Zadrhtacu bez sumnje...
..ako se ikad budemo sreli
u drugome zivotu
u svetlosti udaljenog sveta...
Zaustavljajuci se,
prepoznacu tvoje oci,
tamne kao jutrnje zvjezde,
i znacu da su pripadale
zaboravljenom sumraku
predjasnjeg zivota...
Reci cu:
car tvog lica nije samo u njemu,
u nju se utkala zraka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila...
Uvecala si me svojom ljubavlju,
mene koji sam samo...
jedan covjek izmedju drugih,
koji plovi obicnim tokom,
pokretan voljom promenljive milosti sveta.
Dala si mi mjesto
tamo gdje pjesnici svih vremena
donose svoje darove,
gdje ljubavnici u ime vjecnog
pozdravljaju
jedan drugog kroz stoljeca...
U tvome smijehu je muzika izvora moga zivota...
Post je objavljen 04.10.2005. u 23:18 sati.