Večera za 6

Ako sam išta naučila do sada to je da pomno slušate što vam priča druga strana. Ako uporno ocrnjuje nekoga preko svake mjere, onda je velika vjerojatnost da je u toj osobi prepoznala samu sebe pa o samoj sebi i priča.

Kada se Suzana razvodila trudila sam se da joj budem podrška kao i nekolicina drugih ljudi, mali, uzak krug prijatelja. Razvod nije laka stvar, pogotovo nakon toliko godina braka, a biti podrška nekome to nerijetko znači biti i pomalo subjektivan. Pa smo tako od samog početka bili na njenoj strani.

O svome rapadajućem braku često mi je pričala u višesatnim telefonskim razgovorima i bivši je tada bio isključivo u ulozi đubreta, kako to i obično biva. Hladan kao špricer a seks naprosto očajan i u tragovima. Poznavala sam i nju i njega - iako je na mene ostavio pomalo bljutav utisak, nisam stekla dojam da je toliki bezosjećajni monstrum kako ga je opisivala, prije ležeran tip sam sebi dovoljan koji se oko ničega odveć ne uzbuđuje. Sada sam imala prilike doznati neke zaista bizarne stvari. Suzana ga je, a to je valjda normalno u prvoj fazi raskida, špijunirala na nekim društvenim mrežama gdje je za profilnu sliku imao sebe u kupaćima. Za nju je to bio očit dokaz da se brak još nije ni ohladio, a on se nudi na izvol'te. /”Njega pere andropauza na najjače ” komentirala je /”u trkaćim tajicama izgleda patetično /”. Iz njenih priča saznala sam i o njegovoj zaluđenosti trčanjem i zdravim životom zbog čega je često odlazio na turneje po Italiji, Španjolskoj i svuda po Lijepoj našoj, s kružokom drugih trkača koji su mahom bili - žene. /”Mene ni jednom nije zvao da idem s njime, s kime on to trči i gdje, skriva kao zmija noge, ali meni je sve jasno.../”, /”osjećam se usamljeno i poniženo, tolike godine sam mu dala a njemu su sada svi bitniji od mene.../”, /”nije mi jasno kako se netko može tako promijeniti, ja tog čovjeka više ne prepoznajem.../”

Svi smo zajedno sa Suzanom oplakivali starinski ormar, laptop i posuđe koje je bešćutnik odnio sa sobom dok je selio. Imali smo karmine za odnesenu posteljinu i poluraspadnuti auto u kojem se odvezao (njoj je ostavio novi, ali to je nekako prošlo ispod radara). Bili smo jedinstveni u želji da Suzani pomognemo na svaki mogući način jer - za to prijatelji postoje.

Prošle su već dvije godine od kada se Suzana razvela i sad živi novi život punim plućima. Na fejsu su osvanule njene provokativne slike u minjaku s prekriženim nogama i napučenim usnama, a u međuvremenu je počela i trčati. Trči po Rijeci, Zadru, Splitu, gdje god se trči i kad god se trči. Našla je i nove prijatelje a sa nama starima, postupno, počela hladiti odnos. Nemam pojma zašto, to se odjednom počelo osjećati u načinu na koji je pričala s nama, pozivi su bili sve rjeđi i rjeđi dok nisu sasvim prestali. Kao da smo joj postali smetnja, suvišan atavizam u novom životu. Smiješno je to, niti dvije godine kasnije postala je sve ono što je tako žestoko prezirala kod svog bivšeg muža.

Julka je osvanula tog jutra na mojim vratima noseći šalice iz kojih se pušio vrući makijato. To je jedan od najdražih mi rituala od kada sam na bolovanju - kucanje na vratima a zatim i otvaranje istih sa onim neodoljivim "stiže kavicaaaa! " i, naravno, nove teme iz prirode i društva. Julka radi u jednom restoranu u susjedstvu, i kad joj je popodnevna smjena spusti se dolje, te otuđi dvije kave za sebe i mene i dođe na jutarnju dozu ćakula.

" Umro Joža Manolić u sto i petoj" započe odmah Julka čim se spustila na stolicu.

"104. Preciznije - 104 godine i 22 dana. Ne znam koliko minuta i sekundi, nećemo sitničariti... "

"Kako, pa svi pišu... "

"Da, da ", nervozno ću ja, jer se radilo o temi koju demokratska većina uglavnom ne primjećuje, a mene strašno iritira, "znam što pišu - u sto i petoj... Problem je što je čovjek prije dvadesetak dana proslavio 104-ti rođendan pa onda nikako ne može imati 105. A i to - ušao u sto i petu - je logički neprihvatljivo, jer ako je ušao u 105-tu onda je ušao i u sve godine do susvita... Uglavnom, 105-ti rođenda nije proslavio, ali mu u zagradama iza imena uredno piše ta brojka. "

Julka me pomalo začuđeno pogleda, vidim da i ona dijeli sklonost prema hrvatskom računanju životne dobi, kako sam u sebi zvala tu dozlaboga iritantnu folklornu navadu javnosti da ti odmah doda i sljedeću godinu čim pogasiš svjećice na torti.
"
Gle, ovako " počnem uljudno objašnjavati, "mi smo valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj imaš više godina nego rođendana. Dopuštam mogućnost da postoje neka plemena u zabitim dijelovima planete s istim sistemom računanja. Guglala sam malo netom, znaš da sam ja rođena krajem godine pa ovo izuzetno osobno doživljavam jer ako si, recimo, rođen 31. prosinca onda već sutradan imaš godinu dana iako još nisi ni zaplakati u majčinom naručju stigao... Uglavnom, na Wikipediji na primjer, uz ime svake slavne ličnosti stoji točan broj rođendana koji je proslavila...samo smo mi u Hrvatskoj stariji od ostatka svijeta zahvaljujući tome " ušao u... ". I da stvar bude gora, nije samo da si "ušao ", nego kada umreš, kao sada Joža jelte, to će ti pisati između onih zagradica pored imena. Kad sam skidala šuljeve na otpusnom pismu pisalo je da sam godinu dana starija! To sam prepravila korektorom, naravno..."

" Nisam razmišljala o tome. Ja imam 60 pa mi je svejedno, " turobno će Julka.

" Meni nije svejedno" strastveno nastavih, " cijeli život trpim to dodavanje godine viška, KRADU MI VRIJEME; a otkada su nam počeli smanjivati prihode, krasti buduće mirovine, glasove na izborima, nadu u državu bez korupcije i nepotizma, ja im naprosto ne dam tu jednu godinu, i želim da kad umrem bude točan broj godina pored mog imena, ili, dobro, ne moram baš umrijeti, kad na primjer budem zatečena u krađi ili kakvoj drugoj kriminalnoj nepodopštini želim da mi pored inicijala u novinama stoji broj proživljenih i doživljenih rođendana..."

Još smo se malo smijale, pričale i pijuckale kavu, a onda je Julka otišla.

Inače, tog dan mi je sjela plaća, 540 eura. Ušla sam u 600.

Kad prođeš 42 dana bolovanja, jer si imao peh da te neka budala pregazi autom ili da dobiješ karcinom ili nešto treće, dobiješ tu svotu. Time ti država poručuje koliko te poštuje i koliko zaslužuje da ti nju poštuješ.