LOTOS
31.01.2006., utorak
Ponovo ti govorim ljubavi moja
|
Ponovo ti govorim ljubavi moja poslije putovanja i svog zivota pusta, ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem poslije pjesama iskustva. Ponovo ti govorim ljubavi moja onaj kom je bilo premalo da voli ponovo je ovdje pred vratima tvojim i ponovo spreman da se moli... Ponovo ti govorim ljubavi moja a poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim gotovo pri kraju i gotovo mudrac na pocetku tu sam da se tjesim. Ponovo ti govorim ljubavi moja na obratnom putu pretvoren u ranu poslije sedam mora i vlastite zemlje dosao sam umrijet u tvom stanu. Ponovo ti govorim ljubavi moja negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to da ti poslije srece, hrabrosti i znanja da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto. Ponovo ti govorim ljubavi moja poslije loseg drustva, sumnji, nocas stojim sam pred tvojim licem spreman da ti kazem kao prvi put opet; Ja te volim! Arsen Dedic |
30.01.2006., ponedjeljak
Razodjeni mi dusu
|
Razodjeni mi dusu. Koliko je zelja slomljenih? Razodjeni mi tijelo... Dopustit cu ti sve. Mozes me odnijeti i prezreti. Mozes me i pobjediti veceras. Alka Vuica |
29.01.2006., nedjelja
Gle, ide lijepa kao noc
|
Gle, ide lijepa kao noc kraja Zvjezdanog neba, vedrih klima, Sve najljepse od mraka i sjaja U liku svom i oku ima, Umeksanom svjetlom raja, Sto od neba ga dan ne prima. Tek sjena jaca, manje zraka- I slabi slast neiskazana U valu njenih uvojaka, I blaga svjetlost, licu dana, Gdje kaze slatka misao svaka Svu draz, cistocu svoga stana. S tog obraza i ceda snjezna -Sto tiho je, a rijec ne gubi- Smjeseci zbore i boja njezna, Da njenu proslost blagost rubi, Da ne zna duh njen zemnih ceznja, A srce njeno cisto ljubi. George Gordon Lord Byron |
28.01.2006., subota
Zeljela sam biti krotka pred sudbinom
|
Kao more I kupiti joj vjetar, Suncan obruc snova, Zeljela sam kao more Mnogo topline za moj glas Zaledjen na dnu opake noci, Zeljela sam i trazila Okomite sjene na mom tijelu Malo umora u mojoj kosi I jedno sasvim malo sunce Za moje oci Nagnute u sebe, Kao more, Zeljela sam i zaustavila Krhki stroj srca, Koji postavlja zamke Nalik na magicne predjele, I koji opominje ove zjene Da ne lutaju neumitnim nebom, Kao more. Irena Vrkljan |
27.01.2006., petak
Govorim svojoj ljubavi
|
Postajem kamen. Govorim svojoj ljubavi Kad smo skupa, Kad smo skupa, a medju nama tri dana hoda, tri noci sna. Jer ovaj zrak oko mene zgusnut umire Cim ga zelim dotaknuti. Dubravko Skurla |
26.01.2006., četvrtak
Carolija zaborava
|
U ovom prostoru omedjanom stablima mog razuma, u ovom prostoru bez sredista svjetla, bez okusa, bez glasova, u ovom sjecanju, zatvorenom u tamni obruc tijela, u ovoj boli u ljubavi nepravednoj, u ljubavi ja dozivam lice koje sam posjedovala jucer, ja dozivam noc. U ovaj sat neponovljen, u ovaj dan neotrovan blizinom vremena, u strahu prisutnom medju oblicima, u ovaj moj plac neka iz mahovine izidju sve kosute i poloze moje tijelo na zle i visoke borove, danas, na dan neprolazne osvete, neka umorne zene svezu moja stopala i zapale sve ladje, snene pod lukom mog vrata. Ja zovem. Neka dodje velika tisina, neka dodje velika tisina, neka se rijeke udalje od obala i tijelo neka napusti dubinu vlastite krvi, jer ja vise ne poznajem granicu svog krika, nevidim vise daljinu izmedju dva neba, ne osjecam krv. U ovaj suton sastavljen u dva oblika patnje, u ovu plahost koju nose stupovi lagani od nevinosti ljeta, u ovaj san ja dozivam rijeci nage i bez uspomena, ja dozivama agoniju hladniju od snijega. U disanju moje koze, u ove plohe tuge, u ovu tamu, ja zovem vjetar koji brise obrise gorkih planina, vjetar zaborava ja dozivam pcele da lancima bez zvukova zarobe tu travu taj plamen na tvom imenu. Ja zovem. Neka se mora preliju u presusen izvor zemlje i zaustave krv koja me napusta, neka se moja zaljubljenost pretvori u osamljene perivoje, moj osmijeh otudji od sunca, neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje prodru kroz ovaj plemenit okus smrti. Nadjite me, Vezite me, Spalite moje sjecanje, zakopajte moje sunce u jezgro najtamnijeg korijenja, otvorite moje dlanove od soli i oduzmite mi taj lik koji i sljunak pretvara u ljubav. Irena Vrkljan |
25.01.2006., srijeda
aforizmi
|
"Ono sto sam naucio, vise ne znam. Ono sto jos znam dokucio sam sam" R.Chamfort "Istina postoji. Izmisljati se moze samo laz" Georges Braque |
24.01.2006., utorak
Hallo
|
Sada sam stigla doma, gledala sam Janicu Kostelic u San Moritzu :)) poslije cu vas komentarirati, moram da se raspakujem, ostavljam vam p0zdrav! |
23.01.2006., ponedjeljak
odmor
|
Ovdje sam bila na odmoru u san moritz-u... ostavljam svima pozdrav! |
22.01.2006., nedjelja
Otkad si otisla
|
Cini mi se da zvijezde nisu sjajne tako, Cini mi se da sunce ne sija vise, Cini mi se da sve je sada naopako, Otkad si otisla... Cini mi se nebo nije plavo sada, Cini mi se sve za tobom samo zudi, Cini mi se ne znam ni sto cu od jada, Otkad si otisla... Cini mi se da nista nije kako bjese, Cini mi se dan je sada dvaput duzi, Cini mi se ptice pjesmu ne pocese, Otkad si otisla... Cini mi se moram uzdisati samo, Cini mi s grlo susi mi se stalno, Cini mi se da bih plako neprestano, Otkad si otisla... James Weldon Johnson ( 1871-1938) |
21.01.2006., subota
Carmen
|
Od vjetra drscu rudasti Valoviti i meki prami, I zamro vjetru sapat tih U mirisnoj i gustoj tami. Za koga s usne zare se Karanfili ti divlji sami, Kud zagrljaj drhtav, bjel Iz zmijskih glatki ruku mami? Kud zoves me, zar mir u snen, Il kud u propast, o Carmen? Ta ja bi posao makar kud, Al tvoje zrake sjene crne, Nek skrije vjedja suton blag, Od pogleda mi srce trne, I dusa mi od zara mre. S njih nice zelja bujno cvijece I nijema blijeda pustog sna I divlja ceznja plamne srece. Sav strasti car, sav otrov njen U pogledu je tvom, Carmen. Ali ipak ja bi otrov taj Iz oka tvog zeljno pio, Pa onda glavu umornu Na grudi snjezni val ti skrio, I rijecju plahom sapatnom O sreci cistoj prico ti, o Pa ako imas srca ti, Iz slatkog sna ga prenut smio. I cuvao bi te kao sjen Od sunca ljetnog cvijet, Carmen! Ne, ne ja streskah o kamen Tu harfu svoje blijede sjete, Od ruza tamnih krvavih Vec ruka tebi vjenac plete. Raspusti pram, nek pane noc, Cuj cimbale i jecaj smijeha, Sa usana tvojih kusat cu Svu slast, svu raskos grijeha. Ja hocu zivjeti, barem tren, Pa makar za to umrijet, Carmen! Dragutin Domjanic (1875-1933) |
20.01.2006., petak
Sve drugo moram zaustaviti
|
Kad zelim do tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci ne vide svijetlost sunca i sljep sam za boje svijetla. Usi su moje gluhe i prsti ne osjecaju nista. Postojis samo Ti... Tvoj je dom tih i miran. Ispunila si ga prozirnim mjehuricima blazenstva... U njima se odmaras i cekas kad cu doci. Ali kad Te ugledam, u oku tvom nazirem igru. Znam da ove tisine nebi bile kad bi tvoje vatre ugasle. Cijeli svijet samo jeTvoja sjena, samo san kojeg si sanjala poradi mene i moje ljubavi. Pokrenula si zvijezde i galaksije, pokrenula si svjetove da bi ih meni pokazala. Ti jesi taj pokret, ta silina i snaga onog sto postoji i onog sto je zamisljeno. To je izraz Tvoje ljubavi. Stvaras usporene krugove objesene poput lampiona na nebu plave vjecnosti. Nemoj zastati. N emoj nikad stati- -moja ljubav o tome ovisi. Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci ne vide svjetlost sunca i slijep sam za treptaje zvijezda. Prsti ne osjecaju nista, a zvuk u mojim usima nista vise ne znaci. Tamo, gdje svaki pokret staje, gdje prestaju slike i rijeci, gdje utihnu cak i misli, tamo si Ti, moja ljubavi. Tamo postojis samo Ti... Adrian Predrag Kezele (1962) |
19.01.2006., četvrtak
(iz kojeg si ti svijeta)
|
iz kojeg si ti svijeta iz kojeg cvijeta dolazis zasto nisi kao i sve druge zene koje prodju kao sjene cija se ni imena ne pamte ciji se dodiri usana zaborave s prvim jutrom iz koje si ti ljubavi iz koje knjige iz kojeg romana kad mi tako bez ikakvog plana bez namjere srce lomis na dijelove i noci mi pretvaras u dane koja si ti zena kad mi pola zivota u tebe stane zbog koje zalim sve ovo sto prebrzo ide sto su jeseni blize i sto mi se suze vide prvi puta jedino si s neba mogla doci jer druge puteve poznam i na njima sam s drugima bio sam iz kojeg si svijeta iz kojeg cvijeta nosis taj miris da te volim i nikad ne prebolim... Zeljko Krznaric |
18.01.2006., srijeda
Fiesta
|
Case su bile prazne i boca razbijena Postelja raspremljena a vrata zatvorena Sve su zvijezde od stakla od srece i tjeskobe treperile u prahu nepospremljene sobe Bio sam mrtav pijan bio sam sretan do bola ti pijana i ziva u mom narucju gola... Jacgues Prevert (1900-1977) |
17.01.2006., utorak
Ti koja imas nevinije ruke
|
Ti koja imas nevinije ruke od mojih i koja si mudra kao bezbriznost. Ti koja umijes s njegova cela citati bolje od mene njegovu samocu, i koja otklanjas spore sjenke kolebanja s njegova lica kao sto proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime pocinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu lezaju, i noc tvojega glasa vocnjak jos nedirnut olujama. Onda ostani pokraj njega i budi poboznija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka sto se priblizuju neduznim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huci. Seci njegovim zalom. Neka te susrecu ozaloscene pliskavice. Tumaraj njegovom sumom. Prijazni gusteri nece ti uciniti zla. I zedne zmije koje ja ukrotih pred tobom ce biti ponizene. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u nocima ostrih mrazova. Neka te miluje djecak kojega zasitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti mirise cvijece koje ja zaljevah svojim suzama. Ja nedocekah najljepse doba njegove muskosi. Njgovu plodnost neprimih u svoja njedra koju su pustosili pogledi gonica stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja necu nikada voditi za ruku njegovu djecu. I price koje davno za njih pripremi mozda cu ispricati placuci malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj sumi. Ti koja imas nevinije ruke od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazelen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nesto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se cude, i susjede koji zale moju strpljivost. Ti koja imas ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu! Vesna Parun |
16.01.2006., ponedjeljak
(bilo je neceg tajanstvenog)
|
bilo je neceg tajanstvenog u tom plamenu vasih pogleda u toj neprestanoj borbi cvijetova i nesigurnih rijeci taj mali rat ljubavi izmedju dvije tuge vino izmjesano u casama muzika poslije ponocnih vijesti na uzglavlju u toplini vaseg tijela i vjerujte ja danas strepim nad svakim budjenjem za mene je opasnost taj zrak mirisnih naranci i bilo je neceg znam da je bilo malo ljubavnog u toj kratkoj epizodi koja je zivjela na vasim usnama predivna gospodjo vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili a meni su se otvarali vidici meni su u ocima planule zore lomeci mi srce na beskrajnim zvucima vasa lomna bojazljivost u valovima snova i vjerujte ja danas strepim nad svakim budjenjem za mene je opasnost svaki vlak koji donosi mirise juga u ovu mirnu sliku davnine i nema vise toga kao nekad ovo je druga mladost ovo vise nisu hrabri vulkani i ne govori se kao nekad predivna jasnoca mojih retrospektivnih lutanja ocajnicki pokusaja bjekstva noc i eine kleine nacht musik kao zvono nad celom kao luna nabrekla nad povrsinom oceana koji umiru i jos ima neotvorenih strana i tajanstvenosti u pogledima kao da nismo oboje porazeni u tom malom ratu ljubavi izmedju dvije tuge... Zeljko Krznaric |
15.01.2006., nedjelja
Bila je tako lijepa...
|
Bila je tako lijepa, uvijek se sjecam nje, Bila je tako lijepa, kao tog jutra dan, Divna je ona bila, kada sam ostao sam, Vise se nismo sreli, jer nju je odnio dan. Sve je kao tajna ostalo na keju tom, Oci, njene ruke, Placni pogled njen, Mozda je tako bolje, zaborav brise sve, Al ipak, ipak cesto, cesto se sjetim nje. Danima kisa lije, uz prozor stojim sam, Proslo je mnogo dana, obuze tad me san, Sjetih se onog jutra naseg rastanka, Sjetih se tihe rijeke kojom je otisla. Alain Barriere |
14.01.2006., subota
Godine prolaze...
|
Medju pogledima koji su do ruba puni poruge i zime nismo znali sacuvati malu skrinju s nasim rukovanjem, nismo se trazili pokraj predmenta sto postaju zli, ubojiti i opasni i mrze nase tijelo, zastali smo da beznadne i tako sumorne slike objesimo na zidove sto izdaju sudbinu ove bezimene price, dok vrijeme ljusti naslagu uspomena i gradi maglu, i gradi saonice, kada je snijeg odavno zaboravljen, i kada lavina donese nove brodove, a onih stari ima vec previse da bismo na svima mogli ploviti Irena Vrkljan (1930) |
13.01.2006., petak
bez naslova...
|
Kako bih volio znati izgledas li sretno gospodjice moja kad te jesen zanjise na rukama kad u oku oblaka vidis odsjaj i prestanes se muciti s jednadzabama zivota kako bih ja gospodjice moja rado s tobom otvorio vrata i otisao zaboravio na zivot na ljubav na potonule brodove kako bih ja gospodjice tugo moja skinuo sve brojeve godina izbrisao datume da nasa ljubav bude primjer djeci koja dolaze Zeljko Krznaric |
12.01.2006., četvrtak
Notturno
|
Nocas se moje celo zari, nocas se moje vijedje pote, i moje misli san ozari umrijet cu nocas od ljepote. Dusa je strasna u dubini ona je zublja u dnu noci placimo, placimo u tisini, umrimo, umrimo u samoci. Tin Ujevic |
11.01.2006., srijeda
...Tragacu srece...
|
...sanjas opet sanjas sto ce ti sva ta prostranstva ljubav neznana sto ce ti jad poslije svega prozor otvoren u nigdinu zrela pahulja snijega sanjas li sanjas budalo nepopravljiva tragacu srece... Zeljko Krznaric (1944) |
10.01.2006., utorak
Mrtvo lisce...
|
Tako bih htio da sjetis se dana sretnih kad bio sam prijatelj tvoj sunce je bilo toplije no danas zrake je bacalo u zivot moj... Sad mrtvo lisce oko nas se kupi. Vidis li, ja pamtim sve. Svud mrtvo lisce, u parku, na klupi. Prekrit ce sjecanja, kajanje, sve. Sjeverac ga raznosi nocas a ako odnese i nas tu pjesmu cu pamtiti vjecno i tvoj cu slusati glas. Jer pjesma ta i na nas slici bila si moja, bio sam tvoj. Dani su tekli kao u prici bila si moja, bio sam tvoj. Ali zivot zna razdvojiti one koji se vole kao mi. Stope ljubavnika brise more na pjesku neostavlja njih. Dani su tekli kao u prici bila si moja, bio sam tvoj. Ali zivot zna razdvojit one koji se vole kao mi. Stope ljubavnika brise more Na pjesku neostavlja njih... lyrics by Jacgues Prévert; Johonny Mercer |
09.01.2006., ponedjeljak
Kristalni brod
|
Prije no sto svijest izgubis Volio bi da me ljubis Nocas mazis u ekstazi Da me ljubis, da me ljubis... Svijetli dani, bola puni Njeznom kisom me ispuni Nase vrijeme, luda rijeka Susret ceka, susret ceka. Gdje ti spi slobode volja Vjecne ulice su polja Teskim "zasto" razapet Volis smrt, ja volim let. Taj brod od kristala svija Mnostvo djeva, carolija, Sto jos nisi, mozes cuti Kad se vratim, javit cu ti. JIM MORRISON |
08.01.2006., nedjelja
ZEDJ
|
Nebo upija moju povrsinu, gladna vatra przi razinu mojih ociju, nebo upija moju mokru kozu sastavljenu od prozirnih struja, moje glatko tijelo ranjeno skoljkama, moju dubinu i miris slanog krajolika alga, nebo trazi vlagu mojih ostrva i vuce me bezdan, u usijani pijesak lave i razdire mi put. Sunce je nezasitan noz zaboden u srediste zedji, u ovo more pepela. Nebo upija moje krosnje i pali lisnato meso mog rasta, na rubovima zemlje, nebo prozdire moje sokove i susi med u krvotoku debla i razdire korenje mojih stopala, moje prste, moj mrak, nebo je gladno medju haljinama ljeta i spaljuje moj potiljak. Sunce je nezasitan noz zaboden u srediste zedji, u ovu sumu pepela. Oborena kao igracka strave, ja branim ovaj prag i okus zita, ja se svijam do mulja do napukle kore mog cela, ja vicem, a nebo je nezasitno, ono je crno srce na vratima sunca. Irena Vrkljan |
07.01.2006., subota
Rame za plakanje...
|
Mrvim se tiho na svom ramenu jer jedino ono uvijek je tu kad ga zatrebam U sobi nema niceg osim zidova i tisine a noc me gusi ostavljajuci zraka tek za krkljanje Ne bojte se, vi kojih nema izvuci cu se vec nekako i disati do jutra Silvija Balija (1957) uh bilo mi je super, sto se tice rodjendana a vi ste mi ga uljepsali hvala vam svima od srca! -vasa crna a ova rimica je za jednu dragu osobu koja mi je prirasla srcu! |
06.01.2006., petak
IZGOREN
|
Ne postojim vise... Bijah jednom i nestadoh u plamenu moje ljubavi. Jedna ogromna vatra. Lagani pepeo rasu se po zraku I pade njezno pred tvoje noge. Ne zgazi ga, u njemu kuca jos moje srce... Hafiz (1320-1389). Danas slavim rodjendan :)) Skroz sam happy i jako sam zadovoljna! Mislim da ce mi ovaj rodjendan biti jedan od najljepsih! dragi moji a vama ostavljam pusu pa cu vas poslije komentarirati! |
05.01.2006., četvrtak
ZIVJETI U SNU
|
Cini se, meni je sudjeno da zivim sanjajuci... Zivotu koji sav je od sna smrt nemoze naudit... Manuel Altolagurie UPUSTVO ZA RUKOVANJE Postupaj njezno samnom Drzi me u rukama kao dragu stvar I pazi da ne zadrhte Ako zelis lupiti mnome o pod od sakupljenih komadica nikad me vise neces slijepiti u mene Odmakni tvrdu ljusku iza koje stojim; pogledaj me stvarnu; vjetrovima isaranu suncima isprzenu kako treperim na tvom dlanu kao svijeca Pazi da ne dodju kise i ugase me Silvija Balija |
04.01.2006., srijeda
Na moje rame naslonjena
|
Na moje rame naslonjena bila si mi desno krilo... Kao da bi razastrla svoje milo, crno perje, dizale me tvoje rijeci u svijetlo i bijelo nebo. Uzbudjenje. Tisina. Sad sjedim za svojim stolom, iz ramena krv mi tece, odsutnost me tvoja boli... Manuel Altolagurie |
03.01.2006., utorak
Akt
|
Nebo je tvog tog dodira skrivalo nevidljivi vrt strasti i muzike... Visoki brsljan krvi grlio je tvoje kosti. Dragost duse -lahor drhtav- gibao je svaki dio tvog tijela. Kakav divan suton rumenila i umora bijase tvoja put. Bila si kao zvijezda bez sjaja koja je od sunca primila svijetlo svog obrisa. Samo ti pod stopalima bjese noc. Bila si tamnica muzike, muzike zatocene, koja je trazila put bijega u svakom tvom pokretu, al nije mogla izaci i zato je provirivala kao dijete na okna tvojih bistri ociju. Manuel Altolagurie 1905-1959 |
02.01.2006., ponedjeljak
Strasno je voljeti te
|
Strasno je voljeti te na mjestu tako krhkom kao sto je svijet. Mucno je voljeti te u tom kraju punom nesavrsenstva Gdje nas sve lomi i usutkuje Gdje nas sve vara i rastavlja... Sophia de Mello Breyner Anderson 1919 |
01.01.2006., nedjelja
Moje lice u tvojim rukama
|
Kad me gledas, kad uza me, bez pokreta, sjedeci, blago se nagibas; kada pruzas svoje dvije ruke, tako umilna, jer zelis, jer bi eto htjela dotaci, da, moje lice. Tvoje dvije ruke, kao iz sna, koje me kao neka sjena dosezu. Gledam ti lice. Dah njeznosti izbio je iz tebe poput svjetlosti u crtama tvog lica. Kako lijepa izgledas! Izgledas vise djetinjasta. I gledas me. I smjesis mi se. Sto li trazis kada me, pruzajuc ruke, nijema, dotices? Osjecam zar sjene, dima sto zivahan stize. Kakva ljepota, duso moja! Nastabma, u zanosu, mirna pociva. Ti sutis a ja osjecam svoje lice, zbunjeno, blago, medju tvojim prstima. Nesto molis.Pretvaras se u djevojcicu koja moli. Nesto trazis. Prelama se neki glas koji ne postoji i koji nesto iste. Zakasnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez buke i bez glasa. A ja te gledam u oci, gledam i cujem te... Cujem duso posve tihu, djetinjastu, koja pjeva slusana. Ljubav kao cjelov. Ljubav u prstima koju slusam zatvoren u tvoje ruke... Aleixandre, Vicente 1898-1984 |
