Na moje rame naslonjena
bila si mi desno krilo...
Kao da bi razastrla svoje
milo, crno perje,
dizale me tvoje rijeci
u svijetlo i bijelo nebo.
Uzbudjenje. Tisina.
Sad sjedim za svojim stolom,
iz ramena krv mi tece,
odsutnost me tvoja boli...
Manuel Altolagurie
Post je objavljen 04.01.2006. u 22:29 sati.