LOTOS
31.10.2005., ponedjeljak
u sa
|
odmor... |
29.10.2005., subota
odmor
|
odmor u sarajevu |
26.10.2005., srijeda
Sarajevo ljubavi moja...
|
Zajedno smo rasli, grade ja i Ti, Isto plavo nebo poklonilo nam stih. Ispod Trebevica sanjali smo sne, Ko ce brzo rasti ko ce ljepsi biti... Ti si bio velik, a rodio se ja, s Igmana uz osmjeh slao si mi san. Djecak koji raste zavolio Te tad, Ostao je ovdje vezan za svoj grad... Bilo gdje da krenem o Tebi sanjam, Putevi me svi Tebi vode... Cekam s nekom ceznjom na svijetla Tvoja, Sarajevo ljubavi moja... Pjesme svoje imas i ja ih pjevam, Zelim da Ti kazem sta sanjam. Radosti su moje i sreca Tvoja, Sarajevo ljubavi moja... Kada prodju zime i dodje ljepi maj, Djevojke su ljepse ljubavi im daj... Setaliste tamno uzdasima zri, Neke oci plave,neke rijeci njezne... Sad je djecak covjek i zima pokri brijeg, Park i kosa bijeli, al otici ce snijeg... Proljece i mladost ispunit ce tad, Sarajevo moje, jedini moj grad... Bilo gdje da krenem o Tebi sanjam, Putevi me svi Tebi vode... Cekam s nekom ceznjom na svijetla Tvoja, Sarajevo ljubavi moja... Kemal Monteno Ovako dragi moji prijatelji koji dolazite kod mene, zelim da vam se svima zahvalim od srca! -na podrsci mog bloga! Danas vam putujem iz Ciriha za Sarajevo, idem doma malo na odmor... Mnogi ce mi ne dostajati, znam vec sada...Nadam se da cete me obradovati i ostaviti puno komentara... Vraticu se brzo :)) 20.11.05 u Cirih! Zelim vam svima puno srece u svemu, i toplo pozdravljam! |
25.10.2005., utorak
Pisi mi na zelenu adresu...
|
Pisi mi na zelenu adresu ljeta. Poljupci koje mi saljes neka budu poslednje vecernje novosti... Glava mi je puna nekih divnih soneta, a nema nikog da mi oprosti i ne oprosti. Jutros su opet pisali nesto povodom moje najnovije zbirke... O uticajima ponovo izmislili su citave price. Najveci uticaj na mene izvrsila je jedna apsolventkinja germanistike, ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tice... Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i Madagaskar i Meksiko, Istorija koju, klecajuci, obidjoh uzduz i popreko. Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon... Nema te ni u jednoj enciklopediji, ni u jednom "Ko je ko" Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira, krevet i suze i cvijece u vazi... Tvoje oci su mi jedin lektira u ovom danu koji prolazi i odlazi... Izet Sarajlic (1930-2002) |
24.10.2005., ponedjeljak
Zvijezde u visini...
|
Ne ljubi manje koji mnogo cuti on mnogo trazi, i on mnogo sluti, i svoju ljubav (kao parce kruva za gladne zube) on brizljivo cuva za zvijezde u visini za srca u daljini... Cutanje kaze: u tudjem svijetu ja sanjam jos o cvijetu i sonetu, i o pitaru povrh trosne grede, i o ljepoti nase svijetle bijede, i u zar dana i u plavet noci snim: ja cu doci, ja cu doci... Tin Ujevic |
23.10.2005., nedjelja
Umro sam a ti mi oprosti...
|
Umro sam a ti mi oprosti sto sam tako zureci zaboravio ruku da ti stisnem i poljubim te onako kako sam to uvijek cinio odlazeci oprosti mi sto sam proljece jedno zauvijek u sebi odnio ali sjeti se ostale su pjesme u desnoj ladici neuredno slozene snaci ces se iz njih naprosto ljubav izbija te pjesme to sam ti sada ja oprosti mi nije bilo vremena za oprastanje suvise smo se voljeli da bi mogli nesto drugo tako zureci nisam ni pomislio da ces biti tuzna zbog svega i sad mi je zao zbog te praznine koja nas dijeli zbog toga sto ce nas jednu vjecnost zvijezde razdvajati i sto vise necu moci usne da ti dodirnem Zeljko Krznaric (1944) |
22.10.2005., subota
NOC TAJANSTVA
|
Ja cutim da sam necim taknut. Ko dahom. Ali ne znam cime. Dal zamnom, draga, pruzas ruke, Ili si rekla moje ime? U meni sada sve je tiho. Ja cekam znak tvoj da se javi. Ja cekam budno, cekam zudno; Ja bdim u jednoj visoj javi. Marina, to je noc tajanstva; Ceznuca putuju po tmini, I ovaj osmjeh na mom licu Primit ces negdje u daljini. D. Cesaric |
21.10.2005., petak
Zena...
|
Zena, mlada, stara,lijepa ili ne, zena je...zena. Zena je ko maslacak njezna i krhka, kad ga puhnes nestane, al" sjeme ostaje. Zena je ko pupoljak, ako ga njegujes ljepotu i ljubav ti daje. Zena je mak, mirisna i opojna u san te baca sladak. Zena je i kaktus; izvana gorda i nedodirljiva, iznutra meka i topla, snagu ti daje. Jednom u zivotu pruza ti cvijet... zapamtis li ga nikada drugu neces htjet"! Suzana Horvat |
20.10.2005., četvrtak
Tebi...
|
Koja nikad neces saznati sve moje tajne Napisacu ovu pjesmu A mozda vec sutra mislit cu drugacije. Tebi sto neslutis ljubav moju I nemir moj Jer te ne dotice tuga moja. Tebi sto kroz dan Prolazis zatvorenih ociju Sapucem rijeci ljubavi Mada ih ne osjecas... ***** Ne ostavljaj me... Glasala sam za ljubav neko vece, zato me ne ostavljaj samu. Pozeljecu da mi neko tihim glasom sapuce... Pozeljecu ljubav na plastovima sijena, proljece u necijoj kosi... Potrazicu povjetarac na necijim dlanovima. Pozeljecu pruzene ruke, jer glasala sam za ljubav neko vece... |
19.10.2005., srijeda
Nek huje divlji vjetrovi...
|
Nek huje divlji vjetrovi nek tonu crne zore ja cu se jednako dizati k bijelim zvjezdama gore Sve ladje cu razbiti svoje o usko to vase more u prah cu pretvoriti sumorne ovoga svijeta dvore Nek huknu tad divlji vjetrovi utonu crvene zore da se uzmognem vinuti k bijelim zvjezdama gore Djuro Sudeta *** Je li to vas krik, gospodine? O, da, hvala, nisam ni primjetio kad sam ga ispustio! (Ivica Smolec, 2003.) |
18.10.2005., utorak
...veceras...danas...
|
Postoje prazne povrsine u gradu, urbanisticke rupe, mjesta ispraznjenja od volumena, od dogadjaja... Promatrano iz aviona koji ulijece u koridor za slijetanje: pusti otoci, panoramski intermedij... Ja se budim rano, oko pola pet... Prije nego krene jutarnja akceleracija grada, razlijeva se u mom prozoru svitanje kao dzinovska ameba, divlji trk degeneiranih kucni pasa i armstrongovska tjeskoba njihovi polurazbudjenih vlasnika... Sveudilj bauljaju nevoljni, nesretni, usamljeni ljudi, secu pse, pripremaju osvetu... I ja se bojim, ujutru se tako bojim,mama... |
17.10.2005., ponedjeljak
Upustvo za rukovanje...
|
Postupaj njezno samnom Drzi me u rukama kao dragu stvar I pazi da ne zadrhte Ako zelis lupiti mnome o pod od sakupljenih komadica nikad me vise neces slijepiti u mene Odmakni tvrdu ljusku iza koje stojim; pogledaj me stvarnu; vjetrovima isaranu suncima isprzenu kako treperim na tvom dlanu kao svijeca Pazi da ne dodju kise i ugase me Silvija Balija |
16.10.2005., nedjelja
Odlazak...
|
U slutnji, u ceznji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine. Malena mjesta srca moga, spomenak Braca, Imotskoga. I blijesak slavna sestopera, i miris (miris) kalopera Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem; da cujem one stare basne, da mlijeko plave bajke sasnem; da vise ne znam sebe sama, ni dima bola u maglama. Tin Ujevic (1891-1955) |
15.10.2005., subota
..tebi..
|
Ne mogu naci rijeci da bi ti rekla sta osjecam prema tebi, znam sama to da je nesto nedostizno i ne dodirljivo zasidreno duboko u mom srcu, koje su ocarale tvoje preljepe oci, bez tebe ja sam kao ptica bez krila, a ptica bez krila zna se nemoze nikad da poleti... |
14.10.2005., petak
...tuga...
|
Bila je noc, tuzna bez vjetra, a mjesec sijao negdje daleko... Cula sam njezne zvuke gitare i pjesmom rastanka sto pjeva neko... Srce se steze, podrhtalo od boli, suze mi same krenuse niz lice, umorni pogled pade mi na zemlju i tuzne pjesme sto pjevaju ptice. Polako umirem bez tebe, uz gledanje blagog mjeseca sto sja... |
13.10.2005., četvrtak
U toku godina...
|
Brojim vostane minute. Most muzike u daljini, tihi koraci u pustinji, topli vetar,bela vatra, mila sestro,vostana vecnost izmedju dva susreta. Kapaju zvezde u more,javlja se u snu njegov lik, branis se nejako,dugo, zuti makovi iza tvojih goli ramena, prolazis kroz moje budne snove kao morski konjic nad koralnim gnezdom, sjaje morske zvezde. nebo i more spajaju vlazne usne. lete delfini, maestral nosi tihi sapat. milujem tvoje kose blagim dlanom duse, kapaju vostani dani, nasmejani, daleki, sami... Aslan Mahmuti |
12.10.2005., srijeda
Molitva na putu...
|
Boze koji si me do ovog casa doveo nevidljiv vodi me i dalje koncu mojih zelja. Ne ostavi me umorna i sama nasred puta. Obrazi su moji blijedi i moje misli nemocne ko moje ruke vise. Boze daj da novo plavo jutro iz umora digne moje misli da kroz blijede ruke prodje mlaz crvene svjeze krvi. Budi nad mojom glavom moja pratilica zvijezda. A. B. Simic Ne shvacajte zivot suvise ozbiljno ni onako se necete iz njega izvuci zivi... :)) |
11.10.2005., utorak
...sada...
|
Moje srce, ptica divljine, naslo je svoje nebo u tvojim ocima... One su kolevka jutra, one su carstvo zvezada. Moje su pesme potonule u dubine njihove. Pusti me samo da delim njegove oblake, da sirim krila u sjaju njegovog sunca... R.Tagore Notturno Nocas se moje celo zari, nocas se moje vijedje pote, i moje misli san ozari umrijet cu nocas od ljepote. Dusa je strasna u dubini ona je zublja u dnu noci placimo, placimo u tisini, umrimo, umrimo u samoci. Tin Ujevic |
10.10.2005., ponedjeljak
Ceznja...
|
Danas cu ti dati, kad vece padne, u svetlosti skromnoj kandila i sveca, U cistoti duse moje, nekad jadne, Citavu bujicu proljetnog cveeca. U sobi ce biti sumrak, blag kao tvoje Srce, sumrak stvoren da se dugo sanja. N a oknima svetlim zablestace boje U taj svezi trenut prvog saznanja. Sve ce biti lepse, sve draze i vise, Noc koja se spusta, svet sto mirno spava, Dugo mrtvo polje na kome mirise krzljava i retka u busenju trava. I tako kraj cveca ostacemo sami... -prolice se tada, kao bujne kise, Stidljivi sapati u blazenoj tami, i reci iz kojih prolece mirise... Milan Rakic Ljubav je nesto pozitivno od odusevjenja vodi me ka uspjehu... Uspjesan covjek se ne fiksira na novac, vec na svoj cilj, tj zadacu... |
09.10.2005., nedjelja
Pozlacene usne
|
Imas pozlacene usne sto rijekom pogleda uvjek kao drhtanje bisernih zvijezda, ljube moje obraze, i dok sa zamorom svojih usana, poput kosute nestajes u svitanju mojih ruku, trcim proplancima tvog pozudnog tjela i katkada kao cvijet, a katkada osmjehom u tebe uranjam i s radoscu plavog neba pupam. Izgaram pri samoj pomisli kako primas moje tijelo ili kako me ljupko, uzburkana zarko zelis. Istovremeno, dok tako slatko tonem, ljubavnice moja, ti ispod mene rasplices kose i prostires uzdahe i nasu postelju cinis nepreglednim izvorom strasti. Nitko osim tebe nema toliko plodova bozenstva i nitko nema ramena obasjana svjetloscu beskraja. U tvojim su suzama noc i dan kapi vjecnosti, medju tvojim bokovima, more otvara svoje hridi. Sto moze zasjeniti bjelinu tvojih grudi? Sto je moja radost nego nemoc bez tvoje njezne blizine? Tvojim rukama tece moj zivot. Tvoje me misli posjecaju na lahor proljetne duge. Sva si u tisini mirnih voda, a opet kao bujica grlis, pa se podno mog trbuha u vir pretvaras i neprekidno se na moje meke obale naslanjas. Zal Kopp |
08.10.2005., subota
Volim te...
|
Ja te volim vrlo jednostavno poput stupa uz koji se veze da ne padne mlada grana... Ja te volim tako obicno ko sto je onaj crni kruh koji jutrom jedemo zajedno dobar gladnome covjeku... I posve potajno da nitko ne zna ja te volim negdje medju zvijezdama u visokoj plavoj svjetlosti gdje vrijeme nema vise svoje znacenje i svake noci dok ti spavas ja stojim tamo i vec te dugo cekam... N. Petrak Sto vise volimo svoje prijatelje, manje im laskamo... (Jean Moliere) |
07.10.2005., petak
Zelja...
|
Zelim da sam s tobom stopljena u sutnji, rasplamsalom dahu il podnevnoj setnji... Probudjena zelja talasa u slutnji koja se kroz nemir iscrta u pretnji... Sto ako je sve to samo igra cula, samo treptaj rose, kratki ples leptira...? Ako s prvim daskom vatrometnih frula sve ovo u nama pocne da se spira... Zagledam u sebe, trazim tvoje oci, i plasi me pogled s tim osmjehom smjelim. Obojena slutnjom strahujem da krocim i nemogu nista osim da te zelim... Dragana Konstantinovic |
06.10.2005., četvrtak
Tebi...
|
Da bih u istinu osjetila tebe, u istinu vidjela ono sto jesi, ne uspijevam koristiti samo razum... to je nedovoljno, povrsno, ograniceno, blijedo...Pokusavam te osjetiti svime sto nosim u sebi. Zato te promatram u dodiru... u oprezu usana dok polako prinosis salicu tople kave... u hirovitim prstima sto ukrocuju nestasni pramen... u laganom stisku ruke, trncima utkanom pozdravu na mom dlanu... Zato te slijedim u ocima kojima zamisljeno zuris kroz prozor... cijim sjajem ocrtavas smijesak... cijom njeznoscu razapinjes mene... cijim skretanjem sapuces o nesigurnosti... u sebe, u mene, u nas... Zato te slusam dok plaho dises... dok u plamen vices iza rumenog vela... dok tisinu razbijas melodijom smijeha...dok ispisujes sebe, oko mene, kroz mene, u meni... I zato te ceznem... zato te zudim... zato te snivam... zato te u sebi imam sve vise i vise... i ne postoji nacin da to vise sprijecim... ne postoji nacin da zatvorim sebe pred tobom... ...ne postoji nacin da te ne zavolim. |
05.10.2005., srijeda
Secenje na Mariju A.
|
U senci sljive vreme stalo tiho, Bio je plavi septembarski dan I bledu, mirnu dragu ja sam njiho U zagrljaju, kao tihi san Na letnjem nebu lezao je meko Nad nama oblak. Gledao sam nju. Bio je beo i mnogo daleko taj oblak. Posle nije bio tu. Dani su prosli, meseci protekli, Niz reke plovi i dobro i zlo. Mozda su ljudi sljive sve posekli, A pitas li, dal bese ljubav to? Ja cu ti teci: ne secam se niceg, Pa ipak znam sta mislis, znam to, da, Al stvarno vise ne znam njeno lice, Znam samo jos: poljubio sam ga. Bertold Breht |
04.10.2005., utorak
Tagore
|
Zadrhtacu bez sumnje... ..ako se ikad budemo sreli u drugome zivotu u svetlosti udaljenog sveta... Zaustavljajuci se, prepoznacu tvoje oci, tamne kao jutrnje zvjezde, i znacu da su pripadale zaboravljenom sumraku predjasnjeg zivota... Reci cu: car tvog lica nije samo u njemu, u nju se utkala zraka svetlost moga pogleda pri susretu koji se ne pamti, i moja ljubav joj je dala tajnu koja se izgubila... Uvecala si me svojom ljubavlju, mene koji sam samo... jedan covjek izmedju drugih, koji plovi obicnim tokom, pokretan voljom promenljive milosti sveta. Dala si mi mjesto tamo gdje pjesnici svih vremena donose svoje darove, gdje ljubavnici u ime vjecnog pozdravljaju jedan drugog kroz stoljeca... U tvome smijehu je muzika izvora moga zivota... |
03.10.2005., ponedjeljak
Basta
|
Hiljade i hiljade godina Ne bi bilo dovoljno Da se opise Kratki sekund vjecnosti U kome si me ti poljubila U kome sam te ja poljubio Jednog zimskog praskozorja U parku Monsuri u Parizu U Parizu Na zemlji Na zemlji koja je zvjezda Jecques Prevert |
02.10.2005., nedjelja
Jesenjin
|
Vec je vece, rosa pala na koprivu. Stojim sam na drumu oslonjen na ivu. Svjetlost mjeseceva po krovu je meka. Pjeva negdje slavuj, cujem iz daleka. Divno mi je toplo ko zimi na peci, a breze stoje tako slicne svjeci. Dok iza rijeke kraj sume i daljem sanjiv strazar bije teskim maljem. Jesenjin 1910 |
01.10.2005., subota
Charles Baudelarie
|
Dok udisem miris tvojih toplih grudi, sklopljenih ociju, u jesenje vece, ja ponovo vidim te obale srce gdje jednolicnoga sunca oganj rudi; lenjivo ostrvo gde priroda nudi svoje divlje voce i cudno drvece; ljude cije telo vitko se pokrece, zene ciji pogled iskrenoscu cudi. Vodjen tvojim dahom u predeo zarki vidim luku punu jedara i barki jos uvek smorenih morskim talasima, dok sa tamarinda zelenih se rusi miris koji kruzec nozdrve nadima i s pesmom mornara mesa se u dusi. Baudelarie |
