Nebo je tvog tog dodira skrivalo
nevidljivi vrt
strasti i muzike...
Visoki brsljan krvi grlio je tvoje kosti.
Dragost duse
-lahor drhtav- gibao je
svaki dio tvog tijela.
Kakav divan suton
rumenila i umora
bijase tvoja put.
Bila si kao zvijezda bez sjaja
koja je od sunca primila
svijetlo svog obrisa.
Samo ti pod stopalima bjese noc.
Bila si tamnica muzike,
muzike zatocene,
koja je trazila put bijega
u svakom tvom pokretu,
al nije mogla izaci
i zato je provirivala kao dijete
na okna tvojih bistri ociju.
Manuel Altolagurie
1905-1959
Post je objavljen 03.01.2006. u 22:22 sati.