Zvijezde se vide. Sutra je najava -20. LJUDI MOJI JE LI TO MOGUĆE.

Nema više Mladena Delića, ali ti bokca kakve sportaše i sportašice imamo. Janica jučer druga, danas prva (a ne mre ona dugo biti druga), Ljubičić i Ančić u finalima. Mislim ljudi riječ je o svjetskim sportovima u kojima Juga (osim nešto Slovenije i koji dobar nastup Živojinovića) desetljećima nije imala nikog tako dobrog. Hrvati su osim u timskim sportovima postali netko i nešto u individualnim. Nema pomoći sa strane, sam protiv štoperice ili protivnika. U novinama se čude Barbari Ružić, kao jel bi se ona mogla vratiti. Žena je bila najbolja. Ima 28 i zakaj se ne bi mogla vratiti. Neki ljudi imaju takav mentalitet da se mogu vratiti iz crnog pakla, a neki odustanu odmah na početku puta.

Nažalost ne pratim više tak sport kao prije. Nema nekog dobrog razloga, jednostavno mi je praćenje sporta on day to day base, prestao biti gušt. Iako se neizmjerno veselim svakoj pobjedi Janice. Ali jednako bi me veselilo. Janica završila fakultet. Ovak. Kad ide u onom spustu niz padinu ne mogu, a da se ne sjetim onog pada kad su je razletila i sva polomila.

Javljaju Ivica petanesti tužnim glasom. Mislim petnaesti. Vedran Pavlek bi bio sretan da je on neku utrku završio na petnaestom mjestu.

Kriteriji su otišli jako visoko. Možda i previsoko. Sport je naša uzdanica, ali zašto ne bi bili poznati po odličnom dizajnu ili odličnim pričama ili...Mislim što će se desiti, ako iduće generacije naših sportaša ne budu tako dobre. Pogledajte košarkaše. Mislim dečki uopće nisu loši, ali prethodne generacije su nametnule takve kriterije da je trenutno nemoguće uhvatiti te uspjehe.

Ljudi su nezadovoljni ak smo drugi na svijetu. Kao prodana je tekma (rukometaši). Ma dajte se ljudi malo prizemljite. U odnosu na naših četiri i pol milijuna prema šest milijardi inih ljudi mi smo pravo sportsko čudo.

A i neko drugo čudo.

O mojoj Internet ovisnosti tek toliko da sam već sat i pol online...a što ću imam adsl. Prvih je tri mjeseca pa nemoram voditi računa o paketima.

U stvari cijelo vrijeme pogledavam kroz prozor. Sniježić pada. Sve je lijepo bijelo i romantično. Ručak je gotov. Juhica, pečena piletina, krumpir i salatica. Joj kak sam gladna. Ode ja... Dobar tek svima, a ne samo njima.

P.S.
Bili su ipak domaći mlinci, popila mineralnu...i sad idem spat. Lijepa nedjelja u svakom slučaju

Još nije dvadeset osmi pa sam odmah jutros provjerila mail da li mi je stigla još neka zakašnjela prijava. Nije i to me razveselilo. No naletila sam na frenda na icq. Ono u stilu tek sam se probudio. Tek se probudio i već na kompu. Iako ni ja ovih dana nisam bila bolja. Ujutro prije pranja zubiju već se palio komp da se podigne dok ne popijem kavu i slično. Bio je ipak posao u pitanju. Što danas i nije, a opet sam online.

Moram priznati da se dobar dio mog života počeo odvijati tj. ima svoje začetke u računalu tj. ovoj kištrici.

Dobar dio poslova dobivam preko Interneta, najviše vijesti čitam preko interneta, dobivam poštu preko Interneta, dopisujem se. Mnogo toga što ima svoje začetke u virtualnom svijetu se realizira u stvarnom životu. I donosi određene prihode (ne mislim samo na novce) koji su vrlo bitni sada kad sam sama svoj gazda.

Moja mama kaže da otkad imam Net doma unazad zadnje tri godine da mi se znatno unaprijedila kvaliteta života. Više izlazim i slično i veselija sam.

Ponekad se ipak pitam jesam li ovisna o toj stvarčici. Ali i tu su neke druge stvari koje izazivaju to pitanje. Primjerice mobitel. Koliko sam samo poslova dobila zahvaljujući mobitelu, a upoznala sam i mali milijun ljudi putem Internetai mobitela i realizirala korektne ljudske i poslovne odnose. Jel više ili manje, ali sve u svemu moram naglasiti da u cijeloj priči postoji vrlo pozitivna strana.

Ima li negativnih. Sigurno da ima. Vrlo je interesantno na koji način naše virtualne osobnosti privlače druge ljude.

Jer zapravo nije važno kako izgledaš, nego imaš li što za reć i način na koji to kažeš, a i neka tehnološka znanja. Mislim da si vrlo mali broj ljudi mogu dopustiti zaostajanje za tehnologijom. Tehnološka pismenost postala je bitna gotovo za svaku profesiju.

A ja danas filozofiram, a neću više. Jučer sam bila vani s blogerima, ali kako sam bila gecrk vrlo sam se malo zadržala. Atmosfera je bila odlična. Slavili su se rođendani, zafrkavalo, vodile debate, a kasnije pretpostavljam i pjevalo. Ja naprosto nisam imala snage. I otišla svoj mali Zaprešić.

Danas ponovo idem van, napravila sam frizuru, učila nećake engleski (koristila sam Internet of course) i maltene cijeli dan profela off line. Tj. u krevetu. Čak ujutro kad sam išla na plac nisam mogla popiti kavu jer se u mom omiljenom kafiću pokvario automat za kavu. Da bi off line život bio potpun.

Život definitivno nije ružičast, a prošli je tjedan bio pun nekih čudnih stvari. Ali o tome neki drugi puta. Gloria mi je ionako prognozirala maksimalno loš horoskop. Međutim iznenadila su me pitanja moje prijateljice zašto neke stvari ne radim na njen način kad ona dobro zna da je to naprosto nemoguće. S druge strane mama mi je skrenula pažnju da naprosto ljude iritira s kojom lakoćom obavljam stvari tj. da bih trebala po njoj više kukati tj više stvari dramatizirati i sporije raditi. Mislim možda je u pravu. Iznijela mi je jednu cijelu zanimljivu teoriju o našim poduzetnicima, poreznicima i radnicima, ali o tome kad mi sjedne. Moram razmisliti o njoj iako mi se čini vrlo logična.

Ovisnost o blogu. Pišem kad imam nešto za reć. A mislim da sam danas napisala previše.

I isprika pušačima. Samo vi pušite i trujte sebe i nas...Ali bilo bi lijepo da prestanete. Doista.

Mislim puno je postova na tu temu. Fotoalbum nam daje ozbiljne upute, ali evo Vam priče tj. savjeti pušača koji ne puše već godinama.

Ljudi se dijele na pušače, nepušače i rekreativne pušače. Nepušači ne puše, a rekreativni pušači popuše koju cigaretu (mislim jednom mjesečno) u nekoj specijalnoj prilici. Ostali su pušači.

Neki su pušači vrlo ovisni, a najveći problem kod prestanka pušenja je dosada i kuda s rukama. Naime pušači Vam sve mjere u cigaretama. Prvo cigareta uz jutarnju kavu, pa cigareta prije nek se nešto počne, pa kad se nešto završi, uglavnom izgovora ko u priči a rezultat je često da se dođe i do 20, 40 ili 60 cigareta popušenih u danu.

Pušila sam dugo i guštala u tome. Cigareta mi je fino mirisala i još i dan danas se okrenem za nekim tko puši neke fine cigarete.

I onda sam odlučila. Bez odluke nema ništa i uvijek uvijek valja prestati ujutro. Najbolje do tada isprazniti sve zalihe cigareta, iako imam prijateljicu koja si je namjerno ostavila par cigareta u kutiji da sama sebi dokaže da je jača od tamo neke smrdljive.

I onda slijede probleme. Prvi dan i nije obično tako teško prebroditi bez cigarete, ali pravi problemi nastaju drugi i treći dan. Liječnici preporučuju nikotinske flastere, žvakače i ine stvari, ali doista ako se čovjek želi stvarno odviknuti onda na sve to mora zaboraviti. Bitno je ne zapaliti niti jednu cigaretu, ali doista niti jednu.

Moj očuh koji je pušio tridese godina je pri odvikavanju proveo dva tjedna u krevetu. I sve je bilo u redu.

Važno je podržati ljude koji se odvikavaju iako ni to nije presudno. A koristi su velike. Od love koje se mjesečno potroši na cigarete može se kupiti kozmetika, majica, parfemi...štedjeti za putovanje.

A ono o kilama zaboravite. Ako jedete kad prestanete pušiti dobiti ćete kile, a ako ne jedete možda jednu kilu ili dvije koje će otići za par mjeseci.

Bitno je ustrajati. Ne ponovno zapaliti. Uopće. Jer jedna cigareta vodi drugoj i tako cijela stvar počinje ispočetka.

A glede pušača. Nije u redu (iako sam i ja to radila pa ko sam ja da sudim) da nam zasmrdite urede, da u poneke kafiće ne možeš ući od dima, da nam ogadite jelo svojim smradom od cigareta.

A najljepše je biti neovisan. O cigaretama ili ne daj bog nekom većem zlu. I nije to stvar karaktera. Nego motivacije Svatko, doista svatko može postati nepušač. Potrudite se ljudi.

Danas me je doista bilo na sve strane...I sve je krenulo prvo dobro, a onda zlo i naopako. Kao sve si krivo napravila. Ma mož si misliti. Provjeravam stvari milijun puta i nema šanse da nekaj tak krivo napravim.
Ali riješila sam sve i privatno. Uplatila sam kreditu, uplatila sam PDV, dobila nekaj novci...nisam na njih ni računala još i nije loše. E sad sam čula da još moram raditi. Ma bum sutra. Za danas je gotovo.

Pusa svima, a ne samo njima.

I Ančica kad ćemo konačno na valjanje u bljuzgi.

Bankari se konačno javili. Sad opet moram napraviti par stvarčica pa mi je cijeli raspored naopačke. Nema veze. Danas ću malo projuriti, koncentrirati se i sve napraviti. Glavno da sam sinoć natočila benzin pa ne moram razmišljati o tome problemu. Da i moram platiti kredu. Naravno dio Miškeca je na kredu. Iako sam ja kontra kredita, ne bi si ga mogla priuštiti. A pleše mi po snijegu. Slijedeće godine kupujem Michelinke i to one zimske već u listopadu. Pa kad će konačno otići ta zima. Mislim vrijeme joj je. Doista. A sad bok, jurim. Izvješće popodne.

Ljudi dragi 28 je za šest dana, a znam da neki ljudi nisu dobili potvrde od nekih banaka tj. morali su po njih osobno i onda su ih s oproštenjem dobili preko k....Mislim banke. Prodali smo ih strancima, koji uredno ekportiraju ekstra profite, a u njima rade domaći ljudi s domaćim navikama. Najvažnije je ujutro popiti kavicu, kažu riješiti će nešto za tjedan dana, ne riješe ni za dva, a za svaki dan ne daj Bože prekoračenja duga oni uredno obračunaju svoju lihvarsku kamaticu.

Na 12000 kuna kamata kolika je dozvoljena porezna olakšica, kako kome, ali recimo onome tko plaća porez po stopi od 35% s 18% prireza je onak cca 5000 kunića. Za 5000 kunića netko mora moliti banku da mu izda potvrdu koju je bila dužna izdati i poslati do 31.01.2005. I ja sam uredno moram zvati jednu našu banku po 68 osmi put jer kad nešto dođe na red. Valjda da se da koja kunica bi se prije došlo na red.

Mislim to što sam ja kao računovođa napravila kreditni zahtjev za klijenta je izravan atak na neke naše vrle bankare. Jer zna se da mnogi referenti u kreditnim odjelima banaka rade te analizice u fušu i naravno da prvo obrade svoje analizice.

Nemam niš protiv...Nek ljudi rade, ali neka predmete rješavaju redoslijedom primitka. Malo morgen. Mogu se ja samo nadati.

A jedno od viđenja stvari je da je današnja emisija T coma na radiju Sljemenu doživjela fijasko. Ono kao T com daje besplatne minute đacima. Aha. Jedan roditelj im je lijepo objasnio da iste minutice đaci moraju potrošiti da bi uopće podigli Internet tj. da niš ne poklanjaju. Drugi je lijepo novinarku pitao.

JEL OVO PLAĆENI OGLAS?

Novinarka je lijepo priznala da je. Živjeli plaćeni oglasi. Ionak nam su mediji toliko sponzorirani da je većina toga plaćeni oglas za nekoga i neke.

I gdje je tu objektivnost. Mislim ima je. Kako ne. I zafrkancije. I dobrih komentara. A ak bum stvarno ja počela pisati kaj ja stvarno mislim mogla bi najebati ko žuta. Odmah me buju refreshirali.

Da i ljudi...Nisam se svađala s Annie, kako su neki napisali u komentarima. Samo sam stavila na blog svoje viđenje stvari. A to je moje pravo. Mislim pisati o nečemu polemičnim tonom. Jer ako je ismijavanje ok, zašto ne bi bila i polemika. A mislim da bi virtualno čupanje ili valjanje u snijegu bila poslastica za blogerski narod. Predlažem 29.2.2005 u 25 sati i jednu minutu.

LOL

Humor je malo nezgodna stvar. Lijepo je imati smisao za humor, ali kako ja vjerujem u granice mislim da se i i kod ismijavanja mora imati ista.

Čuvena blogerica Annie de Meni se jako voli šaliti na tuđi račun. Za Gnječa sam šutjela, Indiru nisam mogla prešutjeti (ali u blog padanju moj se komentar izbrisao), a bome ni onog jadnika s Iskrice.

Annie mi je uzvratila. Skinula me sa svoje liste, na icq maknula na ignore listu i tak. Totalna blokada jer kao ja sam nju uvrijedila.

Pitam se čime. Time što sam bila iskrena. Time što mislim da zajebancija ima svoju granicu. Mislim taj njen post je maksimalno smiješan, pedesetak blogera se oduševilo njime i ja sam jedina bila kontra. A bila sam kontra jer se ismijava netko tko pokušava naći nekakvo svoje sunčeko u životu putem Iskrice. Slažem se da je čovjek neobičan, da su mu kriteriji malo ah....ali zar nismo svi svakakvi. Mislim davno je Isus rekao tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen.

Satira je jedna stvar, ali i u humoru treba imati ukusa i mjere. Barem ja tako mislim. Kao i u svemu u životu.

U komentu na jedan post je Annie odgovorila da je blog jedna velika zajebancija. Možda njoj. Mnogim blogerima i nije. Hard kapitalizam je ozbiljan blog. Novac je ozbiljan blog, Fotoalbum je ozbiljan blog. A ima ih ko u priči. I ozbiljnih i neozbiljnih. I dobrih i loših. Ide mi na žice linkanje, ali na Blogu se s vremena na vrijeme piše o vrlo ozbiljnim temama. Tema koje se naši vrli novinari ne usude napisati. Najduhovitijeg blogera nema odavno. Jer Trapula je odavno prestao pisati.
I dalje mislim da je Annie odlična blogerica, ali ima boljih. Doista boljih. Petra po meni bolja, a da ne pričamo o Ptici koja je najbolja.

Neki dan sam pisala o horoskopskim znakovima. Evo što ja mislim: Annie je definitivno Riba jer sam se uvjerila da kad Ribici nešto kažeš što ona ne želi čuti u stanju te je izbrisati sa svih svojih popisa i lista.

Da je Ovan napisala bi mi otrovan koment, izgalamila se i to je to. Da je Blizanac još bi se više našalila i no problemos. Da je Lavica pozvala bi me na kavu da to riješimo u četiri oka, a da je Djevica ostala bi pri svome, ali i dalje bi bile dobre. Da je Vaga požalila bi se nekom drugom, ali meni ne bi rekla ni riječ, a da je Škorpionka sve bi mi sasula u lice pa ko živ ko mrtav. Da je Strijelac opile bi se u obližnjoj birtiji, a da je Jarac nikad ni ne bi došla ne njenu listu jer sam ja odavno outsider. Da je Vodenjak, natočila bi mi sve za dva dana i opet bi bile dobre, a da je Bik ne bi mi ni nikad napravila dizajn for free. Mogla bi biti i Rak. Oni jesu tako osjetljive duše.

Mislim tko i što je Annie. Iako potpuno virtualno stvorenje tj. maksimalno štiti svoju anonimnost, zapravo ima vrlo ljudske osobine.
Možemo se u životu ljutiti, ovako ili onako, ali ako nam netko iskreno kaže što misli nije ga red baš prekrižiti.

A ja joj dugujem i dizajn i nekoliko naslovnica, tj. vjerojatno sam bila blogerica po njenom ukusu. No ako vidim nepravdu ja ću je reći. Bez obzira na sve. Ali nema ljutnje. Mislim da smo svi odrasli ljudi koji mogu reći neke stvari.

Ili da to ženski riješimo. Predlažem valjanje u blatu ili čupanje. Pa tko jači tlači.

Nenadano opet slobodan dan. Iskoristiti ću ga za osobno uručivanje jedne porezne prijave u Zg. Malo šetnje centrom. Možda frendica nađe vremena za kavicu. I tako to. Već sam bila danas prošetala i postavila neka pitanja. Odgovorima nisam baš prezadovoljna, ali ne mogu nam svi odgovori u životu odgovarati. Platila sam telefon, dobila lovu za onu jedinu blog prijavu. Istina danas je još bio jedan upit, ali povrat je bio svega 45 kuna, a kako sam ipak fer nisam to računala. Mislim kad ljudi imaju nekoliko tisuća kuna povrata stvarno mi nije bad tražiti svojih 80 kunića, ali kad odmah vidim da je povrat mali, kažem to besplatno.

Inače o povratima. Jedan moj frend sveznalica, je od Novca skinuo obrazac i izračunao si tisuću kuna. Ja sam mu izračunala 10000 iako će vjerojatno porezna priznati šest. Nemojte se ljudi zavaravati. Stvari nisu baš tako jednostavne kako se na prvi pogled čine i kako se čini to iz novčevog bloga. I svaka čast onima koji besplatno ispunjavaju za druge porezne prijave. Ekonomisti imaju uzrečicu nema besplatnog ručka i ja bi se s njom složila. Neke stvari se moraju platiti, a neke da imaš ne znam koliko love ne možeš kupiti.

Moja je cijena 80 kuna. Izdajem račun. Plaćam PDV i sve ine dadžbine i sve dobijete na mail ili poštom. Kako želite.

A vani je tako lijepo. Snijeg zabijelio moj mali gradić. A ja odo malo odspavati. Ne definitivno nije mi loše.

Evo javljaju na naslovnici Bloga da se snima prilog o Blogomaniji u Hrvati. Mnogi s blogeri gostovali na TV, neki rade na radiju, neki su iza kamera...mislim ima nas kažu 15000 i nije čudo da smo u vrlo malo vremena postali interesantan društveni fenomen.

Ponekad nije jednostavno svoj osoban život ili viđenje života staviti Internet koji je javan mnogo više nego što si mislimo.

Osobno imam svoje omiljene blogove i rado ih čitam. Najviše radi njihovog viđenja stvari. I načinjanja nekih tema. U petak me nažalost život odveo nekim drugim putevima, a ne na blog meeting iako sam i tamo svratila i Novcu platila kolu.

Ipak sam dobila jednu poreznu prijavu putem bloga, a možda dobijem još koju. Ja znam da Vama se ljudi obrazac čini jednostavan, ali ipak treba i znanja da se sve popuni kak spada i poznavanja propisa.

Ali u Hrvata se svi svakako snalaze, a najviše od ispunjavanja poreznih prijava imaju sami ljudi iz poreznih uprava (ili iz računovodstava poduzeća zabadav), jer za 50 kuna (na crno of course) oni će Vam istu rado popuniti. Ja im ne zamjeram. Imaju malu plaću i popunjavanju budžet. Cijene idu gore i ljudi se snalaze. Muka mi je kad dođem na benzinsku i vidim cijenu benzina, ali kaj ja tu mogu.

Ma nije bitno. Na tv je Godzilla poslije mjenjačnica, a ja imam free nedjelju. A ne volim to. Volim nedjeljom šetati i družiti se. Ne valja kukati. U životu mi je onako kako sam si sama priredila. I ne žalim se. A sad idem u krevet spavati. Jer neke stvari je najbolje prespavati.

Mislim definitivno je gluho doba noći. Namjeravala sam spavati do 10, a zbudila se u pol četiri. Jako lijepo. Bore mi nisu zglajhane. Prištevi su u lošijem stanju nego jučer, ali to je sve dio jedne slabo prospavane noći. Sad sad bacila nekaj na papir i muka mi je koliko bi novci morala dat za neke stvari i zato neću o tome razmišljat....nego ću dalje o horoskopima.

Recimo Bikovi, znaju kaj vrijede, strašno im je važan privatan život i dobra klopa. Uvijek su odjeveni u trendu.Izvrsni su slušači.

Neki Blizanci ne mogu odoljeti svim mogućim degustacijama, obožavaju nove koktelčiće i općenito je riječ o jako dobrim ljudima koji niš loše ne misle samo su ponekad malo prebrzi za svoju okolinu (ono što bi se reklo ispred svog vrijemena).

Rakovi su duše od ljudi. Začas im je suza u oku i nepravda ih jako dira. I ne znaju s lovom. Neki jel. Jadranka zna.

S druge strane Lavovi i Lavice su doista nekaj ekstra. Oni su gospoda i za njih posal obavljaju drugi, a kad ga oni sami rade rade ga tak žustro i dobro. Uglavnom zarade tj. u plusu su i onda kad svi misle da su u minusu (i oni sami).

Djevice znaju znanje. Možda im se može zamjeriti malo crno bijeli pogled na svijet (to i meni zamjeraju a ja sam Blizanac), ali sve kod njih mora štimati i dobri su prijatelji.

Vage su vesele i lijepe. I izvana i iznutra. Naprosto zrače i uvijek su svoje.

Škorpioni kriju mnoge mračne tajne, ali su fantastično društvo. Znaju milijun priča i pravi su maheri međuljudskih odnosa. Ponekad su malo mračni, ali to je valjda što uglavnom svi koje ja znam imaju ili su imali crnu kosu. Znaju sve o povijesti. I milijun drugih stvari. I milijun drugih ljudi.

Strijelci su mi pomalo nedefinirano područje. Njihove oke imaju poseban sjaj, a i znaju što hoće od života. A ako to ne dobiju, obično dobiju puno više i znaju to cijeniti.

Jarci su moje omiljene životinje. Vrlo su direktni i često nisu u pravu. Znaju zaraditi novce, ali jedan na jedan. Bježi glavom bez obzira. Kad u njima zakuha sve gori. Problematično im je što sve žele naplatiti, a kad treba platiti (lovu uvijek vraćaju tu nije problem) malo im teže ide.

Moj omiljen znak su Vodenjaci. S njima na kraj svijeta možeš za pola sata, malo love i garantiran ti je dobar provod. Oni samo grade li ga grade i kombiniraju da svakom bude dobro. Osim meni. Of course. Naime moja mama je Vodenjak i odlučila je mog nećaka Bika odviknuti od kakanja. Cijelu noć parade, a ja Blizanac se zato budim u pol četiri. I blogam. Ali ne zamjeram im. U životu sve pošteno plate i vrate stotruko.

Eh Ribice. One svašta znaju. Vrlo su djelatni i ak trebati haus majstora definitivno birajte Ribu. Vjerni su, vrlo se lako ljute, a teško odljute i to im je zbilja problem. Zamjeraju neke stvari koje baš i nije u redu zamjeriti, ali se u životu drže dogovora. Uglavnom.

Ovnovi su natural born leaders. Oni sve stignu obaviti i to odlično. Odlični su organizatori, vesele prirode i znaju kaj hoće, ali ih se da i nagovoriti na neke stvari. Treba im dati vremena, a kad nekaj zavole...evo veselja.

I to je to o horoskopima....A sad ode čitati Gloriju da se uputim u tijek svjetskih događanja.

Sutra mi je slobodan dan. Nemate pojma kak sam happy. Dva tjedna hrmbam ko životinja, ispunjavam porezne prijave sto na sat, glajham bilance, pišem poslovne planove, tražim kredite za komitente, i tak. Sve skupa love za sada niš, ali bude sigurno. Jer posao sam odradila,a kad se odradi posao onda bude i nekaj penez. U međuvremenu moram platiti račune, pdv i ine stvari i moram si naravno kupiti šuze. Eh te šuze. Sutra idem u konačni shopping. Imam novce i sve. I nije u tome problem, nego treba tražiti. A mene shopping ubija u pojam osim ako ne naletim na nekaj.
A valjda bum sutra. Mislim kupila sam Gloriju i još nis niš pročitala. Osim horoskopa koji je katastrofalan. Ne mreš vjerovati. Istina kad mi je bil sjajan mislim horoskop sve je išlo naopačke, onda bu sad valjda dobro.

Ali o horoskopima. Mislim stvarno vodenjaci su mrak (ti te uvijek oderu), Blizanci su mrak (nikad ne znaš s kojim imaš posla), Ovnovi su mrak(Hitler je bio ovan), Vage su mrak (sa sto kuna izledaju ko da imaju milijun dolara), a strijelci su najmrak (uvijek lijepe oke). Škorpioni /ke su fatalni i znaju posel, Djevice su preciozo i pouzdani, a Jarci gledaju sve kroz lovu. Ribe, ah...pravi poduzetnici, a Lavovi znaju zgrabiti i okrenut velku lovu. Bikovi čupaju (nećak mi je), uporni su i elegantni, a Rakovi dosadni ko pas ali duše od ljudi (vid naše Jadranke...Ako Sanader kaže da 17 počinju pregovori (a on je hvala na pitanju Blizanac ko i ja) onda će on to izvesti. Kako, a nekako.

Interesantno je kak pogotovo ova Meri Jerković na Obiteljskom mrzi nas Blizance. Kao mi nikad niš ne valjamo i stalno moramo nekaj paziti. Ovime javno protestiram. Hoću samo dobar horoskop i puno Vaših poreznih prijava jer zbilja mi je teško u životu (za sad sam dobila putem bloga jednu). Novac dužna sam ti kolu. Najviše me muče ova dva prišta kraj usnice. Mislim to je sigurno posljedica lošeg horoskopa.

Ili onih belgijskih čokolada koje sam potamanila jučer. Mislim, cijelu bonbonijeru. A kaj bi joj ja.

Sad ću dat novce dermatologu. Ma neću. Sutra ću spavati do 10 sati i moje bore će nestati, moji prištevi će splasnuti, moje lice će se proljepšati jer ja sam sutra na blog party-u i slušam naših vrlih blogera glas.

I imati ću nove šuze. Ma garant. Ko i prošlu subotu.

I bijah ja u Cvjećarnici na blogerskom druženju i bilo je blogastično. Malo sam cirkulirala naokolo i svašta čula u vezi Valentinova. Za neke je to produkt kapitalističke propagande koji će oni ignorirati. S tim se ne bi složila. Još davnih dana jedan doista predragi muškarac mi je znao na taj datum pokloniti krasnu ružu. Kako me je volio. A ja sam mislila da ja njega ne volim dovoljno. Kasno poslije, nakon mnogo godina shvatila sam da sam ga voljela mnogo više nego što sam to tada znala. I nije mi samo darovao ruže. Pisao mi je ljubavna pisma, poklanjao knjigice, vodio u romantične šetnje. Davno to bijaše. Tada nisam bila spremna za duboku i intenzivnu ljubav. Ganjala sam karijeru i mislila da se i meni mora dogoditi nešto tako snažno kao ljubav Richarda Gera i Julie Roberts u Pretty woman.

Ah bila su to neka druga vremena koja se ne daju vratiti natrag, ali nema veze jer i ovo vrijeme je za mene prekrasno.

A sad opet o blogerima tj. blogericama. Jedna se žalila da je uvijek ostavljaju pred Novu Godinu i Valentinovo u stvari dva najvažnija datuma za žene u godini. Nekim blogerima se apsolutno nitko ne sviđa pa neće nikome darovati ružu. Neki blogeri nisu zaljubljeni, ali će darovati ružu. Neki su opet osmislil cijeli date i poklon i sve jer znaju kako je to važno njihovoj dragoj.

A što ja želim. Ja sam bojim se što na umu to na drumu. A ne želim baš uvijek biti takva. I nisam uvijek takva. Ali da volim volim i volim što volim.

Imam toliko tajnih želja za svog Valentina, ali opet to su samo željice. Coehlo je rekao ako nešto doista želiš, cijeli svijet će se urotiti da to i dobiješ. Je li doista tako. I da li mora biti tako.

To je naravno davnih dana rekla Desanka Maksimović, a ja opet vjerujem da je sreća lijepa i kad se dočeka. I kad se ne dočeka jer onda te čeka neka druga sreća A ako je i nema danas. mislim sreće, sutra će sigurno doći.

A legenda o Svetom Valentinu je prastara (neću Vam je pričati jer sigurna sam da ju je već opisalo bar pet blogera). A ako ne znate kako razveselite svoju dragu jer ruža joj je preobična (a doista nije), povedite je u Valentinovo na Valentinovo. Inače Valentinovo je u Hrvatskom Zagorju.

A ni s čokoladom nećete pogriješiti....Nikako....Niti ljubavnim pismom napisano rukom na papiru i svezano poput onih pergamenata u srednjem vijeku. MP3 ljubavnih pjesam, kakav šaljivi e mail, a da ne kažem neke druge stvari. I obične čarapice sa srčekima su pravi poklon.

U stvari samo treba pokloniti svoje srce. A to je ipak najteže. Zar ne?

sušim kosu i ne mogu pisati velika slova. idem van. niš ne bum radila ovaj vikend osim vozikala se u mišku i tak. kupiti ću si šuze. idem u sloveniju valjda. danas ružim s blogerima sigurno. sutra ko zna kaj...nemam pojma o situaciji u svijetu osim da se naši vozači u iraku švercali drogu. slušala sam jutros daywalkera i umla od smijeha. fus cu guz on zove šimecki. za njega neće znati neke nove generacije. ni za mene. a ko zna.

p.s. sliku mi je komplicirano tražiti-današnja ilustracija je naravno cipela

Doista se nisam ljutila u prometu, u stvari danas nitko ni nije bio na cesti, a dizelaši definitivno nisu bili. Sva sreća da je Miško benzinac. I stajali su na zeleno, gurali se, preticali, a ja sa smješkom. Dobra mi neka odluka ono da se ne ljutim u prometu. Danas su ljudi masovno prestajali pušiti. Jedna Martina doista nije popušila cigaretu cijeli dan. Svaka čast. Odreći se čika može svatko, ali potrebno je volje, upornosti, motiva i hrabrosti. Ne vjerujem u hipnoze, antidepresive, nikotinske flastere i ina pomagala glede toga. Jednostavno prestaneš i ne počneš ponovo. Ionako nije moderno pušiti. Drugi su krenuli na dijete, treći se nisu ničega odrekli jer ništa ni nemaju. Ljudi su ponekad čudne kategorije. Završe fakultet, a onda ne žele to raditi, ili uopće ne žele raditi. Lakše je ponekad ne raditi.

A ja sam danas završila što sam planirala i stvorila si za sutra novi posao. Moram u nabavku. Otišo mi toner, papir. Uobičajene stvari.

Mislim da će slijedeći tjedan biti lakše. A možda i neće. Vjerujem da hoće.

Malo sam zapela ovaj tjedan jer čujem da ljudi masovno još nisu dobili potvrde od banke i slične stvari potrebne za porezne prijave. U 2005 će nas odrati maksimalno. Smanjuju maksimalno porezne olakšice i žele da svi, baš svi posluju preko računa.

Čudna neka vremena. U stvari danas ni napojnicu ne smiješ dati jer konobaru je to dohodak na koji se moraju platiti svi doprinosi, prirezi i porezi. Ponekad pretjerujemo u svojoj bedastoći.

Počinje danas. Pepelnica. Običaj posipanja pepelom. Kojeg li ću se grijeha odreći u ovo vrijeme. Ne pušim samo pijem kavu, a kava je korisna. rekli na radiu jučer. Smrtni grijesi. Definitivno ljutnja. Biti ću manje ljuta u prometu. Drugog se neću odreći pa ni danas. Grijeh ne ide na usta nego iz usta.

Mislim znate da sam d.o.o. Ali evo tek sam sad gotova s poslom. Ono kad radiš za nekog u 16 lijepo ideš doma, a kad radiš za sebe, a rokovi pritišću jer komitenti bi neki kredit pa im hitno treba milijun i jedan papir šljakaš.

Istina, radim ipak nekim svojim tempom. Nema nikog da me nadgleda. Otišla sam nećaku kupiti rođendanske tenke, do kemijske čistione, porazgovarala sa susjedima....Svejedno dan je bio dug i napet. A želudac pun krafni. Prvo prave domaće kod komitenta...Klarine. Zbilja su super. Najbolje u gradu. Svaka firma tj. gazda koji drži do sebe na Fašnik naruči krafne za svoje radnike kod njih.

Onda sastanak in the bank.. To je definitivno banka s najboljim internet bankarstvom u Hrvata. A i promijenili su odnos s ljudima tj. prema poduzećima.

Povratak komitentu po registrator. Ručak i domaće krafne. Kaj su se žutile. Prava domaća jajca. Mama ih je dobro izklofala. Pa posao. Pa kavica sa susjedima. Pa posao. Pa tenke. Malom je rođendan u četvrtom, ali ja sad imam lovu i povoljne su cijene.

Ah i onda, ono pješice. Kontrola knjiženja na devetnaest strana. Računalima svaka čast, ali volim je kemijskom staviti kvačicu kraj svake brojčice. Tako sam naučila, a postoji i tzv. računalno sljepilo. Naprosto ne vidiš grešku na ekranu taman da iskače s njega.

A i još me hm j..... da li u RS-m u jednom slučaju ide 0 ili 1. Nigdje ne piše. A mora se upisati.

O ili 1. Koji su to problemi. A sva računala su bazirana na 0 i 1. Mislim od dvije jednostavne znamenke ljudi čuda napravili. I upada mi jedan na ICQ. Pomorac. Pita jel me treba grijat na -20. Yes of course. A ja sad solo u krevet. Mislim ak zima potraje bum se uključila u onu sektu vjenčanje na daljinu. Frajer mi sam mora potpisat da bu me grijal svake noći. Jeftiniji bu u svakom slučaj od plina koji moram platiti ovaj mjesec.
A možda dobim i povrat poreza (ona fora uzdržavani član).

Ah....ma nije mi do povrata poreza. A može i hrkat.

A da blogam već pol vure, a sad idem u ozbiljan ofirung. Mislim noćas krevet ne može bit prazan. Idem nećacima po plišanog medu.

Malo me duže nije bilo, ali što ja tu mogu. Problema ko u priči, a sad moram platiti honorar, a kako mi se neda upisivati nalog po nalog, njih je naime pet čekam na besplatnoj liniji Zagrebačke banke, kako bi mi pomogli da to unesem s diskete. Ponovila sam se. Imam sada i novi fax, tak da je ured kompletan, još da je direktorica u njemu. Treća sam u redoslijedu poziva.
Već čekam 15 minuta, bila sam šesta. A zato blogam in the mean time.
Podatke za porezne prijave mi možete dakle slati i faksom, ali svejedno ja Vama dajem ili orginal DOH ili isti u PDF-u mailom jer za istog odgovaram.
Druga sam u redoslijedu poziva. Krenulo me.
Da i još klopam kolače. Domaću mađaricu. Sve je gotovo. Ne mreš vjerovati. Tehnologija čuda čini. A mama je sutra najavila krafne. Ode k vrapcu moja dijeta

Danas se nisam mogla ulogirati na blog s redovnom lozinkom. Poslali su mi novu. Kak blogam i na drugim računalima, sve se pitam da negdje nisam pritisnila remember password i da je isti taj neko promijenio iz vica. Hvala Bogu na helpovima i sličnim stvarima. Sad ja imam novu lozinku i moj blog je safe. Dok ne padne sistem ili neš slično.

Ma šalim se. Mama slavi rođendan i zove me na doručak. Ne mogu to propustiti. Hi, bye see you later

U pola sedam sam svečano ugasila komp, kao danas neću više sutra ću ujutro. U pola devet sam prepustila televizor svom nećaku i njegovim Pokemonima i upalila spornu napravu. Izgovor mi je bio da pogledam nešto, a sat sam online već sat vremena. U nekih blogera se zastoj ne primjećuje. Hard kapitalizam je blogao punom parom, objavljivao na oba bloga, i samo za njegove nove unose trebalo mi je dvadesetak minuta. Neki su blogeri totalno preešli na Mojblog i ukratko vrijeme tamo dospjeli na njihovu zbilja hit listu, a dobar dio ljudi bloga na oba mjesta.

Meni je najviše žao komentara. Izgubili su se neki zbilja odlični komentari, ali mi je još više žao što su se zagubili neki zbilja odlični blogeri. Trapula ne piše već nekoliko mjeseci, a ne mogu ga nemati na svojoj listi jer to mi jedan od najboljih blogova ever. Sadisticov zadnji blog je sve samo ne blog, Domovine sin je na zimskim praznicima, ali Ptica bloga sve bolje i bolje. Ako je to uopće moguće.

Vidim da je par današnjih blogova preplavila neka jugonostalgija, kao krasno djetinjstvo, stanovi od firmi, ali hej ljudi osamdesetih se nisu mogli najobičniji ulošci, a kamoli Allways. A žene su i tada bile žene.

Mislim usporedba Jugoslavije s Atlantidom je smiješna jer Jugoslavija nikad nije baš bila napredna civilizacija, iako i ja moram reći da su neke stvari bile stvarno ok. Radila sam svako ljeto ko životinja preko omladinskog servisa a Spektrum mi je bio nedosanjanji san. Nije ni čudo da se sada ne mogu odlijepiti od svoje HP Compaq kištrice.

Drago mi je da i u svijetu shvaćaju da je Hrvatska NAJLJEPŠA i to pišu na sve strane, i evo nam već ove godine boljitka, ako nas opet ne udese naši vrli političari.

Sva sam u poreznim prijavama, bilancama, a slijedeće poglavlje romana iz bilježnice traži temeljitu preradu pa ću se time pozabaviti za koji dan.

A gore je slika Dubrovnika, 1993 sam ljetovala u sobi na Pilama za 10 DM dnevno. .

Blog radi veći tri dana, a ja nemam inspiracije za pravo bloganje. Čudne mi se stvari dešavaju u životu i to toliko čudne, da o njima nije za pisati. Jer da pišem ne bi mi vjerovali...Bal je prošao i odlučila sam o njemu više ne pričati , a još manje pisati. Ima drugih stvari u životu. Mami mi je uskoro rođendan pa smišljam poklončić, veselim se fašniku u Samoboru, a zvijezde govore da bi mi ovo Valentinovo moglo biti posebno. Imam puno posla, a tak sam iscrpljena da večeras planiram rano u krevet pa sutra ustati u pet ujutro i riješiti sve što je potrebno do osam, a onda na teren kao i obično. Miškec mi zbilja pleše po snijegu, a za sutra su opet najavili pahuljice, pa sve molim da što prije dođe proljeće. Jutros je bila tak šljiva sa sam Miškeca odmrzavala deset minuta, ako ne i više.

Sve je počelo u osam ujutro. Intravenozno sam primila kavu, oprala zube i krenula frizeru. Trajalo je tri sata, a frizura je bila takva da sam je prepričavala pola sata prijateljici na telefon. Crveni detalj je naravno bio u kosi. Popodnevni san istaknuo je blistavost mojih smaragdnih očiju. U pet - tuširanje, mazanje mirisnim kremama, u pola šest sve je bilo gotovo. Nećaci su gledali tetu razrogačenih očiju. – Teta nikad nije bila tako lijepa, bio je komentar. A teta je rekla: Kad ti budeš velik, ti moraš svoju dragu voditi na bal… Više nisam imala strpljenja, spakirala stvari, upalila Miška i krenula put Metropole. Naravno, vozila sam svega 30 km na sat ali danas je bitno bilo – stići.


Kavalir je bio na nivou. Crni smoking, svilena košulja, crna leptir mašna i dopratio me na crveni tepih.

Bilo je vrlo različitih ljudi. Na nekim vratovima su blistali dijamanti, a neke naše vrle novinarke su za balski outfit odabrale traperice. Naravno, bile su izbačene odmah po otvorenju bala, jer za takve tamo nije bilo mjesta. Glumice su bile spektakularne. Šminka haljine, cipele gotovo kao na dodjeli Oskara. Muški dio populacije se iskazao. Elegantni, u tamnim odjelima, s ponekim crvenim detaljem, a daleko najmarkantniji Zvonimir Šeparović sa ordenom Malteškog Križa. Hanuma u balerinkama, ali o njoj neki drugi puta. Jednu od najboljih haljina je imala Todorićeva snaha Martina, a Iva Majoli je u crnoj balskoj haljini ostavljala dojam svjetske žene. Zagrebačke frizerke se nisu baš iskazale, dok su neke dame zaobišle frizerke jer su smatrale da je repić na neopranoj kosi upravo ono što se traži. Almira Osmanović odskakala je frizurom i vatreno crvenom haljinom i bila je the babe bala. Sunčica Lalić, naša kao jet seterica, imala je komornu ljubičastu haljinu koja uz neodgovarajuću boju kose izgleda vrlo prosječno. Mija Begović koja na svom vjenčanju nije obukla haljinu, večeras je zablistala u svakom pogledu u svijetloj haljini optočenoj svjetlucavim kamenčićima.

Boris Mikšić, čuven po 17% ponovno je nadmašio Slavena Leticu u originalnom hrvatskom odijelu, a i pratilja mu je bila jedna od elegantnijih dama na balu.

Sam program pod vodstvom Dinka Bogdanića je bio vrsno osmišljen i u svemu se je našla prava mjera. Balerine su plesale poput leptirica. Ispod haljinica, pri svakom iskoraku, nazirale su se prelijepe čipkaste gaćice. Među djevojčicama je odskakala Maja Lena, kći Helene Jurak. Mlade balerine iz baletne škole pokazale su da i za deset godina možemo očekivati poneku svjetsku prvakinju.

Operni Bal je obilježio ples. Svi koji su netko i nešto znaju plesati i to dobro. Plesali su cijele noći valcere, i rumbe, i rock and roll, i polke. Svatko tko je držao do sebe, pojavio se na plesnom podiju.

Nije bilo lenti, ordeni su se mogli nabrojiti na prste, a od uniformi se mogla vidjeti samo odora jednog austrijskog časnika i dežurnih vatrogasaca.

Bal po meni nije pravi bal bez zgodnih, mladih časnika a njih večeras nije bilo. Debitantice, od koje su neke u ranim pedesetima, imale su biserno bijele haljine sa buketićem crvenih ruža u ruci. Domoljublja ipak nije nedostajalo, prilikom izvedbe Lijepe Naše sudionici su je zdušno pjevali.

U podrumu je prpošna vrlo elegantna Nina Badrić bila na visini. Rikardo, bivši član Cubisma, zagrebački Venecualac se isticao svojim glasom. Gitaristi na balkonu su stvarali sasvim drugačiji ugođaj.

Catering nije zaostajao, kao ni ostalo osoblje. Hostese su nosile male crne haljine sa crvenom trakom i crvenom ružom. Na cvijeće u dvorani je potrošeno mnogo novaca. Aranžmani su bili vrhunski. Nažalost, još su više isticali ofucanost tepiha nacionalne kazališne kuće.


Bez obzira na cijeli ovaj gossip, riječ je o dobrotvornoj priredbi. Zagreb je od danas četvrti grad u svijetu sa takvim društvenim događajem. Večeras je bilo izvrsno, sljedeće godine sigurno još bolje, a hrvati, kako god mali bili, doista imaju pravu metropolu. Očito je da je nama Lijepa Naša mnogo ljepša nego što se to ponekad čini.



Kao i ostale dame dobila sam parfem na poklon od strane organizatora. Kavalir je dobio prigodnu razglednicu sa kovertom i markom sa žigom prvog dana.



Do sljedećeg Bala, haljinu već smišljam.