LOTOS
30.09.2005., petak
Svidja mi se kad sutis
|
Svidja mi se kad sutis jer si kao odsutna, i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te. Cini se kao da su ti letjele oci i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta. Kako su stvari sve ispunjene dusom mojom izranjas iz stvari, ispunjena dusom mojom. Leptirice sna, dusi mojoj si slicna, i slicna si rijeci melankonija. Svidjas mi se kad sutis i kad si kao udaljena. I kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju. I cujes me iz daleka, i glas moj ne dostize te: Pusti me da sutim s mucanjem tvojim. Pusti me da ti govorim takodjer s tvojom sutnjom jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedan prsten. Kao noc si, sutljiva i zvjezdana, tako daleka i jednostavna. Svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna. Udaljena i bolna kao da si umrla. Jedna rijec tada, osmjeh dovoljan je jedan. I veseo sam, veseo sto to nije tocno. Pablo Neruda |
28.09.2005., srijeda
Starinski mirisi...
|
Nasa soba mirise po tamjanu, po starom vinu, I svijeca place suzama bjelim, Krevet se naseli pun zrikavaca Od poljubaca koje s tobom djelim, Kroz sustave modre zastore zore Slute se obrisi tjela sto gore.... Enes Kisevic |
27.09.2005., utorak
pozdrav...
|
veliki pozdrav svima! |
22.09.2005., četvrtak
Opet R. Tagore
|
Moje srce, ptica divljine, naslo je svoje nebo u tvojim ocima. One su kolevka jutra. One su carstvo zvezda. Moje su pesme potonule u dubine njihove. Pusti me samo da se vinem u to nebo, u njegovo bespuce. Pusti me samo da delim njegove oblake, da sirim krila u sjaju njegovoga sunca... |
21.09.2005., srijeda
R. Tagore
|
Ovo mi je jedna od najdrazih pjesama, nadam se da ce se i vama svidjeti..ljep pozdrav! Ruke nam se obavijaju, oci nam se upijaju, tako pocinje povjest nasih srca. Noc je u martu, mjesecina svijetli; vjetar nosi slatki miris zene; moja svirala lezi na zemlji zanemarena, a tvoj je cvjetni vjenac nedovrsen. Ljubav ova izmedju tebe i mene jednostavna je kao pjesma. Tvoj preves boje safrana opija mi oci... Vjenac jasminov, koji si isplela za me, opija mi srce drhatom kao hvala. To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog skrivanja; nesto osmjeha i sasvim malo stidljivosti i poneka tek, slatka, besmislena kavga. Ljubav ova izmedju tebe i mene jednostavna je kao pjesma. Nikakve tajne izvan sadasnjice; nikakve borbe oko nemoguceg; nikakve sjenke iza ljupkosti; nikakvo pipanje u dubinama tame. Ljubav ova izmedju tebe i mene jednostavna je kao pjesma. Mi ne lutamo iz rijeci u vjecito cutanje; ne podizemo svoje ruke u prazninu za stvarima izvan nade... Zadovoljni smo s onim sto dajemo i onim sto dobijamo... Nismo iscijedili poslednju kap radosti da iz nje pravimo vino patnje svoje. Ljubav ova izmedju tebe i mene jednostavna je kao pjesma. R. Tagore |
20.09.2005., utorak
MOJE SRCE SE USTEZE
|
Moje srce se usteze da kaze tvom lutalackom duhu pjesmu o mojoj tajni da se njen smisao pogresno ne shvati a i ritam. Cekati cu neki sretniji trenutak kada vece bude samilosno, kada ti oci budu utonule u njegov njezan suton, a moj glas budes cula u dubokom moru istine. Kazivacu svoju tajnu i na novo kroz sapat u usamljenom kutku tvoga srca, bas kao sto cvrcak u nijemom sal-drvecu prebira monotona zrnca cvrcanja na brojanicama noci. R. Tagore |
19.09.2005., ponedjeljak
Carolija tvoje vatre
|
Dotakni mi zivot carolijom tvoje vatre, I njenim darom bola sto pece ucini ga dragocjenim... Upotrijebi ovo moje tijelo, kao svjetiljku sto bice ti u hramu, I neka njen plamen gori pjesmom kroz svu noc i cjeli dan... Neka zvijezde zatrepcu iz moje tame, Putanjom dodira tvoga Svim strazama noci uprkos. Crna magla ce nestati s mojih ociju, Gdje god se okrenu sve ce u tvojoj svjetlosti vidjeti, Moj bol ce se vinuti visoko do tvog oltara u plamsaju plamena... Rabindranath Tagore |
11.09.2005., nedjelja
ovaj dan...
|
ovaj dan me posjeca na ameriku i onu tragediju... pa ostavljam post prazan... |
09.09.2005., petak
ludilo
|
zovu me na izlazak... |
