LOTOS
17.01.2006., utorak
Ti koja imas nevinije ruke
|
Ti koja imas nevinije ruke od mojih i koja si mudra kao bezbriznost. Ti koja umijes s njegova cela citati bolje od mene njegovu samocu, i koja otklanjas spore sjenke kolebanja s njegova lica kao sto proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime pocinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu lezaju, i noc tvojega glasa vocnjak jos nedirnut olujama. Onda ostani pokraj njega i budi poboznija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka sto se priblizuju neduznim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huci. Seci njegovim zalom. Neka te susrecu ozaloscene pliskavice. Tumaraj njegovom sumom. Prijazni gusteri nece ti uciniti zla. I zedne zmije koje ja ukrotih pred tobom ce biti ponizene. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u nocima ostrih mrazova. Neka te miluje djecak kojega zasitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti mirise cvijece koje ja zaljevah svojim suzama. Ja nedocekah najljepse doba njegove muskosi. Njgovu plodnost neprimih u svoja njedra koju su pustosili pogledi gonica stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja necu nikada voditi za ruku njegovu djecu. I price koje davno za njih pripremi mozda cu ispricati placuci malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj sumi. Ti koja imas nevinije ruke od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazelen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nesto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se cude, i susjede koji zale moju strpljivost. Ti koja imas ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu! Vesna Parun |
