . . . . . . . . .
|
jebi ga... sve ima svoj kraj... zar ne?? =( |
02.03.2008., nedjelja
malo razbijanja monotonije... =)
|
evo, nakon budjenja, onako jos u polusnu.. upalim da pregledam mail,, medju novim skoro pa nista,, pa se spustim malo nize i naidjem ne neke starije burazove mailove... on mi skoro svaki dan sa posla salje ovakve pizdarije,,, stvari koje razvesele i razbiju dosadu bolje nego ista... ((dobro sad bas, nije bas bolje od svega,, ali dobro... ovaj... da.... =) . . . . )) pa reko, hajd' kada vec cijeli blog ima neku tuznu, usranu atmosferu,, da ga maalo ozivim... izvadjene su samo meni najbolje stvari ((ali kako neki kazu: sto ljudi, sto cudi...)), pa ako ti se ne svidja nesto,, jebi ga... ne moras gledati... zar ne? tako je!! =) zajebavam se malo... hajde uzivaj... a ja nazad u krevet... =)
ovaj lik u ovom "vlaku smrti", onaj zadnji... e to je strah!! aaaaaaaaaaaaa |
"na silu..."
|
evo dosao kuci,, nakon izlaska... i ajd da nesto napisem,, samo da se maknem sa one teme vise,, i da se maknem sa citanja onih komova svih.... a inspiracije za pisanje ni na vidiku! ni miljama daleko... ali dobro,, dogadja se... vani? vani sve isto,, ali doslovno sve isto... tref pun, prepun... ali, do 23 sata,, a onda pustinja,, sve manje i manje.... dodjes u carpe,, a tamo parada kiča ((inace ne koristim slova sa kvacicama, ali za ovaj kiČ sam morao.... hihihi...)).... mislim da netko uzme jednu subotu i zabiljezi ju, onako po detaljima,, da bi za sljedecu takav izvjestaj mogao samo prepisati... jer,, gotovo sve je isto... zna se vec napamet koje drustvo je zajedno,, koja ekipa je u kojem dijelu birca,, zna se tko plese, a tko samo gleda,, zna se kako te odredjene osobe plesu,, zna se tko sto pije.. tko je vec u 23 sata polumrtav od alkohola, a tko to samo promatra... ali ima jos nesto... "nekome" kada je dosadno, onda sve to primjeti i svaki Qrac mu smeta... ali eto... u stvari bitna je ta dosada! jedno drugo veze.... dosadno je zato sto je sve isto, a smetaju mi te svaki puta iste stvari zato sto je dosadno! aaaaaaaaaaaa.... poceo sam pametovati... ma da,, dosadno je kada to nije prava ekipa.. onda bude dosadno... da je tu pravo drustvo,, da se malo ((malo!!)) popilo, da nam je svima raspolozenje na nivou,, onda ne bi bilo dosadno,, ne bi smetala svaka sitnica... ali jebi ga,, tako je kako je... pa se valja "siliti" i druziti se... ali dobro,, ne moze biti sve ni savrseno... =) ali dobro... hajde... neka - neka... ide sve to kako treba.. zar ne? mislim da je ovo uvjerljivo najkraci moj post... a i samim time sto je nastao "na silu" bez ikakve inspiracije... u cilju okretanja neke nove stranice,, da se nesto ostavi iza... jedno fino-gorko razdoblje u zivotu... ali svi imamo padova,, samo treba biti pametan i dignuti se iz svega toga... i nastaviti... ajmo ljudi,,, sada u krevet... spavanjac,, tko moze,, a tko ne moze... jebi ga,, mucit cemo se... =) |
