Danas cu ti dati, kad vece padne,
u svetlosti skromnoj kandila i sveca,
U cistoti duse moje, nekad jadne,
Citavu bujicu proljetnog cveeca.
U sobi ce biti sumrak, blag kao tvoje
Srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
N a oknima svetlim zablestace boje
U taj svezi trenut prvog saznanja.
Sve ce biti lepse, sve draze i vise,
Noc koja se spusta, svet sto mirno spava,
Dugo mrtvo polje na kome mirise
krzljava i retka u busenju trava.
I tako kraj cveca ostacemo sami...
-prolice se tada, kao bujne kise,
Stidljivi sapati u blazenoj tami,
i reci iz kojih prolece mirise...
Milan Rakic
Ljubav je nesto pozitivno od odusevjenja vodi me ka uspjehu...
Uspjesan covjek se ne fiksira na novac, vec na svoj cilj, tj zadacu...
Post je objavljen 10.10.2005. u 23:13 sati.